Poslovni broj: 24 Pž-4894/2020-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 24 Pž-4894/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca  Draženke Deladio, predsjednik vijeća, te Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Gorane  Aralice Martinović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. H. iz  Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik iz Z., protiv tuženika D. F., d.o.o. Z.,  OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica O. M.,  odvjetnica iz Odvjetničkog društva D., T. & B. d.o.o. Z., radi povrede autorskog prava i isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi  protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1753/2017 od 13.  listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I. Preinačuje se djelomično presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj  P-1753/2017 od 13. listopada 2020. u točkama I.I, I.II. i I.IV. i točka II. izreke i sudi:

I Utvrđuje se da je tuženik počinio povredu autorskog prava M. L.,  kojeg je nositeljica tužiteljica, na način da je bez dozvole i suprotno ugovorenom,  mijenjao naslov izvornog djela M. L. „A. B.“ u dugometražnom  igranom filmu snimljenom prema ovom djelu.

II Zabranjuje se tuženiku svako daljnje vršenje povrede autorskog prava M. L., kojih je nositelj tužiteljica, na način protivan preuzetim obvezama iz čl. 6.  Ugovora o preradi autorskog djela s opcijom od 29. srpnja 2010. koji je tuženik  zaključio s tužiteljicom.

IV Nalaže se tuženiku da u vlastitom trošku objavi izreku ove presude u  subotnjim tiskanim izdanjima sljedećih novina: „Jutarnji list“, u roku od 8 dana od  nastupanja pravomoćnosti presude, a ukoliko tuženik to sam ne učini, ovlašćuje se  tužiteljica to sama učiniti o trošku tuženika.

II. Odbija se djelomično žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda  Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1753/2017 od 13. listopada 2020. u točki  I.III. i u točki I.IV. njezine izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku objaviti izreka presude u subotnjim tiskanim izdanjima sljedećih novina: „Novi list“ i „Slobodne Dalmacije“.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanom presudom u točki I. njezine izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I Utvrđuje se da je tuženik počinio povredu autorskog prava M. L.,  kojeg je nositeljica tužiteljica, na način da je bez dozvole i suprotno ugovorenom,  mijenjao naslov izvornog djela M. L. „A. B.“ u dugometražnom  igranom filmu snimljenom prema ovom djelu.

II Zabranjuje se tuženiku svako daljnje vršenje povrede autorskog prava M. L., kojih je nositelj tužiteljica, na način protivan preuzetim obvezama iz čl. 6.  Ugovora o preradi autorskog djela s opcijom od 29. srpnja 2010. koji je tuženik  zaključio s tužiteljicom.

III. Nalaže se tuženiku da na ime naknade neimovinske štete zbog počinjenje  povrede moralnih prava autora M. L. i povrede ugovorne obveze isplati  tužiteljici iznos od 50.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje  teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako  polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na  razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za  referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku  od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da u vlastitom trošku objavi izreku ove presude u  subotnjim tiskanim izdanjima sljedećih novina: „Jutarnji list“, „Novi list“, i „Slobodne  Dalmacije“, u roku od 8 dana od nastupanja pravomoćnosti presude, a ukoliko  tuženik to sam ne učini, ovlašćuje se tužiteljica to sama učiniti o trošku tuženika.“

U točki II. njezine izreke naložio je tužiteljici u roku od 8 (osam) dana naknaditi  tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.487,50 kn dok je u točki III. odbio kao  neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova za iznos od 937,50 kn.

2. Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica. Presudu pobija u dijelu u kojem  nije uspjela u sporu zbog svih žalbenih razloga. Predlaže da ovaj sud presudu u  pobijanom dijelu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška,  podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,  117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama  žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog  postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pri donošenju presude djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog postupka je građanskopravna zaštita autorskih moralnih  prava autora pok. M. L. koju potražuje ovdje tužiteljica kao nasljednica  njegovih autorskih prava i to utvrđivanjem povrede njegovog autorskog prava,  zabranom daljnjeg vršenja povrede njegovih autorskih prava, naknadom neimovinske  štete u iznosu od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama te objavom ove presude u  subotnjim tiskanim izdanjima dnevnih novina.

7. Između stranaka nije sporno da su međusobno zaključile Ugovor o preradi  autorskog djela s opcijom čime je tuženik dobio odobrenje nositelja autorskog prava  za preradu izvornog djela. Nije sporno niti da je tuženik temeljem predmetnog  Ugovora o preradi stekao prava na preradu književnog djela u scenarij za film,  snimanje i iskorištavanje filma prema romanu „A. B.“ M. L. u  režiji D. A. koji je u konačnici objavljen pod nazivom „A.“.

8. Sporno je između stranaka je li mijenjanjem naslova izvornog djela '“A.  B.“ u naslov filma „A.“ tuženik povrijedio moralna autorska prava autora  M. L. te je li time povrijedio čl. 6. Ugovora o preradi kako to tužiteljica tvrdi.

9. Sukladno čl. 41. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne  novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18; dalje:  ZAPSP), nasljednicima pripadaju sva prava koja bi pripadala autoru, ako ovim  zakonom nije drukčije određeno.

10. Prema odredbi čl. 172. st. 1. i 2. ZAPSP-a, nositelj prava iz ovog Zakona  koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava. Ako nije što  posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. ovoga članka ovlašćuje  svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg  slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili  sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete  (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom  određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od  povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao  i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu  usmjerenom na zaštitu prava iz ovoga Zakona. U stavku 4. istog članka je određeno  da pravo na zaštitu prelazi na nasljednike.

11.Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:
- da su stranke zaključile Ugovor o preradi autorskog djela s opcijom 29.  srpnja 2010. kojim je tuženik dobio odobrenje nositelja autorskog prava za preradu  izvornog djela

- da se tuženik čl. 6. Ugovora o preradi obvezao da će autor prerade (izrade  scenarija prema književnom djelu) poštivati duh izvornog djela autora i da neće  mijenjati naslov djela, karakterizaciju i imena likova, glavnu radnju i zaplet te mjesto i  vrijeme zbivanja radnje.

- da je tuženik u ulozi producenta objavio film pod nazivom „A.“

12. Prema čl. 172. st. 4. ZAPSP-a, nasljednici su ovlašteni usprotiviti se  svakom deformiranju, sakaćenju ili drugom mijenjanju djela autora, kao i svakoj  drugoj povredi djela koja bi vrijeđala njegovu čast ili ugled.

13. Osnovano tužiteljica navodi da je tuženik povrijedio moralno pravo autora  M. L. samovoljnim i neovlaštenim mijenjanjem izvornog imena autorovog  djela prilikom njegove prerade i korištenja tako da se autorovo ime povezuje s  novostvorenim djelom-filmom tek kroz informaciju da je film stvoren prema romanu  M. L. „A. B.“, a ukoliko ta informacija izostane tada nema  nikakve poveznice između filma i izvornog djela.

14. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, pravo na preradu - audiovizualnu  prilagodbu djela u scenarij, ugovorom o preradi, je dobio producent, ovdje tuženik, a  ne scenaristica, kao i na snimanje filma po tom scenariju. Dakle, dozvola je dana  producentu, a ne scenaristici, slijedom čega je producent bio dužan brinuti o tome da  scenarij poštuje sve što je navedeno, nevezano od toga tko je scenaristica filma, a  dalje da isto koristi za potrebe produkcije svojeg filma.

15. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno  pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ona traži zaštitu tog  prava usmjerenu na utvrđenje povrede i zabrane takvog postupanja ubuduće kao i  objave presude na trošak tuženika.

16. Naime, pravilno tužiteljica navodi da smrt autora ne povlači za sobom i  likvidiranje njegovih moralnih prava. Iza njegove smrti ostaje njegovo djelo, koje je  emanacija njegove osobnosti, pa su upravo iz razloga brige o istima, nasljednici  naslijedili ne samo imovinsku komponentu njegovog autorskog prava, već i moralnu.  Na taj način zakonodavac je omogućio očuvanje integriteta djela, odnosno izvornosti  djela, kako bi se i poslije njegove smrti moglo ispravno ocjenjivati njegovo autorstvo,  odnosno, kako bi se očuvao ugled koji je stekao za života svojim stvaralaštvom, što  je u konačnici u interesu i cijelog društva.

17. No bez obzira što su nasljednici naslijedili i moralnu komponentu  autorskog prava to ne znači da oni imaju u svakom slučaju pravo i na novčanu  naknadu neimovinske štete. Nenovčani oblik naknade neimovinske štete je ostvaren  kroz objavu presude o trošku tuženika dok se na novčanu naknadu primjenjuju  odredbe naknade neimovinske štete prema Zakonu o obveznim odnosima.

18. Člankom 178. ZAPSP-a je određeno da ako je povredom kojeg prava iz  ovog Zakona nastala šteta, nositelj prava ima pravo zahtijevati njeno popravljanje  prema općim pravilima o popravljanju štete.

19. Iako je tužiteljica nasljeđivanjem stekla cjelovito autorsko pravo u cijelom  sadržaju i opsegu kakvo je pripadalo autoru ostavitelju, za nju nisu nastala njezina  izvorna moralna prava, već je naslijedila autorova moralna prava pa se sadržaj  naslijeđenih moralnih prava izražava kroz zaštitu autorovih veza s djelom. Pravo na  poštivanje cjelovitosti autorskog djela ovlašćuje i nasljednika da se usprotivi deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni djela, kao i uništenju djela. To pravo  nasljednik je dužan izvršavati na onaj način na kakav bi to autor činio da je živ.
Nasljednik je dužan izvršavati moralno pravo na čast i ugled autorovu, a ne svoju. To  zbog toga što u tom slučaju ne bi bile povrijeđene osobne i duhovne veze autora s  njegovim djelom, već bi bila povrijeđena neka od izvornih osobnih nasljednikovih  prava koja se štite drugim odgovarajućim instrumentima, a ne autorskim pravom.  Dakle, nasljednici su dužni i ovlašteni naslijeđena moralna prava štititi i ostvarivati na  način kako bi to autor činio da je živ. To znači da za sve povrede moralnih prava  nakon autorove smrti nekog autorskog djela počinitelj odgovara autorovim  nasljednicima, a u odnosu na novčanu naknadu neimovinske štete primjenjuju se  odredbe Zakona o obveznim odnosima (čl. 178. ZAPSP-a).

20. Tužiteljica ima pravo na nenovčanu naknadu neimovinske štete u obliku  objavljivanja presude sukladno čl. 180. ZAPSP-a. U odnosu na objavu presude, ovaj  sud ocjenjuje dovoljnom moralnom satisfakcijom objavljivanje izreke presude samo u  Jutarnjem listu.

21. Prema odredbi čl. 1105. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne  novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), tražbina naknade neimovinske štete  (satisfakcija) prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili  tužbu.

22. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na navedenu odredbu kao i na  noviju praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-980/2015 od 4. prosinca  2018.) kada je zaključio da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu neimovinske  štete jer pokojni prednik tužiteljice nije podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

23. U odnosu na odluku o trošku valja istaknuti da, iako je tužiteljica  djelomično uspjela u sporu, ona je u cijelosti uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva a  nije s visinom, to je ovaj sud primjenom čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a,  odredio da svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka.

24. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. t. 1. ZPP-a presuđeno kao u točki I.  izreke ove presude i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 21. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća

Draženka Deladio v.r.