Baza je ažurirana 12.02.2026. zaključno sa NN 133/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 89 -275/2020-2

1

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 -275/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja GRAD I., OIB ..., I., kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u V., protiv tuženika H. T. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica J. S. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B., D. & P. u Z., radi isplate iznosa od 497.182,56 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-709/2017 od 20. prosinca 2019., 21. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja Grad I. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-709/2017 od 20. prosinca 2019.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja Grad I. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-709/2017 od 20. prosinca 2019. u točkama II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 497.182,56 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tuženikov prigovor nenadležnosti suda (točka I. izreke), naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 23.437,50 kn (točka II. izreke), odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 14.062,50 kn (točka III. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka IV. izreke).


3. Protiv ove presude i točke II. i IV. izreke rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga, predlaže pobijanu presudu i pobijani dio rješenja preinačiti podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kn.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode, te predlaže tužiteljevu žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je isplata iznosa od 497.182,56 kn na temelju stjecanja bez osnove, jer tuženik kao infrastrukturni operator elektroničkih komunikacija tužitelju nije plaćao zakonsku naknadu za pravo puta u razdoblju od 1. siječnja 2010. pa do 31. prosinca 2016.

7. Tužitelj u žalbi ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu i pobijani dio rješenja na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.

8. Među strankama nije prijeporno da se tuženik smatra infrastrukturnim operaterom koji ima pravo puta na nekretninama na kojima je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu.

9. Među strankama je prijeporno je li tuženik koristio tužiteljeve nekretnine bez pravne osnove, te treba li zbog korištenja nekretnina platiti koristi koje je ostvario radi neplaćanja naknade za pravo puta.

10. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“ broj 90/11) tužitelj je od 10. kolovoza 2011. stekao pravo tražiti utvrđivanje infrastrukturnog operatera za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu koja je izgrađena na općem dobru ili na nekretninama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te tražiti utvrđivanje visine naknade za pravo puta (čl. 28. st. 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama). Dakle, tužitelj je od 10. kolovoza 2011., a ne od 27. prosinca 2014., mogao tražiti utvrđenje visine naknade za pravo puta. Tužitelj takav zahtjev nije podnio.

11. Tuženik od stupanja na snagu Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11, 123/12, 80/13, 71/04 i 72/07; dalje: ZEK) na temelju odredbe čl. 28. st. 1. imao pravo puta, pa je imao valjanu pravnu osnovu za korištenje spornih nekretnina radi pristupa elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi.

12. Tuženik je i prije stupanja na snagu ZEK-a imao pravo pristupa, jer je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu te jer je tek ZEK-om određeno da će se, za pravo puta radi pristupa elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi, plaćati naknada prema pravilniku koji će se naknadno donijeti.

13. Pravilnik o potvrdi i naknadi za pravo puta („Narodne novine“ broj 31/09 i 89/10; dalje: Pravilnik/09) stupio je na snagu tek 19. ožujka 2009. Člankom 1. Pravilnika/09 propisano je da se pravilnikom propisuje postupak izdavanja, oblik i sadržaj obrasca/potvrde o pravu puta, izračun i visina naknade, te način plaćanja naknade na temelju izdane potvrde o pravu puta.

14. Dakle, na temelju potvrde o pravu puta nastaje obveza plaćanja naknade.

15. S obzirom da pravo puta na spornim nekretninama tužitelja još uvijek nije utvrđeno, a niti je izdana potvrda tužitelj još uvijek nema pravo na naknadu za pravo puta.

16. Tužitelj na temelju stjecanja bez osnove ne može od tuženika potraživati naknadu, jer tuženik ima valjanu pravnu osnovu za korištenje nekretnina.

17. Tužitelj je eventualno mogao tražiti naknadu štete za razdoblje od donošenja Pravilnika/09 do 10. kolovoza 2011., a u kojem razdoblju tužitelj nije mogao tražiti utvrđenje infrastrukturnog operatera i utvrđenje visine naknade za pravo puta, ali tužitelj, na temelju činjeničnih navoda tužbe, nije tražio naknadu štete pa mu se s ove pravne osnove utuženi iznos nije mogao niti dosuditi.

18. Budući da tuženik ima valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetnih nekretnina te da nije izdana potvrda kojom se utvrđuje visina naknade za pravo puta, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) kada je tužbeni zahtjev odbio, te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

19. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini, pa je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

20. U nepobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 21. prosinca 2021.

Sudac

Josip Turkalj


Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu