1              Poslovni broj: Gž-716/2020-2

Poslovni broj: Gž-716/2020-2

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. G. C. iz M., OIB: ... i 2. L. C. iz M., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z. protiv tuženice P. B. E., Republika Austrija, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ugovora ništetnim, brisanja uknjižbe i uspostave ranijeg zemljišnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja 1. G. C. i 2. L. C., protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 16 P-36/18-29 od 26. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2021.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja 1. G. C. i 2. L. C., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 16 P-36/18-29 od 26. travnja 2019.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu slijedećeg sadržaja:

„1.Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja G. C. i 2. tužiteljice L. C. koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o otplati kredita (jednokratni zajam) broj konta ... sklopljen između korisnika kredita G. C. rođen ..., M., L. C.. rođena ..., M., D. Z., rođena Č., rođena ..., M. i kreditora P. B. E. A. M., C., Austrija, OIB: ..., na iznos od 25.000.00 EUR-a (dvadeset i pet tisuća eura), solemniziran po javnom bilježniku B. Š. iz V., dana 28. kolovoza 2004., pod brojem OU-1230/2004.

II. Nalaže se brisanje z.k. stanja nastalog na osnovi Ugovora o otplati
kredita (jednokratni zajam) broj konta ..., solemniziran po javnom bilježniku B. Š. iz V., dana 26, kolovoza 2004., pod brojem OU-1230/2004, i uspostava zemljišno-knjižnog stanja na nekretnini upisanoj u zk. ul. 816, k.o. M., zk.č.br. 38/A/19, u naravi kuća i dvor u P., ukupne površine 192 hvati, kakvo je bilo prije z.k. provedbe navedenog Ugovora o otplati kredita (jednokratni zajam) broj konta 60.63.994, solemniziran po javnom bilježniku B. Š. iz V. dana 26. kolovoza 2004., pod brojem OU-1230/2004, tako da se briše založno pravo (hipoteka) na navedenoj nekretnini upisano u korist P. B. Z. registrirana zadruga s ograničenom odgovornošću, OIB: ... i da se briše zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine za vrijeme trajanja kreditnog odnosa.

III. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do dana plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužiteljima da solidarno tuženiku naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.062,50 kuna (slovima: sedamnaesttisućašezdesetdvije kune i pedeset lipa), u roku od petnaest dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su podnijeli žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH i 70/19., dalje ZPP). Tužitelji predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja pod 1) G. C. i pod 2) L. C. nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o otplati kredita (jednokratni zajam) koji je zaključen između tužitelja pod 1) G. C. i pod 2) L. C. kao korisnika kredita i kreditora P. B. Z. (sada tuženik P. B. E.) i koji je ugovor solemniziran po javnom bilježniku B. Š. iz V. pod poslovnim brojem OU-1230/2004.

S tim u svezi predmet spora je i zahtjev za brisanje upisa u zemljišnim knjigama koji je proveden na temelju spornog ugovora te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. Tužitelji su tijekom prvostupanjskog postupka isticali kako je predmetni ugovor o otplati kredita zaključen u Republici Hrvatskoj, a da je tuženik kao kreditna institucija koja da je poslovala na području Republike Hrvatske trebala uskladiti svoje djelovanje sa zakonima Republike Hrvatske. No, da tuženik nije imao odobrenje za pružanje usluga odobravanja kredita na području Republike Hrvatske niti da je imao osnovanu podružnicu koja bi bila upisana u sudski registar trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, a sukladno odredbi članka 4. Zakona o bankama, odredbi članka 3. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 117/08.) te odredbi članka 6. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 159/13.)

7. Slijedom navedenog tužitelji smatraju kako tuženik nije mogao pružati usluge odobravanja kredita na području Republike Hrvatske, pa da je stoga predmetni ugovor ništetan, a ovo na temelju odredbe članka 3. u svezi sa odredbama članaka 2. i 4. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“, broj 72/17., dalje Zakon o ništetnosti).

8. Prije svega je za navesti kako ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je između tužitelja pod 1) G. C. i pod 2) L. C. kao korisnika kredita i kreditora P. B. Z. (pravni prednik tuženika) sklopljen Ugovor o otplati kredita (jednokratni zajam), broj konta: 60.63.994,

- da je tužiteljima na temelju predmetnog ugovora isplaćen iznos od 25.000,00 Eura i to u sjedištu pravnog prednika tuženika u V. B. u Republici Austriji,

- da je na nekretninama u vlasništvu tužitelja (kat. čest. 38/A/19), na temelju predmetnog ugovora, a radi osiguranja tražbine iz ugovora (vraćanje 25.000,00 Eura), upisano u zemljišnim knjigama za k.o. M. založno pravo u korist pravnog prednika tuženika,

- da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora u kolovozu 2004. pravni prednik tuženika, kao pravni subjekt bio registriran u Republici Austriji, te da u Hrvatskoj nije imao registriranu podružnicu,

- da je predmetni ugovor pravni prednik tuženika potpisao 23. kolovoza 2004. u svom sjedištu u V. B., Republika Austrija, a da su tužitelji pod 1) G. C. i pod 2) L. C. ugovor potpisali 26. kolovoza 2004. u V. kod javnog bilježnika B. Š.

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je sukladno odredbi članka 31. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73791., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO), a koji se zakon primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) predmetni ugovor zaključen u Republici Austriji gdje je pravni prednik tuženika kao ponudilac imao sjedište. Stoga da se u predmetnom slučaju ne radi o ugovoru sklopljenim sa neovlaštenim vjerovnikom kako to smatraju tužitelji. Pored toga prvostupanjski sud ističe kako sve da bi predmetni ugovor i bio ništetan na temelju Zakona o ništetnosti, kako je presudom Suda Europske unije C-630/17 od 14. veljače 2019. donesenom povodom zahtjeva za prethodnu odluku upućenog od Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Rabu u predmetu Anice Milojević protiv Raiffeisenbank St. Stefan - Jagerberg – Wolfsberg eGen, utvrđeno kako je navedeni Zakon o ništetnosti u suprotnosti s pravom Europske unije i to članku 56. UFEU. Ova odluka Suda Europske unije, a sukladno priopćenju Suda Europske unije br. 13/19 od 14. veljače 2019., da obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima se postavlja slično pitanje.

Slijedom navedenog prvostupanjski sud konačno zaključuje kako predmetni ugovor nije ništetan (ništav) pa niti u smislu odredbe članka 103. ZOO-a. Stoga donosi presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Za naglasiti je kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi vrlo opsežno, iscrpno i argumentirano obrazložio na temelju kojih je izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice. Također je za istaći kako je prvostupanjski sud u predmetnom slučaju pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan

11. Tužitelji u žalbi u bitnome drugačije interpretiraju materijalno pravo koje treba primijeniti u predmetnom slučaju. Žalitelji u žalbi ističu kako prilikom sklapanja predmetnog ugovora ni na koji način nisu stupili u kontakt sa kreditorom u Republici Austriji, da dogovori nisu vršeni u Austriji, da je potpisivanje ugovora obavljeno u Republici Hrvatskoj baš kao i isplata kreditnog iznosa iz predmetnog ugovora. Stoga tužitelji smatraju kako je tuženik za sklapanje spornog ugovora trebao imati potrebno odobrenje Hrvatske Narodne Banke, a kako ga nije imao, te kako nije imao ni podružnicu u Republici Hrvatskoj to da je predmetni ugovor ništav odnosno ništetan.

12. Nakon razmatranja žalbe tužitelja, pobijane presude i dokazne građe za reći je slijedeće.

13. Iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi kako je sporni ugovor sklopljen u Republici Austriji za što je i prvostupanjski sud dao valjano i dostatno obrazloženje.

Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenim u Republici Hrvatskoj, kao što pogrešno ističu žalitelj. Kod takvog stanja stvari, kad ugovor o jednokratnom kreditu nije sklopljen u Republici Hrvatskoj, nema mjesta primjeni Zakona o bankama („Narodne novine“, broj 84/02.) i Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“, broj 96/03.), a koji su važili u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu, a na koje su se zakone tužitelji pozivali u prilog svojih tvrdnji kako je predmetni ugovor ništetan.

14. No, neovisno o navedenom za reći je i slijedeće. Odredbom članka 3. stavak 1. već navedenog Zakona o ništetnosti, propisano je da su ugovori s međunarodnim obilježjem sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika s neovlaštenim vjerovnikom ništetni, dok je člankom 4. ovog Zakona određeno kako je i javnobilježnički akt sklopljen na osnovu ili u vezi s ništetnim ugovorom ništetan. No, presudom Suda Europske unije od 14. veljače 2019., u predmetu C-630/17, a na koju se poziva i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, presuđeno je kako je Zakon o ništetnosti protivan članku 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

15. Upravo akceptirajući označenu presudu Suda Europske unije donesenu u predmetu C-630/17, Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci od 9. listopada 2019., poslovni broj: Rev 1564/2018, pored ostalog naveo kako se ne može više govoriti o tome da bi predmetni ugovor o jednokratnom kreditu bio ništetan zbog toga što je sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, pri čemu valja imati na umu i to da je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana se odnosila samo na jednu ugovornu stranu.

16. Za navesti je i to kako je potom Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovnog broja U-I-3678/2017 i dr. 3. studenog 2019. donio odluku kako se pokreće postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te kako se ukida Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“, broj 72/17.).

17. Slijedom navedenog za zaključiti je kako je obvezujuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se ne može više govoriti o tome da bi ugovor o jednokratnom kreditu bio ništetan zbog toga što bi bio sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, pri čemu valja imati na umu i to da je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana se odnosila samo na jednu ugovornu stranu.

18. Sukladno iznijetom za reći je kako sve da je predmetni ugovor o otplati kredita i bio sklopljen u Republici Hrvatskoj sa neovlaštenim vjerovnikom (kreditorom), a nije, sporni ugovor opet ne bio ništav (sada ništetan), jer se zabrana odnosi samo na jednu ugovornu stranu (neovlaštenog vjerovnika), koji je sa svoje strane ugovor ispunio.

19. Odluka o parničnom trošku iz točke 2. izreke pobijane presude donesena je u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

20. Dakle, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističu tužitelji pod 1) G. C. i pod 2) L. C., kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a., to je trebalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 21. listopada 2021.