Poslovni broj: 64 Gž-2125/2019-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž-2125/2019-2

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Tomislava Aralice, predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja A. b. d.d., Z., OIB: …, ranije pod nazivom H. A.-A.-B. d.d. (Z., OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i Partneri, Z., protiv I. tuženice M. J. iz I., OIB: …, i II. tuženika D. N. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. Č., odvjetnik u V., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja B. K. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. Š. odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i partneri, Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-207/18-78 od 17. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-207/18-78 od 17. prosinca 2018., pobijanom u dijelu pod točkom 1. izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. K. iz Ž., poslovni broj Ovrv-125/14 od 3. ožujka 2014., a u kojem je naloženo I. tuženici M. J. i II. tuženiku D. N. solidarno namiriti tužitelju A. b. d.d. (ranije pod nazivom H. A.-A.-B. d.d. Z. OIB: … iz Z.) novčanu tražbinu novčanu tražbinu u iznosu od 13.991,27 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju A. b. d.d. za EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2012. do isplate, u iznosu od 1.337,70 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju A. b. d.d. za EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2012. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te u iznosu od 369,57 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju A. b. d.d. za EUR, i u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti te u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke, kao i u pobijanom dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen u iznosu od 27.657,41 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2018. do isplate, i u tom dijelu sudi:

 

              „1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. K. iz Ž., poslovni broj Ovrv-125/14 od 3. ožujka 2014. u dijelu u kojem je naloženo I. tuženici M. J. i II. tuženiku D. N. solidarno namiriti tužitelju A. b. d.d. (ranije pod nazivom H. A.-A.-B. d.d. Z. OIB: … iz Z.) novčanu tražbinu u iznosu od 13.991,27 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju A. b. d.d. za EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2012. do isplate, u iznosu od 1.337,70 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju A. b. d.d. za EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2012. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i u iznosu od 369,57 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju A. b. d.d. za EUR, sve u roku od 15 dana.

 

              2. Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tuženika D. N. za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 30.356,25 kn.

 

              3. Nalaže se I. tuženici M. J. i II. tuženiku D. N. solidarno nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 27.657,41 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2018. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

              II Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-207/18-78 od 17. prosinca 2018., u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. K. iz Ž., poslovni broj Ovrv-125/14 od 3. ožujka 2014. za iznos javnobilježničkog troška u iznosu od 2.032,41 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate do isplate te za iznos odvjetničkog troška od 5.037,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, kao i u pobijanom dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen preko iznosa od 27.657,41 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2018. do isplate.

 

              III Nalaže se I. tuženici M. J. i II. tuženiku D. N. tužitelju solidarno nadoknaditi troškove žalbe u iznosu od 3.906,25 kn, u roku od 15 dana.

 

              IV Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tuženika D. N. za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. K. iz Ž., poslovni broj Ovrv-125/14 od 3. ožujka 2014. te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (točka 1. izreke). Naloženo je tužitelju da nadoknadi II. tuženiku troškove ovoga postupka u iznosu od 30.356,25 kn u roku od 15 dana (točka 2. izreke).

 

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova postupka uvećanih za troškove žalbe, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. II. tuženik D. N. u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja te predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, i naložiti tužitelju da II. tuženiku nadoknadi troškove odgovora na žalbu u iznosu od 3.906,00 kn.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

 

              - da je tužitelj kao kreditor s I. tuženicom M. J., kao korisnicom kredita sklopio Ugovor o namjenskom kreditu s depozitom od 11. siječnja 2006. na iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uz rok vraćanja kredita od dvadeset godina, a da je II. tuženik bio sudužnik po tom Ugovoru;

 

              - da je 2. kolovoza 2011. tužitelj obavijestio I. tuženicu i II. tuženika o raskidu ugovora zbog neizvršavanja obveza te je pozvao I. tuženicu i II. tuženika na plaćanje preostalog duga po kreditu;

 

              - da je s osnove predmetnog Ugovora o kreditu u razdoblju od kolovoza 2011. do lipnja 2012. izvršeno ukupno jedanaest uplata, s time da je zadnja uplata od strane II. tuženika izvršena 11. lipnja 2012. u iznosu od 772,23 kn;

 

              - da je dospjela neplaćena tražbina tužitelja na dan 11. lipnja 2012. prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja iznosila 15.698,54 EUR, odnosno prema nalazu vještaka knjigovodstvene struke S. V. ta tražbina je iznosila 15.702,95 EUR (odnosno 116.616,65 kn) i to neplaćena glavnica u iznosu od 13.990,92 EUR, (odnosno 103.956,27 kn), dospjela, redovna kamata u iznosu od 1.337,70 EUR (odnosno 9.804,01 kn) te dospjele nenaplaćene zatezne kamate u iznosu od 374,33 EUR (odnosno 2.856,37 kn);

 

              - da je tužitelj kao dokaz svoje aktivne legitimacije dostavio novi Ugovor o prijenosu potraživanja sklopljen s B. K. d.o.o. od 22. rujna 2016. a kojim ugovorom je predmetno potraživanje ponovno vraćeno na tužitelja i da je izvršenom prijenosu potraživanja B. K. d.o.o. kao vjerovnik 21. listopada 2016. obavijestio tuženike kao dužnike.

 

6. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ocijenio osnovanim, zauzevši pravno shvaćanje da tužitelj, nakon sklopljenog Ugovora o ustupu tražbine od 24. listopada 2014., više nije bio aktivno legitimiran za vođenje ovoga postupka, nego je to postao B. K. d.o.o. Sud prvog stupnja je obrazložio kako ponovni prijenos tražbine između B. K. d.o.o. na tužitelja ne daje ovlast tužitelju nastaviti ovaj postupak, s obzirom na protivljenje tuženika ponovnom preinačenju tužbe, a kraj nesporne činjenice da je tužitelj tijekom postupka izgubio aktivnu legitimaciju za vođenje ovoga postupka. Slijedom navedenog sud prvog stupnja u cijelosti je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. K. iz Ž. poslovni broj Ovrv-125/14 od 3. ožujka 2014. i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti (čl. 451. st. 3. ZPP).

 

7. Izloženo pravno shvaćanje suda prvog stupnja nije pravilno.

 

8. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. K. iz Ž., poslovni broj Ovrv-125/14 od 3. ožujka 2014. na temelju vjerodostojne isprave određena je ovrha radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja (tužitelja) protiv I. ovršenice M. J. (I. tuženica) i II. ovršenika D. N. (II. tuženik) u iznosu od 13.991,27 EUR (glavnica) s kamatama koje teku od 12. lipnja 2012. do isplate, u iznosu od 1.337,70 EUR (ugovorna kamata), s kamatama koje teku od 12. lipnja 2012. do isplate, i u iznosu od 369,57 EUR (zatezne kamate) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju H. A.-A.-B. d.d. za euro na dan plaćanja, i troškova ovršnog postupka u iznosu od 7.069,91 kn.

 

9. Rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-527/14-2 od 26. rujna 2014., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. K. iz Ž., poslovni broj Ovrv-125/14 od 3. ožujka 2014. na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje (točka I. izreke) te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (čl. 58. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20).

 

10. U postupku je utvrđeno da je tužitelj kao kreditor s I. tuženicom M. J., kao korisnicom kredita sklopio Ugovor o namjenskom kreditu s depozitom od 11. siječnja 2006. na iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uz rok vraćanja kredita od dvadeset godina, a da je II. tuženik bio sudužnik po tom Ugovoru, te da je 2. kolovoza 2011. tužitelj obavijestio I. tuženicu i II. tuženika o raskidu ugovora zbog neizvršavanja obveza i pozvao I. tuženicu i II. tuženika na plaćanje preostalog duga po kreditu, da je s osnove predmetnog Ugovora o kreditu u razdoblju od kolovoza 2011. do lipnja 2012. izvršeno ukupno jedanaest uplata, s time da je zadnja uplata od strane II. tuženika izvršena 11. lipnja 2012. u iznosu od 772,23 kn, kao i da je dospjela neplaćena tražbina tužitelja na dan 11. lipnja 2012. prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja ukupno iznosila 15.698,54 EUR, odnosno prema nalazu vještaka knjigovodstvene struke S. V. ta tražbina je iznosila 15.702,95 EUR (odnosno 116.616,65 kn) i to neplaćena glavnica u iznosu od 13.990,92 EUR (odnosno 103.956,27 kn), dospjela, redovna kamata u iznosu od 1.337,70 EUR (odnosno 9.804,01 kn) te dospjele nenaplaćene zatezne kamate u iznosu od 374,33 EUR (odnosno 2.856,37 kn).

 

11. Također je utvrđeno da su 24. listopada 2014. sva potraživanja tužitelja H. A.-A.-B. d.d. uključujući, i ono koje se odnosi na ugovor o tekućem računu, koji je tuženik sklopio s tužiteljem, zajedno sa svim pravima i osobnim podacima iz navedenog ugovora te sredstvima osiguranja, ustupljena društvu B. K. d.o.o. iz Z. kao novom vjerovniku, i da je o izvršenom ustupu potraživanja novi vjerovnik obavijestio tuženike (obavijesti o cesiji). Naposljetku, utvrđeno je da je tužitelj B. K. (umješač) sklopio Ugovor o prijenosu potraživanja od 22. rujna 2016., a kojim ugovorom je predmetno potraživanje ustupio tužitelju i da je o izvršenom prijenosu potraživanja B. K. d.o.o., kao vjerovnik, 21. listopada 2016. obavijestio tuženike kao dužnike.

 

12. Prema odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

 

13. Prvenstveno valja reći kako II. tuženik D. N., tijekom postupka koji je prethodio žalbi, ističe kako je Ugovor o prijenosu potraživanja od 22. rujna 2016. fiktivan (prividan) pravni posao.

 

14. Prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO, prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. To je slučaj kad ugovorne strane sklapaju ugovor sa svrhom kako bi kod trećih izazvale dojam da je između njih ugovor sklopljen, ali su zapravo suglasne da ne žele nikakav ugovor. Druga je situacija ona iz st. 2. istog članka ZOO kada ugovorne strane sklope jedan ugovor kojeg ističu prema vani (simulirani ugovor) sa svrhom prikrivanja nekog drugog ugovora kojeg stvarno žele (disimulirani ugovor).

 

15. U konkretnom slučaju to bi značilo da su ustupitelj (umješač) i primatelj (tužitelj) sklopili ugovor da bi kod trećih (I. i II. tuženika kao dužnika) izazvali dojam kao da je između njih sklopljen ugovor o cesiji, a zapravo su bili suglasni o tome da ne žele sklopiti ugovor o cesiji, a što u ovom postupku II. tuženik nije ničim dokazao.

 

16. Nadalje, nakon obavijesti o ustupanju tuženici su u obvezi prema novom vjerovniku (cesionaru), a ne više prema cedentu (arg. iz čl. 82. st. 1. ZOO). Slijedom navedenog, prigovor nedostatka aktivne legitimacije je neosnovan, niti je u konkretnoj procesnoj situaciji riječ o subjektivnoj preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 192. ZPP, a s obzirom na to da tijekom postupka nije došlo do promjene na strani tužitelja, budući da sud prvog stupnja tijekom postupka nije dopustio subjektivnu preinaku tužbe na način da umjesto tužitelja u parnicu kao tužitelj stupio B. K., umješač u ovom postupku te je postupak nastavljen s tužiteljem H. A.-A.-B. (ročište za glavnu raspravu održano 10. lipnja 2015.).

 

17. Nadalje, odredbom čl. 214. st. 1. ZOO, propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (čl. st. 2.). Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1.). Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO). Odredbom čl. 225. ZOO, propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. U konkretnom slučaju, tužitelj je 2. kolovoza 2011. obavijestio I. tuženicu i II. tuženika o raskidu ugovora zbog neizvršavanja obveza te je pozvao I. tuženicu i II. tuženika na plaćanje preostalog duga po kreditu, time je tražbina tužitelja prestala imati karakter tražbine povremenih davanja, pa se na tražbinu tužitelja ne primjenjuje zastarni rok od tri godine (čl. 226. st. 1. ZOO), već opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO, a koji teče od dana dospijeća tražbine iz predmetnog ugovora o kreditu, u ovom slučaju od 2. kolovoza 2011., pa kako je u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu podnesen 27. veljače 2014., dakle u okviru zastarnog roka od 5 godina, to prigovor zastare tražbine tužitelja istaknut tijekom postupka koji je prethodio žalbi, nije osnovan (u tom smislu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u odluci Revt 199/09-2 od 29. travnja 2015.).

 

18. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da dospjela neplaćena tražbina tužitelja na dan 11. lipnja 2012., prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja iznosila 15.698,54 EUR, (odnosno prema nalazu vještaka knjigovodstvene struke 15.702,95 EUR) i to neplaćena glavnica u iznosu od 13.990,92 EUR redovna kamata u iznosu od 1.337,70 EUR te dospjele nenaplaćene zatezne kamate u iznosu od 374,33 EUR, to je valjalo predmetni platni nalog održati na snazi u dijelu pod točkom 1. izreke u kojem u kojem je naloženo I. tuženici i II. tuženiku platiti tužitelju iznos od 13.991,27 EUR (glavnica) s kamatama koje teku od 12. lipnja 2012. do isplate, u iznosu od 1.337,70 EUR (redovna - ugovorna kamata), s kamatama koje teku od 27. veljače 2014. do isplate, i u iznosu od 369,57 EUR (zatezne kamate) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju H. A.-A.-B. d.d. za euro na dan plaćanja. Pritom, u pogledu tražbine redovne (ugovorne kamate) od valja reći kako redovne kamate ne predstavljaju sporedno pravo iz čl. 160. st. 2. ZOO, kakvo predstavljaju zatezne koje su akcesorne glavnom potraživanju. Redovne (ugovorne) kamate su po svojoj prirodi naknada za korištenje tuđeg novca (što proizlazi i iz odredbe čl. 1021. ZOO). Drugim riječima, obveza njihovog plaćanja nastaje samo ako dužnik takvu obvezu prihvati pravnim poslom (ugovorom) i one teku i u slučaju kada dužnik nije u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze. Slijedom navedenog, dužnik može pasti u zakašnjenje s plaćanjem ugovorne kamate na jednak način na koji može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem glavnog potraživanja pa nema zapreke da vjerovnik od dužnika, koji je pao u zakašnjenje, zahtijeva zatezne kamate i na iznos ugovornih kamata, neovisno o tome je li glavnica isplaćena ili ne. Odredba čl. 31. st. 1. ZOO kojom je uređeno pitanje kamata na kamatu sada određuje isključivo zabranu anataocizma u odnosu na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate. Slijedom navedenog, potraživanje tužitelja s osnove zateznih kamata na redovne (ugovorne) kamate je osnovano (u tom smislu pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH u odlukama Rev 2707/16-3 od 18. rujna 2019., Rev 986/2017-5 od 13. siječnja 2021.).

 

19. Budući da II. tuženik nije uspio u sporu ne pripada mu pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je dosuđeni iznos troškova postupka od 30.356,25 kn, valjao odbiti.

 

20. Tužitelju pripada pravo na nadoknadu troškova postupka prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa). Što se tiče troškove ovršnog postupka, valja reći kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude). Slijedom navedenog tužitelju pripada pravo na nadoknadu troškova sastava prijedloga za ovrhu u visini od 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 4. ožujka 2015. (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima za glavnu raspravu koja su bila održana 4. ožujka 2015., 2. listopada 2015., 27. listopada 2015., 12. travnja 2016., 12. rujna 2018., i 6. prosinca 2018. za svaki po 250 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) i trošak pristupa na ročište za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife) odnosno ukupno 2050 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kn i uz 25% PDV-a iznosi 25.625,00 kn, a što uz javnobilježnički trošak u iznosu od 2.032,41 kn, ukupno iznosi 27.657,41 kn. Tužitelju nisu priznati troškovi postupka koji se odnose na trošak izvida i pribavljanja pravomoćnosti, s obzirom na to da navedeni trošak nije nastao. Također sud nije tužitelju priznao materijalni trošak javnog bilježnika uvećano za PDV s obzirom da tužitelj nije dokazao da je imao navedene troškove. Također nije priznat trošak sastava podneska od 16. listopada 2014. jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog, tužitelju su dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 27.657,41 kn.

 

21. Slijedom navedenih razloga, valjalo je na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP, žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu uvažiti, i pobijanu presudu djelomično preinačiti, te kao djelomično neosnovanu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

 

22. Tužitelju su dosuđeni troškovi žalbe u iznosu od 3.906,25 kn (Tbr. 10/1 Tarife), s obzirom na uspjeh u žalbenom postupku.

 

U Zagrebu 21. prosinca 2021.

 

                                                                                                                                       Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                     Tomislav Aralica, v.r.