Poslovni broj: 5 Kž-1048/2021-7

Poslovni broj: 5 Kž-1048/2021-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mirjana Rigljan kao predsjednice vijeća te Sonje Brešković Balent i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. Ć., zbog kaznenih djela povrede prava iz socijalnog osiguranja iz članka 134. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), rješavajući povodom žalbe okrivljenog I. Ć. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-358/2020 od 27. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o j e 

 

 

              I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog I. Ć., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i troškovima kaznenog postupka na način da se prihvaćaju okrivljenom I. Ć. utvrđene kazne zatvora i to, za kazneno djelo iz člana 134. KZ/11, kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca i za kazneno djelo iz člana 132. stav 1. u vezi člana 52. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci te na temelju člana 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i izrečena uvjetna osuda, time da se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni I. Ć. u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, računajući od pravomoćnosti presude, te nadalje na temelju člana 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni I. Ć. u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

 

              II. U ostalom dijelu, žalba okrivljenog I. Ć. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni I. Ć. proglašen je krivim zbog kaznenog djela povreda prava iz socijalnog osiguranja iz člana 134. KZ/11, činjenično opisanog u točki I. izreke presude i zbog produljenog kaznenog djela iz člana 132. stav 1. u vezi člana 52. KZ/11, činjenično opisano u točki II. izreke presude, te je za kazneno djelo iz člana 134. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa istom utvrđena kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, a za produljeno kazneno djelo iz člana 132. stav 1. i 4. KZ/11 u vezi člana 52. KZ/11 na temelju navedenog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, te je okrivljeni I. Ć. na temelju člana 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i po članu 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te je određeno, da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju odredbe člana 158. stav 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenom M. G., OIB: … u iznosu od 103.991,57 kuna (sto tri tisuće devetsto devedeset jedna kuna i pedeset sedam lipa), te se nalaže okrivljenom I. Ć. da taj iznos plati oštećenom M. G. u roku 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe na račun oštećenog M. G. Na temelju odredbe člana 62. stav 1. točka 1. KZ/11 okrivljenom I. Ć. se određuje posebna obveza da u roku 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom M. G. plati iznos od 103.991,57 kuna na račun oštećenog M. G. Na temelju odredbe člana 58 stav 5. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ukoliko okrivljeni I. Ć. ne izvrši posebnu obvezu da u roku 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom M. G. plati iznos od 103.991,57 kuna na račun oštećenog M. G.

 

3. Na temelju odredbe člana 148. stav 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz člana 145. stav 1. točka 1. i 6. ZKP/08 i to paušalni troškovi kaznenog postupka u iznosu od 800,00 (osamsto) kuna te troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 6.000,00 (šest tisuća) kuna padaju na teret okrivljenika I. Ć., koje je dužan podmiriti u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: …, poziv na broj odobrenja … (opis plaćanja: troškovi u predmetu 6 K-358/2020), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

 

4. Protiv navedene presude žali se okrivljeni I. Ć. po braniteljici V. B., odvjetnici iz D. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka i predlaže, da se pobijana presuda ukine i vrati sudu na ponovno suđenje. Ujedno predlaže da se njega i njegovu braniteljicu izvijesti o sjednici vijeća.

 

5. U odgovoru na žalbu okrivljenog I. Ć., Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku ističe da je žalba neosnovana te predlaže da se odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

 

 

6. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08, predmet je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

7. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, okrivljeni I. Ć. niti njegova braniteljica V. B., odvjetnica iz D., pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti temeljem člana 475. stav 4. ZKP/08.

 

8. Žalba okrivljenog I. Ć. je djelomično osnovana.

 

9. Nije u pravu žalitelj kad ističe da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz člana 468. stav 1. točka 11. ZKP/08 koju žalitelj vidi u tome da presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

 

10. Suprotno tom stavu, prvostupanjski sud je dao sve razloge za presuđenje za oba kaznena djela za koja je okrivljeni proglašen krivim, razlozi su jasni i neproturječni, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11. Ne stoji također tvrdnja žalbe da su dokazi samo pobrojani u presudi a nisu obrazloženi, te da nisu dovedeni u međusobnu vezu, budući da je prvostupanjski sud svaki dokaz posebno analizirao te ga doveo u vezu s drugim dokazima i obranom okrivljenika te valjano zaključio, kako je okrivljenik počinio oba kaznena djela, opisana u izreci presude. Time što je okrivljenik nezadovoljan ocjenom i analizom dokaza u prvostupanjskoj presudi, gdje sud ne prihvaća obranu okrivljenika a prihvaća materijalnu dokumentaciju koja ne samo da je pobrojana već je i ocijenjena u vezi s iskazom svjedoka M. G. kao i s nalazom i mišljenjem vještaka R. D., te se isto nalazi na stranici 9., 3. stavak, pa se radi nepotrebnog ponavljanja utvrđenja prvostupanjskog suda upućuje žalitelja na taj dio obrazloženja prvostupanjske presude. Iskaz okrivljenog I. Ć., prvostupanjski sud ne prihvaća kao objektivan i istinit, budući da potpuno drugačije proizlazi iz pismenog Ugovora o radu, koji je okrivljeni I. Ć. kao član Uprave koji zastupa samostalno i pojedinačno TD N.c. d.o.o. iz Umaga, zaključio s M. G. 3. rujna 2015. Ne poklapa se njegova obrana niti s onim što je utvrdio na temelju platnih lista vještak R. D., kao ni s iskazom oštećenog M. G., niti sa svim prikupljenim materijalnim dokazima, koji su pobrojani u prvostupanjskoj presudi, pa stoga nije nikako bilo moguće prihvatiti obranu okrivljenog I. Ć. kao istinitu i relevantnu.

 

12. Iz same činjenice što je okrivljeni I. Ć. nezadovoljan ocjenom dokaza na način kako je to učinio prvostupanjski sud, ne može se izvesti zaključak kako navedeni dokazi ne ukazuju na odgovornost okrivljenog I. Ć. za povredu prava iz socijalnog osiguranja na štetu oštećenog M. G., a isto tako i da je svojim protupravnim ponašanjem i neisplatom ugovorene plaće počinio jedno produljeno kazneno djelo neisplate plaće prema oštećenom M. G. Činjenično stanje je stoga u cijelosti pravilno utvrđeno, te iz činjenice što je sud odbio dokazne prijedloge obrane za preslušanjem predloženih svjedoka koji nisu mogli o relevantnim činjenicama iskazivati, ne može se izvesti zaključak kako je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

 

 

 

12.1. Bez obzira na činjenicu da li je ili nije oštećeni M. G. neuredno ispunjavao svoju ugovorenu dužnost, a kako je to u obrani opisao okrivljenik, te da li su mu pozajmljivani novci na njegovo traženje, za okrivljenog I. Ć. relevantno je ono što je bilo ugovoreno Ugovorom o radu od 3. rujna 2015. iz kojeg proizlazi da je TD N.c. d.o.o. s oštećenim M. G. dogovorila rad na neodređeno vrijeme na radno mjesto voditelja građenja i za plaću od 12.800,00 kuna mjesečno. Iz obrasca HZZMO proizlazi, da je M. G. prijavljen na Zavod za mirovinsko osiguranje i stječe svojstvo osiguranika 26. rujna 2015., iako je Ugovor o radu zaključen 3. rujna 2015. pa je okrivljenik bio dužan istoga u roku 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovu koje se stječe status osigurane osobe tj. od 3. rujna 2015. prijaviti nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje a što nije učinio već je to učinio tek 26. rujna 2015., na koji način je svjesno uskratio prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja radniku M. G., pa je na taj način ostvario i bitna obilježja kaznenog djela, činjenično opisanog pod točkom I. izreke presude iz člana 134. KZ/11. U koliko je okrivljenik držao da oštećeni neuredno ispunjava svoju radnu obvezu, trebao mu je dati otkaz ugovora o radu a ne ga zadržati na radu i davati mu umanjenu plaću.

 

13. Što se pak tiče produljenog kaznenog djela neisplate plaće, činjenično opisanog u točki II. izreke presude iz člana 132. stav 1. i stav 4. u vezi člana 52. KZ/11, valja reći da je prvostupanjski sud također pravilno utvrdio činjenično stanje kada nije prihvatio obranu okrivljenog da je ugovoren iznos plaće od 6.000,00 kuna mjesečno, budući da iz Ugovora o radu od 3. rujna 2015. proizlazi da su M. G. i okrivljeni kao odgovorna osoba TD N.c. d.o.o. iz Umaga ugovorili plaću od 12.800,00 kuna mjesečno. Da je tome tako proizlazi iz navedenog Ugovora od 3. rujna 2015. kao i iz nalaza i mišljenja vještaka R. D., koji je detaljno na temelju isplatnih listi i iz dokumentacije Porezne uprave nedvojbeno utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na isplate plaće i isplaćene doprinose iz plaće i doprinosa za zdravstvo, te je utvrđeno kako je okrivljenik manje uplaćivao no što je bilo ugovoreno, na koji način je i počinio i kazneno djelo neisplate plaće i kazneno djelo povrede prava iz socijalnog osiguranja.

 

14. Pogrešno se u žalbi također navodi kako okrivljeniku nije omogućeno da postavlja pitanja vještaku za financije R. D. jer ga sud nije saslušao na raspravi, već je samo pročitao njegov nalaz i mišljenje. Uvidom u zapisnik s rasprave od 25. svibnja 2021., vidljivo je kako je toj raspravi nazočio okrivljenik osobno kao i vještak R. D. Navedeni vještak R. D. je neposredno ispitan na toj raspravi, te mu je okrivljenik koji je bio nazočan mogao postavljati pitanja, te je čak i prigovorio u cijelosti nalazu i mišljenju vještaka navodeći kako je vještak pošao od krive pretpostavke da je neto plaća iznosila 12.000,00 kuna umjesto 6.000,00 kuna, pa da je njegov nalaz i izračun pogrešan. Vještak može vještačiti samo na osnovu materijalne dokumentacije, tj. na temelju ugovora a ne na temelju iskaza okrivljenog ili oštećenog, budući da je Ugovor o radu od 3. rujna 2015. temelj na temelju kojeg se obračunava plaća radniku kao i temelj prijave na temelju kojeg se prijavljuje radnik kako bi stekao status osigurane osobe Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i podnosi prijava Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, pa je taj prigovor okrivljenika prema vještaku za financije bio potpuno promašen. To, što okrivljenik nije

 

 

 

angažirao branitelja, bila je njegova volja, budući da je upozoren da se može braniti uz branitelja, ali je takvu mogućnost otklonio i izjavio da će se braniti sam, a obrana nije obavezna.

 

14.1. Činjenično stanje je stoga u cijelosti i pravilno i potpuno utvrđeno, te je promašena tvrdnja žalbe kako sud nije obrazložio "temeljem kojeg točno dokaza je utvrdio da je koje kazneno djelo počinjeno, već da je samo paušalno nabrojio isprave na koje se poziva, ne dajući razloge kako je do toga zaključka sud došao". Već je rečeno, da su svi bitni elementi oba kaznena djela za koje je okrivljenik proglašen krivim savjesno i detaljno obrazloženi, kako oni objektivni, tako i oni subjektivni na strani okrivljenika te takvi žalbeni prigovori nisu osnovani.

 

15. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen i kazneni zakon kada je prvostupanjski sud za oba kaznena djela okrivljenika proglasio krivim i osudio po zakonu.

 

16. U pravu je međutim žalitelj kad ističe da je osuđen na prestrogu kaznu, tj. da sud nije uvažio sve one olakotne okolnosti koje utječu da kazna bude stroža, odnosno blaža.

 

16.1. Prilikom odabira vrste i težine kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku kao olakotno cijenio da je ranije neosuđivan, dok otegotnih okolnosti nije našao, pa mu je za kazneno djelo iz člana 134. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, a za kazneno djelo iz člana 132. stav 1. i 4. KZ/11 u vezi člana 52. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i izrekao uvjetnu osudu, te odredio rok kušnje u trajanju 3 (tri) godine. Međutim, u pravu je žalitelj kad ističe da je kao olakotnu okolnost trebao cijeniti i činjenicu da je okrivljenik otac četvero djece, da je trgovačko društvo palo u stečaj, pa je ostao i bez imovine, da je hrvatski branitelj, te da nema niti jedne otegotne okolnosti, pa je stoga ovaj drugostupanjski sud djelomično prihvatio žalbu okrivljenika glede odluke o kazni, te prihvatio pojedinačno utvrđene kazne zatvora za svako djelo i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i izrečenu uvjetnu osudu, ali je odredio rok provjeravanja 2 (dvije) godine, jer ovaj drugostupanjski sud drži kako je navedeni rok kušnje u trajanju 2 (dvije) godine u cijelosti dostatan kako bi se okrivljenik provjerio da li je sklon činjenju kaznenih djela ili je počinjenje ovih kaznenih djela bio eksces u njegovom životu. Stoga je rok kušnje preinačen na rok u trajanju 2 (dvije) godine.

 

17. Isto tako, cijeneći imovinske prilike okrivljenika, koji je otac četvero djece, oženjen, lošeg imovnog stanja, bez imovine i bez primanja, te da mu je trgovačko društvo ostalo u stečaju, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispunjene su pretpostavke iz člana 148. stav 6. ZKP/08 da se okrivljenik u cijelosti oslobodi od obveze snošenja troškova kaznenog postupka. Loše imovinsko stanje okrivljenika dovelo bi do ugrožavanja vlastite egzistencije i do nemogućnosti brige i uzdržavanja osoba koje po zakonu mora uzdržavati, a otac je četvero djece, pa je stoga preinačena prvostupanjska presuda i u odluci o troškovima kaznenog postupka i okrivljenik oslobođen od obveze da na ime troškova kaznenog postupka plati sudski paušal i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 6.000,00 kuna.

 

 

18. Ispitana je pobijana presuda i u smislu člana 476. stav 1. točka 1. i 2. ZKP/08 glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda bilo formalne bilo materijalne naravi nije utvrđena, a žalba okrivljenog I. Ć. je djelomično osnovana, valjalo je na temelju člana 486. stav 1. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 21. prosinca 2021.

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

                                                                                                            Mirjana Rigljan, v. r.