- 1 -              Rev 1708/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1708/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., protiv tuženika J. K.-S. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. V., odvjetniku u S., radi iseljenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2256/2015 od 4. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-121/14 od 9. lipnja 2015., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-2256/2015 od 4. svibnja 2016. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-121/14 od 9. lipnja 2015. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao i u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2256/2015 od 4. svibnja 2016. potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-121/14 od 9. lipnja 2015. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na oslobađanje od osoba i stvari te predaju u posjed stana u prizemlju označenog broj 1, površine 46,01 m2 koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgrada 801/4 i 801/5 K.O. S. tužiteljici kao i svim svakodobnim vlasnicima te nekretnine, dok je djelomičnim prihvaćenjem tužbenog zahtjeva naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 45.600,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 11. veljače 2014. do isplate, te je ujedno odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

 

"1. Da li je tužiteljica, kao jedna od suvlasnika nekretnine, ovlaštena od treće osobe, bez ovlaštenja drugih suvlasnika, tražiti predaju posjeda nekretnine na način da se traži predaja posjeda predmetne nekretnine u korist svakodobnih vlasnika te nekretnine?

 

2. Da li je sud ovlašten, u slučaju kada tužiteljica, kao jedna od suvlasnika nekretnine, a bez ovlaštenja drugih suvlasnika, traži od treće osobe predaju isključivog posjeda, djelomično usvojiti tužbeni zahtjev na način da se tuženiku naloži predaja suposjeda u odnosu na suvlasnički dio koji nesporno pripada tužiteljici?"

 

smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je u odluci Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1785/01 od 26. veljače 2002. te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1020/21 od 20. lipnja 2001. o tim pitanjima izraženo pravno shvaćanje suprotno onom u pobijanoj presudi.

 

Predloženo je preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice upravljenog na predaju nekretnine, podredno ukidanje obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Pitanjima zbog kojih je podnesena revizija tužiteljica problematizira pravilnost nižestupanjskih presuda kojima je odbijen tužbeni zahtjev upravljen na predaju predmetnog stana, smještenog u zgradi u S., ..., prizemlje, oznake čest. zgrada 801/4 i 801/5 K.O. S. na kojoj nekretnini je tužiteljica suvlasnica za 1/2 dijela, uz izraženo pravno shvaćanje da tužiteljica, a bez da je dobila suglasnost drugog, u zemljišnim knjigama upisanog suvlasnika te nekretnine, nije ovlaštena tražiti njezinu predaju.

 

6. Argumentaciju za to tužiteljica nalazi u pravnom shvaćanju izraženom u odluci Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1785/01 od 26. lipnja 2002., a prema kojem: "... tužitelj bi mogao osnovano tražiti da mu tužene predaju u posjed odnosni stan samo u slučaju ako bi za to imao ovlaštenja od svih ostalih suvlasnika, u protivnom, imao bi zahtijevati ispunjenje obveze svim vjerovnicima zajedno, u konkretnom slučaju suvlasnicima ..."; odnosno u pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1020/01 od 20. lipnja 2001., a prema kojem: "... i u takvom slučaju trebalo bi usvojiti zahtjev za predaju posjeda odnosno suposjeda idealnog dijela (u 3/12), a odbiti samo onaj dio zahtjeva koji se odnosi na predaju fizički određenog dijela nekretnine".

 

7. Dakle u tim odlukama izraženo je pravno shvaćanje da suvlasnik nekretnine, a koji nema ovlaštenje ostalih suvlasnika da mu cijela stvar bude predana u posjed, može zahtijevati od treće osobe predaju stvari svim suvlasnicima.

 

8. Odredbom čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) propisano je da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koji može staviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

 

9. Prema odredbi čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim njegovim vjerovnicima zajedno ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

 

10. Utvrđenje je nižestupanjskih sudova da tužiteljica kao suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine čest. zgrade 801/4 i 801/5 K.O. S., nije imala ovlaštenje od Republike Hrvatske kao drugog suvlasnika te nekretnine da primi ispunjenje tj. da zahtijeva od tuženika predaju joj čitave nekretnine, zbog čega su i odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

11. Pritom sudovi gube iz vida tužbeni zahtjev kako je postavljen, a kojim tužiteljica osim zahtjeva za predaju joj posjeda te nekretnine od tuženika, zahtijeva i predaju u posjed svim svakodobnim vlasnicima predmetne nekretnine.

 

Čini se da je tako postavljenim tužbenim zahtjevom postupljeno upravo sukladno odredbi čl. 64. st. 2. ZOO u smislu da tužiteljica kao vjerovnik od tuženika kao dužnika zahtijeva da obvezu ispune svim vjerovnicima zajedno.

 

12. Ako je to tako, a što su nižestupanjski sudovi odlučujući o zahtjevu tužiteljice zanemarili, tada bi pravno shvaćanje iz pobijane presude bilo suprotno onom iz prethodno navedenih odluka Županijskog suda u Rijeci i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

13. Proizlazi dakle da je zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova glede odbijenog zahtjeva tužiteljice, materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a zbog čega je činjenično stanje odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari za sada ostalo nepotpuno utvrđeno, te na temelju odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 82. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) primjenjuje na ovaj spor, obje nižestupanjske presude je trebalo ukinuti u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, a time i u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

14. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o postavljenom zahtjevu tužiteljice uz primjenu mjerodavnih materijalnopravnih odredbi na koje je prethodno ukazano.

 

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 21. prosinca 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.