- 1 -              Rev 2895/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2895/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz O., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik S. N., odvjetnik u O., protiv I-tuženika L. d.o.o. za graditeljstvo i trgovinu, S., i II-tuženika J. L. iz S., kojeg zastupa punomoćnica I. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Z. & p. d.o.o. u Z., radi ispunjenja ugovorne obveze i naknade štete, odlučujući o reviziji II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-57/14-2 od 2. srpnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-1739/09-24 od 30. listopada 2013., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Revizija II-tuženika J. L. odbija se kao neosnovana.

 

II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je I i II-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju na ime ugovorne kazne zbog kašnjenja u izvođenju građevinskih radova iznos od 40.565,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I.), te iznos od 50.184,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime otklanjanja nedostataka zbog nekvalitetno obavljenih radova (toč. II.). Ujedno je naloženo I i II-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju na ime troška sanacije krovišta iznos od 322.468,08 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. III.), kao i iznos od 2.386,76 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime troškova postupka osiguranja (toč. IV.). U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen (toč. V.), te je naloženo I i II-tuženicima solidarno naknaditi parnični troška u iznosu od 91.956,25 kuna (toč. VI.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja žalba tužitelja je prihvaćena kao djelomično osnovana, te odbijena kao djelomično neosnovana, a žalba tuženika odbijena kao neosnovana, te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dosuđujućem dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke, u dijelu odluke o isplati iznosa od 322.468,08 kuna te u odbijajućem dijelu, osim u dijelu odluke o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos od 322.468,08 kuna, kao i u odluci o parničnom trošku, te je preinačena na način da je naloženo I i II-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju na ime dosuđenog troška sanacije krovišta od 322.468,08 kuna zakonsku zateznu kamatu u visini stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanu za pet postotnih poena, a koja kamata teče od 10. studenog 2010. do isplate.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja II-tuženik J. L. je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i vratiti na ponovni postupak, podredno istu preinačiti.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju II-tuženika odbiti kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija II-tuženika J. L. nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu ugovorne kazne iz obveznopravnog odnosa proizašlog iz sklopljenog ugovora br. 1410/16 kojim je dogovoreno izvođenje radova na izgradnji obiteljske kuće tužitelja, kao i zahtjev za naknadu štete zbog nekvalitetno izvršenih radova.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-              da je tužitelj s I-tuženikom, kao izvođačem, 14. listopada 2006. sklopio ugovor br. 1410/06, kojim su stranke dogovorile izvođenje radova na izgradnji obiteljske kuće u O., s dogovorenim završetkom radova dana 24. prosinca 2006.,

-              da ukupna cijena radova prema ugovoru iznosi 811.300,00 kuna,

-              da iz čl. 15. navedenog ugovora proizlazi da za realizaciju predmetnog ugovora naručitelju solidarno jamče L. d.o.o. S., I-tuženik i direktor J. L., II-tuženik,

-              da radovi nisu izvedeni u skladu s odobrenim projektom,

-              da prema mišljenju vještaka troškovi sanacije krova iznose 322.468,08 kuna, dok trošak nedovršenih i nekvalitetno izvedenih radova iznosi 50.184,00 kuna,

-              da iz završnog izvješća nadzornog inženjera te pisane izjave glavnog izvođača proizlazi da izmjena i dopuna projekta koje bitno utječu na zahtjeve za građevinu nije bilo,

-              da se ne može sa sigurnošću utvrditi kada su radovi na objektu završeni,

obzirom vještak nije na uvid dobio ovjereni građevinski dnevnik i građevinsku knjigu za predmetnu građevinu, a niti relevantan dokument o završetku radova,

-              da se tužitelj u ured koji ima poseban ulaz uselio 2007., a u ostatak kuće kasnije.

 

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi djelomično su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući da sukladno čl. 52. Posebnih uzanci o građenju ugovorna kazna ne može prijeći 5% ukupne cijene radova, slijedom čega je na ime ugovorne kazne prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 40.565,00 kuna.

 

Nadalje, sudovi su ocijenili osnovanim i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na vrijednost radova kojima se otklanjaju nedostatci zbog nekvalitetno obavljenih radova, kao i tužbeni zahtjev u odnosu na trošak sanacije krovišta u visini kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu se odgovornost II-tuženika Josipa Leutara temelji na čl. 15. predmetnog ugovora.

 

10. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu. Za istaknuti je da je suprotno revizijskim navodima revidenta u obrazloženju drugostupanjske odluke navedeno da je žalba tuženika u dosuđujućem dijelu, te u odluci o parničnom trošku odbijena kao neosnovana, kao i žalba tužitelja u preostalom pobijanom odbijajućem dijelu.

 

11. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. za koju revident smatra da je počinjena obzirom je nad I-tuženikom otvoren stečajni postupak, nakon donošenja prvostupanjske presude. Navedena okolnost ne sprečava niti odgađa odlučivanje samo o reviziji II-tuženika, koji je jedini podnio reviziju - a tuženici nisu jedinstveni suparničari. Naime, sama činjenica što su oba tuženika obvezana na solidarnu isplatu utuženog iznosa ne znači da su isti jedinstveni suparničari.

 

12. Kod utvrđivanja relevantnih činjenica ocijenjen je svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Pritom valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP), pa postupanje prema toj ovlasti, time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, nižestupanjski sud nije počinio povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.

 

13. Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu s navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze stranaka i drugu dokumentaciju koja je priložena u spisu utvrdili sve pravno relevantne i odlučne činjenice za rješenje ovog spora.

 

14. Međutim, revizijskim prigovorima II-tuženika istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, zapravo se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema tome i ostali navodi revidenta kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu uzeti u razmatranje.

 

15. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj postupio sukladno odredbama čl. 353. st. 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 dalje: ZOO).

 

16. Naime, prema odredbi 353. st. 5. ZOO vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Obzirom je tužitelj u pisanim dopisima upućenim tuženiku izričito naveo da  ustraje kod traženja plaćanja ugovorne kazne, revident se neosnovano poziva na navedenu odredbu.

 

17. Revident nadalje smatra da se dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu štete na ime nedostataka nije smjelo udovoljiti, obzirom tužitelj navedenu štetu nije otklonio.

 

18. Odredbom čl. 1085. ZOO regulirano je popravljanje imovinske štete kroz uspostavu prijašnjeg stanja i naknadu u novcu. Prema ovoj odredbi odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala. Kad uspostavljanje prijašnjeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorna osoba, sud će odrediti da ona ima isplatiti oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete.

 

19. Slijedom navedenog nižestupanjski sudovi su uz pravilnu primjenu materijalnog prava prihvatili dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete naknadom u novcu.

 

20. Kako nisu osnovani revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju čl. 393. ZPP valjalo je reviziju II-tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

21. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 21. prosinca 2021.