Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1495/2016-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C. A. iz P., koju zastupa punomoćnica K. R., odvjetnica u P., protiv tuženika S. B., OIB: ..., iz P., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. K. i N. Š. u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola br. Gž-2283/15-2 od 23. prosinca 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo br. P-2616/15-29 od 26. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Puli – Pola br. Gž-2283/15-2 od 23. prosinca 2015., te se predmet vraća istome sud na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ista zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 175.118,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 21.730,00 eura od 16. kolovoza 2003., te na iznos od 153.388,00 eura od 28. listopada 2003. do isplate. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, te je ista obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 31.122,00 kuna.
2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužiteljice i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 175.118,00 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 21.730,00 eura od 16. kolovoza 2003., te na iznos od 153.388,00 eura od 28. listopada 2003., pa do konačne isplate po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci drugostupanjske presude (toč. I.). Ujedno je tuženik obvezan tužiteljici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 51.847,00 kn (toč. II.).
3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se odbije žalba tužiteljice i potvrdi prvostupanjska presuda, kao i da se tuženiku nadoknadi troškove postupka.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tuženika je osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn, a osim toga i drugostupanjski sud je pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373. a ZPP, pa je dopuštena revizija i prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.
7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP; revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice kao univerzalne sljednice pok. Lj. P. radi vraćanja pozajmljenog iznosa tuženiku, a na temelju Ugovora o zajmu sklopljenog 27. listopada 2002. u iznosu od 175.118,00 eura. U samoj tužbi se tvrdi da je iznos od 8.948,00 eura tuženik vratio predniku tužiteljice 15. srpnja 2004.
9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- da je Ugovor o zajmu sklopljen između Lj. P. kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca na iznos od 184.066,00 eura,
- da se tuženik obvezao vratiti pozajmljeni iznos u dva navrata i to iznos od 30.678,00 eura 15. kolovoza 2003., te iznos od 153.388,00 eura 27. listopada 2003.,
- da je za slučaj zakašnjenja u plaćanju ugovorenih iznosa tuženik bio u obvezi zajmodavcu platiti i zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do dana plaćanja,
- da je zajmodavac Lj. P. umro prije podnošenja tužbe, te da je tužiteljica njegova nasljednica, time da je sporno potraživanje bilo predmetom rješenja o naknadno pronađenoj imovini,
- da je predmetni ugovor o zajmu ništav u smislu odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, dalje ZOO), budući je u vrijeme pozajmljivanja bilo zabranjeno pozajmljivanje u stranoj valuti između fizičkih osoba,
- da je sporno koliki je iznos tuženik primio na ime zajma,
- da na temelju iskaza svjedoka A. B. prvostupanjski sud utvrđuje da je iznos pozajmice iznosio 100.000,00 eura, a da razlika navedena u ugovoru predstavlja ugovorne kamate,
- da kako se tuženik pozvao na zastaru, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, nije niti bitno koliki je bio iznos zajma, ali da je nastupila zastara u smislu odredbe čl. 371. ZOO, budući je od dana nakon izvršene pozajmice 27. listopada 2002., 28. listopada 2002. počeo teći zastarni rok, pa kako je tužba podnesena 14. kolovoza 2008., to je ista podnesena po isteku općeg zastarnog roka,
- da je izjavu od 15. srpnja 2004. potpisao zajmodavac Lj. P., a iz iste proizlazi da je dug tuženika 175.118,00 eura,
- da se iz provedenih dokaza ne može utvrditi da je tuženik u razdoblju od 14. kolovoza 2003. do 14. kolovoza 2008. otplatio dio duga predniku tužiteljice, da bi došlo do prekida zastare,
- da se niti iz izjave od 15. srpnja 2004. ne može utvrditi kada je tuženik vratio dug predniku tužiteljice, a radi čega je zbog osnovanosti prigovora zastare prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice u cijelosti.
10. Drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 373. a ZPP prihvatio žalbu tužiteljice, preinačio pobijanu presudu i u cijelosti udovoljio zahtjevu tužiteljice. Pri tom drugostupanjski sud smatra da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio osnovanim prigovor zastare. Drugostupanjski sud smatra da iz odgovora na tužbu tuženika proizlazi da se tuženik pozvao na zastaru samo za prvu ratu, odnosno za dio duga od 30.678,00 eura, koji je dospio na naplatu 15. kolovoza 2003.
Nadalje, drugostupanjski sud smatra da kako tužiteljica ima privatnu ispravu, na temelju svih provedenih dokaza proizlazi da je 15. srpnja 2004. došlo do prekida zastare, te da tuženik nije dokazao ni da je vratio dug u većem iznosu od onoga koji je priznat od strane tužiteljice, a niti da je zajam ugovoren u iznosu manjem od onoga koji je naveden u samom ugovoru.
U obrazloženju drugostupanjske odluke se navodi da je prvostupanjski sud iz iskaza svjedoka A. B. utvrdio da je pozajmljen iznos od 100.000,00 eura, a da se ostatak odnosi na kamate, smatrajući životno nelogičnim da jedna osoba drugoj daje zajam u tako velikom iznosu bez ugovaranja kamata. Dalje se navodi da prvostupanjski sud nije dalje istraživao pitanje nezakonitih kamata i visinu stvarno danog zajma, smatrajući da to nije niti bitno, obzirom na osnovanost prigovora zastare. Međutim, u nastavku drugostupanjski sud ne cijeni takve zaključke prvostupanjskog suda, već smatra da nije nastupila zastara, jer da je izjavom od 15. srpnja 2004., koju je potpisao prednik tužiteljice, došlo do vraćanja dijela duga, a time i do prekida zastare.
No, isto tako drugostupanjski sud ističe da je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo zaključiti da je zajam iznosio 184.066,00 eura, iako nije posve jasno zašto nije naveden zaokruženi iznos, a da je moguće da je zajam dan u kunama pa preračunat u eure, ali i da se radi o uračunatim kamatama. No, usprkos tome drugostupanjski sud smatra da nema dokaza niti bi iznos odgovarao tvrdnji tuženikova sina da je zajam 100.000,00 eura s kamatama od 10 % mjesečno.
11. Osnovano tuženik u reviziji ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da obrazloženje drugostupanjske odluke nije jasno i razumljivo. Pri tome drugostupanjski sud potpuno pogrešno interpretira iskaz svjedoka A. B., a glede odlučne činjenice da je prednik tužiteljice nekoliko dana prije smrti tražio od tuženika vraćanje 8.000,00 kn, a da to potvrđuje da je vraćen 15. srpnja 2004. iznos od 8.948,00 eura.
S druge strane i sam drugostupanjski sud navodi da nije jasno zašto pozajmljeni iznos nije zaokružen, jer ako se vršila pozajmica u devizama, što je utvrđenje prvostupanjskog suda, tada je gotovo nevjerojatno da netko pozajmljuje iznos od 184.066,00 eura, odnosno da vraća iznos od 8.948,00 eura.
Jednako tako drugostupanjski sud ostavlja mogućnost da je zajam dan u kunama i preračunat u eure, odnosno da se radi o uračunatim kamatama, ali smatra da za to nema dokaza. Kod toga nije jasno zašto prihvaća iskaz svjedoka A. B. vjerodostojnim u dijelu u kojem isti navodi da ga je otac tražio iznos od 8.000,00 kuna nekoliko dana prije smrti prednika tužiteljice, a s druge strane ne prihvaća iskaz svjedoka da je pozajmljen iznos od 100.000,00 eura (ili odgovarajući iznos u kunama, kakvo mogućnost daje drugostupanjski sud).
Niti glede zaključka drugostupanjskog suda o tome da je izjavom potpisanom od prednika tužiteljice 15. srpnja 2004. došlo do prekida zastarijevanja nisu jasni razlozi drugostupanjske odluke. Naime, obrazloženje drugostupanjske odluke da tužiteljica „ima određenu privatnu ispravu koja zajedno s drugim dokazima i na temelju rezultata cjelokupnog postupka predstavlja temelj za zaključak o dokazanosti činjenice da je 15. srpnja 2004. došlo do prekida zastarijevanja..“ nije jasno.
Kod toga je potpuno nejasno na temelju kojih je dokaza drugostupanjski sud utvrdio neke druge činjenice koje nije utvrdio prvostupanjski sud, odnosno nesporne činjenice koje drugostupanjski sud nije uzeo u obzir.
12. Treba navesti da u slučaju kada postoji spor vezan uz ugovor o zajmu pravno relevantne činjenice su je li ugovor sklopljen, koji iznos je pozajmljen na ime glavnice, je li ugovorena kamata i u kojoj visini, te ako je ugovor sklopljen, je li zajmoprimac vratio dio ili cjelokupno pozajmljeni iznos, eventualno zajedno s ugovorenim kamatama. Kod toga je bitno utvrditi u kojoj je valuti zajam dan, te ako je dan u stranoj valuti je li takav ugovor ništetan, budući bi se radilo o zajmu između fizičkih osoba.
13. Obzirom na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
14. U nastavku postupka drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu, te ponovno odlučiti o žalbi tužiteljice, te dati jasne i razumljive razloge glede svih pravno relevantnih činjenica za donošenje meritorne odluke.
Kod toga će drugostupanjski sud dati jasne razloge o tome jesu li u konkretnom slučaju pozajmljene kune, koje su potom preračunate u eure ili se radi o pozajmljivanju strane valute. Jednako tako drugostupanjski sud će dati jasne razloge glede visine pozajmljenog iznosa, kao i glede prekida tijeka zastare.
15. Novom odlukom odlučiti će se i o troškovima revizijskog postupka u smislu čl. 166. ZPP.
Zagreb, 21. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.