Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              I 376/2019-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: I 376/2019-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. F., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog I. F. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 25. ožujka 2019. broj K-13/2018-18, u sjednici održanoj 21. prosinca 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog I. F. i njegovog branitelja, odvjetnika R. D.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda te se

predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba optuženog I. F. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru optuženi I. F. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanima u izreci te presude počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženiku I. F. je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1.-6. ZKP/08., nužne izdatke i nagrada postavljenog branitelja u iznosu od 7.360,00 kuna te s naslova paušala iznos od 500,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

3. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.

 

4. Žalbu je podnio i optuženi I. F. po branitelju, odvjetniku R. D., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ista preinači te optuženika oslobodi od odgovornosti. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijeste optuženik i njegov branitelj.

 

5. Odgovore na žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik po branitelju R. D., sa prijedlozima da se žalba suprotne strane odbije kao neosnovana.

 

6. Postupajući prema zahtjevu branitelja i optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženi I. F., njegov branitelj te državni odvjetnik. Sjednici je bio nazočan branitelj optuženika odvjetnik R. D., dok uredno izviješteni optuženik i državni odvjetnik sjednici nisu nazočili, pa je u odnosu na njih, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženog I. F. bespredmetna.

 

8. Ponajprije, ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski nije našao da bi u presudi bile ostvarene bitne povrede odredbi kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Nadalje, analizirajući žalbene navode državnog odvjetnika s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ocjena ovog suda drugog stupnja je da je u pravu ovaj žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza pogrešno utvrdio stvarnu vrijednost stana u vrijeme prodaje istoga M. F.1, a i kada je zaključio da je M. F.1 uplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu stana u iznosu od 190.000,00 kuna.

 

9.1. Naime, utvrđujući vrijednost nekretnine - stana koji je predmet kupoprodaje između trgovačkog društva V. - p. d.o.o. (čiji je optuženi I. F. vlasnik i odgovorna osoba) i M. F.1, prvostupanjski sud, protivno stavu državnog odvjetnika koji se i sada ističe u žalbi, utvrđuje na način da uzima relevantnom knjigovodstvenu vrijednost toga stana što bi predstavljalo nabavnu cijena stana (544.993,29 kuna bez PDV-a) umanjenu za godišnje amortizacije od 5% kroz period od 2009. do 2016., pa utvrđuje da je vrijednost stana u trenutku počinjenja kaznenog djela 409.166,88 kuna.

 

9.2. Međutim, prvostupanjski sud gubi iz vida da je dosljednom sudskom praksom u pogledu raspolaganja imovinom pravne osobe čije je interese odgovorna osoba (kao što je to ovdje optuženik) dužan štititi, od značaja vrijednost imovine koju ona ostvaruje na tržištu, a ne knjigovodstvena vrijednost. Stoga, kada se utvrđuje vrijednost imovine u trenutku prodaje drugim fizičkim ili pravnim osobama, tada se treba uzeti u obzir njezina realna tržišna vrijednost, kao što to ispravno ukazuje žalitelj.

 

10. Nadalje, u pravu je državni odvjetnik kada upućuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda koji prihvaća da je M. F.1 platila kupovninu u iznosu od 190.000,00 kuna za stan kroz ugovor o pozajmici koji je zaključila sa sestrom M. F.2, nakon što je M. F.2 ranije istovjetni iznos uplatila kao pozajmicu društvu V. - p. d.o.o.

 

10.1. Iako je nedvojbeno da je M. F.2 29. siječnja 2016. uplatila 190.375,00 kuna kao pozajmicu društvu V. - p. d.o.o., a i da je ona sa svojom sestrom M. F.1 15. ožujka 2016. zaključila ugovor o pozajmici na način da M. F.2 prepušta M. F.1 iznos od 190.000,00 kuna uplaćen kao pozajmicu društvu V. - p. d.o.o. (sa uputom da ista može sa tim iznosom raspolagati prema vlastitom nahođenju), za sada se čini pogrešnim  stav suda prvog stupnja da se zaključenjem tih ugovora može smatrati da je naznačenim iznosom plaćen stan koji je predmet kupoprodaje između V. - p. d.o.o. i M. F.1

 

10.2. Naime, o prepuštanju iznosa od 190.000,00 kuna do kojega je došlo zaključenjem ugovora o pozajmici od 15. ožujka 2016. nije obaviješteno društvo V. - p. d.o.o., pa M. F.2 i nadalje predstavlja vjerovnika kojem je V. - p. d.o.o. dužna vratiti pozajmljeni novac, a upitno je i da li je M. F.2 naknadno mogla ponovno raspolagati iznosom kojeg je već ranije pozajmila drugoj osobi. Osim toga, da je neopravdano prvostupanjski sud uplatu 190.000,00 kuna povezao sa kupovinom predmetnog stana proizlazi i iz kupoprodajnog ugovora od 4. travnja 2016. kojim je V. - p. d.o.o. M. F.1 prodao stan, gdje je u točki 2. navedeno da je kupac (M. F.1) kupoprodajnu cijenu uplatila na žiro račun prodavatelja, što očito ne odgovara istini jer navedena taj iznos nikada nije uplatila, što je razvidno iz izvoda o prometu E.&S. b. d.d. za V. - p. d.o.o.  Povrh navedenog, niti u knjigovodstvu V. - p. d.o.o. iznos od 190.375,00 kuna (koji sud povezuje sa uplatom za stan) nije knjižen kao isplata kupoprodajne cijene stana nego kao pozajmica M. F.2, što je u stvarnosti i bila.

 

11. S obzirom na sve izloženo, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te je temeljem istoga donio pobijanu presudu. Stoga je prvostupanjsku presudu, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Uslijed takve odluke, žalba optuženog I. F. postala je bespredmetna.

 

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke te nakon što ponovno izvede provedene dokaze, izvesti će i one dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti. Izvedene dokaze sud će potom kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu. Nakon toga će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će onda i valjano obrazložiti.

 

13. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. prosinca 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu