- 1 -              Revt 330/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 330/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA T. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. I. G., A., kojeg zastupa punomoćnica R. P., odvjetnica u Z., radi utvrđenja odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6796/12-10 od 20. svibnja 2015. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku broj P-453/10-39 od 1. lipnja 2012. u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom odlukom suđeno je:

              „I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se osnovanim osporavanje tražbine tuženika  H.-I. G., A. u iznosu od 5.185.100,00 kuna, odnosno utvrđuje se da tuženik nema pravo namirenja u iznosu od 5.185.100,00 kuna u stečajnom postupku broj St-24/02 iz kupovnine postignute unovčenjem predmeta razlučnog prava nekretnine oznake čest. zem. 7923/3 k.o. Z."

              II. Dužan je tužitelj u roku od osam dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka  u iznosu od 456.187,50 kn.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu odluku.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode iz revizije, te predlaže reviziju kao neosnovanu odbiti.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, drugostupanjski sud se očitovao o svim žalbenim navodima tužitelja, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

8. Okolnost da tužitelju nije prihvatljiva odluka i obrazloženje drugostupanjskog suda presudu ne čini nerazumljivom, kao što i tužiteljeva interpretacija provedenih dokaza drugačija od one kako su ju utvrdili sudovi ne znači da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

 

9. Potrebno je, također, naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP-a) kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud koji prema svojem uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a).

 

10. U postupku do revizijskog utvrđeno je:

- da je tuženik H. I. G. prijavio potraživanje i razlučno pravo u stečajnom postupku otvorenim nad tužiteljem, i to na temelju ugovora o prodaji s obročnom otplatom cijene, radi osiguranja kojeg potraživanja je provedeno osiguranje pred Općinskim sudom u Zadru, pod brojem I-15594/94, u ukupnom iznosu od 34.992.225,40 kn, od čega se na glavnicu odnosi dio od 4.145.919,50 kn , a ostatak na kamate koje teku po stopi od 3% mjesečno počevši od 07.11.1995. do dana otvaranja stečaja,

- da je prijavljena tražbina osporena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, St-24/02, od 30.05.2005.,

- da je tuženik pokrenuo parnicu radi utvrđivanja osnovanosti svoje tražbine, te da je pravomoćnom presudom odbijen, i to iz razloga što tuženik nije osobni dužnik, pa stoga nije ni stečajni vjerovnik tužitelja, već je razlučni vjerovnik, te je utvrđeno da je H. I. G. pravni slijednik prodavatelja iz ugovora o prodaji obročnom otplatom cijene i aneksa i – garancije tvrtke H. F. G.,

- da je pravomoćnom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt-107/04 od 19.04.2006. odbijen zahtjev za utvrđenje ništavim sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja, zaključenog između H. I. &C. G. K.., A., kao vjerovnika, M.-V. C. iz Z. kao dužnika, te T. d.d. "u stečaju" Z. i S. Š., kao jamaca pred Općinskim sudom u Zadru, pod brojem I-15594/94, i to u dijelu kojim T. Z. d.o.o. Z. odgovara cjelokupnom imovinom te u zalog daje svoje nekretnine koje su upisane u zemljišne knjige,

- da je pred Općinskim sudom u Zadru zbog nepodmirenja obveze, H. F. G. pokrenuo ovršni postupak na pokretnim stvarima dužnika M.-V. C. s p.o. Z. i T.-Z. d.o.o. Z., provedbom kojeg je utvrđeno da nakon unovčenja pokretnina za namirenje ostaje iznos od 4.145.919,50 kn, sve prema rješenju posl. broj I-1018/95, od 06.11.1995., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru, Gž-383/95, od 13.03.1996.,

- da je zbog ostatka potraživanja nastavljen ovršni postupak, i to na nekretnini tužitelja na kojoj je zasnovano založno pravo radi osiguranja tražbine, označenoj kao čest. zem. 7923/3 K.O. Z., te je tuženiku H. I. G. dosuđena predmetna nekretnina, rješenjem od 20.06.1997., koje rješenje je ukinuto, a postupak ovrhe nastavljen pod posl. brojem I-2891/97, te prekinut zbog otvaranja stečaja nad ovršenikom T.-Z. d.d. Z. i konačno dana 10.02.2012 obustavljena ovrha,

- da je u stečajnom postupku nad tužiteljem nekretnina na kojoj je tuženik imao razlučno pravo unovčena, te je potrebno namiriti razlučne vjerovnike prema redoslijedu predviđenom pravilima ovršnog postupka, uzimajući u obzir donesenu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revt-107/04-2 (rješenje Visokog trgovačkog suda RH, 25. Pž-6926/09-5, od 08.04.2010.),

- da je stečajni upravitelj tužitelja osporio visinu tražbine tuženika, pa budući da je tuženik razlučni vjerovnik koji ima pravo prvenstvenog namirenja iz kupovnine dobivene prodajom nekretnina na kojima je imao razlučno pravo, ali visina kojeg je ostala sporna, tužitelj  je upućen na parnicu radi utvrđivanja osnovanosti izjavljenog osporavanja visine tražbine tuženika kao vjerovnika,

- da je nalazom i mišljenjem vještaka financijsko knjigovodstvene struke utvrđeno da obračunati iznos glavnog duga i kamate iznosi 14.872.943,28 kn od čega glavni dug iznosi 4.145.919,50 kn dok obračunata kamata iznosi 10.727.023,78 kn.

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12. Naime, pravilno sudovi navode da je u korist tuženika kao razlučnog vjerovnika na prodanim nekretninama tužitelja bilo uknjiženo založno pravo radi osiguranja tražbine u iznosu od 1.830.800,00 DEM s 3% kamata mjesečno na dospjele, neplaćene rate sve do namirenja, a na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj I-1559/94 od 25. listopada 1994.

 

12.1. Odredba čl. 164. a Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06 dalje SZ) propisuje da će ovršni sud nakon što unovči stvar ili pravo na kojemu postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi, nakon što iz iznosa ostvarenog prodajom namiri troškove do tada provedenoga ovršnog postupka, preostali novac predati stečajnom sucu, iz iznosa dobivenog od ovršnog suda stečajni sudac će: 1. izdvojiti u stečajnu masu odgovarajući iznos prema pravilima iz članka 170. ovoga Zakona; 2. namiriti tražbine razlučnih vjerovnika prema redoslijedu predviđenom pravilima ovršnog postupka i 3. preostali iznos predati stečajnom upravitelju te da će nakon što stečajni sudac u stečajnom postupku unovči stvar ili pravo na kojemu postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi, on će iz iznosa ostvarenog prodajom 1. namiriti troškove unovčenja obračunate prema pravilima iz članka 170. ovoga Zakona, 2. namiriti tražbine razlučnih vjerovnika prema redoslijedu predviđenom pravilima ovršnog postupka i 3. preostali iznos predati stečajnom upravitelju za namirenje stečajnih vjerovnika.

 

12.2. Nakon prodaje nekretnina stečajnog dužnika na kojima je bilo upisano založno pravo u korist razlučnog vjerovnika (tuženika), preostao je iznos od 5.185.100,00 kuna, te je stoga tuženik osnovano naveo kako njemu treba biti raspoređena kupovnina do visine tražbine osigurane razlučnim pravom.

 

13. Obzirom da je vještačenjem utvrđeno da obračunati iznos glavnog duga i kamate iznosi 14.872.943,28 kn neosnovano je tužiteljevo osporavanje tražbine u iznosu 5.185.100,00 kuna.

 

14. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije valja napomenuti kako je u postupku utvrđeno da je Sporazum o osiguranju novčanog potraživanja sklopljen pred Općinskim sudom u Zadru 25. listopada 1994. od strane društva H. F. G., a ta pravna osoba da je i vjerovnik u postupku izvršenja pored Općinskim sudom u Zadru, te pravni prednik tuženika iz ovog spora - H. I. G., a što da proizlazi iz sudskog registra Republike Austrije od 3. siječnja 2011. kojega je tuženik dostavio u spis.

 

15. Sukladno izloženom, po ocjeni ovoga suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, zbog čega je na temelju čl. 393. ZPP revizija kao neosnovana odbijena.

 

Zagreb, 21. prosinca 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.