Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 402/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 402/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica B. P. T., odvjetnica u R., protiv prvotuženice Đ. G. iz Z., OIB: ... i drugotuženice L. R. iz Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj -838/2016-2 od 12. listopada 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-368/2015-26 od 11. svibnja 2016., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Revizija tuženica Đ. G. i L. R. protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj -838/2016-2 od 12. listopada 2017. odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Gospiću presudom poslovni broj P-368/2015-26 od 11. svibnja 2016. pod točkom I. izreke odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da je vlasnica nekretnina čkbr. 217/3 kuća i dvorište od 230 čhv, čkbr. 200/1 livada od 337 čhv, čkbr. 201/1 livada od 448 čhv, čkbr. 201/3 livada od 173 čhv, čkbr. 201/4 livada od 850 čhv, čkbr. 201/5 livada od 138 čhv, sve upisane u zk.ul. 302, k.o. B. D., čkbr. 201/2 livada od 216 čhv, upisana u zk.ul. 300, k.o. B. D. te da su tuženice dužne trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime tužiteljice kao i da joj tuženice naknade parnični trošak.

 

Pod točkom II. izreke naložio je tužiteljici naknaditi tuženicama parnični trošak u iznosu od 16.325,00 kuna.

 

2. Županijski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj -838/2016-2 od 12. listopada 2017. djelomično je uvažio žalbu tužiteljice i preinačio je prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke te je pod točkom 1. utvrdio da je tužiteljica vlasnica nekretnina čkbr. 217/3 kuća i dvorište od 230 čhv, čkbr. 200/1 livada od 337 čhv, čkbr. 201/1 livada od 448 čhv, čkbr. 201/3 livada od 173 čhv, čkbr. 201/4 livada od 850 čhv, čkbr. 201/5 livada od 138 čhv, sve upisane u zk.ul. 302, k.o. B. D., čkbr. 201/2 livada od 216 čhv, upisana u zk.ul. 300, k.o. B. D. te su tuženice dužne trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime tužiteljice, dok je pod točkom 2. naložio tuženicama naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 24.498,2 (ispravno bi trebalo pisati: 24.498,25) kuna.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženice su podnijele reviziju primjenom odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložile su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu tako da potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

 

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode iz revizije, predložila je odbaciti, a podredno odbiti reviziju pri čemu je tražila trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tuženica nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidentica u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuju revidentice. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

7.1. Za ukazati je da je drugostupanjski sud u skladu s čl. 8. ZPP-a uzeo u obzir sve dokaze provedene radi utvrđenja odlučnih činjenica te je dao ocjenu svakog od tih dokaza, kako svakog zasebno, tako i vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka pa ocjenu drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

8. Pravilno su postupili nižestupanjski sudovi kada primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a nisu uzeli u obzir dokaze koje su tuženice predložile nakon zaključenja prethodnog postupka jer tuženice nisu dokazale da je riječ o takvim dokazima koje bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka.

 

9. U dijelu revizijskih navoda kojima tuženice u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo osporavaju utvrđeno činjenično stanje te se upuštaju u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja (koje se odnosi na gradnju stare kuće i saznanje tužiteljice za upisane zemljišno-knjižne vlasnike), valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, ovaj sud ovakve revizijske navode tuženica nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njihove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnina pobliže opisanih pod točkom 1. i 2. ove presude.

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da su tuženice upisane zemljišno-knjižne vlasnice spornih nekretnina,

 

- da je tužiteljica u neprekidnom posjedu nekretnina od 1964. kad sklopila brak sa sada pokojnim suprugom B. do 2015.,

 

- da tužiteljicu nitko nije ometao u posjedovanju koje je izvršavala tako što je živjela u kući, gradila „šternu“, staju i garažu, a zemljište je obrađivala u poljoprivredne svrhe,

 

- da je poslije rata 1995. država obnovila u ratu uništenu staru kuću te da je zbog nekvalitetne obnove 2004. izgrađena nova kuća pri čemu je u postupku obnove kao korisnik obnove sudjelovala upravo tužiteljica,

 

- da je otac tuženica umro 1966., a one sve do nekoliko godina prije pokretanja spora nisu ni dolazile u B. D., a znale su da tužiteljica i njen suprug koriste i posjeduju nekretnine, ali im nikad nisu osporavale pravo na posjed.

 

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužiteljice nisu bile poštene posjednice u smislu čl. 18. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP). Pri tome je naveo da je prilikom obnove tužiteljica morala ishoditi vlasnički list iz kojeg je vidljivo vlasništvo nekretnina odnosno da joj je moralo biti poznato stanje u zemljišnim knjigama, dok se tuženice nisu odrekle prava vlasništva niti su s tužiteljicom sklopile kakav pravni posao koji bi im dao osnovu za vršenje samostalnog posjeda.

 

13. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužiteljice, preinačio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a i prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da je tužiteljica kao poštena posjednica u razdoblju od 20 godina od početka 1965. do 1985. stekla dosjelošću suvlasništvo nekretnine primjenom odredbe Općeg građanskog zakona te odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92, 77/92-dalje: ZOVO) kao i nadalje u razdoblju od 1991. do 2011. primjenom odredbi čl. 159. st. 3. i čl. 160. ZVDSP vlasništvo na nekretninama.

 

14. Tuženice u reviziji navode da reviziju podnose i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženice vide u tome što smatraju da je pogrešna ocjena suda da saznanje za upis u zemljišne knjige ne čini posjed nepoštenim.

 

15. Pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da saznanje za upis u zemljišne knjige sam po sebi ne čini posjed nepoštenim.

 

15.1. Naime, već je u odlukama ovog suda Rev-1209/16 od 11. veljače 2020., Revx-76/14 od 21. listopada 2014., Rev-2353/17 od 20. travnja 2021. i drugima zauzeto pravno shvaćanje da činjenica da je tužiteljica kao posjednica nekretnina znala ili mogla znati da su sporne nekretnine u zemljišnim knjigama u razdoblju njihova posjedovanja bile upisane kao vlasništvo drugih osoba (odnosno tuženica ili njihovih prednika), ne čini samo za sebe posjed tužiteljice nepoštenim ako je tužiteljica za razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja imala razloga osnovano vjerovati i vjerovala je da posjed vrši kao vlasnica. Pri tome do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje u zemljišnim knjigama.

 

16. Iz navedenog proizlazi da nije odlučna činjenica, kako u reviziji navode tuženice, da je tužiteljica već u postupku obnove trebala pribaviti podatak o vlasništvu nekretnine te da je morala biti upoznata s činjenicom tko je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik.

 

17. Prema tome, kako iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova jasno proizlazi da je tužiteljica posjed vršila kao vlasnica, neometano i neprekidno još od 1965. pa do 2011., dakle, u razdoblju duljem od 45 godina, to je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je primjenom odredbe čl. 159. st., 3. i čl. 160. ZVDSP-a utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću.

 

18. Nadalje, na pravilnost odluke nije od utjecaja niti revizijski navod da tužiteljica nije imala nikakav dokument kao temelj stjecanja vlasništva jer takav dokument za stjecanje prava vlasništva tzv. izvanrednom dosjelošću prema čl. 159. st. 3. ZVDSP nije niti potreban već je jedino potrebno da je posjed bio barem pošten kroz propisani period vremena što je u ovom postupku dokazano.

 

19. Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženica odbiti kao neosnovanu.

 

20. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 21. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu