- 1 -              Revd 4597/2021-2

Broj: Revd 4597/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz S. N., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3631/2020-3 od 18. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-162/2019-26 od 17. ožujka 2020., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3631/2020-3 od 18. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-162/2019-26 od 17. ožujka 2020.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena određena pravna pitanja za koja tužitelj smatra da su važna, te su određeno izloženi razlozi (presuda broj Revt-339/13-2 od 25. ožujka 2014., rješenje Rev-136/07, Rev-2325/90 od 27. ožujka 1991., Revd-885/20-2 od 14. srpnja 2020.), zbog kojih tužitelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. Međutim, sve navedene odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja revident poziva, donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, te u njima nije izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo protivno pravnom shvaćanju iznesenom u predmetnoj drugostupanjskoj odluci, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju revizijskog suda.

4. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da odluka na koju se kao razlog važnosti postavljenog pitanja predlagatelj poziva (Rev-339/13-2 od 25. ožujka 2014. je donesena u drugačijoj činjeničnoj situaciji, gdje se osporava tražbina tužitelja na vjerodostojnoj ispravi, a ne na ovršnoj ispravi kao što je u ovom predmetu slučaj. Stoga ista ne daje razlog važnosti postavljenom pitanju pa to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-339/13-2 od 25. ožujka 2014. nije izraženo nikakvo shvaćanje glede drugog postavljenog pitanja, a pogotovo nije izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo protivno pravnom shvaćanju iznesenom u predmetnoj drugostupanjskoj odluci u odnosu na to pitanje, zbog čega se ne radi o važnom pitanju, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovog suda.

6. U odnosu na ostala dva postavljena pitanja valja reći da u odnosu na ova postavljena pitanja predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke koja u postupku nije ostvarena, dok je drugostupanjski sud odgovorio na sve one žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke. Stoga i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se kao razlog važnosti postavljenog pitanja poziva nisu dostatan razlog za intervenciju ovog suda. Pri tome valja dodati da u rješenju Revd-885/20-2 od 14. srpnja 2020. nije izraženo shvaćanje u odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje, već je samo odlučeno o prijedlogu za dopuštenje revizije. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3069/17 od 9. srpnja 2019. nije izraženo shvaćanje u odnosu na postavljena pitanja već je izložen opći stav oko nastupanja posljedica apsolutne zastare, pa ni ova odluka ne daje razlog važnosti prvom i drugom postavljenom pitanju.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 21. prosinca 2021.

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.