- 1 -              Revd 4734/2021-2

Broj: Revd 4734/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. B. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnica M. J., odvjetnica u S., protiv prvotuženika B. V. iz K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica N. T., odvjetnica u Z. i drugotuženika F. V., iz K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1760/2021-2 od 7. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-1165/2019-20 od 19. veljače 2021., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1760/2021-2 od 7. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-1165/2019-20 od 19. veljače 2021.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena četiri pravna pitanja i naznačeni su razlozi važnosti za tri naznačena pitanja, a zbog kojih predlagateljica smatra da su ista važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3. Predlagateljica prvim naznačenim pitanjem preispituje ima li tužiteljica (kao odvjetnica) u upravnim postupcima za naknadu imovine oduzete za vrijeme komunističke vladavine pravo na naknadu troškova kod kojih se za osnovicu obračuna uzima vrijednost imovine, kako određuje Tarifa, koja bi u slučaju naknade u dionicama predstavljala nominalnu vrijednost dionica u vrijeme sklapanja ugovora tuženika s Agencijom za upravljanje državnom imovinom. Nižestupanjski sudovi su zaključili da tužiteljica ima pravo na nagradu za zastupanje prema ugovoru koji su stranke sklopile i to u konkretnom slučaju na isplatu 30% vrijednosti dionica HTP jer je upravo u tom obliku izvršen povrat oduzete imovine prednicima tuženika te su sudovi zaključili da treba utvrditi tržišnu vrijednost od 30% dionica HTP, a ne nominalnu vrijednost na čemu ustraje tužiteljica. Nižestupanjski sudovi su, pošavši od utvrđenja da je prijenos dionica u korist tuženika kao ovlaštenika naknade izvršen na dan 15. studenog 2012. kao dan preknjižbe na ime tuženika, pa je za obračun naknade za zastupanje, ocijenili su sudovi, relevantna tržišna vrijednost dionica HTP na navedeni datum (15. studeni 2012.) jer je tog dana bilo točno određeno koju su to vrijednost tuženici ostvarili po djelomično pravomoćno okončanom postupku povrata. Predlagateljica je kao razlog važnosti naznačila odluku ovog suda broj Rev-2337/10-2 od 7. srpnja 2015. u kojoj se ovaj sud sukladno čl. 396.a st. 1. ZPP pozvao na razloge pobijane drugostupanjske presude odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-278/10-2 od 10. svibnja 2010. u kojoj je izraženo shvaćanje da je osnovica za obračun nagrade za rad odvjetnika u slučajevima oduzete imovine za vrijeme jugoslavenske vladavine vrijednost oduzete imovine. Međutim u toj odluci, na koju se kao razlog važnosti predlagateljica pozvala, nije izraženo shvaćanje koje bi bilo suprotno shvaćanju izraženom u pobijanoj presudi (da visinu naknade predstavlja tržišna vrijednost dionica). Naime, sud u odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-278/10-2 od 10. svibnja 2010. nije uopće izrazio shvaćanje o tome treba li za obračun naknade uzeti nominalnu ili tržišnu vrijednost dionica što znači da nije izraženo shvaćanje koje bi bilo suprotno shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci odnosno navedena odluka ne daje razlog važnosti prvom naznačenom pitanju zbog kojeg bi ovaj sud dopustio reviziju.

3.1. Drugim naznačenim pitanjem predlagateljica polazi od pogrešne pretpostavke da je dokaz o visini potraživanja predložen na glavnoj raspravi stoga o pitanju u kojem se polazi od pogrešne pretpostavke ne ovisi odluka u sporu i drugo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3.2. Za treće naznačeno pitanje predlagateljica se nije pozvala niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenom pitanju koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, zbog čega se ne radi o važnom pitanju.

3.3. Za četvrto naznačeno pitanje o troškovima postupka treba reći da su sudovi u postupku vodili računa o djelomičnom uspjehu tužiteljice te je suđeno sukladno praksi ovog suda stoga niti to naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 21. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.