- 1 -              III Kr 145/2021-3

Broj: III Kr 145/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. L., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu broj K-153/2018-6 od 18. ožujka 2021. i presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-266/2021-4 od 7. rujna 2021., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1.              Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-153/2018 od 18. ožujka 2021. optuženi I. L. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe iz članka 229. stavka 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. za koje je, na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, time da mu je ista, na temelju članka 55. KZ/11., zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Na temelju članka 55. stavaka 6. i 7. KZ/11. određeno je da će, ako se optuženik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv ne bude mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju o tome obavijestiti sud te će, ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji tijelo za probaciju odredi, sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. trajno je oduzeto jedno gumeno crijevo koje će se nakon pravomoćnosti presude uništiti sukladno članku 181. stavku 7. ZKP/08. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavcima 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 1.649,92 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi I. L. ostvario počinjenjem kaznenog djela; da je taj  novčani iznos imovina Republike Hrvatske te je optuženiku naloženo da Republici Hrvatskoj u roku od trideset dana od dana pravomoćnosti presude uplati taj novčani iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08., optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.278,00 kuna, od čega se iznos od 3.170,00 kuna odnosi na troškove biološkog vještačenja, iznos od 1.680,00 kuna na troškove daktiloskopskog vještačenja, a iznos od 500,00 kuna na ime paušala.

1.1.              Presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-266/2021 od 7. rujna 2021. prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni na način da je optuženi I. L. za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11.,  na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

2.              Protiv te pravomoćne presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni I. L. putem branitelja, odvjetnika A. Ć. zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja povreda je utjecala na presudu drugostupanjskog suda, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvajanjem njegovog zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude preinači presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-266/2021 od 7. rujna 2021. na način da se odbije žalba državnog odvjetnika i u cijelosti potvrdi presuda Općinskog suda u Splitu broj K-153/2018 od 18. ožujka 2021., podredno da se presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-266/2021 od 7. rujna 2021. ukine u cijelosti i predmet uputi na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu. Također je predloženo da se, na temelju članka 518. stavka 5. ZKP/08., donese rješenje o odgodi izvršenja pravomoćne presude do donošenja odluke o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

3.              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je sa spisom predmeta, sukladno odredbi članka 518. stavka 4. ZKP/08., dostavljen Glavnoj državnoj odvjetnici Republike Hrvatske, čiji je zamjenik u odgovoru na zahtjev od 4. studenog 2021. broj Ksm-DO-202/2021 izrazio mišljenje da zahtjev nije osnovan. Ovaj odgovor dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

4.              Zahtjev nije osnovan.

5.              Osuđenik u svom zahtjevu navodi da drugostupanjski sud nije dao valjane razloge za svoju odluku o prihvaćanju žalbe državnog odvjetnika, odnosno da su ti razlozi nejasni i proturječni. Tvrdi da drugostupanjski sud svoju presudu, kojom je prvostupanjsku presudu preinačio u odluci o kazni, temelji na činjenici da je osuđenik prije počinjenja inkriminiranog djela pravomoćno osuđen zbog počinjenja istih ili istovrsnih kaznenih djela, samo se paušalno pozivajući na žalbene navode državnog odvjetnika, dok je u cijelosti zanemario olakotne okolnosti na strani osuđenika, prije svega činjenicu da se od inkriminiranog događaja ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela te da mu se u međuvremenu rodilo još jedno dijete koje je obvezan uzdržavati. Smatra da je njegovu raniju osuđivanost za istovrsno kazneno djelo, koju mu je državni odvjetnik pogrešno imputirao kao otegotnu, trebalo razmotriti u kontekstu okolnosti konkretnog kaznenog postupka. U tom smislu navodi da je on u početku ovog kaznenog postupka negirao počinjenje kaznenog djela, dok je na raspravi iskazivao drugačije. Smatra da je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi državnog odvjetnika protiv prvostupanjske presude trebao cijeniti olakotne okolnosti na njegovoj strani – da se resocijalizirao, da je ponovno postao otac, da dohodak ostvaruje honorarnim poslovima i tijekom ljetne sezone te da se više ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela, pa čak ni prekršaja. Zaključno ističe da je drugostupanjski sud propustio utvrditi činjenično stanje u spisu prihvaćajući samo paušalne i pogrešne žalbene navode državnog odvjetnika koji je ustrajao u bezuvjetnoj kazni zatvora.

5.1.              Iako podnositelj zahtjeva to nije izrijekom tako naznačio, iz sadržaja izloženih navoda njegovog zahtjeva proizlazi da pravomoćnu presudu pobija iz osnove predviđene u članku 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, bez uspjeha. Naime, ispitujući prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, u kojem dijelu je ista bila pobijana žalbom državnog odvjetnika, drugostupanjski sud je pažljivo i savjesno razmotrio i ocijenio sve žalbene tvrdnje državnog odvjetnika istaknute u okviru žalbene osnove odluke o kazni, zaključivši da je državni odvjetnik u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud olakotnim okolnostima pridao preveliki značaj, a otegotnoj premali, zbog čega su onda i vrsta i mjera kaznenopravne sankcije izrečene optuženiku neodgovarajuće. Pri tome je drugostupanjski sud vrlo detaljno razmotrio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. od utjecaja na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, nakon čega je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je optuženog I. L. za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Za takvu svoju odluku drugostupanjski sud iznio je jasne, vrlo detaljne i u svemu valjane razloge.

5.2.              Prema tome, podnositelj zahtjeva nije u pravu kada tvrdi da je u žalbenom postupku ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka koja je utjecala na presudu drugostupanjskog suda. Druga je stvar što on nije zadovoljan takvom, u svemu valjanom, argumentacijom drugostupanjskog suda, tražeći preocjenu utvrđenih činjenica u dijelu odluke o kazni, očito s ciljem da se u trećem stupnju ishodi odluka ovog suda mimo uvjeta predviđenih zakonom. Međutim, ovim izvanrednim pravnim lijekom ne može se preispitivati pravilnost i potpunost vrednovanja okolnosti koje su od utjecaja za vrstu i mjeru kazne. Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog povreda zakona izrijekom propisanih odredbom članka 517. stavka 1. ZKP/08., no ne i zbog odluke o kazni, osim ako je riječ o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08., kada sud kod odlučivanja o kazni prekorači ovlast koju ima po zakonu. Budući da je ovdje osuđeni I. L. osuđen na kaznu koja je u zakonom predviđenim okvirima, očito je da drugostupanjski sud nije prekoračio ovlasti u odnosu na odluku o kazni pa stoga nisu ispunjeni ni uvjeti za preispitivanje te odluke u povodu ovog zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

6.              Slijedom svega izloženoga, zahtjev osuđenog I. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 512. u vezi s člankom 519. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

7.              Uslijed takve odluke, nije osnovan ni zahtjev osuđenika iz članka 518. stavka 5. ZKP/08.

Zagreb, 21. prosinca 2021.