Poslovni broj: 57 Pž-3192/2020-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-3192/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja E. osiguranje d.d., Z., U. grada V. 282, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika L. D. „V.“ K., H. Ž., K., H. Ž. 5, OIB …, radi isplate iznosa od 51.514,87 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1716/2019-3 od 4. ožujka 2020., 20. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1716/2019-3 od 4. ožujka 2020.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je, primjenom odredaba čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) donio presudu zbog ogluhe kojom je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 51.514,87 kn s pripadajućom zateznom kamatom i nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 2.520,00 kn.

2. Protiv presude tuženik je podnio žalbu navodeći, u bitnome, da tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu nisu uredno dostavljeni jer nisu dostavljeni tuženikovom zastupniku po zakonu, slijedom čega je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a tuženiku je propuštanjem dostave onemogućeno raspravljanje pred sudom slijedom čega mu je oduzeta mogućnost osporiti navode tužitelja. Osporava činjenične navode tužbe i tuženikovu regresnu odgovornost.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede    odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pravilna i zakonita.

6. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 51.514,87 kn sa zateznim kamatama koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku radi naknade materijalne štete, koja mu je nastala 12. lipnja 2017. uslijed naleta motornog vozila na divljač za koju tuženik odgovara prema odredbama čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

7. Neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi kako mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu nisu uredno dostavljeni. Naime, uvidom u uredno potpisanu dostavnicu priložene na poleđini lista 91. spisa proizlazi da je dostava tužbe na odgovor zajedno s rješenjem od 9. prosinca 2019. dostavljena na adresu tuženika navedenu u tužbi (H. Ž., K., H. Ž. 5) 17. prosinca 2019. Dostavnica je u rubrici „primatelj pošiljke“ pravilno naslovljena na tuženika na adresu sjedišta dok u rubrici „datum i potpis“, sadrži naznaku datuma primitka „17. prosinca 2019.“ i pečat tuženika i potpis.

8. Tuženikovi žalbeni navodi na okolnost da dostava nije obavljena njegovom zastupniku po zakonu nije odlučan i to iz razloga jer je odredbom čl. 134. st. 1. ZPP-a propisano da se dostava pravnim osobama obavlja predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili radniku koji se zatekne u uredu ili poslovnoj prostoriji, što je u konkretnom slučaju i učinjeno slijedom čega je dostavnica ovjerena i pečatom tuženika.

9. Osim navedenog, tuženik u žalbi ne iznosi niti jedan drugi razlog iz kojeg bi proizlazilo da je prvostupanjski sud donio presudu zbog ogluhe protivno odredbama čl. 331.b ZPP-a, odnosno da je u donošenju pobijane presude zbog ogluhe prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP-a na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

10. Tuženik je morao svoje tvrdnje iz žalbe istaknuti u odgovoru na tužbu koji je bio dužan podnijeti u roku koji mu je prvostupanjski sud odredio. Budući da tuženik to nije učinio, ne može ih s uspjehom isticati tek u žalbi. To iz razloga što se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a). Isto tako, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a), što, međutim, ovdje nije slučaj.

11. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Dokazi koje tužitelj predlaže glede utvrđivanja u tužbi navedenih činjenica, nisu u suprotnosti s istima te su valjana osnova sudu za izvođenje zaključka o suglasnosti    činjenica na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev i predloženih dokaza, pritom uzimajući u obzir nepostojanje općepoznatih činjenica koje bi bile u kontradiktornosti sa sada iznijetim činjenicama.

12. Imajući u vidu navedeno, u konkretnom slučaju ispunjene su sve pretpostavke propisane čl. 331.b st. 1. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Zagreb, 20. prosinca 2021.

              Sudac Mirta Matić