Republika Hrvatska

   Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

 

                                                                                                          17 Pr-888/2021-9

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

                                                                         R J E Š E NJ E

 

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Iris Živković, u pravnoj stvari tužitelja: M. V.-J. iz J., OIB:…, zastupane po pun. T. B., odvjetniku u Š., protiv tuženika: O. škole M. B. iz V., OIB:…, zast. po ravnateljici M. V. M., a ona pun. M. Z., tajnici škole, iz S., OIB:…, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave dana … godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a na ročištu održanom povodom objave presude dana … godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Nalaže se tuženiku O. školi M. B. iz V., OIB:…, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici M. V.-J. iz J., OIB:…, ukupan bruto iznos od 1.985,29 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sve tekućim na pojedinačne iznose od :

                219,98 kn   od 16.lipnja 2016.g. do isplate

219,98 kn   od  16.srpnja 2016.g. do isplate

219,98 kn    od 16.kolovoza 2016.g. do isplate

219,98 kn    od 16.rujna 2016.g. do isplate

219,98 kn    od 16.listopada 2016.g. do isplate

219,98 kn    od 16.studenog 2016.g. do isplate

219,98 kn    od 16.prosinca 2016.g. do isplate

219,98 kn    od 16.siječnja 2017.g. do isplate

225,45 kn    od 16.veljače 2017.g. do isplate

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih kamata na iznos od 1.985,29 kn.

 

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime parničnog troška iznos od  875,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

                                                           R i j e š i o  j e

 

Utvrđuje se da je predmetna tužba povučena u dijelu koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku O. školi M. B. iz V., OIB:…, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici M. V.-J. iz J., OIB:…, bruto iznos od 1.098,92 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, sve tekućim na pojedinačne iznose od :

                218,94 kn   od 16.siječnja 2016.g. do isplate

219,98 kn   od  16.veljače 2016.g. do isplate

219,98 kn    od 16.ožujka 2016.g. do isplate

219,98 kn    od 16.travnja 2016.g. do isplate

219,98 kn    od 16.svibnja 2016.g. do isplate

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

             

Obrazloženje

 

1.Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da  je u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora na radu.

Tuženik kao poslodavac da predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama.

Dana 23.studenog.2006.g,. između Vlade Republike Hrvatske (dalje Vlade RH) i sindikata javnih službi da je sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim da je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za  6 % godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godini.

Dana 13.svibnja 2009.g.među istim strankama da je zaključen Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim Dodatkom osnovica za plaće u javnim službama da je privremeno zamrznuta na razinu 2008.g., na iznos od 5.108,84 kn, dok povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. godine što bi činilo 5.415,37 kn da je sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz članka 3. Dodatka sporazuma.

Dana 26.listopada 2011.g. stranke da su sklopile Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji tekst da je usvojen i  Arbitražnom odlukom od dana 7.prosinca 2011.g.

Sukladno odredbi članka XI st. 4. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu ugovoreno trajanje istog Dodatka da je 5 godina, te su navedeni ugovori zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), bili u primjeni do 26.siječnja 2017.g..

Vlada RH i sindikati javnih službi da su dana 28.prosinca 2012.g. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV st.5 u vezi s člankom VI st.1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III Izmjena Dodatka sporazumu da su ispunjeni u prosincu prosinca 2015., međutim tuženik kao poslodavac koji je javna služba, da je propustio isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom. Naime odredbom članka III Izmjene Dodatka sporazumu da je ugovoreno da će „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno  prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama.“

Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) da je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2%u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Isti statistički pokazatelji da su potvrđeni i procjenom DZS-a.

Dana 27.studenog 2015.g. DZS da je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj da se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

DSZ da je objavio priopćenje za javnost povodom objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014.g. do drugog tromjesečja 2016.g.prema BDP-u za 2014.g., te iz istog da jasno proizlazi kako su uvjeti za povećanje osnovice iz članka III Izmjena dodatka ispunjeni dana 04.prosinca 2015.g..

Kako je odredbom članka III Izmjena dodatka utvrđeno je da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji DZS-a ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a iz naprijed navedenih službenih pokazatelja DZS-a,da je  razvidno je da se uvjet iz članka III Izmjena dodatka ispunio u studenom 2015. godine obzirom da je aritmetička sredina realnog rasta BDP-a u drugom i trećem tromjesečju 2015. godine iznosila upravo 2% ([1,2% + 2,8%] / 2 = 2%) to da  se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn imala tužitelju isplaćivati počevši s plaćom za mjesec prosinac 2015. godine, a sve sukladno odredbi članka VII c Izmjena dodatka.

Tuženik međutim tužitelju da je plaću od prosinca 2015. godine do siječanj 2017. godine, i nadalje isplaćivao primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84 kn čime da je tužitelja oštetio za znatan iznos (Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. godine osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine).

Sijedom navedenog smatrajući da joj tuženik duguje razliku plaće tijekom navedenog razdoblja uvećanu za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, tužiteljica, nakon djelomičnog joj povlačenja predmetne tužbe u dijelu pobliže navedenom u izreci rješenja, predlaže da  sud nakon provedenog postupka prihvati tužbeni zahtjev, pobliže opisan u izreci ove presude, te da joj naknadi parnični trošak.

 

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja, te ističe prigovor zastare potraživanja. Isti naime osporava pravnu valjanost   Sporazuma  od 23.studenog 2006.g., Dodatka Sporazumu od 13.svibnja 2009, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.g., tvrdeći da je na strani jednog od pregovarača, odnosno Sindikata bilo nedostataka, obzirom da Izmjene i dopune nisu potpisane od svih Sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Osim navedenog isti smatra da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.g., jer  pozivajući se na ograničeno vremensko važenje od 5 godina, isti smatra da je trajanje isteklo 25.listopada 2016.g., čime da bi otpala pravna osnova za uskladbu plaća.

Tuženik ne čini spornom visinu predmetnog potraživanja niti činjenicu da je tužiteljica zaposlena kod tuženika tijekom utuženog razdoblja.

Tuženik je iskazao svoj pristanak na djelomično povlačenje tužbe pobliže navedeno u izreci rješenja.

 

3.U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.studenog 2006.g., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009.g., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.g.,  Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.prosinca 2012.g., Arbitražne odluke od 07.prosinca 2011.g., priopćenja za javnost DZS-a od 27.studenog 2015.g., obračunskih isprava za isplatu plaće tužitelja za utuženo razdoblje, Zaključaka sa sastanka 8.prosinca 2016.g. s profesorima pravnih fakulteta u RH, Katedri radnog prava na temu sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama.

Drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

 

4.Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čanka 8 Zakona o parničnom postupku(Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) sud je u cijelosti utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

5.Nije sporno da je tužiteljica zaposlenica kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu, te da je tuženik za utuženo razdoblje tužitelju obračunao i isplatio plaće po bruto osnovici od 5.108,84 kn, kako je to razvidno i iz spisu priloženih obračunskih lista, niti je sporna visina utuženog potraživanja, slijedom čega je bilo suvišno u tom smislu izvoditi daljnje  dokaze.

Nitko od stranaka ne spori službene podatke Državnog zavoda za statistiku (dalj: DZS).

 

6.Sporno je da li je tuženik bio u obvezi tužitelju u utuženom razdoblju obračunati i isplatiti plaću po bruto osnovici 5.415,37 kn, a temeljem Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23.studenog 2006.g., Dodatka Sporazumu, te čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.g.  čiju valjanost isti spori.

 

7. Pitanje osnovice za obračun plaće u javnim službama bilo je regulirano Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama, kojeg su 23.studenog 2006.g. sklopili Sindikati javnih službi navedeni u njemu, s jedne strane, i Vlada RH, s druge strane, a kojim je ugovoreno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.g..

7a.13 svibnja 2009.g. Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima sklapa  Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.studenog 2006.g., kojim je između ostalog, ugovoreno da se s danom potpisa toga Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaće za službenike i namještenike iz 2008..g. u visini od 5.108,84 kn bruto (čl. II.), te je točkom III. reguliran "način povrata" osnovice, i to na način da se osnovica za  obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5,415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te su u članku IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne  bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama(koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

7b.U listopadu 2009.g. na snagu je stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovicama plaće u javnim službama (Narodne novine br. 124/09) a istim je izmijenjen članak 2. na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje KU zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako KU nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom te je čl. 3. propisano da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. ovog Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi dana 13.svibnja 2009.g.

7c.Člankom 51.st.4. Temeljnog kolektivnog ugovora (TKU) za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenim 4.listopada 2010.g.. ugovoreno je  da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009.g. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.studenog 2006.g. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.Isto je propisano i TKU-om za službenike i namještenike u javnim službama od 12.prosinca 2012.g.( Narodne novine br 141/12-dalje TKU/12) u članku 51.st.3.

7d. Potom su 26. listopada 2011. godine uslijedile Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene dodatka), a tekst Izmjena i dopuna dodatka usvojen je Arbitražnom odlukom od 07. prosinca 2011. godine, sastav koje arbitraže čine i predstavnici Vlade Republike Hrvatske..

Sukladno odredbi članka XI stavka 4. Izmjena dodatka, ugovoreno trajanje Dodatka i Izmjena dodatka je 5 godina.

Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi donijeli su 28. prosinca 2012. godine Vjerodostojno tumačenje Izmjena dodatka kojim je pojašnjena primjena članka IV stavka 5. u vezi s člankom VII stavkom 1. Izmjena i dopuna dodatka.

Odredbom članka III Izmjena i dopuna dodatka ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit  5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“.

Uslijedila su pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovor koja su  temeljem članka 199. stavka 1. Zakona o radu, bili u primjeni do 26. siječnja 2017. godine.

 

8.Prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništetnosti) Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma, nije osnovan.

Naime, Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske brojRev-408/12 i Odlukom Ustavnog suda RH broj:U-IIV3535II2 utvrđeno je da izmjene Kolektivnog ugovora(u daljnjem tekstu KU)ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora.Slijedom navedenog smatra se, protivno navodima tuženika, da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima.

Štoviše, u odnosu na prigovore tuženika o pravnoj valjanosti Sporazuma  od 23.studenog 2006.g., Dodatka Sporazumu od 13.svibnja 2009.h. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.g., za istaknuti je da ni jedan od potpisnika pa ni Vlada Republike Hrvatske, iste, kao niti Arbitražnu odluku od 07.studenog 2011.g., nije osporio u zakonom predviđenom postupku. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011.g., obvezuju kako RH, tako i tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada RH sa sindikatima javnih službi i sklopila isti.

 

9. Neosnovan je i prigovor tuženika o neispunjenju uvjeta za primjenu članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Naime člankom VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP proizvod zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-V Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

I Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br Rev-1111/2020 od 01.prosinca 2020.g. je potvrdio i detaljno argumentirao stajalište da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl.III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII st.1  Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26.listopada 2011.g. za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011.g. do rujna 2014.g., jer se odredba člana VII izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma odnosi na usklađivanje pariteta( čl.IV i čl.V).

Iz navedenog,a primjenom članka III kojim je i utvrđena osnovica od 5.415,37 kn bruto, proizlazi da se ista odnosi  na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće.

 

10.Nesporno je prema službenim podacima DZS-a da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011.g.do trećeg tromjesečja 2014.g., dakle  12 tromjesečja uzastopno, za koje vrijeme je uskladba bila odgođena.

10a. Prema priopćenju za javnost DZS-u u drugom je tromjesečju 2015.g. zabilježen rast BDP-a za 1,2%, te u trećem za 2,8%.u odnosu na ista tromjesečja prethodne godine, pa je sasvim jasno da je time za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2%( mjereno aritmetičkom sredinom  dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja , odnosno 1,2%+2,8%=4%:2=2%), tako da su krajem 2015.g. ispunjeni uvjeti  iz članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

 

11. Što se tiče samog načina primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna, te da ih tuženik sam niti ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", već je Vlada RH koja je sklopila sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.g. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi trebala i osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke  da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze pri tome uključujući i povećanje osnovice kada su se za to ispunili uvjeti, a što je u konkretnom i bio slučaj.

 

12.Naposljetku, treba ukazati i da su se prema čl. 6.st.1. TKU od 12.prosinca 2012.g., a kojim je potvrđena valjanost Dodatka Sporazumu od 13.svibnja 2009.g., te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema st.2. tog. čl., ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale, niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti izmjenu, a osim toga, prema općoj odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br.35/05, 41/08, 125/11, 78/16 i 29/18-dalje ZOO) o zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni se pridržavati načela savjesnosti i poštenja, a s obzirom na izneseno Vlada RH očito tako nije postupala, pa zbog navedenog tužitelj ima pravo da se u utuženom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kn bruto, budući da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju obračunata i isplaćena plaća u utuženom razdoblju, jer je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), pa je cijeneći sve naprijed navedeno, a smatrajući suvišnim obrazlaganje daljnjih dokaza, tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i presuditi kao u toč. 1. izreke ove presude, pri tome ne nalazeći osnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja.

12a. Na dosuđeni iznos naknade plaće izuzev na dio iznosa poreza na dohodak i prireza sadržanih u dosuđenoj brutto razlici plaće, (u smislu članka 92.st4. Zakona o radu ( Narodne novine br.93/14, 127/17, 98/19),tužitelj ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate u smislu odredbe članka 29.st.1 ZOO-a, po stopi određenoj člankom 29.st.2 ZOO-a, a koje teku za prethodni mjesec sukladno odredbi članka 92.st.3 Zakona o radu , slijedom čega je tako i odlučeno.

12b.Zahtjev tužitelja u dijelu isplate mu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza sadržanih u dosuđenoj brutto razlici plaće, nije prihvaćen, jer prema odredbi članka 22.st.3 Zakona o porezu na dohodak(Narodne novine br.115/16 i 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

 

12.c.Slijedom tuženikova pristanka na djelomično povlačenje predmetne tužbe, nakon istaknutog mu prigovora zastare predmetnog potraživanja, a primjenom odredbe članka 193.st.2 ZPP-a riješeno je kao u izreci.

 

13.Odluka o parničnom trošku temelji se odredi članka 151., 154.st.1 i 5., 155. i 164.u vezi sa 158 Zakona o parničnom postupku, te na odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika Tbr. 7.t.1, 8.t.1 te Tbr 9.t.1 i 3., pa je tužitelju koji nakon djelomičnog povlačenja tužbe, nije uspio u postupku u razmjerno neznatnom dijelu sporednog potraživanja, u sporu priznat u cijelosti parnični trošak kojeg je isti imao za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku u odnosu na VPS od 1.985,29 kn, i to za sastav tužbe u visini od 25 bodova, za sastav jednog obrazložena podneska u visini od 25 bodova, te za zastupanje na jednom ročišta u visini od 25 bodova, i za nazočnost ročištu radi objave presude u visini od 12,5, što iznosi sveukupno 87,5 bodova, odnosno, imajući u vidu da vrijednost boda iznosi 10,00 kn, ukupno  875,00kn,  koliko je tuženik, koji nije popisao parnični trošak, dužan naknaditi tužitelju na način pobliže opisan u toč. III izreke ove presude.

 

U Šibeniku, 21.prosinca 2021. godine

 

Sudac

 

   Iris Živković v.r.