- 1 -              Rev 1124/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1124/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Š. iz H. n. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. T., odvjetniku u Z., protiv tuženice Kliničke bolnice S. D. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. D., odvjetniku u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika "C. o." d.d. iz Z., zastupanog po punomoćnici S. Š., dipl., iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-669/16-2 od 11. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2594/12-29 od 29. siječnja 2016., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu od tuženice na ime naknade nematerijalne i materijalne štete od 140.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate i u visini kako je to pobliže navedeno u toč. I.1. izreke prvostupanjske presude. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke također je odbijen zahtjev tužitelja da mu tužena isplaćuje mjesečni iznos rente od 1.500,00 kn za tuđu pomoć i njegu sa zakonskim zateznim kamatama u visini te od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. I.2. prvostupanjske presude, a u toč. I. prvostupanjske presude pod 3. odbijen je i zahtjev tužitelja kojim je tražio od tuženika plaćanje mjesečne rente s naslova izgubljene zarade u iznosu od 1.500,00 kn počev od 7. veljače 2005. pa ubuduće s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini i od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. I.2. izreke prvostupanjske presude, a ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju platiti tuženici 7.125,00 kn na ime troškova parničnog postupka, dok je preko tog iznosa, a do zatraženog iznosa troškova parničnog postupka, zahtjev tuženice odbijen kao neosnovan.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženica nije dostavila odgovor na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za isplatu naknade materijalne i nematerijalne štete kao posljedice štetnog događaja iz veljače 2005. zbog liječničke greške prilikom operativnog zahvata kod tužitelja.

 

8. Suprotno navodima revidenta nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obje nižestupanjske presude sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama iz kojih se u potpunosti može utvrditi zbog čega nižestupanjski sudovi zaključuju da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Takvi razlozi u nižestupanjskim presudama nisu u suprotnosti sa stanjem spisa niti su nejasni ili proturječni, slijedom čega se obje nižestupanjske presude mogu valjano ispitati. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. i čl. 261. ZPP jer prvostupanjski sud odlučuje samostalno koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, slijedom čega ne mora saslušati sve predložene svjedoke. Isto tako u smislu odredbe čl. 261. st. 3. ZPP sud će zatražiti mišljenje drugog vještaka ako u nalazu i mišljenju vještaka koji je vještačio u postupku se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja i ti se nedostaci i sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka. Obzirom da u ovoj pravnoj stvari to nije slučaj te su svoj nalaz i mišljenje dva vještaka dala suglasno bez ikakvog razmimoilaženja, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da nema potrebe provoditi novo vještačenje i zatražiti novi nalaz i mišljenje od drugog vještaka. Stoga ukupno nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je tužitelj ukazao u reviziji.

 

9. U odnosu na navode revizije koji se odnose na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud upućuje na razloge drugostupanjske presude koju u cijelosti prihvaća i ovaj sud temeljem čl. 396.a ZPP, a što se prvenstveno odnosi na nedostatak uzročne veze između štetne radnje i pričinjene štete.

 

10. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-669/16-2 od 11. listopada 2018.

 

11. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. u vezi čl. 396.a ZPP.

 

Zagreb, 21. prosinca 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.