1

Poslovni broj: Gž Ob-340/2021-2

Poslovni broj: Gž Ob-340/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan, u  pravnoj stvari tužiteljice mlt. E. J. iz M., H., OIB:..., koju zastupa zakonska zastupnica, majka J. J. iz M., H., OIB:..., a nju punomoćnica A. B., odvjetnica u S., protiv tuženika A. P. iz M., D., OIB:.. i Ž. P. iz M., D., OIB:..., koje zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u P., radi uzdržavanja djeteta, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P Ob-61/2019-93 od 9. studenog 2021., 21. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P Ob-61/2019-93 od 9. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog tuženice za osiguranje dokaza.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnijeli su tuženici iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatraju, u bitnome, kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st.2. toč.6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013. i 70/2019., dalje: ZPP) jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njegova je izreka nerazumljiva i proturječi samo sebi ili razlozima. Nema razloga o odlučnim činjenicama, a o navedenim odlučnim činjenicama postoji proturječnost. Radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta Centar za socijalnu skrb će prema odredbi čl.240. st.1. toč.8. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015., 98/2019., dalje ObZ) djetetu imenovati posebnog skrbnika ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa djeteta. To nije učinio Centar za socijalnu skrb niti sud. Ističu kako nisu baka i djed maloljetne tužiteljice i žele provođenje DNA vještačenja. Zakon o parničnom postupku ne zabranjuje provođenje krucijalnog dokaza za utvrđivanje bake i djeda, DNA analizu, a provedeno DNA vještačenje pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu poslovni broj: P-442/2008 nije zakonito i neovisno niti su mu tuženici mogli prigovoriti. Stranke imaju pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog prava prema čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pobijano rješenje proturječi samo sebi, a nejasno je i na temelju koje odredbe je doneseno. Ne može se utvrditi odbacuje li prvostupanjski sud prijedlog zbog nepravovremenosti, nepotpunosti ili nedopuštenosti. U trenutku podnošenja prijedloga tuženicima još nije bilo dostavljeno rješenje kojim je odbačen prijedlog za ponavljanje postupka, nego je 8. listopada 2021. dostavljen njihovom punomoćniku. Prema odredbi čl. 272. st.2. ZPP-a osiguranje se može tražiti u tijeku postupka po izvanrednim pravnim lijekovima jer je upravo ono od značaja za donošenje odluke njemu. Predlažu postupanje po dostavljenoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, preinačenje pobijanog rješenja dopuštanjem provođenja osiguranja dokaza neovisnim DNA vještačenjem radi utvrđivanja bake i djeda. Također, predlaže se žalbenom sudu imenovanje posebnog skrbnika mlt. E. J. radi zaštite njenih prava.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog za osiguranje dokaza tuženice Ane Prusine uz zaključak kako osiguranje dokaza provođenjem DNA vještačenja utvrđivanja bake i djeda nije potrebno radi donošenja odluke o izvanrednom pravnom lijeku što su ga podnijeli tuženici, budući da je sud prvog stupnja 30. rujna 2021. prijedlog tuženika za ponavljanje postupka odbacio, a prijedlog za osiguranje je podnesen 4. listopada 2021., nakon donošenja te odluke. To sve jer se prema odredbi čl. 272. ZPP-a osiguranje dokaza može tražiti ako je to potrebno prije ili u tijeku postupka po izvanrednim pravnim lijekovima, što ovdje nije slučaj. Ocjenjuje i kako se ne radi o dokazu koji bi uopće bio od značaja za odluku u postupku uzdržavanja.

5. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita, iako je pravilno prijedlog trebalo odbiti, ne odbaciti.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju žalitelji iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer tuženici nisu onemogućeni u raspravljanju nezakonitim postupanjem suda, osobito propuštanjem dostave. Rješenje nema ni nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja, a u rješenju su navedeni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, pri čemu o odlučnim činjenicama nema proturječnosti  između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6.1. Ovaj sud se u rješenju posl, br. Gž Ob-339/2021 već izjasnio o nepostojanju potrebe da se mlt. u postupku uzdržavanja što ga je pokrenula protiv tuženika imenuje posebni skrbnik, što vrijedi i za ovaj slučaj. Time mlt. tužiteljici, a ni tuženicima odbijanjem prijedloga za predloženo vještačenje ni na koji način nisu uskraćena konvencijska prava na koja se poziva.

7. Nije sporno da je tuženica A. P. 4. listopada 2021. sudu prvog stupnja podnijela prijedlog za osiguranje dokaza kojim traži dopuštanje provođenja osiguranja dokaza DNA vještačenjem radi utvrđivanja bake i djeda u osobama tuženika u odnosu na mlt. tužiteljicu (pri čemu tvrdi da to nakon 24. listopada 2021. neće biti moguće jer će majka mlt. tužiteljice s maloljetnom tužiteljicom pobjeći u inozemstvo, sve radi izbjegavanja provođenja DNA vještačenja); da su tuženici u ovoj pravnoj stvari zatražili i dopuštanje revizije protiv presude ovog suda poslovni broj: Gž Ob-118/2020 od 21. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: P Ob-61/2019-61 od 18. ožujka 2020. (kojom je određeno kako su tuženici, kao djed i baka mlt. tužiteljice dužni uzdržavati mlt. tužiteljicu) koji prijedlog je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj: Revd-3231/2020-3 od 9. ožujka 2021. odbacio; da je prvostupanjski sud prema podacima u spisu, odlučujući o prijedlogu tuženika za ponavljanje postupka 30. rujna 2021. odbacio takav prijedlog tuženika, a ta je odluka potvrđena rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž Ob-339/2021 od 21. prosinca 2021.; da je tuženica 4. listopada 2021. zatražila osiguranje dokaza određivanjem neovisnog DNA vještačenja u ovlaštenoj ustanovi (u zemljama Europske unije) prema odredbi čl.272. ZPP-a, tvrdeći kako je u tijeku postupak po izvanrednim pravnim lijekovima.

7.1. Nije sporno ni da je prethodno pravomoćnom sudskom presudom Općinskog suda u Splitu utvrđeno kako je sin tuženika J. P. otac ovdje mlt. tužiteljice, u kojem postupku je nesporno i provedena DNA analiza (koja se i uobičajeno provodi u postupcima utvrđivanja očinstva); da je time sin tuženika utvrđen jednim od roditelja mlt. tužiteljice, time i primarnom osobom koja ju je dužna uzdržavati (pored majke, kao drugog roditelja) prema čl. 288. st. 1. ObZ-a; da iz utvrđenog roditeljstva sina tuženika u odnosu na mlt. tužiteljicu proizlazi i supsidijarna obveza uzdržavanja (bake i djeda, ovdje po ocu) prema odredbi čl. 288. st. 2. ObZ-a; da su tuženici (nakon utvrđenja njihovog sina ocem mlt. tužiteljice), a što proizlazi iz podataka u spisu, bili podnijeli tužbu protiv nje radi utvrđenja kako nisu njeni djed i baka, a koja je tužba pravomoćno odbačena.

8. Prema odredbi čl.272. st.1. ZPP-a ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, može se u tijeku, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz i izvede. St. 2. je propisano da se osiguranje dokaza može tražiti i nakon što odluka kojom se postupak završava postane pravomoćna, ako je to potrebno prije ili u tijeku postupka po izvanrednim pravnim lijekovima.

9. U ovoj pravnoj stvari je u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje dokaza bilo već odlučeno o zatraženom dopuštenju za reviziju tuženika i o prijedlogu tuženika za ponavljanje postupka (kao izvanradnim pravnim lijekovima kojima su se poslužili tuženici) pa nisu ostvarene pretpostavke podnošenja osiguranja dokaza jer više nije ni bilo potrebe koristiti taj dokaz u povodu tih izvanrednih pravnih lijekova. Osim toga, u pravu je prvostupanjski sud i kada zaključuje kako spomenuto osiguranje dokaza nije od značaja za odluku u postupku uzdržavanja kakav je predmetni postupak, cijeneći i nesporno donesenu pravomoćnu odluku kojom je sin tuženika utvrđen ocem mlt. tužiteljice i pravomoćnu odluku o odbacivanju tužbe ovdje tuženika kojim su tražili utvrđenje kako nisu djed i baka ovdje mlt. tužiteljice jer se zato radi o nepodobnom dokazu za utvrđenje neke od relevantnih odlučnih činjenica iz postupka uzdržavanja prema odredbi čl. 288. st. 2. ObZ-a. Naime, i prema odredbi čl. 81. st. 1. ObZ-a propisano je kako, u situaciji kad je očinstvo utvrđeno odlukom suda, osporavanje očinstva nije dopušteno, kako to navodi i ovaj sud u presudi poslovni broj: Gž Ob-118/2020-2 od 21. svibnja 2020.

10. Prvostupanjski sud zato pravilno zaključuje kako za takvo osiguranje dokaza nisu ispunjene pretpostavke prema odredbi čl. 272. st. 2. ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, iako je prvostupanjski sud pravilno zbog neispunjenja uvjeta za osiguranje predloženim dokazima trebao odbiti prijedlog tuženika prema odredbi čl. 272. ZPP-a, a on ga je odbacio, takva odluka tuženike nije dovela u nepovoljniji pravni položaj jer se radi o procesnoj odluci. Zato je ovaj sud odbio žalbu tuženika i potvrdio odluku prvostupanjskog suda prema odredbi čl. 380. toč.2. ZPP-a.

U Puli, 21. prosinca 2021.

Sutkinja

Mirna-Nada Terlević Sebastijan, v.r.