Poslovni broj: 89 Pž-4830/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-4830/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja A. R. d.o.o. u stečaju, OIB …, R., Z. 12a, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u R., A. S. 5, i 2. tužitelja M. C., OIB …, R., 43. I. divizije 23, kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u R., L. 9, protiv tuženika K. U. d.o.o., OIB …, P., D. 9, kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu G. V., M. I., I. B. K., V. V. i A. A., P., D. 9, radi poništenja ugovora i povrata zadužnica, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-515/2020-300 od 29. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika Kermas ulaganja d.o.o. Pula kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-515/2020-300 od 29. srpnja 2021. u točkama I., II., III., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke, te u dijelu točke IX. izreke u kojem je odlučeno da tuženik sam snosi svoje parnične troškove.

 

II. Odbija se žalba prvotužitelja A. radio d.o.o. u stečaju i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-515/2020-300 od 29. srpnja 2021. u dijelu točke IX. izreke kojim je odlučeno da prvotužitelj sam snosi svoje parnične troškove.

III. Odbija se žalba drugotužitelja M. C. i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-515/2020-300 od 29. srpnja 2021. u dijelu točke IX. izreke kojim drugotužitelju nije priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.130.097,00 kn.

IV. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-515/2020-300 od 29. srpnja 2021. u točki IX. izreke u odnosu na drugotužitelja M. C. za iznos od 2.014.625,00 kn i sudi:

 

Nalaže se tuženiku K. ulaganja d.o.o. P. nadoknaditi drugotužitelju M. C. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.014.625,00 kn (dva- milijunačetrnaesttisućašestodvadesetpet kuna), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poništen je III. Anex Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i poslovnim udjelima od 7. listopada 2010. (točka I. izreke), naloženo je brisanje založnog prava upisano u korist tuženika na nekretninama u vlasništvu prvotužitelja (točka II., III. i IV. izreke), naloženo je brisanje založnog prava upisanog u korist tuženika na nekretninama u vlasništvu drugotužitelja (točka V. izreke), naloženo je brisanje založnog prava na poslovnom udjelu drugotužitelja u trgovačkom društvu prvotužitelja u korist tuženika (točka VI. izreke), naloženo je tuženiku vratiti prvotužitelju bjanko zadužnice na iznos od 1.000.000,00 kn i zadužnicu na iznos od 14.112.439,70 kn (točka VII. izreke), naloženo je tuženiku vratiti drugotužitelju dvije bjanko zadužnice na iznos od po 1.000.000,00 kn i zadužnicu na iznos od 14.112.439,70 kn (točka VIII. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (točka IX. izreke).

2. Protiv ove presude u cijelosti se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti.

3. Prvo i drugotužitelj podnose žalbe protiv točke IX. izreke (odluke o parničnom trošku) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu odluku o parničnom trošku preinačiti.

4. Drugotužitelj u odgovoru na žalbu tuženika poriče žalbene navode, te predlaže tuženikovu žalbu odbiti.

5. Žalba tuženika i prvotužitelja nije osnovana, dok je žalba drugotužitelja djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je poništenje Ugovora o zajmu iz razloga što je Ugovor o zajmu potpisan pod prisilom, zahtjev za brisanjem založnog prava na nekretninama i poslovnom udjelu, te povrat zadužnica.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja pobijanu presudu donio je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a.

8. Naime, tuženik osporava vjerodostojnost iskaza drugotužitelja i svjedoka V. C. i L. J., a koji iskazi su u bitnom suglasni, a kada ih se dovede   u vezu s materijalnim dokazima (medicinskom dokumentacijom, ugovorima) njihovi iskazi su logični i životno uvjerljivi.

9. Suprotno navodima žalbe nije nastupila prekluzija za podnošenje tužbe za poništenje III. Anexa Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i poslovnim udjelima od 7. listopada 2010., jer je još u tužbi naznačeno da se taj Anex ugovora poništava uslijed prijetnje, da bi naknadno tužitelji dopunili činjenične navode tužbe o sadržaju prijetnji na ročištu 27. svibnja 2015. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se takva dopuna činjenične osnove tužbe ne smatra preinakom tužbe, jer time nije promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva (članak 191. stavak 3. ZPP-a).

10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer su dani razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa je pobijanu presudu moguće ispitati.

11. Naime, sud prvog stupnja utvrdio je da je svjedok M. C. zvani M. C. prijetio drugotužitelju riječima „učini sve što ti se kaže inače te neće biti“, a kada se još uzme u obzir da je drugotužitelj ovog svjedoka percipirao kao osobu povezanu s osobama iz kriminalnog miljea, pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je M. C. kod drugotužitelja nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah po njegov život i cjelokupnu njegovu imovinu uslijed čega je drugotužitelj na svoju štetu i štetu prvotužitelja tuženiku dao osiguranje za povrat nepostojeće tražbine.

12. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, propisane odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

13. Među strankama nije prijeporno da su tuženik kao vjerovnik, prvotužitelj kao dužnik i drugotužitelj kao jamac sklopili III. Anex Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i poslovnim udjelima 7. listopada 2010. (dalje: III. Anex Ugovora).

 

14. Među strankama je prijeporno je li III. Anex Ugovora drugotužitelj u ime prvotužitelja kao dužnika i u svoje ime kao jamca potpisao zbog nedopuštene prijetnje svjedoka M. C., a zbog čega su tužitelji na temelju odredbe članka 279. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima tražili poništenje III. Anexa Ugovora.

15. Tuženik neosnovano osporava nalaz vještaka doc. dr. sc. M. L. C. (str. 1309. – 1330. spisa) jer je psihijatrijsko vještačenje provedeno stručno na temelju dokumentacije u spisu, medicinske dokumentacije i pregleda drugotužitelja. Vještak je mišljenja da je drugotužitelj doživio traumatični događaj koji podrazumijeva izloženost stvarnoj ili prijetećoj smrti, ozbiljnom ozljeđivanju ili nasilju, a koji događaj je kod drugotužitelja izazvao strah, koji je bio intenzivan i preplavljujući na način da je rezultirao pasivnim pokoravanjem prijetnji i potpisivanjem ponuđene dokumentacije kod javnog bilježnika 7. listopada 2010. Kada se uzme u obzir da je do potpisivanja spornog III. Anexa Ugovora došlo 7. listopada 2010., a da je drugotužitelj već 12. listopada 2010. bio na prvom psihijatrijskom pregledu logično je i    uvjerljivo mišljenje vještaka da je drugotužitelj potpisao III. Anex Ugovora zbog prijetnje, koja je kod drugotužitelja izazvala opravdan strah.

16. Sud prvog stupnja utvrdio je:

- da je tužba podnesena 8. lipnja 2011. preporučenom pošiljkom, a zbog čega je tužba podnesena unutar prekluzivnog roka, jer je pobijani III Anex Ugovora sklopljen 7. listopada 2010.,

- da je M. C. u interesu tuženika i D. K. prijetio drugotužitelju M. C. da ga neće biti ako ne učini sve što mu se kaže,

- da je drugotužitelj prijetnje M. C. izrečene na sastanku u Rovinju 26. rujna 2010. doživio kao ozbiljne prijetnje koje su izazvale njegov opravdani strah,
- da je drugotužitelj kao zastupnik po zakonu prvotužitelja sklopio III. Anex Ugovora u ime prvotužitelja kao dužnika i u svoje osobno ime kao jamca uslijed nedopuštene prijetnje treće osobe (M. C.)

- da drugotužitelj nije imao razloga u ime prvotužitelja i u svoje osobno ime sklopiti III. Anex Ugovora, jer se prema sporazumu prvotužitelja i tuženika uopće nije radilo o zajmu, već se radilo o nalogu za kupnju najmanje 32% udjela u trgovačkom društvu G. I. d.o.o. na način da prvotužitelj u ime i za račun tuženika kupi te poslovne udjele,

- da je tuženik prvotužitelju na ime poslovnog pothvata za kupnju poslovnog udjela u trgovačkom društvu G. I. d.o.o. isplatio ukupno 13.813.346,19 kn, a da je III. Anexom Ugovora od prvotužitelja kao dužnika i drugotužitelja kao jamca dobio osiguranje svog potraživanja upisom založnog prava na nekretninama oba tužitelja, poslovnom udjelu drugotužitelja u prvotužitelju te izdavanjem zadužnica kao ovršnih isprava u iznosu od 32.224.879,40 kn,

- da je na temelju psihijatrijskog vještačenja utvrđeno da je drugotužitelj M. C. bio izložen prijetnji osobe koju je poznavao od ranije i koju je doživljavao kao opasnu osobu (M. C.), a zbog čega je ta prijetnja izazvala opravdani strah koji je bio intenzivan i preplavljujući što je uzrokovalo pasivno pokoravanje prijetnji i potpisivanje III. Anexa Ugovora 7. listopada 2010.

17. Ove odlučne činjenice žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju.

18. Naime, kraj utvrđene činjenice da prvotužitelj od tuženika nije pozajmio nikakva novčana sredstva za podmirenje bilo kakvih svojih potreba, već je sklapanje ugovora o zajmu uslijedilo na temelju ugovora o ortakluku s elementima zajma od 1. srpnja 2008. (str. 15. spisa) radi realizacije kupnje poslovnih udjela u društvu G. I. d.o.o. na način da će prvotužitelj u ime i za račun tuženika kupiti najmanje 32% udjela u trgovačkom društvu G. I. d.o.o., a koja sredstva će osigurati tuženik, a potom će tužitelj izvršiti prijenos poslovnih udjela tuženiku čim se ispune uvjeti za upis u knjigu poslovnih udjela, nije životno da bi tužitelji sklopili III Anex Ugovora. Tek nakon što je D. K. saznao da je trgovačko društvo G. I. d.o.o. toliko prezaduženo, da su njegovi poslovni udjeli bezvrijedni, počeo je vršiti pritisak na drugotužitelja da mu vrati uloženi iznos.

19. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da zajam između prvotužitelja i tuženika nije postojao već da se radilo o poslovnom pothvatu koji je financirao tuženik u svom interesu.

 

20. Budući da je utvrđeno da tuženik prvotužitelju nije dao zajam, da je poslovni pothvat u koji je investirao tuženik propao, da je drugotužitelj u ime prvotužitelja i u svoje ime kao jamca potpisao sporni III. Anex Ugovora kojim je dano više nego dvostruko veće osiguranje od iznosa koji tuženik potražuje na ime nepostojećeg zajma samo na temelju izdanih zadužnica, da je drugotužitelj svjedoka M. C. doživljavao kao opasnu osobu koja je povezana s nekim osobama iz kriminalnog miljea i koja je sposobna prijetnju „da ga više neće biti“ provesti u djelo, da je na temelju vještačenja utvrđeno da je kod drugotužitelja zbog prijetnje postojao intenzivan i preplavljujući strah koji je rezultirao ne pružanjem aktivnih načina suočavanja sa situacijom, već pasivnim pokoravanjem prijetnji, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se radilo o nedopuštenoj prijetnji M. C. drugotužitelju koja je kod drugotužitelja izazvala opravdan strah kojim je ugrožen njegov život i sva imovina koju je stekao dotadašnjim radom, a uslijed čega je drugotužitelj potpisao III. Anex Ugovora kao zastupnik po zakonu prvotužitelja i u svoje osobno ime.

21. Na temelju ovako valjano i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 279. stavaka 1. i 2. ZOO-a kada je poništio III. Anex Ugovora, naložio brisanje založnog prava na nekretninama i poslovnim udjelima i naložio povrat zadužnica.

22. U odnosu na odluku o parničnom trošku.

23. Prvotužitelj i tuženik su podjednako uspjeli u sporu, a zbog čega je u odnosu na njih sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a kada je odlučio da sami snose svoje troškove.

24. Međutim, osnovano drugotužitelj ističe da je on, u sporu uspio u cijelosti, budući da je uspio s tužbenim zahtjevom za poništenje III. Anexa Ugovora, brisanjem založnog prava i povratom zadužnica, dok u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva za ugovor o zajmu i još dva Anexa Ugovora o zajmu nije niti bio stranka u postupku, s obzirom na to da nije bio niti stranka tih ugovora, a samim time niti aktivno legitimiran za podnošenje tužbe radi poništenja tih ugovora.

 

25. Drugotužitelju je kao potreban valjalo priznati trošak zastupanja ovlaštenog punomoćnika – odvjetnika sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i to: za trošak sastava tužbe prema Tbr. 7/1 u ½ dijela (tužba je podnesena zajednički za oba tužitelja) 5000 bodova, za pristup na 15 ročišta prema Tbr. 9/1 - za svaki po 10 000 bodova, za pristup na četiri ročišta (2. srpnja 2013., 24. travnja 2013., 30. svibnja 2017. i 9. listopada 2017.) prema Tbr. 9/5 za svaki po 50 bodova, za pristup na ročište 24. travnja 2017. prema Tbr. 9/1 5000 bodova i za sastav tri podneska (6. ožujka 2013., 10. veljače 2015. i 28. prosinca 2016.) prema Tbr. 8/3 za svaki po 50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn predstavlja iznos od 1.603.500,00 kn, a koji iznos je uvećan za 25% PDV-a, tj. za 400.875,00 kn.

Drugotužitelju je priznat trošak polovice pristojbe na tužbu i presudu (jer se druga polovica odnosi na prvotužitelja) u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn, te je    drugotužitelju priznat trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 5.250,00 kn. Dakle, drugotužitelju je valjalo dosuditi ukupni parnični trošak od 2.014.625,00 kn od ukupno zatraženih 3.144.722,00 kn.

26. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točkama I., II. i III. izreke ove drugostupanjske presude, dok je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 20. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec