- 1 -              Revt 136/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 136/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, MINISTARSTVO FINANCIJA koga zastupa Županijsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Vukovaru, protiv tuženika V. V. I. K. d.o.o., OIB …, V., koga zastupaju punomoćnici Z. T. i B. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu T. i Š. j.t.d. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-5135/10-3 od 17. rujna 2014., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, broj P-408/09-57 od 26. svibnja 2010., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da plati tužitelju 960.484,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. svibnja 2006. pa do isplate te iznos 656,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2003. pa do isplate te trošak parničnog postupka od 153.260,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (toč. I izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka od 277.873,91 kn (toč. II izreke), dok je odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za troškom od 78.125,47 kn (toč. III izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizijski navodi nisu osnovani te predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

8. Nije osnovan prigovor tužitelja da je sud drugog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev budući da je drugostupanjskom odlukom odlučeno o tužbenom zahtjevu kako ga je tužitelj postavio u podnesku od 26. travnja 2010., nakon provedenog vještačenja. Tužitelj je tad postavio zahtjev na način da potražuje iznos od 960.484,22 kn s pripadajućim kamatama kao i iznos od 656,27 kn s pripadajućim kamatama, a upravo takav zahtjev je odbijen pobijanom odlukom.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa za koji tužitelj navodi da mu tuženik duguje na temelju ugovora o ustupanju potraživanja od 2. veljače 2001. i ugovora o poslovnoj suradnji od 20. studenoga 2001., po kojima je tužitelj postao univerzalni pravni sukcesor C. b. d.d. V., u stečaju. Navedena je banka sa tuženikom 23. ožujka 1999. sklopila ugovor o mjeničnom avalu br. … kojim je avalirala mjenicu, a izdana je od strane tuženika u iznosu od 5.000.000,00 kn u korist I. I. n. d.d. Z., radi čega je predmetna banka kao avalist u korist I. 21. lipnja 1999. uplatila 5.000.000,00 kn. Nadalje banka je s tuženikom 1. travnja 1999. sklopila ugovor o mjeničnom avalu broj … u iznosu od 300.000,00 kn za mjenicu koju je izdao tuženik u korist P. d.d. V. a koja je 31. svibnja 1999. indosirana na I. I. n. d.d. Z. Osim toga, tuženik je s navedenom bankom 21. prosinca 1999. sklopio ugovor o garanciji broj … na iznos od 700.000,00 kn.

 

10. Prvostupanjski je sud na temelju provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja utvrdio da tužitelj osnovano potražuje od tuženika 960.484,22 kn, ističući da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da je svoje dugovanje prema tužitelju podmirio ili da je dug prestao na neki drugi način.

 

11. Drugostupanjski je sud, prihvaćajući prigovor zastare, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Svoju odluku temelji na odredbi čl.78. Zakona o mjenici („Narodne novine” broj 74/94 - dalje: ZM) kojom je propisano da mjenično-pravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine računajući od dospjelosti. Ističe da je tužitelj, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka zahtjev za isplatu po ugovoru o mjeničnom avalu br. … postavio zahtjev za isplatu ostatka glavnice i to podneskom od 27. travnja 2010., a budući da je avalista platio po mjenici 21. lipnja 1999. o dospijeću mjenice, zastarni rok za zahtjev avaliste protiv glavnog mjeničnog dužnika od tri godine istekao je 21. lipnja 2002. Budući da je tužba podnesena 10. lipnja 2003., to je već i dio zahtjeva u tužbi koji se odnosi na isplatu glavnice po ugovoru o mjeničnom avalu br. … u iznosu od 556.965,96 kn (odnosno 963.576,08 sa pripadajućim kamatama kad se izvrši uračunavanje uplaćenih iznosa) zastario u vrijeme podnošenja tužbe.

 

12. Drugostupanjski sud obrazlaže i da je prigovor zastare potraživanja osnovan i u odnosu na dug po ugovoru o garanciji br. … jer je tužitelj po tom ugovoru tužitelj preinakom odnosno smanjenjem tužbenog zahtjeva 14. veljače 2006. povukao tužbu u odnosu na zahtjev po ugovoru o garanciji, pa je ponovno isticanje zahtjeva po tom ugovoru u iznosu od 656,27 kn podneskom od 27. travnja 2010., bilo izvan zastarnog roka zastare od tri godine propisanog odredbom čl. 374. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005 - dalje: ZOO).

 

13. Revident u reviziji ističe da se potraživanje specificirano u podnesku od 26. travnja 2010. ne odnosi na glavnicu već uglavničene kamate, a sukladno dopuni financijskog knjigovodstvenog nalaza od 4. ožujka 2010. u kojem je vještak naveo da je ostalo ne namireno još iznos kamata od 963.576,08 kn.

 

14. Budući da iz obračuna sačinjenog 12. rujna 2005. od strane stečajnog upravitelja C. b. d.d. (list 114 spisa) proizlazi da je po ugovoru o avalu mjenice … tuženik na dan 12. rujna 2005. s osnove glavnice dugovao iznos od 851.369,99 kn, to je ispravan zaključak drugostupanjskog suda da je zastarni rok za zahtjev avaliste protiv glavnog mjeničnog dužnika od tri godine istekao je 21. lipnja 2002. To stoga što je avalista platio po mjenici 21. lipnja 1999. o dospijeću mjenice, a tužba je podnesena 10. lipnja 2003. pa je stoga zahtjev za isplatom preostale glavnice (koju je tuženik na dan 12. rujna 2005. još uvijek dugovao) zastario u vrijeme podnošenja tužbe (a posljedično tome i kamate).

 

15. Obzirom da je tuženik prigovor zastare istaknuo na ročištu 14. veljače 2006., tako da nije točan navod da ga je istaknuo tek u žalbi (neovisno je li prigovor stavi prije ili nakon smanjenja tužbenog zahtjeva), a sama činjenica da je poslije toga djelomično izvršio plaćanje ne znači da je povukao prigovor zastare. Uostalom ovaj prigovor kao i prigovor da je naknadnim plaćanjem tuženik priznao priznanje duga pa da stoga nije zastarni rok nije tekao, tužitelj nakon istaknutog prigovora zastare nije tijekom postupka isticao tako da u ovom stadiju revizijskog postupka to ne može prvi put isticati.

 

16. Budući da tužitelj svoj revizijski navod da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je utvrdio da je zastarjelo potraživanje i po ugovoru o garanciji broj … u iznosu od 656,27 kn nije obrazložio to sukladno čl. 386. ZPP-a, ovaj prigovor sud nije ni uzeo u obzir.

 

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, tako je valjalo na temelju čl. 393. ZPP-a reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 21. prosinca 2021.