Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ
Dračevac

Poslovni broj: Pr-2369/2020

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg-Ćurić, kao sucu
pojedincu, a na prijedlog sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari tužiteljice
D. O. iz S., OIB: …, zastupane po
punomoćnici D. B., odvjetnici u S., , protiv tuženika
H. h. i. u S., , OIB: …..,
zastupan po punomoćnicama E. K.-B. i M. B. P.,
odvjetnicama iz S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave
održane u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja M. B., odvjetničke
vježbenice kod D. B., odvjetnice iz S.. i zamjenika punomoćnika tuženika
M. P., odvjetnika iz S., zaključene 4. studenog 2021., objavljene

21. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku H. h. i. u S., OIB: …da tužiteljici D. O. iz S., OIB: … isplati iznos od 5.369,98 kn (slovima:
pettisućatristotinešezdesetdevetkuna i devedesetosam lipa) zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 346,40 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 346,40 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
- na iznos od 346,40 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
- na iznos od 346,40 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 346,40 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 349,06 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 349,39 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 417,38 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
- na iznos od 430,21 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
- na iznos od 417,38 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
- na iznos od 418,75 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
- na iznos od 419,17 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
- na iznos od 491,29 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;
- na iznos od 375,36 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom
pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim

2 Poslovni broj: Pr-2369/2020

odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje:
ZOO) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku H. h.i. u S., OIB: …da tužiteljici D. O. iz S., OIB: …naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu
od 3.281,25 kn (slovima: tritisućedvijestotineosamdesetjednukunu i dvadesetpet lipa)
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2021. pa do isplate po
stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.343.75 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 14. prosinca 2020. podnijela tužbu u kojoj navodi da je u
utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu
odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje,
dana 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikati
javnih službi sklopili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno:
Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim
službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Zbog nastupa
recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu),
temeljem kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u
visini od 5.108,84 kn bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009.
sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.- V.
Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi
uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana

26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikati javnih službi su sklopili Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu), koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke dana 07.
prosinca 2011. Izmjenama Dodatka Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je
metodologija za povećanje osnovice, i to prije svega zamjenom statističkog podatka
prosječne plaće u Republici Hrvatskoj s podatkom o prosječnoj plaći u privredi
Republike Hrvatske. Istim izmjenama je ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na
prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske s razine 92:100 povećana na razinu
od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. godine. Sukladno čl. XI. st.

4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o
produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14),
primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017., a Izmjene
Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor. Uvjeti za povećanje osnovice
temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su 27. studenog 2015., s

3 Poslovni broj: Pr-2369/2020-9

početkom isplate od siječnja 2016., međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba
koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom
osnovicom, zbog čega tužiteljica ovom tužbom zahtjeva sudsku zaštitu u smislu čl.

204. st. 1. Zakona o radu. Nadalje, odredbom članka III. Izmjena Dodatka
Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama
iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda
za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije
stopa realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna
tromjesečja), i primjenjivat će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i
dopunama.“ Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS)
objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se
navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na
isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od
dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu
tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno
veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti
statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. S
obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi
upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz
čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci
DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu
ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“ da se u prvom
sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za
rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. BDP je i dalje nastavio rasti,
pa je tako dana 4. ožujka 2016. DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za
četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u
odnosu na isto tromjesečje 2014. DZS je dana 20. listopada 2016. objavio Priopćenje
za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog
tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. prema BDP-u za 2014. Iz revidiranih
podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi
kvartal 2015. iznosila 1,24561%, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga,
revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III.
Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni s danom 4. prosinca 2015. Budući da je
tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od

5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove
razlike u plaći iznosi 4.752,50 kn za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno
siječnja 2017., a sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu tužbe, uvećano za
zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.
Odredba članka IV. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, propisuje: „Točno šest
mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane
utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće
početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent
1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici
Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve
prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.“ Dana 2. lipnja

2016. sindikati javnih službi pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena Dodatka
Sporazumu utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka, na koji poziv se
Vlada RH oglušila. Iz statističkih podataka koje je DZS sukladno čl. VII.b st. 10.

4 Poslovni broj: Pr-2369/2020-9

Izmjena Dodatka Sporazumu dostavljao sindikatima javnih službi proizlazi da je
mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za
dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, te da prosječna mjesečna nominalna
bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj u 2015. iznosi 7.247,50 kn. Dakle, iz
podataka DZS-a proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. alineja 1. Izmjena
Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100 (6.225,44/7.247,50). Odredbom čl. VII.b st. 3. i

8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100.
Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, kvocijent pariteta određuje se
stavljanjem u odnos pariteta iz točke 3.2.3 i 3.2.4 ove tužbe. Odnos pariteta
85,9:100/87,9:100 iznosi 0,9772 odnosno 97,68%, a iz čega proizlazi da je paritet iz

2015. za 2,33% manji od pariteta iz 2008. Odredbom čl. IV. st. 2. Izmjena dodatka
ugovoreno je da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za
obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na
način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu
projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj
godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena
Dodatka Sporazumu nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv sindikata javnih
službi od 2. lipnja 2016. Time je Vlada RH povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1.
Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima
(NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; nastavno: ZOO) propisano je da se uzima da je
uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi
strana na čiji je teret određen (…) Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena
Dodatka Sporazumu je uvjet primjene gore citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka
Sporazumu. Stoga, a s obzirom da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih
službi od 2. lipnja 2016., time je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila
ispunjenje uvjeta koji je određen na teret Vlade RH, odnosno državnog proračuna.
Sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja i povrede
ugovornih obveza od strane Vlade RH ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta
utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti
temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih
službi sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu. Sukladno čl. IV. st. 1.
Izmjena Dodatka Sporazumu i čl. 297. st. 4. ZOO-a, treba uzeti da je kvocijent tj.
odnos pariteta utvrđen dana 4. lipnja 2016. u iznosu od 85,9:100/87,9:100 iz čega
proizlazi da je paritet iz 2015. godine 2,33% manji od pariteta iz 2008. Primjenom čl.
IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za
polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. godine do
siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. Ukupan dug tuženika
prema tužiteljici s osnove ove razlike u plaći iznosi 500,24 kn za period od srpnja

2016. do siječnja 2017., sve sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe,
uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike
plaće. Odredba čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da će se nakon
pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku,
osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu
projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s
ciljem očuvanja pariteta iz 2008.“ Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj

2017. povećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn. Ukupan dug tuženika prema
tužiteljici s osnove ove razlike u plaći iznosi 144,24 kn, sukladno obračunu koji se
dostavlja u prilogu tužbe, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.
Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica je povećana na iznos od

5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. Isto povećanje osnovice

5 Poslovni broj: Pr-2369/2020-9

uzeto je u obzir prilikom obračuna razlike u plaći za mjesec siječanj 2017. Slijedom
navedenoga, tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće koja mu je trebala biti isplaćena
u utuženom periodu, u iznosu od 5.396,98 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu
za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno je da je 23. studenoga

2006. sklopljen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen (u daljnjem
tekstu: Sporazum) kao što je točno i da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu Dodatak),
odnosno da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu
o osnovici plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu; Izmjene dodatka). Također
navodi da je točno i kako je na temelju Dodatka donesena Arbitražna odluka od 07.
prosinca 2011. (dalje u tekstu: Arbitražna odluka), kojom je utvrđen sadržaj Dodatka,
kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi, 28. prosinca 2012., donijeli
Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama usvojenih arbitražom od 07. prosinca 2011. (dalje u tekstu:
Vjerodostojno tumačenje). Tuženik, međutim, osporava pravnu valjanost Sporazuma,
Dodatka, Izmjene dodatka, Arbitražne odluke te Vjerodostojnog tumačenja, a sve iz
razloga kako slijedi. Člankom 186. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 38/95.,
54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03., 123/03., 30/04., 137/04. -
službeni pročišćeni tekst, 68/05., 94/09., 149/09.; dalje: ZR/95) koji je važio u vrijeme
sklapanja Sporazuma, propisan je način sklapanja kolektivnih ugovora ako je na
području za koje se sklapa kolektivni ugovor zastupljeno više sindikata, odnosno
udruga sindikata više razine. U tom slučaju da poslodavac o sklapanju kolektivnog
ugovora može pregovarati samo sa pregovaračkim odborom sastavljenim od
zastupnika sindikata. O broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati
odlučuju sporazumno, a ukoliko ne postignu sporazum o broju članova i sastavu
pregovaračkog odbora odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće, odnosno ministar
nadležan za rad ako Gospodarsko-socijalno vijeće nije utemeljeno. Ističe da u
konkretnom slučaju, sklapanju Sporazuma nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori
u smislu odredbe čl. 186. ZR/95 već su vršeni dogovori s predstavnicima pojedinih
sindikata pa utoliko nije poštivana propisana procedura te se Sporazum zajedno sa
svim svojim Dodacima, kao i Arbitražna odluka te Vjerodostojno tumačenje ukazuju
nezakonitim. Tuženik nadalje ističe da Izmjene dodatka nisu sklopile sve stranke koje
su sklopile Sporazum i Dodatak te da stoga iste nisu pravno valjane i obvezujuće.
Naime, Sporazum i Dodatak sklopljeni su između Vlade RH i osam sindikata javnih
službi dok su Izmjene dodatka sklopljene između Vlade RH i sedam sindikata (iste
nije sklopio Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Smatra da je
notorno da izmjene i dopune, da bi bile valjane, moraju ugovoriti sve strane
ugovornog odnosa, a što ovdje nije slučaj, stoga se, uslijed nedostatka identiteta
stranaka, radi o nevaljanom aktu; tako i VSRH u svojoj presudi posl. br. Revr-
409/2009 od 17. ožujka 2010. ističe da „…Dodatak već sklopljenom Kolektivnom
ugovoru…mogu sklopiti samo one iste ugovorne stranke koje su sklopile Kolektivni
ugovor…te su samo one ovlaštene zajedno mijenjati i dopunjavati ili ukidati pojedina
prava propisana već sklopljenim Kolektivnim ugovorom.“. Iz istog razloga ističe se
nevaljanost Arbitražne odluke i Vjerodostojnog tumačenja. Tuženik navodi i da tužitelj
osnovanost svog tužbenog zahtjeva temelji na odredbi čl. III. Izmjena dodatka u kojoj
stoji da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415, 37 kn bruto
„za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na
poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva

6 Poslovni broj: Pr-2369/2020-9

tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva
ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“. Tuženik
navedeno u cijelosti osporava. Naime, plaće u javnim službama uređene su
Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama (NN 39/09 i 124/09). Odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama
zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 124/09) određeno je da se osnovica
plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade
Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do
donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu
plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.
Nadalje, odredbom čl. 3. istog zakona određeno je da se do utvrđivanja nove
osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. primjenjuje osnovica plaće u
javnim službama. Tuženik ističe da se tužbom potražuje isplata razlike plaće, a
imajući u vidu da se sredstva za istu, u smislu Zakona o plaćama u javnim službama,
osiguravaju u Državnom proračunu RH, smatra da postoji pravni interes da se
Republika Hrvatska uključi u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika te utoliko
predlaže da se Općinsko državno odvjetništvo u Splitu pozove na uključivanje u
parnicu. Tuženik ponovno ističe da je tijekom cijelog utuženog razdoblja plaću
tužitelja obračunavao i isplaćivao u visini sukladno Zakonu o plaćama u javnim
službama, Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u
javnim službama, sukladno svojim općim aktima te sukladno važećim kolektivnim
ugovorima. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao
neosnovan te obvezati istog na naknadu parničnog troška tuženiku. Dodatkom
sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade
Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. Navedenim
Dodatkom, odredbom čl. II. st. 1. istog, osnovica je utvrđena u visini od 5.108,84
kune bruto. Zakonom o plaćama u javnim službama, odredbom čl. 4., propisano je da
plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog
mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće,
uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Ističe da iz navedenih
odredbi, koje su kogentne naravi te ih stranke nisu u mogućnosti svojom voljom
mijenjati, proizlazi da je u utuženom razdoblju osnovica plaće iznosila 5.108,84 kune.
Naime, tijekom utuženog razdoblja kolektivnim ugovorima nije bila određena
osnovica plaće, a Vlada RH nije donosila posebne odluke o istoj, stoga se osnovica
određivala sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama zakona o osnovici plaće u
javnim službama kojom je ista utvrđena upravo u visini od 5.108,84 kn. Pritom
eventualne kasnije izmjene osnovice (npr. po čl. III. Dodatka) ne bi bile od utjecaja
niti bi se primjenjivale upravo stoga što ih je sam zakonodavac, uporabom termina –
utvrđena osnovica (dakle ona osnovica koja je već utvrđena u vrijeme donošenja
zakona, a ne ona koja će se tek utvrditi) – isključio. Vlada RH je pak na sjednici
održanoj 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u
javnim službama (NN 123/16) kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02. kuna, s
primjenom od siječnja 2017. Smatra da je tijekom cijelog utuženog razdoblja, tužitelju
je plaća ispravno isplaćivana u visini koja je zakonom određena kao i da tužiteljica
pogrešno cijeni da su nastupile pretpostavke iz čl. III. Izmjena dodatka, odnosno da
se ostvario uvjet rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva
tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva
ili više posto. Ističe da je odredbom čl. VII. t. 1. Izmjena dodatka utvrđeno da „ako
realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja

7 Poslovni broj: Pr-2369/2020-9

opisanih u člancima III do V ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko
tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) trajao“. Navodi da je u razdoblju od listopada 2011. do rujna 2014.
Državni zavod za statistiku zabilježio je pad (negativan rast) realnog međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a u ukupno 12. tromjesečja, stoga da je, primjenom odredbe čl.
VII. t. 1., primjenu čl. III. valjalo odgoditi za dvanaest tromjesečja, odnosno do
studenog 2019. Kod toga valja naglasiti kako su Izmjene dodatka sklopljene na
određeno vrijeme – na razdoblje od pet godina – pa utoliko do usklađenja, obzirom
da je Sporazum istekao prije no što bi se usklađenje imalo primijeniti, nije ni moglo
doći. Slijedom svega navedenog u odgovoru na tužbu predložio je odbiti tužbeni
zahtjev tužiteljice kao neosnovan te obvezati istog na naknadu parničnog troška
tuženiku.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe,
odnosno odgovora na tužbu, te podnesaka time da je tuženik na pripremnom ročištu
održanom 4. studenog 2021., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je
održana i zaključena glavna rasprava, istakao da i dalje osporava osnov tužbenog
zahtjeva, dok je s matematičkim izračunom visine tužbenog zahtjeva napravljenim od
strane tužiteljice bio suglasan. U ovakvim okolnostima ovaj sud je smatrao da visina
tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna.

3.1. Zbog navedenog, ovaj sud je i prijedlog tužiteljice za provođenjem
financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva smatrao suvišnim i
protivnim načelu ekonomičnosti.

4. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem Izmjena i dopuna dodatku
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i arbitražne
odluke od 7. prosinca 2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od

23.studenog 2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009.,
Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće
u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost
Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene
tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.
rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve
procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a
od 4. prosinca 2015., ugovor o radu za tužiteljicu, obračun plaće, obračun razlike
plaće, kao i dokumentaciju dostavljenu u spis, priložene sudske odluke, te ostale
isprave priložene spisu. Za navesti je da dokaze koje posebno ne spominje u ovoj
odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem
odredbe čl. III. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u
javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. od prosinca 2015. do siječnja 2017.,
u iznosu od 5.396,98 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva.

8 Poslovni broj: Pr-2369/2020-9

8.Tužbeni zahtjev utemeljen je na članku III. IDDS-a, kojim je utvrđeno da će
se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog
zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog
BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, te na članku IV. st.

2. i st. 3. IDDS-a, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice
plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i
Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. Nije sporno da je tužitelj u utuženom
razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u
smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora
o radu na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom
razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna
pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u odnosu na
navedeni osnov.

9. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način
tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća
u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i
isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici
od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III., te je li bilo potrebno uračunati daljnje
uvećanje obzirom na obračun pariteta u smislu odredbe čl. IV. IDDS-a.

10. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14,
127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen
kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih
ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca
od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka.

11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja,
Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat
znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički
sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te
Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o
osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u

2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za
izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja
se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009.
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili
o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće

9 Poslovni broj: Pr-2369/2020-9

početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011.
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim
da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog
sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su
Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice,
način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba,
dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim
čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici
plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,
time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža
usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011.

12. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom
odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica
plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade
RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja
državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim
službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se
na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se
ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici
plaće u javnim službama.

12.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja

2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u
mjesecu veljači 2017.

10 Poslovni broj: Pr-2369/2020-9

12.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi
sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.

12.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju
ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj:
141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te
sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz
njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.
studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne
izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica
osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.

14. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti
osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o
osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma.
Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su
Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada
RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost
Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu
pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje
njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske
broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u
sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog
pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije
potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz
čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na
ništetnost istih.

11 Poslovni broj: Pr-2369/2020-9

14.1.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma
predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za
određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD
Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma
ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri
mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

14.2. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD
Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD
Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD
Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način
povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

14.3. Budući su nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima
je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom
tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje
aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4.
prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u
javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac

2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s
plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

15. Obzirom da tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, odnosno
obračun potraživanja koji je priložila tužiteljica, to je ovaj sud prihvatio obračun
tužiteljice u utuženoj visini tužbenog zahtjeva.

15.1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest
mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane
utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između:

-pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim
službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i
-istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima
Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

15.2. Prema statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku, mjesečna
osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest
mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna
bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isti razdoblje iznosila 7.247,50 kn,
odnosno da paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od

6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

15.3. Kako je člankom VII. b. st. 3. i st. 8. IDDS utvrđeno da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to primjenom citirane odredbe članka IV. st. 1. IDDS dolazi

12 Poslovni broj: Pr-2369/2020-9

do odnosa pariteta 85,9:100 / 87,9:100 = 97,72 kn, odnosno paritet iz 2015. godine je
manji od pariteta iz 2008. godine za 2,28 %.

15.4. Nadalje, odredbom članka IV. st. 2. IDDS određeno je da, u slučaju
smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, osnovica za obračun plaća korigirat će
se od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za
polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog
postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem
očuvanja pariteta iz 2008. godine.

15.5. Sindikati javnih službi su dana 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da,
sukladno članku IV. IDDS utvrde tzv. koeficijent iz članka IV. st. 1. IDDS, na koji poziv
se Vlada oglušila .

15.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima
se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja,
spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo
ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist
određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako
ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj
osobi da ju odredi.

16. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. IDDS, ima se
smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., jer je Državni zavod za statistiku objavio
podatke 4. studenoga 2015., pa je rok određen člankom IV. st. 1. IDDS, 4. lipnja

2016., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS, a obzirom da
je paritet odrediv prema objektivnim statističkim podacima Državnog zavoda za
statistiku.

16.1. Iz navedenoga proizlazi da se, počevši od plaće za srpanj 2016., osnovica trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,82% : 2 = 1,14 %).

16.2. Odredbom članka IV. st. 3. IDDS određeno je da će, nakon pet mjeseci
od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovnica
uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije
očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem
očuvanja pariteta iz 2008. godine.

16.3. S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužitelju
plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici
od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužitelju potraživanje s osnova razlike bruto
plaće i naknade plaće.

16.4. I dodatno, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se
uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 16.-

16.2 ove odluke.

13 Poslovni broj: Pr-2369/2020-9

16.5. Potrebno je naglasiti da je odlukom Županijskog suda u Zagrebu od 28.
travnja 2021. broj Gž R-629/21 potvrđena odluka ovog suda broj Pr-2388/20 od 17.
veljače 2021. u kojoj je osnova potraživanja tužitelja također iznos s osnova pariteta.

16.6. Sukladno navedenom i obrazloženom, te obzirom da tuženik nije osporio
visinu tužbenog zahtjeva, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće tužiteljice
koja mu je trebala biti isplaćena u utuženom periodu, u iznosu od zatraženih

5.396,98 kn, te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude. Rok za izvršenje
predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP).

17. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane
tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu,radnik ih je dužan
utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne
navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je
odlučeno kao u izreci presude.

18. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata
sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate
na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće,
koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. I 5. Zakona o
porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na
dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Odredbom čl. 45. st.

4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9.
Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07),
propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava
tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od
nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika,
umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka
po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12.
st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog
Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s
isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku. Zbog navedenog,
odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

19. Tužiteljici obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154., u
vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi
za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Nadalje,
tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku u granicama postavljenog
zahtjeva i to za sastav tužbe - 75 bodova (Tbr. 7. točka. 1. Tarife), za sastav
podneska od 18. svibnja 2021. - 75 bodova (Tbr. 8. 1. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife),
za zastupanje na ročištu 4. studenog 2021. - 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), te
za zastupanje na ročištu za objavu 37.5 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife) što
pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), a uvećano za iznos
PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 3.281,25 kn.

19. 1. Nadalje, tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate na
dosuđeni iznos troška temeljem odredbe članka 29.st.2. koje teku od presuđenja pa
do isplate temeljem odredbe članka 30.st.2. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj

14 Poslovni broj: Pr-2369/2020-9

112/12, 25/13,93/14, 55/16, 73/17). Radi svega navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

19.2 . Parnični trošak u iznosu od 2.343.75 kn tuženiku nije obistinjen obzirom
da isti nije uspio u ovom postupku, pa je isti odbijen kao neosnovan, te je odlučeno
kao pod točkom III. izreke ove presude.

20. Sukladno navedenom, u konačnici je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu, 21. prosinca 2021.

SUTKINJA

Ivana Erceg-Ćurić, v.r.