1               Poslovni broj: 1 Us I-1215/2021-6

 

 

 

 

 

 

Poslovni  broj: 1 Us I-1215/2021-6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja C. K. iz R., ..., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi prava na osobnu invalidninu, 20. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/21-01/170, URBROJ: 524-11-02/5-21-4 od 10. rujna 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Prvostupanjskim rješenjem Centra za socijalnu skrb Labin, KLASA: UP/I-551-08/20-01/33, URBROJ: 2144-14-03/08-20-8 od 19. studenoga 2020. odbijen je zahtjev tužitelja da mu se prizna pravo na osobnu invalidninu iz razloga što je prvostupanjskim Nalazom i mišljenjem o težini i vrsti invaliditeta - oštećenju funkcionalnih sposobnosti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka, Izdvojeno mjesto rada Pula, od 24. listopada 2020., nakon pregleda priložene medicinske dokumentacije, utvrđeno da kod tužitelja postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju i da postoji teži invaliditet (III. stupanj), jer je tužitelj u aktivnostima svakodnevnog života smanjene funkcionalnosti te je ovisan o pomoći i njezi druge osobe u punom opsegu za što mu je priznato pravo, ali da ne postoji teški invaliditet (IV. stupanj) koji bi bio osnova za priznavanje prava na osobnu invalidninu.

 

2.  Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-08/21-01/170, URBROJ: 524-11-02/5-21-4 od 10. rujna 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

 

3.  Tužitelj je pravodobno podnio tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika, a u tužbi navodi, u bitnome, da je nezadovoljan navedenim rješenjima jer da je zanemarena njegova medicinska dokumentacija vezana uz njegovu dijagnozu. Navodi da se u osporavanom rješenju navodi da kod njega postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju i prijeka potreba trajne pomoći i njege u punom opsegu iz čega da proizlazi da se radi o vrlo teškom invaliditetu koji zahtjeva cjelodnevnu njegu i pomoć druge osobe budući da nije u stanju obavljati jedan od poslova koji se u svakodnevnom životu zdravog čovjeka podrazumijeva - od redovitog posla u nekom poduzeću do obavljanja kućanskih poslova i odlazaka u trgovinu. Navodi da zbog trajne promjene u njegovom zdravstvenom stanju ima tegobe, a kako živi sam ima veće novčane izdatke jer se pored svega mora brinuti o sebi. Tužitelj je uz tužbu priložio medicinsku dokumentaciju. Iz navoda tužitelja slijedi da predlaže da se poništi osporavano rješenje tuženika.  

 

4.  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

5.  U tijeku spora održana je rasprava dana 17. prosinca 2021. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS)  omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

 

6.  Na navedenoj raspravi tužitelj je iskazao kako smatra da mu je pogrešno utvrđen III. stupanj invaliditeta te tvrdi da je kod njega prisutan III. i IV. stupanj invaliditeta te dodatno predaje u spis dokumentaciju iz koje da je to razvidno. Na upit Suda naveo je da prima mirovinu u iznosu od 2.200,00 kn i da nije u mogućnosti snositi troškove vještačenja u ovom sporu. Pojasnio je kako s obzirom da može slabo jesti da nema snage za redovito funkcioniranje te je naveo da je danas uspio doći do Rijeke, ali da će sutra zbog toga morati spavati cijeli dan.

 

7.  Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

8.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

9.  Odredbom čl. 54. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19 i 64/20, dalje: ZSS) propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

 

10.  Prema Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti (Prilog 5. uz Uredbu o metodologijama vještačenja, „Narodne novine“, broj 67/17 i 56/18, dalje: Uredba), teški invaliditet odraslih osoba s psihičkim bolestima (IV. stupanj) postoji ukoliko je osoba ovisna o pomoći druge osobe za zadovoljavanje potreba dnevne rutine i psihosocijalnih potreba te zahtijeva intenzivnu podršku tijekom cijelog dana za različite aktivnosti i školovanje i sve druge aktivnosti primjerene dobi (kontinuirana podrška).

 

11.  Prema navedenoj Listi teški invaliditet odraslih osoba vezan uz kretanje (IV. stupanj) utvrđuje se, pak, kada postoji nesposobnost samostalnog kretanja niti uz ortopedsko pomagalo, nemogućnost transfera, nemogućnost izvođenja bilo koje aktivnosti svakodnevnog života, uz potpunu ovisnost o drugoj osobi u održavanju osobne higijene i obavljanju fizioloških potreba te pri hranjenju, svlačenju i oblačenju, Barthel indeks 0-35.

 

12.  Odredbom čl. 106. st. 2. ZSS propisano je da ako se žalbom pobija prvostupanjsko rješenje o pravima iz socijalne skrbi, odnosno drugim pravima po posebnim propisima u svezi s nalazom i mišljenjem tijela vještačenja u prvom stupnju, Ministarstvo ili drugo nadležno tijelo drugog stupnja, prije donošenja rješenja o žalbi može pribaviti nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu.

 

13.  Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je u prvostupanjskom upravnom postupku pribavljen spomenuti nalaz i mišljenje od 24. listopada 2020., te da je tim nalazom i mišljenjem utvrđeno da kod tužitelja ne postoji teški invaliditet (IV. stupanj).

 

14.  Nadalje, utvrđeno je da je tuženik u žalbenom postupku sukladno citiranoj odredbi čl. 106. st. 2. ZSS, pribavio nalaz i mišljenje tijela vještačenja u drugom stupnju - Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Zagreb, od 1. rujna 2021., kojim je utvrđeno da kod tužitelja sukladno Listi težine i vrste invaliditeta postoji poremećaj glasa, jezika i govora III. stupnja budući da je govorna komunikacija moguća samo uz korištenje pomagala, odnosno govorne proteze te nije potrebno korištenje potpomognute komunikacije (uz pomoć slika, simbola, komunikatora i sl.). Navedeno je da se to procjenjuje pod vrstom tjelesno oštećenje. Zaključno je utvrđeno da postoji teži invaliditet, ali ne teški invaliditet jer ne postoji nesposobnost samostalnog kretanja, nemogućnost izvođenja bilo koje aktivnosti svakodnevnog života te ne postoji terminalna faza ili dekompenzacija kronične bolesti čije liječenje nužno zahtjeva transplantaciju organa, kemo ili nadomjesnu terapiju, dijalizu, paraenteralnu i enteralnu prehranu, aspiraciju usne šupljine i gornjih dišnih puteva, oksigenator, mehanički respirator, ugrađivanje stome, trahealne kanile, svakodnevnu mehaničku zaštitu kože i sl.

 

15.  Dakle, iz navedenih nalaza i mišljenja tijela vještačenja oba stupanja proizlazi da kod tužitelja ne postoji teški invaliditet IV. stupnja, a koji invaliditet je, u smislu citiranog čl. 54. st. 1. ZSS, osnova za priznavanje prava na osobnu invalidninu. To stoga što je odredbom citiranog čl. 54. st. 1. ZSS izričito propisano da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, dok je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu kod tužitelja utvrđeno postojanje oštećenja III. stupnja.

 

16.  Sud je u cijelosti prihvatio navedene nalaze i mišljenja kao valjane obzirom da su sastavljeni u skladu s odredbama ZSS i sa spomenutom Uredbom, a s druge strane tužitelj te nalaze ničim nije osporio u ovom sporu. Naime, tužitelj je u sporu priložio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Pula-Pola, od 15. veljače 2017. kojim mu je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100 %. Međutim, tjelesno oštećenje je jedna kategorija, a osobna invalidnina je druga kategorija. Stoga je i način utvrđivanja invalidnosti radi ostvarivanja prava na osobnu invalidninu drugačije definiran od načina na koji se utvrđuje tjelesno oštećenje. Slijedom navedenoga, osoba može imati utvrđeno tjelesno oštećenje od 100 %, ali to automatski ne znači da ostvaruje pravo na osobnu invalidninu. Uvjet za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu je postojanje teškog invaliditeta koji se utvrđuje sukladno citiranoj Listi težine i vrste invaliditeta.

 

17.  Slijedom navedenih činjenica, Sud u upravnom sporu utvrđuje da je upravni postupak pravilno proveden i da je u tom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

18.  Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim na temelju čl. 57. st. 1. ZUS radi čega je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno izreci ove presude.

 

U Rijeci 20. prosinca 2021.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić, v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).