Poslovni broj: 5 Kž-1058/2021-6

Poslovni broj: 5 Kž-1058/2021-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mirjane Rigljan kao predsjednice vijeća te Sonje Brešković Balent i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. U., zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz člana 140. stav 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), rješavajući povodom žalbe okrivljenog R. U. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, broj K-299/2020 od 15. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o j e 

 

 

              Prihvaća se žalba okrivljenog R. U., te se povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni R. U. proglašen je krivim zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz člana 140. stav 1. KZ/11, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i po članu 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te je određeno, da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju člana 148. stav 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka iz člana 145. stav 2. točka 6. ZKP/08 koji se odnose na sudski paušal od 2.000,00 (dvije tisuće) kuna kao i naknaditi troškove iz člana 145. stav 2. točka 1. do 5. te 8. ZKP/08 u visini, koja će biti određena posebnim rješenjem, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žali se okrivljeni R. U. po branitelju M. Z., odvjetniku iz P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona te predlaže, da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe ili podredno, ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje. Ujedno predlaže da se njega i njegovog branitelja izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

3. U odgovoru na žalbu okrivljenog R. U. O. državno odvjetništvo u Pazinu ističe u odgovoru na žalbu da je žalba okrivljenog neosnovana i predlaže da se odbije te potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. U smislu člana 474. stav 1. ZKP/08 predmet je prije sjednice vijeća bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

5. Na sjednicu vijeća pristupila je z.z. branitelja okrivljenog R. U. M. Z., odvjetnika iz P., I. Đ., odvjetnica iz Z., dok uredno pozvani okrivljeni R. U. i zamjenik Županijskog državnog odvjetnika nisu pristupili, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, na temelju čl. 475. stav 4. ZKP/98.

 

6. Žalba okrivljenika je osnovana.

 

Odluka o žalbi okrivljenika i po službenoj dužnosti

 

7. U pravu je okrivljenik R. U. kada ističe da je i u ponovljenom postupku prvostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz člana 468. stav 1. točka 11. ZKP/08, budući da presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama a isto tako počinio je bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz točke 10. člana 468. ZKP/08, povrijedivši odredbu člana 13. ZKP/08, tj. zabranu reformacije in peius.

 

8. Naime, izmijenjenom optužnicom od 25. svibnja 2021., Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu tereti okrivljenog R. U. i za neke nove protupravne radnje, koje nisu bile opisane u ranijoj optužnici po kojoj je bila donesena prvostupanjska presuda broj K-675/15 od 8. rujna 2017. i koja je ukinuta drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-417/2018 od 26. srpnja 2018., po žalbi okrivljenog R. U. Navedeno znači da se u ponovljenom postupku i podnošenjem nove optužnice nije smjela dodavati nova kriminalna količina na teret okrivljenom R. U. a što je učinjeno, na koji način je povrijeđeno načelo zabrane reformacije in peius iz člana 13. ZKP/08. Nove inkriminacije, kojih nije bilo u ranijoj optužnici po kojoj je donesena prvostupanjska presuda od 26. srpnja 2018. a koja je ukinuta po žalbi okrivljenika jesu da je 7. veljače 2014. oko 21,15 sati okrivljenik svojim osobnim automobilom onemogućavao M. Š. u manevriranju njezinim automobilom na parkiralištu sportske dvorane u Pazinu kod pazinskog kolodvora, pri tom upotrebljavajući trubu. U novoj optužnici dodane su također radnje koje se odnose na E. Š., supruga oštećene M. Š., i to "da je okrivljenik u više navrata slijedio i pratio u kretanju E. Š." iako E. Š. u konkretnom kaznenom predmetu nije oštećenik niti je okrivljenik optužen da bi u odnosu na E. Š. počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja, pa stoga nije bilo mjesta proširivati optužnicu i na radnje koje bi se odnosile na supruga oštećene M. Š.

 

9. Što se tiče dodavanja datuma u novoj optužnici koji se odnose na konkretne događaje 5., 6., 7.,10. i 13. veljače 2014. navedeno znači samo preciziranje konkretnog događaja koji su opisani i u ranijoj optužnici te se navedeno preciziranje ne može smatrati prekoračenjem ovlaštenja državnog odvjetnika, tj. ne predstavlja kršenje zabrane reformacije in peius iz člana 13. ZKP/08.

 

10. Suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je ispravno postupio kada je skratio period za koji se okrivljeni R. U. tereti da bi počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja, te računao rok od tri mjeseca u smislu člana 47. KZ/11 u kojem se može staviti prijedlog za progon ili podnijeti kaznena prijava je izvan roka, tako da period od 1. siječnja 2013. a kako je državno odvjetništvo teretilo okrivljenog R. U. da je počinio kazneno djelo iz člana 140. stav 1. KZ/11 s obzirom da je kaznena prijava podnesena 20. ožujka 2014., tako da se je moglo optužiti za događaje unazad tri mjeseca od podnošenja kaznene prijave, tj. za događaje od 20. prosinca 2013., kako je to pravilno postupio prvostupanjski sud. Pogrešno drži stoga žalitelj da nije riješen predmet optužbe od 1. siječnja 2013. do 20. prosinca 2013. pa da bi se za navedene period mogao okrivljenik ponovno procesuirati, budući da je rok od tri mjeseca za kazneni progon prekluzivni rok i istekom tog roka ne može se goniti za počinjenje kaznenog djela. Isto tako, izmijenivši u činjeničnom opisu riječ "svakodnevno" u "gotovo svakodnevno", predstavlja preciziranje utvrđenih činjenica, a nikako ne okolnost da bi se za neke druge dane mogao pokrenuti novi postupak.

 

11. Vrijeme i mjesto za koje se tereti R. U. da je uznemiravao oštećenu M. Š. dostatno je vremenski određeno tako da se svaka radnja može odrediti i podvesti pod obilježje kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik te i glede ove žalbene primjedbe okrivljeni R. U. nije u pravu.

 

12. U pravu je međutim ovaj žalitelj kad ističe kako u ponovljenom postupku prvostupanjski sud nije dao razloge o onim odlučnim činjenicama koje predstavljaju bitno obilježje kaznenog djela, a to znači da nije obrazložio iz kojih činjenica i kojih dokaza konkretno je utvrdio da je okrivljenik ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio i uhodio drugu osobu i s istom uspostavljao neželjeni kontakt, zastrašivao drugu osobu i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost. Sve su to odlučne činjenice kaznenog djela nametljivog ponašanja, koje moraju biti detaljno obrazložene, te nije dostatno, kao što je to učinio prvostupanjski sud navesti što je koji od svjedoka iskazao, zatim ocijeniti da li prihvaća ili ne prihvaća taj iskaz, već je trebao iz konkretnih dokaza izvesti zaključak koji se odnose na bitna obilježja kaznenog djela, a koja su opisana u zakonskom opisu kaznenog djela nametljivog ponašanja. Isto tako, u pravu je žalitelj kada ističe kako prvostupanjska presuda nema ni jedne riječi obrazloženja glede telefonskih poziva s mobilnim uređaja koji su opisani u izreci presude na mobilni uređaj M. Š. i E. Š. kao niti upućenih SMS poruka te iz kojih konkretno SMS poruka je prvostupanjski sud utvrdio sadržaj tih poruka koje bi bile prijetećeg ili uznemirujućeg sadržaja, to tim više jer okrivljenik ističe da je vlasnik samo jednog telefonskog broja i to 098 … a da preostale brojeve nikada nije koristio i s tih brojeva nikada nije slao poruke M. ili E. Š. Iz sadržaja zapisnika o očevidu mobilnog uređaja od 2. svibnja 2014. proizlazi da je s mobilnog telefona okrivljenog broj 098 … na mobilni broj M. Š. poslane četiri SMS poruke i to u periodu koji nije predmet optužbe 14. ožujka 2012., 4. i 9. veljače 2013. i 20. ožujka 2013. od kojih poruka ni jedna nema prijeteći ni uznemiravajući sadržaj i poslane su u tijeku njihove međusobne komunikacije, ali prvostupanjski sud iako se u činjeničnom opisu okrivljenik R. U. tereti za slanje poruka uznemiravajućih sadržaja na mobilni telefon E. Š. i M. Š. sa raznih mobilnih uređaja o tome ne daje nikakve razloge a pogotovo nema razloga zbog čega je onda prvostupanjski sud okrivljenika i za te radnje proglasio krivim i osudio po zakonu.

 

13. Uz sve navedene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka zbog kojih se prvostupanjska presuda uopće ne može ispitati, budući da je prvostupanjski sud obrazložio jedino subjektivno obilježje kaznenog djela a o pojedinim radnjama za koje se tereti okrivljenik nema obrazloženja, to se presuda nije mogla uopće ispitati zbog takve velike manjkavosti razloga o odlučnim činjenicama.

 

14. Činjenično stanje je uslijed takve manjkavosti također ostalo za sada, pogrešno utvrđeno budući da sud nije obrazložio iz kojih činjenica i kojih dokaza izvodi zaključak za svaku radnju iz činjeničnog opisa izreke presude te nije jasno iz čega izvodi zaključak jer nije obrazloženo što predstavlja ustrajno praćenje i uhođenje druge osobe, na koji način je okrivljenik želio uspostaviti neželjeni kontakt, na koji način je zastrašivao oštećenu M. Š., te da li je i kako kod iste izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, te tko je o tome iskazivao.

 

15. Valjalo je stoga prihvatiti žalbu okrivljenog R. U. te povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova provesti dokaze, te otkloniti sve nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom te pročistiti činjenični opis od svih novo uvedenih inkriminacija te postupiti po optužnici prije konačne izmjene po optužnici od 26. svibnja 2021. te nakon provedenog dokaznog postupka savjesno ocijeniti sve dokaze kako svakog za sebe te u njihovoj međusobnoj vezi i povezanosti s obranom okrivljenika, a potom navesti iz kojeg dokaza slijedi utvrđenim da je okrivljenik kroz dulje vrijeme pratio i uhodio drugu osobu protivno njezine volje te na koji način je uspostavljao neželjeni kontakt i iz čega je to utvrdio, a isto se odnosi na zastrašivanje druge osobe i iz čega je sud utvrdio da je kod oštećene izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, te na koji način smatra navedeno utvrđenim. Takvo obrazloženje zahtjeva odredba članka 459. ZKP/08, te jedino tako obrazložena presuda predstavlja zakonitu i valjanu presudu.

 

 

U Zagrebu, 21. prosinca 2021.

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

                                                                                                            Mirjana Rigljan, v. r.