- 1 -              I Kž 395/2019-9

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 395/2019-9

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika K. P. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. travnja 2019. broj K-19/2015., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja J. B., odvjetnika iz Z.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaćaju se djelomično žalba državnog odvjetnika i u cijelosti žalba optuženika K. P., a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u cijelosti te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Uslijed ove odluke, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na osuđujući dio presude je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, optuženik K. P. je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. opisanog u točki 1. osuđujućeg dijela presude te je osuđen na kaznu zatvora od dvije godine.

 

2. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. od optuženika K. P. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom od 2.441.500,00 kuna te je utvrđeno da taj iznos predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2. KZ/11. i da je isti postao vlasništvo Republike Hrvatske. Ujedno je naloženo optuženiku da iznos oduzete imovinske koristi od 2.441.500,00 kuna uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; - dalje: ZKP/08-17), optuženik K. P. je oslobođen obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08-17 te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti.

 

4. Nasuprot tome, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08-17 optuženik K. P. je oslobođen optužbe da bi počinio kaznena djela protiv gospodarstva i to utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11., opisanog u točki 2. izreke oslobađajućeg dijela presude te povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11., opisanog u točki 3. izreke oslobađajućeg dijela presude.

 

5. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08-19 oštećena Republika Hrvatska je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva od 452.213,40 kuna upućena u parnicu.

 

6. Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik i to u odnosu na osuđujući dio presude zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08-17), a u odnosu na oslobađajući dio presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 (koju žalbenu osnovu državni odvjetnik ne obrazlaže) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. ZKP/08-17). Žalbom je predloženo „da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u osuđujućem dijelu i da optuženog K. P. osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, a da ju u oslobađajućem dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred nadležnim prvostupanjskim sudom“.

 

7. Žalbu protiv osuđujućeg dijela presude podnio je i optuženik K. P. po branitelju J. B., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.17, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08-17) te odluke o kazni iz članka 471. stavaka 1. i 3. ZKP/08-17, a žalbom predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ovoj žalbi, u skladu s člankom 483. stavak 1. ZKP-a pobijanu presudu, u osporenom dijelu pod točkom 1/ preinači na način da odbije optužbu i optuženog oslobodi od optužbe“. U žalbi je ujedno zatraženo da se, u smislu članka 475. stavka 1. ZKP/08-17, optuženika i njegovog branitelja izvijesti o vremenu održavanja sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi, čemu je udovoljeno.

 

8. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

9. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

10. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti optuženika K. P. (čija je nazočnost osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu, sukladno članku 475. stavku 8. Zakona o kaznenom postupku, „Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.;  dalje: ZKP/08-19, budući da se optuženik nalazi u K. L. na izdržavanju kazne zatvora iz drugog postupka) i njegovog branitelja J. B., odvjetnika iz Z., dok na sjednicu nije pristupilo uredno izviješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08-19, održana u njegovoj odsutnosti.

 

11. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika K. P. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja su osnovane, a ispitujući u povodu njihovih žalbi po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19, ovaj je sud u osuđujućem dijelu presude utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 zbog koje također presudu treba ukinuti. Uslijed toga, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na osuđujući dio presude je bespredmetna.

 

U odnosu na osuđujući dio presude:

 

12. Premda optuženik K. P. u uvodnom dijelu žalbe ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, istu ne obrazlaže, već se žalbeni razlozi odnose na činjenična utvrđenja u presudi.

 

12.1. No, ispitujući pobijanu presudu u osuđujućem dijelu u povodu optuženikove žalbe te žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08-19, ovaj je sud utvrdio da u odnosu na subjektivni element djela za koje je optuženik P. proglašen krivim nisu dani nikakvi razlozi, premda sud u presudi utvrđuje da su ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11., zbog čega ga proglašava krivim. Zbog toga je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 zbog koje se ta presuda ne može valjano ispitati.

 

13. Nadalje, iako za sada iz svih provedenih dokaza proizlazi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio optuženikovu kaznenopravnu odgovornost za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11., u pravu je optuženik kada u žalbi tvrdi da je neosnovano od njega oduzet cjelokupni iznos novca podignutog s računa trgovačkog društva B. S. d.o.o., s obzirom na to da iz iskaza svjedoka P. Č., koji je bio formalno upisan u sudskom registru kao odgovorna osoba tog trgovačkog društva, proizlazi da mu je optuženik P. kao naknadu za uslugu osnivanja trgovačkog društva B. S. d.o.o. do prosinca 2009. u nekoliko navrata dao ukupno 7.000,00 do 8.000,00 kuna. Budući da su novci s računa, kako P. Z. d.d., tako i E.&S. d.d., podizani od listopada 2009., to nije isključena mogućnost da je optuženik ovu naknadu svjedoku Č. isplatio upravo iz novca podignutog s nekog od računa trgovačkog društva B. S. d.o.o. Stoga se barem za taj iznos ne može tvrditi da se je optuženik okoristio, kako mu je to stavljeno na teret optužnicom.

 

14. Stoga je prihvaćanjem žalbe optuženog K. P., a u povodu te žalbe i žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo ukinuti u odnosu na kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. opisano u točki 1. izreke osuđujućeg dijela pobijane presude te predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Uslijed te odluke, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na osuđujući dio presude je postala bespredmetna.

 

U odnosu na oslobađajući dio presude:

 

15. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi podnesenoj u odnosu na oslobađajući dio presude tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da optuženik P., zbog toga što nije formalno imao svojstvo odgovorne osobe u trgovačkom društvu B. S. d.o.o., nije imao obvezu urednog vođenja poslovnih knjiga i prijavljivanja podataka važnih za obračun poreza.

 

15.1. Naime, kaznena djela, kako iz članka 256. stavka 1. KZ/11., tako i iz članka 248. KZ/11., može počiniti bilo koja osoba u okviru gospodarske djelatnosti jer je prema odredbama KZ/11. za oba ova djela počinitelj definiran kao „tko“, a ne kao osoba s određenim svojstvom. Jednaka je situacija i s kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje je djelo prvostupanjski sud u točki 1. osuđujućeg dijela presude, za sada, pravilno utvrdio da ga je optuženik P. počinio kao stvarni voditelj poslovanja trgovačkog društva B. S. d.o.o., dakle, kao osoba koja je, premda nije formalno imala svojstvo odgovorne osobe u trgovačkom društvu čije je imovinske interese bila dužna štititi, stvarno obavljala poslove iz djelokruga tog trgovačkog društva.

 

15.2. Prema tome, izostanak formalnog svojstva odgovorne osobe u određenom trgovačkom društvu niti za kaznena djela iz članka 256. stavka 1. KZ/11. i članka 248. KZ/11. nije zapreka za utvrđivanje kaznenopravne odgovornosti osobe koja stvarno obavlja poslove iz djelokruga tog trgovačkog društva pa onda ima i obvezu vođenja poslovnih knjiga i prijavljivanja podataka važnih za obračun poreza. Ovo pogotovo u situaciji kada osoba koja je formalno upisana kao odgovorna osoba u trgovačkom društvu, osim formalno, to svoje svojstvo ne obavlja ni na koji način, nego to čini druga osoba (u ovoj situaciji optuženik P.) koja stvarno vodi poslovanje trgovačkog društva.

 

15.3. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo ukinuti pobijanu presudu i u oslobađajućem dijelu (kaznena djela iz članka 256. stavka 1. KZ/11. i članka 248. KZ/11.) te i u tom dijelu predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te će, nakon što izvede sve raspoložive dokaze, utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. Pritom će posebno utvrditi je li baš sav novac podignut s računa trgovačkog društva B. S. d.o.o. optuženik P. zadržao za sebe ili je jedan dio novca ipak utrošen za poslovanje tog trgovačkog društva. Na temelju tako utvrđenog pravno odlučnog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će, sukladno odredbama članka 459. ZKP/08-19, i valjano obrazložiti, vodeći računa da, osim objektivnih obilježja djela za koje se optuženika proglašava krivim, treba jasno i valjano obrazložiti i subjektivna obilježja djela.

 

17. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08-19, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. prosinca 2021.