- 1 -              Poslovni broj: Usž-2442/21-2

             

Poslovni broj: Usž-2442/21-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Vidović, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Lidije Vukičević, članica vijeća, te više sudske savjetnice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. G. iz G. G., kojeg zastupa opunomoćenica I. B. A., odvjetnica iz G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznanja prava na dodatni rodiljni dopust, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3017/20-5 od 26. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3017/20- 5 od 26. travnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-06/20-01/169, urbroj: 338-01-06-05-20-02 od 30. rujna 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područne službe  B., klasa: UP/I-502-06/17-01/29, urbroj: 338-07-02-20-13 od 9. srpnja 2020.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područne službe  B. od 9. srpnja 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na dodatni rodiljni dopust do navršenih šest mjeseci djetetova života, za dijete D. G., rođenog ..., počevši od 1. prosinca 2017. do navršenih šest mjeseci života djeteta, kao neosnovan.

3.              Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud propustio utvrditi sporne činjenice, navodeći da je ostalo sporno je li on bio zaposlen nakon navršenih 70 dana od dana rođenja djeteta pa do navršenih šest mjeseci djeteta D. G., kao i što se događalo s obveznim rodiljnim dopustom majke L. A. Drži da je nezakonito u ponovnom postupku nakon poništavajuće presude Upravnog suda u Splitu, proveden ispitni postupak u kojem je saslušana majka L. A., dok o tome nije bila obaviještena njegova opunomoćenica. Presudu drži nerazumljivom, te smatra da obvezni rodiljni dopust nije otvaren radi propusta liječnice ginekologa. Ističe da se pravo na obvezni rodiljni dopust stječe ex lege, temeljem zakona, 28 dana prije očekivanog poroda, te da se majka L. A. nalazila već tada u statusu obveznog rodiljnog dopusta. Drži da je irelevantno što specijalist ginekolog nije izvijestio tuženika o početnom danu korištenja prava na obvezni rodiljni dopust, te da je nezakonito odbijen njegov zahtjev za dodatni rodiljni dopust do navršenih šest mjeseci djetetova života. Predlaže Visokom upravnom sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i sam riješi predmetnu upravnu stvar.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan sa pobijanom  presudom, te predlaže da se žalba odbije.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi sukladno članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija, odnosno oni je utječu na donošenje drukčije odluke.

7.              Osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-1382/18-8 od 19. rujna 2019., kojom je radi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja poništeno ranije rješenje tuženika te je predmet vraćen na ponovni postupak u kojem je izvršena kontrola u prostorijama ginekološke ordinacije Doma zdravlja B.-b. županije, liječnice B. O. G., spec. ginekologije i opstetricije, te kontrola okolnosti u vezi zaposlenja žalitelja (zapisnici od 4. studenoga 2019. i 26. studenoga 2019.

8.              U postupku je utvrđeno da za majku L. A. obvezni roditelji dopust nije otvoren 28 dana prije očekivanog poroda djeteta D. G., (rođeno ...), premda je za to postojala zakonska obveza, no da prema njezinoj vlastitoj izjavi danoj na zapisnik 12. prosinca 2017., proizlazi da je sama odlučila da neće koristiti obvezni rodiljni dopust iz razloga ranijih preuzetih petogodišnjih mjera i obveza natječaja Europske unije za djelatnosti obrta. Ujedno je utvrđeno da je žalitelj bio zaposlen od 1. prosinca2017. do 15. ožujka 2018.

9.              Odredbom članka 12. stavkom 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine", broj: 85/08 do 59/17., dalje: Zakon) propisano je da zaposlena ili samozaposlena trudnica, odnosno zaposlena ili samozaposlena majka za vrijeme trudnoće, poroda i njege novorođenog djeteta, ima pravo na rodiljni dopust u trajanju od 28 dana prije dana očekivanog poroda do navršenih 6 mjeseci života djeteta, koji se sastoji od obveznog i dodatnog rodiljnog dopusta. Zaposlena ili samozaposlena trudnica odnosno zaposlena ili samozaposlena majka ima pravo obvezni rodiljni dopust koristiti u neprekidnom trajanju 98 dana, od kojih 28 dana prije dana očekivanog poroda te 70 dana nakon rođenja djeteta. Dan očekivanog poroda utvrđuje izabrani doktor ginekolog iz obveznog zdravstvenog osiguranja (2. i 3. istog članka 12. Zakona). Nakon proteka obveznog rodiljnog dopusta iz stavka 2. ovoga članka zaposlena ili samozaposlena majka ima pravo na dodatni rodiljni dopust do navršenih 6 mjeseci života djeteta, koji može svojom pisanom izjavom prenijeti na oca djeteta, uz njegovu prethodnu suglasnost u cijelosti ili u vremenski ograničenom trajanju. (stavak 5.).

10.              Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, posebice stavak 5. članka 12. Zakona, ovaj Sud ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je osporeno rješenje tuženika zakonito. Naime, prema jasnom izričaju navedene zakonske odredbe proizlazi da je obvezni rodiljni dopust isključivo pravo zaposlene ili samozaposlene majke koje se koristi 28 dana prije poroda te 70 dana nakon poroda, nakon čijeg proteka se koristi pravo na dodatni dopust, koje se može prenijeti na oca djeteta. Budući da majka, prema vlastitoj volji, nije odlučila koristiti obvezni rodiljni dopust, koje je isključivo pravo majke, ne postoji mogućnost prenošenja dodatnog rodiljnog dopusta, na oca djeteta, ovdje žalitelja.

11.              Slijedom iznijetog, budući da nema zakonske osnove za priznanje dodatnog rodiljnog dopusta žalitelju, odbijena je njegova žalba i odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a.

 

U Zagrebu 21. prosinca 2021.

 

Predsjednica vijeća

Dijana Vidović,v.r.