REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Revd 5295/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije
Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke
Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Goranke Matoš, OIB 51306732277,
Zagreb, Žlebec 36, koju zastupa punomoćnik Damir Katić, odvjetnik u Zagrebu,
Drniška 22, protiv prvotuženika S.Z. MOGUĆNOST U STEČAJU, OIB 04664049562,
Zagreb, Stubička 48a, kojeg zastupa punomoćnik Igor Sieber, odvjetnik u Zagrebu,
Trnjanska cesta 23 i drugotuženika Srećka Mihaljevića, OIB 72084862911, Zagreb,
Hermana Bollea 23, kojeg zastupa punomoćnik Jelenko Lehki, odvjetnik u Zagrebu,
Pavla Hatza 10, radi utvrđenja vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu
tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske poslovni broj Pž-3077/2021-2 od 8. rujna 2021., kojom je potvrđena
presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1378/2019 od 22. ožujka 2021.,
u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,

r i j e š i o j e :

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev drugotuženika za nadoknadu troškova odgovora na sastav prijedloga za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3077/2021-2 od 8. rujna 2021.,
kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1378/2019
od 22. ožujka 2021.

2. U prijedlogu je postavila slijedeća pravna pitanja:

„1. Jesu li nižestupanjski sudovi prilikom ponovnog odlučivanja ovlašteni
odstupiti od pravnog shvaćanja i jasne upute revizijskog suda iznesene u istom
predmetu, odnosno da li su TSZ i VTSRH vezani u ovom predmetu pravnim

- 2 - Revd 5295/2021-2

shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta ranije
pobijana odluka drugostupanjskog suda i predmet je vraćen na ponovni postupak
prvostupanjskom sudu (presuda Vrhovnog suda RH br. Revt-6247/2017 od 09.
travnja 2019.), kojom je revizijski sud zahtijevao "upotpuniti činjenično stanje u
pravcu iznesenih dokaza" i "ocijeniti provedene dokaze u smislu odredbe članka 8.
ZPP-a" nisu postupili po pravnom shvaćanju i jasnoj uputi VS RH. Za navedeno
pitanje tvrdi da je važno u smislu čl. 385. st. 1. ZPP-a, za odluku u ovom sporu i za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za
razvoj prava kroz sudsku praksu, a kao razloge važnosti tome pitanju navodi odluku
revizijskog suda broj: Rev-244/2021 od 23.ožujka 2021.

2. Je li VTS počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. točka 11 ZPP-a, na način da je u svojoj presudi potvrdio pogrešno i
proturječno mišljenje TSZ koji je u obrazloženju svoje presude iz sadržaja
obrazloženja presude Općinskog suda u Zagrebu u predmetu P-15419/99, pogrešno
zaključio da je taj Sud utvrdio da su kao osiguranje vraćanja pozajmljenog novca bili
zaključeni ugovori o kupoprodaji za predmetne nekretnine, iako taj Sud nije u toj
presudi dao takvo svoje mišljenje, niti je zauzeo takav svoj stav na tu okolnost. Za
navedeno pitanje tužiteljica tvrdi da nema saznanja postoji li praksa revizijskog suda.

3. Je li VTSRH počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka

354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na način da je prihvatio odluku TSZ koji je utvrdio da
je Dušan Sironić bio neovlaštena osoba za potpisivanje predmetnih ugovora o
kupoprodaji, pored činjenice da je Dušan Sironić potpisao Ugovore o kupoprodaji
temeljem punomoći br. 131/96 od 05. listopada 1996. godine dobivene od "SZ
Mogućnost" kao fizička osoba i kao takav je bio osoba ovlaštena za potpisivanje. Za
navedeno pitanje tužiteljica tvrdi da praksa revizijskog suda (Rev-892/2015-3 od 01.
listopada 2019.) odstupa od stava pobijanih presuda.

4. Jesu li su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog
postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na način da postoji proturječnost
između navoda presude glede sadržaja isprava i stvarnog sadržaja samih isprava u
spisu, kada su pobijanim presudama propustili uzeti u obzir za donošenje presude
bitan sadržaj potpisanih i(li) po javnom bilježniku i(li) žigom tvrtki, ovjerenih isprava -
bitnih dokaza uloženih u spis, koji sadržaj ukazuje na činjenično stanje i materijalnu
istinu kontradiktornu presuđivanju, naročito one koje govore u prilog tužbe, a većina
ih je potpisana po jedinom neposrednom svjedoku Dušanu Sironiću. Za navedeno
pitanje tužiteljica tvrdi da nema saznanja postoji li praksa revizijskog suda.

5. Je li VTSRH pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 93. st.1.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96,
91/96, 112/99, 88/01 – u nastavku: ZOO) kada je potvrdio presudu TSZ koji je
zaključio da je SZ MOGUĆNOST (Ana Jovanović) nakon izdavanja punomoći
Dušanu Sironić za prodaju nekretnine, istog dana izdala i Izjavu kojom ograničava
sadržaj punomoći Dušanu Sironić, pa da radi toga on nije bio ovlaštena osoba za
potpisivanje ugovora, unatoč tome što je člankom 93. st. 1. ZOO-a jasno propisano
da opozivanje, te sužavanje punomoći, nema učinak prema trećoj osobi koja je
sklopila ugovor s punomoćnikom, a ta osoba nije znala, niti je morala znati da je

- 3 - Revd 5295/2021-2

punomoći opozvana odnosno sužena. Za navedeno pitanje tužiteljica tvrdi da praksa
revizijskog suda (Rev 892/2015-3 od 01. listopada 2019.) odstupa od stava pobijanih
presuda.

6. Je li VTSRH pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 88. ZOO, kada je potvrdio presudu TSZ, koji je u presudi utvrdio da:

"Ugovori o kupoprodaji nisu valjani iz razloga što su potpisani od strane
neovlaštene osobe", a što je zaključeno iz razloga da navodno: „…društvo
MONTPROJEKT INŽENJERING d.o.o. (z.z. Dušan Sironić) nije bilo ovlašteno na
prodaju stanova temeljem punomoći broj 131/96 od 15. listopada 1996. godine, jer u
propisanom roku nije izvršena uplata novčanih sredstava potrebnih za financiranje
izgradnje objekta.", a "Ugovori od 17. travnja 1998. godine su tzv. nepostojeći
ugovori, odnosno ugovori bez pravnih učinaka kojima nedostaju pretpostavke za
njihov nastanak.", te "Neovlašteno zastupani nije naknadno odobrio ugovore,
slijedom čega ugovori nisu niti sklopljeni. Dakle, ne radi se o ništetnim ugovorima već
nepostojećim i bez ikakvih pravnih učinaka." Za navedeno pitanje tužiteljica smatra
da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a osobito za razvoj prava kroz sudsku
praksu, jer su nižestupanjski sudovi odstupili od prakse revizijskog suda ( Rev-
892/2015-3 od 01. listopada 2019., Rev-223/2015 od 17. prosinca 2019. i Rev-
1049/2018-2 od 06. studenog 2018.).

7. Jesu li nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu članka 125.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ili tu odredbu uopće nisu primijenili?
Tužiteljica smatra da je naznačeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a
osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer su nižestupanjski sudovi odstupili od
prakse revizijskog suda (Rev 364/2018-3 od 03. lipnja 2020., Rev 744/16-2 od 10.
listopada 2018.), u kojima je izneseno pravno shvaćanje prema kojem „Kad je više
osoba zaključilo posebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva za istu
nekretninu, koja će od njih imati jaču pravnu osnovu sud će odlučiti primjenom
morala društva, savjesnosti i poštenja i načela zlouporabe prava".

8. Je li pobijanim presudama pogrešno primijenjena odredba članka 119.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ili te odredbe uopće nisu primijenjene
iz razloga što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na okolnost
postojanja valjanog titulusa i modusa za upis vlasništva? Tužiteljica smatra da je
naznačeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a osobito za razvoj prava
kroz sudsku praksu, jer zemljišnoknjižno imperfektan opis nekretnine u Ugovorima o
prodaji kao rezultat nečinjenja i propusta prodavatelja/tuženika prema svim kupcima
nekretnine (pa i tužiteljici), koji niti nakon 23 godine nakon završetka objekta nisu
proveli upis posebnih dijelova nekretnine (stanova i lokala) u zemljišnim knjigama, ne
može tuženike staviti u superiorniji položaj u odnosu na kupce (pa i tužiteljicu), ali u
odnosu na tu tvrdnju ne iznosi razloge važnosti postavljenom pitanju.“

- 4 - Revd 5295/2021-2

3. U odgovoru na prijedlog tužiteljice drugotuženik osporava ostvarenje zakonskih
pretpostavki za dopuštenje revizije i predlaže isti odbiti, kao neosnovan, te mu
dosuditi troškove sastavljanja odgovora na prijedlog tužiteljice.

4. Prijedlog je nedopušten.

5. Da bi se moglo ocijeniti je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene
primjene primijene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi
dopuštenosti prijedloga, u smislu čl. 385. st. 1. i čl. 385.a ZPP-a, prijedlog mora imati
određeno navedeno pravno pitanje, mora biti riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi
odluka u konkretnom sporu i moraju biti određeno navedeni razlozi zbog kojih
predlagatelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u prijedlogu izostao bilo koji
od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takvog prijedloga u
smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a.

6. Kada bi se postavljenom pitanju i mogao dati značaj određeno postavljenog
pravnog pitanja još uvijek prijedlog nije dopušten jer u njemu nisu izloženi razlozi
zbog kojih predlagatelj smatra da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u smislu citiranih
odredbi ZPP-a, pa revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena
pretpostavka za dopustiti reviziju po pojedinom postavljenom pitanju. U tom smislu
paušalni navodi da je pobijana odluka temeljena na pravnom shvaćanju suda koje je
u suprotnosti sa shvaćanjem revizijskog suda, ali i da predlagatelj ne zna postoji li
praksa viših sudova o postavljenom pitanju nije dovoljan razlog u smislu odredbe čl.

385.a st. 1. ZPP-a.

7. Stoga pitanja postavljena po brojem 2., 4. i 8. nisu važna jer za njih nisu izneseni razlozi njihove važnosti.

8. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice jer su utvrdili da je suprug
tužiteljice (Mladen Matoš) pozajmio novac Viktoru Vukušiću i Dušanu Sironiću, te da
su kupoprodajni ugovori na koje se poziva tužiteljica zaključeni samo kao osiguranje
vraćanja pozajmljenog iznosa, pa su ocijenili da se radi o fiktivnim pravnim
poslovima, odnosno da se radilo o zajmu između supruga tužiteljice Mladena Matoša
i Dušana Sironića kao fizičke osobe, a što je i potvrđeno presudom Općinskog suda
u Zagrebu od 15. ožujka 2000., poslovni broj P-15415/99., tim više što je Dušan
Sironić dodatno isključio mogućnost samostalnog raspolaganja posebnim dijelovima
objekta D-7 Sv. Duh, te su dalje zaključili da on nije bio ovlašten na sklapanje pravnih
poslova sa tužiteljicom iz listopada 1998. koji su predmet ovog postupka. Stoga su
ocijenili da su Ugovori od 17. travnja 1998., tzv. nepostojeći ugovori (arg. iz čl. 88. st.

1. i 3. Zakona o obveznim odnosima), odnosno ugovori bez pravnih učinaka kojima
nedostaju bitne pretpostavke za njihov nastanak

9. Vezano za prvo postavljeno pitanje ističe se da je postupljeno po uputi ovoga suda
Rev-244/2021 od 23. ožujka 2021., jer su nižestupanjski sudovi su detaljno raspravili
i sveobuhvatno iznijeli svoje stavove oko svih bitnih pitanja koje tužiteljica navodi u

- 5 - Revd 5295/2021-2

obrazloženju svog pravnog pitanju, pa ni to pitanje nije važno jer polazi od pogrešnih
pretpostavki o nepostupanju nižestupanjskih sudova po uputi ovoga suda.

10.1. U odnosu na treće i peto pitanje i pozivanje na odluku Rev-892/2015-3 od 1.
listopada 2019., ističe se da su u tome postupku radi o tužbi radi utvrđenja da je
ništav Ugovor o diobi nekretnina, prema utvrđenom činjeničnom stanju pred
nižestupanjskim sudovima „ostale ugovorne stranke nisu znale da je punomoć M. G.
opozvana, a niti je to znao sam punomoćnik,... pa kako tuženici, odnosno njihovi
pravni prednici nisu znali, a niti morali znati da je tužitelj opozvao punomoć M. G., to
takav opoziv u smislu odredbe čl. 93. st. 1. ZOO prema njima nema učinka, odnosno
isti ostaje na snazi“.

10.2. Slijedom iznesenog, navedena odluka ne daje značenje važnosti tim pitanjima
jer se ona odnosi na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju jer se ovdje nije radilo o
opozivu punomoći i (ne)znanju ostalih ugovornih strana za otkaz punomoći. Ponovno
se naglašava da je prvotuženik izdao trećetuženiku punomoć broj 131/96, kojom ga
je ovlastio na prodaju stanova poslovnih prostora i garaža u predmetnom objektu, uz
izjavu broj 132/96 prema kojoj je navedena punomoć izdana isključivo radi realizacije
kredita za financiranje predmetnog objekta, kao i da je opoziva ukoliko u roku od
osam dana ne bude izvršena uplata sredstava za financiranje objekta i izmirenje
duga prema Zračnoj luci Zagreb. Stoga tužiteljica nije mogla valjano kupiti predmetne
nekretnine od trećetuženika jer sukladno čl. 647. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO) ortak ne može
pravnim poslom s trećom osobom pravovaljano obvezivati ortaštvo bez izričitog ili
prešutnog pristanka ostalih ortaka ili njihovih punomoćnika, za što 3. tuženiku 1. i 2.
tuženici nisu dali ni prešutnu suglasnost (navedeno shvaćanje nižestupanjskih
sudova u skladu je s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama broj
Rev 207/10 od 24. veljače 2010., Rev 1045/10-2 od 12. lipnja 2012. i Rev 2412/10 od

14. siječnja 2014.).

11. U odnosu na šesto i sedmo pitanje ističe se da su kupoprodajni ugovori na koje
se tužiteljica poziva su utvrđeni nepostojećim, fiktivnim, jer se tim ugovorima pokušao
prikriti ugovor o zajmu tužiteljičinog muža sa direktorom prvotuženika, kao fizičkom
osobom, u odnosu na koju osobu se vodio poseban postupak koji je u međuvremenu
pravomoćno okončan, s naprijed navedenim utvrđenjima.

12. Prema iznesenom, navedena pravna pitanja polaze od pogrešne pretpostavke da
su ugovori koje je zaključila tužiteljica valjani i da bi se radilo o primjeni čl. 125.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa iz tog razloga ona nisu važna, te
je neosnovano i pozivanje tužiteljice na naprijed navedene odluke revizijskog suda,
kao i tvrdnja da su iznesena pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova u suprotnosti
s shvaćanjima revizijskog suda.

13. Kako postavljena pitanja, koje je tužiteljica postavila ne udovoljavaju
pretpostavkama propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije, jer nisu
kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe
čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

- 6 - Revd 5295/2021-2

14. Odbijen je zahtjev drugotuženika da se tužiteljici naloži da mu plati parnični
trošak za sastav odgovora na prijedlog jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za
vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 21. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb303-9785d

Kontrolni broj: 09572-2e48f-d6e94

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.