1             Poslovni broj: 2 Us I-934/2021-14

 

              

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                             Poslovni broj: 2 Us I-934/2021-14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarki Monike Puharić i Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja D. M., iz R., kojeg zastupa opunomoćenica L. V., odvjetnica u M., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Z., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, R., radi statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 20. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/20-01/1662, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-4 od 1. srpnja 2021., radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I-562-02/18-01/258, URBROJ: 2170/1-10-02/3-20-18 od 25. rujna 2020., radi priznavanja tužitelju statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

 

             

Obrazloženje

 

1.  Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I-562-02/18-01/258, URBROJ: 2170/1-10-02/3-20-18 od 25. rujna 2020., odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 20. kolovoza 2018., za priznavanje statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (u nastavku teksta: HRVI) po osnovi šećerne bolesti (diabetesa) i visokog tlaka (hipertenzije). 

2.  Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-562-02/20-01/1662, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-4 od 1. srpnja 2021., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pozivom, u bitnome, na nalaz i mišljenje nadležnog tijela vještačenja.

3.  Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da u upravnom postupku nije pribavljena cjelovita medicinska dokumentacija, da nije propisano koliko hrvatski branitelj mora sudjelovati u Domovinskom ratu da bi mogle nastati štetne posljedice po njegovo zdravlje, da je tužitelju već 2005. utvrđen glaukom (što je upravo posljedica šećerne bolesti), da je hipertenziju zadobio uslijed životno ugrožavajućih ratnih situacija, te da je pogrešno utvrđeno da rečene bolesti nisu posljedice tužiteljeva ratnog angažmana. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar priznavanjem tužitelju statusa HRVI, podredno da predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 18.765,00 kuna (PDV uključen). 

4.  Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, te dodaje, u bitnome, da tužitelj nepotkrijepljeno osporava stručno-medicinske činjenice utvrđene od strane institucionalnih tijela vještačenja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5.  Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu ovog spora. Pored toga, na prijedlog tužitelja izveden je dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno prof. dr. sc. H. L., dr. med., sudskom vještaku medicine rada i sporta u Rijeci, na okolnost spornih stručno-medicinskih činjenica. Vještak je svoj nalaz i mišljenje iznio pisano i usmeno na raspravi. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužitelja, zbog razloga iznesenih u tim rješenjima.

6.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 13. prosinca 2021. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.  HRVI je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (čl. 12. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, „Narodne novine“, broj 121/17 i 98/19, u nastavku teksta: ZHB).

8.  Dokazna sredstva kojima se dokazuje činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHB-a propisana su člankom 180. toga Zakona.

9.  Institucionalna vještačenja u upravnom postupku provedena su od strane nadležnih tijela, u skladu sa Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja („Narodne novine“, broj 85/14, 95/15 i 102/15). Prema članku 5. stavku 1. toga Zakona, metodologije za utvrđivanje tjelesnog, intelektualnog, osjetilnog i mentalnog oštećenja, invaliditeta, funkcionalne sposobnosti, razine potpore te radne sposobnosti osobe propisuje uredbom Vlada Republike Hrvatske. Na temelju spomenute zakonske odredbe donesena je ovdje važeća Uredba o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 67/17 i 56/18, u nastavku teksta: Uredba). Odredbom članka 29. stavka 5. Uredbe, u okviru regulacije vještačenja u braniteljskim predmetima, propisano je da se u ovovrsnim predmetima primjenjuje Lista postotaka oštećenja organizma (Lista II), koja je sastavni dio Uredbe.

10.  Smisao i svrha odredbe članka 12. stavka 1. ZHB-a nije priznavanje statusa HRVI svim hrvatskim braniteljima kod kojih može postojati veza između konkretne bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu, već priznavanje tog statusa kada je nedvojbeno dokazana neposredna uzročno-posljedična veza između ratnog angažmana i dotičnih zdravstvenih tegoba. Što je duži protek vremena između sudjelovanja u Domovinskom ratu i registrirane pojave bolesti, to je, po prirodi stvari, teže dokazati spomenutu neposrednu uzročno-posljedičnu vezu. Usto, što je taj protek vremena duži, manje je relevantno zdravstveno stanje hrvatskog branitelja u razdoblju prije ratnog angažmana, a veća vjerojatnost da je do zdravstvenih tegoba došlo uslijed mirnodopskih uzroka, prije svega starenja. K tome, za priznavanje statusa HRVI nije propisano minimalno trajanje sudjelovanja u Domovinskom ratu, ali je neposrednu uzročno-posljedičnu vezu, u pravilu, teže dokazati kod kraćih negoli kod dužih angažmana.

11.  Tuženikovo rješenje temelji se, u osnovi, na stručno-medicinskim činjenicama utvrđenima od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, vijeća viših vještaka od 21. siječnja 2021. godine. Prema nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka, tužitelj je, uz izloženost egzistencijalno ugrožavajućim situacijama, u Domovinskom ratu u borbenom sektoru sudjelovao 17 dana. U vrijeme kratkog boravka na ratištu već mu je evidentiran povišen krvni tlak, zbog čega je, uz glaukom, 1995. proglašen trajno nesposobnim za vojnu službu. Prema dostupnom nalazu iz 2009., tužitelj se od 2004. liječi zbog povišenoga krvnog tlaka, bio je pretio, prestao je pušiti, dok mu je šećerna bolest otkrivena 2008. godine. Drugostupanjsko tijelo zaključuje da se šećerna bolest kod tužitelja pojavila izvan ratnih okolnosti, dok se arterijska hipertenzija, uz faktore rizika i kratak boravak na ratištu, ne može uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Sud utvrđuje da je postupak vještačenja proveden te spomenuti nalaz i mišljenje sastavljen sukladno Uredbi.

12.  U ovome upravnom sporu stručno-medicinska opravdanost nalaza i mišljenja institucionalnih vještaka u cijelosti je potvrđena nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prof. dr. sc. H. L.. Sudski vještak suglasan je da, prema mjerodavnim propisima, u predmetnom slučaju nema propisane neposredne uzročno-posljedične veze između ratnog angažmana i pojave navedenih bolesti. Do tog je zaključka vještak došao analizom utvrđenih dijagnoza, kronologije tužiteljeva liječenja, ordinirane terapije, tužiteljeve obiteljske anamneze i podataka o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu. Naglašava da na razvoj kroničnih bolesti, poput povišenoga krvnog tlaka i dijabetesa, utječu i rizični čimbenici poput obiteljske anamneze, pretilosti i pušenja. Uz to, znak povišenoga krvnog tlaka vidljiv na krvnim žilama očne pozadine (pri oftamološkom pregledu) pokazuje da je tužitelj povišen krvni tlak imao i prije odlaska na ratište, a da toga vjerojatno nije bio svjestan, pri čemu taj znak na očnoj pozadini ne bi nastao od dvotjednog povišenja krvnog tlaka. Dodaje da je glaukom otvorenoga očnog kuta primarni glaukom, a ne sekundarni poput glaukoma koji može biti povezan s dijabetesom, a znakovi za dijabetičku retinopatiju nisu se razvili.

13.  Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Tužitelj, pak, prigovara da ga sudski vještak nije osobno pregledao, te ističe da tužitelju prije početka Domovinskog rata nisu ustanovljene nikakve bolesti ni druge tegobe te da je, štoviše, u vrijeme JNA prošao jednu od najzahtjevnijih vojnih obuka. Dodaje da je dijabetes u tužiteljevoj obitelji imao samo njegov otac, i to starački dijabetes, koji nije povezan s tužiteljevom dijagnozom.

14.  Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Sud ocjenjuje potpunim, koherentnim i temeljitim, te sukladnim zadaći vještačenja i posebnim propisima mjerodavnima na ovome upravnom području. Tužiteljeve prigovore vještak je na raspravi otklonio uvjerljivo i sukladno zadaći vještačenja. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka sukladan je i općim napomenama iznesenima u točki 10. ovog obrazloženja. Tužiteljev prigovor izostanka njegova osobnog pregleda Sud je otklonio u okviru raspravnog izlaganja.

15.  Tužitelj u ovome sporu nije, dakle, osnovano osporio ključne stručno-medicinske činjenice utvrđene u upravnom postupku, na kojim činjenicama je bazirana osporavana odluka tuženika.

16.  Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Tužitelj je u cijelosti izgubio upravni spor, pa mu ne pripada naknada troškova spora (čl. 79. ZUS-a). Podredno, i u slučaju uspjeha tužitelja u sporu trebalo bi odbiti dio njegova troškovnika što se odnosi na žalbu u upravnom postupku (riječ je o zasebnim pravnim postupcima – kao što stranka ima pravo na naknadu troškova upravnog spora u kojem je uspjela neovisno o konačnom ishodu rješavanja predmetne upravne stvari u ponovnome upravnom postupku, tako, s druge strane, troškovi upravnog postupka ne mogu biti iskazani kao dio troškovnika upravnog spora). Ne bi bili priznati ni troškovi sastava dvaju podnesaka tužitelja nakon tužbe (prvi podnesak odnosi se na dostavu potvrde o uplati predujma za sudskog vještačenje, uz dostavu dodatne dokumentacije, a drugi podnesak na izjašnjenje o nalazu i mišljenju sudskog vještaka, koje je moglo biti izneseno i na raspravi, u to vrijeme već zakazanoj).

17.  Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 135. ZHB-a.

U Rijeci 20. prosinca 2021.

 

                                                                                                                                              S u d a c

 

              dr. sc. Alen Rajko, v.r.

 

              Uputa o pravnom lijeku:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.