- 1 -              Revd 5381/2021-2

Broj: Revd 5381/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. d.o.o. iz K., OIB ..., zastupanog po punomoćniku P. P. odvjetniku u R., protiv tuženika M. M. iz L., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. B. odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1289/2020-2 od 7. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Povrv-1090/15-36 od 13. ožujka 2020., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e:

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1289/2020-2 od 7. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Povrv-1090/15-36 od 13. ožujka 2020., naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:

              1. Smatraju li se iznajmljivači privatnih smještaja potrošačima u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača („NN“ br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013)?

              2. Koje od načela propisanih u odredbi članka 33. st .1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („NN“ br. 94/2013,) ima prednost u primjeni prilikom formiranja naknade za komunalnu uslugu zbrinjavanje komunalnog otpada?

              3. Ukoliko su isporučitelji javnih usluga dva trgovačka društva, od kojih jedno je isporučitelj komunalne usluge vodoopskrbe i odvodnje, a drugo je pružatelj javne usluge zbrinjavanja komunalnog otpada, može li u tom slučaju pružatelj javne usluge vodoopskrbe i odvodnje naplatiti uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada ako su oba isporučitelja povezana u društvo koncerna i imaju istog člana uprave kao i identične članove društva?

1.1. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava dopuštenost tog prijedloga. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće.

2.1. Pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo iz razloga što drugostupanjski sud odbija predmetni zahtjev tužitelja prvenstveno iz razloga što tužitelj nema pravo na fiksnu naknadu za korištenje vode jer u spornom razdoblju nije postojao vodomjer (radi čega nisu niti nastali utuženi fiksni troškovi), odnosno iz razloga što tužitelj nema pravo na naknadu za gospodarenjem otpada domaćinstva jer tužitelj nije dokazao da je tuženiku stavio na raspolaganje posudu za otpad volumena 86,24 l, koji volumen je naveden na predmetnim računima, niti je dostavio program odvoza otpada, niti evidenciju preuzetog otpada po kriteriju količine, pa niti je dokazao da li je i u kojoj količini tuženik u utuženom razdoblju predavao otpad.

2.2. Predmetna pravna pitanja nisu važna niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, tužitelj se kao razlog važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu poziva na pravna shvaćanja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici iz presude poslovni broj Gž-405/15-2 od 12. listopada 2016. (čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP). No u navedenoj presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici o predmetnim pravnim pitanjima taj sud nije zauzimao pravna shvaćanja.

2.3. Unatoč navedenom ovdje je za ukazati da je i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici u navedenoj presudi zauzeo shvaćanje da tužitelj nema pravo na fiksne troškove za korištenje vode jer u spornom razdoblju nije postojao vodomjer (radi čega nisu niti nastali utuženi fiksni troškovi). U odnosu pak na pitanje vezano za pravo tužitelja na naknadu za gospodarenjem otpada domaćinstva, za ukazati je da se navedena presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici ne zasniva na utvrđenju da tužitelj nije dokazao da je tuženiku stavio na raspolaganje posudu za otpad odgovarajućeg volumena, da nije dostavio program odvoza otpada, niti evidenciju preuzetog otpada po kriteriju količine te da ne bi dokazao da je tuženik u spornom razdoblju predavao otpad.

3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

4. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije (st. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 21. prosinca 2021.

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v.r.