REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II

Poslovni broj: P-1474/2020.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja
T. d.o.o. u stečaju, Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. L. i drugi punomoćnici odvjetnici iz O. L. & partneri d.o.o., Z., protiv tuženika H. – O. distribucijskog sustava d.o.o., Z., OIB: ..., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 3. studenog 2021. u prisutnosti punomoćnice tužitelja I. B., 20. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I/ Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Ugovor
o cesiji sklopljen 14. studenog 2012. između tužitelja kao cedenta i tuženika kao
cesionara.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.381,47 kn, sa zateznim
kamatama obračunatim počevši od 20. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske
narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u
iznosu od 5.487,50 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 20. prosinca
2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku
od 8 dana.

2

Poslovni broj: P-1474/2020.

IV/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1./ Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 10. srpnja 2015. i tijekom postupka
navodi, u bitnome, da je 5. listopada 2012. sudu podnesen prijedlog za otvaranje
stečajnog postupka nad njime, povodom kojeg prijedloga da je rješenjem ovog suda
poslovni broj St-1066/12. od 23. srpnja 2013. stečajni postupak i otvoren. Nadalje,
navodi da je nakon podnošenja rečenog prijedloga za otvaranje stečajnog postupka,
14. studenog 2012. s tuženikom sklopio Ugovor o cesiji kojim je ustupio tuženiku radi
naplate svoje obveze tražbinu koju je imao prema svom dužniku M.-komerc d.o.o.
u iznosu od 9.381,47 kn. Tvrdi da navedeni ugovor o cesiji predstavlja pobojnu
pravnu radnju stečajnog dužnika jer da se radi o kongruentnom namirenju tuženikove
tražbine prema tužitelju, u smislu odredbe čl. 128. st. 2. mjerodavnog Stečajnog
zakona ("Narodne novine" broj 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 82/06., 116/10.,
25/12., 133/12. i 45/13., dalje SZ), stoga što je tužitelj u vrijeme njezinog
poduzimanja bio nesposoban za plaćanje, za što je tuženik znao te je tim ugovorom
jednom vjerovniku, tuženiku, dano namirenje u skladu sa sadržajem njegova prava,
ali nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja, čime je došlo do remećenja
uravnoteženog namirenja ostalih stečajnih vjerovnika. Tvrdi da je tuženik morao znati
da je tužitelj u vrijeme sklapanja pobijanog Ugovora o cesiji bio nesposoban za
plaćanje, jer da mu je do tada račune za pružene usluge isporuke električne energije
tužitelj plaćao redovnim putem, uplatama na račun tuženika, a odjednom je iste
prestao plaćati te u konačnici ponudio plaćanje cesijom. Nadalje, ističe da je od
tuženika zatražio povrat sredstava primljenih po osnovi predmetnog ugovora, no da
je tuženik primljena sredstva odbio vratit, smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke
za pobijanje ugovora.

2./ U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost
tužiteljevog zahtjeva. Ne osporava da je s tužiteljem sklopio predmetni ugovor o
cesiji, no tvrdi da u vrijeme sklapanja ugovora nije znao za tužiteljevu navodnu
nesposobnost za plaćanje niti da bi bio podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog
postupka nad tužiteljem.

3./ Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-
5497/2017. od 15. lipnja 2020. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-
1747/2015. od 13. lipnja 2017. u točkama I., II., III. i V. izreke i predmet vraćen na
ponovni postupak. U drugostupanjskoj je odluci navedeno da se u konkretnom
slučaju radi o zakonskom razlogu za pobijanje kongruentnom namirenju, sukladno
pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da sklapanje ugovora o cesiji radi
ispunjenja ili umjesto ispunjenja predstavlja radnju kongruentnog namirenja. Zbog
pogrešnog pravnog pristupa da se konkretno radi o inkongruentnom namirenju i da je
tuženik nužno morao zaključiti o nesposobnosti za plaćanje jer mu je ponuđeno
sklapanje ugovora o cesiji da je u prvostupanjskom postupku sud propustio izvesti
dokaze predložene od strane tužitelja na okolnost znanja tuženika o tužiteljevoj

3

Poslovni broj: P-1474/2020.

nesposobnosti za plaćanje saslušanjem potpisnika predmetne cesije, i to ranijeg
zastupnika po zakonu tužitelja Ž. I. i zastupnice po zakonu tuženika u vrijeme
sklapanja cesije L. Č., koje je propuste u ponovljenom postupku dužan
otkloniti.

4./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: Ugovor o
cesiji (list 6 spisa), rješenje ovog suda, Stalne službe u Sisku, poslovni broj St-
1066/12 od 23. srpnja 2013., o otvaranju stečajnog postupka nad tužiteljem (list 7 – 8
spisa), zaključak ovog suda, poslovni broj St-1066/12 od 2. srpnja 2015., kojim se
stečajnom upravitelju daje odobrenje za pobijanje Ugovora o cesiji (list 9 – 10 spisa),
dopis tužitelja od 19. ožujka 2015. (list 11 spisa), dopis tuženika od 23. travnja 2015.
(list 13 spisa), prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem od 5.
listopada 2012. (list 44 spisa), potvrda S. banke d.d. o solventnosti na dan 1.
listopada 2012. (list 45 spisa), izvješće stečajnog upravitelja o gospodarskom
položaju stečajnog dužnika od 8. listopada 2013. (list 46-65 spisa) i rekapitulacija
prijavljenih tražbina za posebno ispitno ročište (list 66 spisa). Nadalje, saslušana je
svjedokinja L. Č. (list 135-137 spisa).

5./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih u skladu s odredbom čl. 8.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99.,
117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje
ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u pogledu glavnog
potraživanja.

6./ Predmet spora jest pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika s
posljedicom utvrđenja da je Ugovor o cesiji od 14. studenog 2012., kojeg je tužitelj
kao cedent sklopio s tuženikom kao cesionarom, bez pravnog učinka prema stečajnoj
masi tužitelja i povrat u stečajnu masu svih imovinskih koristi koje je tuženik ostvario
temeljem predmetnog ugovora, odnosno isplata iznosa od 9.381,47 kn.

7./ Prije svega, uvidom u zaključak ovog suda, poslovni broj St-1066/12 od 2.
srpnja 2015., utvrđeno je da je stečajni sudac dao odobrenje stečajnom upravitelju
tužitelja za podnošenje tužbe radi pobijanja predmetnog Ugovora o cesiji. Nadalje, iz
rješenja o otvaranju stečaja nad tužiteljem utvrđeno je da je stečaj otvoren 23. srpnja

2013., dok je predmetna tužba podnesena 10. srpnja 2015., slijedom čega je
utvrđeno da je predmetna tužba podnesena unutar prekluzivnog roka od dvije godine
od otvaranja stečaja i da su stoga ispunjene procesne pretpostavke za vođenje ovog
postupka u smislu odredbe čl. 141. st. 2. i st. 4. SZ-a.

8./ Među strankama nije sporno da su 14. studenog 2012. zaključile ugovor o
cesiji kojim je tužitelj kao cedent ustupio radi naplate svoje obveze tuženiku kao
cesionaru tražbinu koju je imao prema svom dužniku M.-komerc d.o.o. (cesus) u
iznosu od 9.381,47 kn. Nije sporno da je tuženik temeljem sklopljenog ugovora primio
isplatu iznosa od 9.381,47 kn od cesusa.

9./ Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja odnosno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za pobijanje predmetnog ugovora.

10./ Odredbom čl. 127. st. 1. SZ-a propisane su opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika te je određeno da pravne radnje stečajnog

4

Poslovni broj: P-1474/2020.

dužnika poduzete prije otvaranja stečajnoga postupka kojima se remeti ujednačeno
namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini
stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni
upravitelj u ime stečajnoga dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s
odredbama SZ-a.

11./ U konkretnom slučaju, pravna radnja koja je predmet pobijanja poduzeta
je prije otvaranja stečajnog postupka jer je Ugovor o cesiji sklopljen 14. studenog

2012., a stečaj je nad tužiteljem otvoren 23. prosinca 2013. Sukladno odredbi čl. 138.
st. 1. SZ, smatra se da je pravna radnja poduzeta kada nastupe njezini pravni učinci.
Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da pravni učinci nastupaju na dan isplate cedirane
tražbine cesionaru. Pravni učinci ugovora, pa tako i predmetnog ugovora u cesiji,
nastupaju njegovim sklapanjem, jer u tom trenutku za stranke nastaju prava i obveze,
a ne tek njegovim ispunjenjem.

12./ Daljnja opća pretpostavka za pobijanje je da stečajna masa nije dostatna
za namirenje tražbina svih stečajnih vjerovnika, jer samo u tom slučaju se pobijanom
radnjom može remetiti ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika i/ili se pojedini
stečajni vjerovnici mogu stavljati u povoljniji položaj, a uspješnim pobijanjem pravne
radnje došlo bi do povećanja stečajne mase i stoga povećanja mogućnosti za
potpunije namirenje stečajnih vjerovnika.

13./ Na temelju izvješća stečajnog upravitelja tužitelja od 8. listopada 2013.
utvrđeno je da je u bilanci tužitelja prema stanju na dan 22. srpnja 2013., dakle na
dan prije otvaranja stečaja, procijenjena vrijednost aktive (dugotrajne i kratkotrajne
imovine), u visini od 211.921.959,00 kn. Do sastavljanja navedenog izvješća
prijavljene su tražbine u ukupnom iznosu od 214.434.261,97 kn, od kojih su priznate
tražbine u ukupnom iznosu od 206.192.617,00 kn. Nadalje, iz rekapitulacije
stečajnog upravitelja prijavljenih tražbina za posebno ispitno ročište utvrđeno je da su
naknadno prijavljene tražbine u iznosu od 31.103.995,42 kn, od kojih su priznate
tražbine u ukupnom iznosu od 6.950.430,60 kn. Slijedom navedenog, utvrđeno je da
zbroj priznatih tražbina stečajnih vjerovnika iznosi 213.143.048,00 kn, dok
knjigovodstvena vrijednost aktive iznosi 211.921.959,00 kn, dakle, utvrđeno je da
stečajna masa tužitelja nije dostatna za podmirenje svih priznatih tražbina stečajnih
vjerovnika.

14./ Pobijanim Ugovorom o cesiji pogodovalo se jednom vjerovniku, tuženiku,
na teret ostalih vjerovnika tužitelja te je umanjena stečajna masa za vrijednost
tražbine koju je tužitelj imao prema svom dužniku M.-komerc d.o.o., a uspješnim
pobijanjem tog ugovora postiglo bi se vraćanje u stečajnu masu vrijednosti te
tražbine što bi dovelo do boljeg namirenja stečajnih vjerovnika, pa su dakle ispunjene
sve opće pretpostavke, iz citirane odredbe čl. 127. st. 1. SZ-a, za pobijanje
predmetne pravne radnje.

15./ U konkretnom se slučaju, sukladno pravnom shvaćanju izraženom u
ukidnom rješenju, radi o zakonskom razlogu za pobijanje propisanom odredbom čl.

128. st. 2. SZ-a dakle o kongruentnom namirenju.

16./ Naime, iz odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o cesiji razvidno je da je tužitelj kao cedent ustupio svoju tražbinu tuženiku kao cesionaru radi naplate, dakle

5

Poslovni broj: P-1474/2020.

radi se o cesiji radi ispunjenja iz odredbe čl. 88. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj 35/04., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje ZOO), a sklapanje
ugovora o cesiji radi ispunjenja ili umjesto ispunjenja predstavlja pravnu radnju
kongruentnog namirenja.

17./ Odredbom čl. 128. st. 2. SZ-a propisano je da se pravna radnja poduzeta
nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, kojom se jednom
stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje na način i u vrijeme
u skladu sa sadržajem njegova prava (kongruentno namirenje), može pobijati ako je
u vrijeme njenog poduzimanja vjerovnik znao za nesposobnost za plaćanje ili za
prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka. Smatrat će se da je vjerovnik znao za
nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ako je
znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da postoji
nesposobnost za plaćanje ili da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga
postupka (čl. 128. st. 3. SZ-a).

18./ Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem podnesen je
ovom sudu 5. listopada 2012. (prijedloga društva P. d.o.o. podnesen u
stečajnom postupku nad tuženikom koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim
brojem St-1066/12). Kako je prethodno obrazloženo, pobijana pravna radnja
poduzeta je 14. studenog 2012., sklapanjem predmetnog ugovora o cesiji, dakle,
nakon podnošenja prijedloga za otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem.

19./ Na temelju potvrde S. banke d.d. o solventnosti tužitelja utvrđeno
je da je na dan 1. listopada 2012. račun tužitelja bio u neprekidnoj blokadi u trajanju
od 126 dana te da njegove ukupne nepodmirene obveze na taj dan iznose

58.916.858,04 kn.

20./ Odredbom čl. 3. SZ-a nesposobnost za plaćanje, kao jedan od stečajnih
razloga, postoji ako dužnik ne može trajnije ispunjavati svoje dospjele novčane
obveze. Okolnost da je dužnik podmirio ili da može podmiriti u cijelosti ili djelomično
tražbine nekih vjerovnika sama po sebi ne znači da je on sposoban za plaćanje
(stavak 3.). Smatrat će se da je dužnik nesposoban za plaćanje ako ima evidentirane
nepodmirene obveze kod banke koja za njega obavlja poslove platnog prometa u
razdoblju duljem od 60 dana, a koje je trebalo, na temelju valjanih osnova za naplatu,
bez daljnjeg pristanka dužnika naplatiti s bilo kojeg od njegovih računa, pri čemu
okolnost da je dužnik u tom razdoblju imao sredstava na drugim svojim računima
kojima su se mogle namiriti sve te tražbine ne znači da je on sposoban za plaćanje
(stavak 4.). Predmnijeva iz stavka 4. tog članka neće se primijeniti ako dužnik tijekom
prethodnoga postupka podmiri sve tražbine koje je trebalo na temelju valjanih osnova
za naplatu naplatiti sa svih njegovih računa ili ako dođe do pristupanja dugu, u skladu
s odredbom čl. 50. SZ-a (stavak 5.). Postojanje okolnosti iz stavka 4. i 5. tog članka,
o tome da je dužnik nesposoban za plaćanje, dokazuje se potvrdom pravne osobe
koja za dužnika obavlja poslove platnoga prometa, a ta je pravna osoba dužna bez
odgode vjerovniku, na njegov zahtjev, izdati takvu potvrdu, u suprotnom ona
odgovara za štetu koju bi vjerovnik zbog toga mogao pretrpjeti (stavak 6.).

21./ Na temelju činjenice da je na dan 1. listopada 2012. račun tužitelja bio u
neprekidnoj blokadi u trajanju od 126 dana te iz činjenice da tužitelj nije tijekom
prethodnog stečajnog postupka podmirio sve nepodmirene dospjele tražbine, već je

6

Poslovni broj: P-1474/2020.

nad istim otvoren stečaj, zaključuje se da je tužitelj u trenutku sklapanja predmetnog
ugovora o cesiji bio nesposoban za plaćanje.

22./ Radi utvrđenja istinitosti tužiteljeve tvrdnje o tuženikovom znanju za
tužiteljevu nesposobnost za plaćanje, odnosno o okolnostima iz kojih se nužno
moralo zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje, proveden je, po tužitelju
predložen, dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tuženika u spornom razdoblju
L. Č..

23./ Iz iskaza L. Č., kojeg je sud u cijelosti ocijenio istinitim, jer ne
proizlaze razlozi koji bi istinitost navoda iz iskaza dovodili u sumnju, proizlazi da ista
nije za tuženika potpisala niti sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o cesiji.
Naime, iskazala je da kao direktor društva tuženika nije obavljala poslove vezane uz
sklapanje ugovora o cesiji, da su takve poslove obavljali direktori pojedini
distribucijskih područja, kojih da je u spornom razdoblju bilo 21. Potpis na
predmetnom ugovoru o cesiji za distribucijsko područje E. Z. nije
prepoznala. Obzirom nije bilo u domeni poslova koje je kao direktor tuženika
obavljala, iskazala je da nema saznanja o detaljima vezanim uz sklapanje ugovora o
cesiji radi naplate tuženikovih tražbina od pojedinih korisnika, odnosno vezano uz
praćenje solventnosti pojedinih korisnika i stanja njihovog duga prema tuženiku.

24./ Dakle, neosnovano tužitelj tvrdi da bi L. Č. bila potpisnica
predmetnog ugovora o cesiji i da bi imala saznanja o okolnostima sklapanja ovog
ugovora, a s tim u vezi i činjenicama od utjecaja na ispunjenje pretpostavki
pobojnosti u konkretnom slučaju.

25./ Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu
tužitelja u spornom razdoblju Ž. I., a koji je za tužitelja zaključio predmetni
ugovor o cesiji, predloženog također na okolnost tuženikovog znanja za tužiteljevu
nesposobnost za plaćanje odnosno za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da
postoji nesposobnost za plaćanje. Ovo stoga što je dostava poziva Ž. I. za
ročište radi saslušanja pet puta vraćena s napomenama „obaviješten nije podigao
pošiljku“, iako je upućena na adresu navedenu u evidencijama MUP-a kao valjanu
adresu prebivališta, no na ovoj adresi dostavljači nisu, u višestrukim pokušajima
svake pojedine dostave, nikoga zatekli, niti je pismeno naknadno preuzeto. Pri ocjeni
da daljnje poduzimanje radnji radi dostave poziva Ž. I. i čekanje s izvođenjem
dokaza njegovim saslušanjem nije svrhovito sud je imao u vidu i navode tužitelja radi
utvrđenja istinitosti kojih je ovaj dokaz predložen. Iz tužiteljevih navoda proizlazi da je
do sklapanja cesije došlo u trenutku kad tužitelj više nije mogao ispuniti svoje obveze
tuženiku po osovi isporučene električne energije, koju je do tada redovito izvršavao
uplatom novca na tuženikov račun, dakle plaćanjem, zbog čega da je tuženik morao
posumnjati u loše poslovanje tužitelja i izvršiti provjeru njegove likvidnosti. Dakle, niti
sam tužitelj ne iznosi tvrdnje da bi Ž. I. o navedenim razlozima za
zaključivanje cesije obavijestio tuženika, dok je okolnost da je cesija zaključena u
vrijeme tužiteljeve nesposobnosti za plaćanje utvrđenja i bez izvođenja dokaza
saslušanjem Ž. I..

26./ Međutim, unatoč činjenici da se o tuženikovom znanju za tužiteljevu
nesposobnost za plaćanje ne može u konkretnom slučaju zaključiti na temelju iskaza
potpisnika cesije, kako to tužitelj tvrdi predlažući saslušanje Ž. I. i L.

7

Poslovni broj: P-1474/2020.

Č., o postojanju ove odlučne činjenice sud je zaključio primjenom predmnijeve iz
odredbe čl. 128. st. 3. SZ-a, sukladno kojoj se smatra da je vjerovnik znao za
nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ako je
znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da postoji
nesposobnost za plaćanje ili da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga
postupka.

27./ Naime, kako je prethodno izloženo, u vrijeme sklapanja predmetnog
ugovora o cesiji, tužiteljev je račun bio u višemjesečnoj blokadi, a koja okolnost
predstavlja okolnost iz odredbe čl. 128. st. 3. SZ-a, dakle okolnost iz koje se nužno
moralo zaključiti da postoji tužiteljeva nesposobnost za plaćanje.

28./ Po shvaćanju ovog suda radi se o okolnosti za koju je tuženik znao,
odnosno morao znati jer su u spornom razdoblju, sukladno odredbama Zakona o
provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10. i 112/12.),
podaci o blokadi računa poslovnog subjekta bili javni podaci dostupni pravnim
subjektima koji su za njih zainteresirani (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u
rješenju poslovni broj Rev 2586/19. od 1. rujna 2020.), dakle bili su dostupni
tuženiku.

29./ Jedinstveni registar računa jest elektronička baza podataka koja sadrži
račune poslovnih subjekata, koji vodi Financijska agencija, a obveznici dostave
podataka u Jedinstveni registar računa jesu Hrvatska narodna banka, banke,
stambene štedionice i kreditne unije. Hrvatska narodna, banke, stambene štedionice
i kreditne unije dužne su dnevno dostavljati u Jedinstveni registar računa podatke o
otvorenim računima i podatke o promjenama po računima. Na obveznike dostave
podataka ne odnosi se obveza čuvanja bankovne tajne sukladno zakonu kojim se
uređuju kreditne institucije, odnosno obveza čuvanja povjerljivih podataka sukladno
zakonu kojim se uređuju kreditne unije. (čl. 22. Zakona o provedbi ovrhe na
novčanim sredstvima). Javni podaci u Jedinstvenom registru računa jesu podaci o
poslovnom subjektu, između ostalih i, podaci o oznaci blokade računa. Financijska
agencija će podnositelju na temelju njegova pisanog zahtjeva osigurati uvid u javne
podatke u Jedinstvenom registru računa ili će mu ih dati u pisanom obliku (čl. 23. st.

1. i st. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima).

30./ Kako se radi o javnim podacima dostupnima tuženiku, zaključak je ovog
suda da je podatak o blokadi računa tužitelja stoga upravo okolnosti za koju je
tuženik znao odnosno morao znati u smislu odredbe čl. 128. st. 3. SZ-a.

31./ Pri tome tuženika ne ispričava okolnost da posluje s iznimno velikim
brojem subjekata, s obzirom na činjenicu da se bavi pružanjem usluge opskrbe
električnom energijom. Osim toga, tuženik tijekom postupka nije osporio tužiteljevu
tvrdnju da je do spornog razdoblja račune za pružene usluge tužitelj plaćao redovnim
putem, uplatama na račun tuženika, a odjednom je iste prestao plaćati te u konačnici
ponudio plaćanje cesijom.

32./ Po shvaćanju ovog suda, pri ocjeni odlučnih činjenica vezanih uz
postupanje stranaka u konkretnom slučaju valja, prije svega, imati u vidu svrhu
instituta pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, a to je spriječiti oštećenje ili
pogodovanje vjerovnika radi omogućavanja ostvarenja cilja stečajnog postupka kao

8

Poslovni broj: P-1474/2020.

generalne ovrhe nad svom imovinom dužnika, koja se provodi radi skupnog i razmjernog namirenja svih vjerovnika (čl. 2. st. 1. SZ-a).

33./ Slijedom navedenog, utvrđeno je da su ispunjene pretpostavke za
pobijanje predmetnog ugovora o cesiji u smislu odredbe čl. 128. st. 2. SZ-a pa je,
primjenom odredbe čl. 141. st. 5. SZ-a, utvrđeno da je pobijani Ugovor o cesiji bez
pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja i naloženo je tuženiku vratiti u stečajnu
masu tužitelja iznos od 9.381,47 kn, sa zateznim kamatama počevši od dana
donošenja presude do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO).

34./ Stopa zateznih kamata određena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose.

35./ Obzirom je tužitelj, u odnosu na glavni tužbeni zahtjev (presuda od 13.
lipnja 2017. pravomoćna je u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je tužiteljev zahtjev
odbijen kao neosnovan u dijelu u kojem je zatezne kamate potraživao po višoj stopi,
pogrešno smatrajući da se radi o poslovnoj transakciji između poduzetnika), u
cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu troškova postupka u smislu
odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP.

36./ U odnosu na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku,
prema ispostavljenom troškovniku (čl. 2. st. 2 ZPP-a), vrijednosti predmeta spora i
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj
142/12, 103/2014, 118/2014 i 107/15, dalje Tarifa), tužitelju je priznat trošak za
sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife), podneska od 27. veljače 2017. (T.br. 8/1 Tarife) i
zastupanje na ročištu 11. svibnja 2017., 23. travnja 2021. i 3. studenog 2021. (T.br.
9/1 Tarife), u iznosu od po 750,00 kn, što uvećano za PDV u visini od 25% (T.br. 42
Tarife) iznosi 4.687,50 kn.

37./ Nadalje, tužitelju je, primjenom odredaba T.br. 1.1 i T.br. 2.1. Zakona o
sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/1995., 57/1996., 137/2002.,
125/2011., 112/2012., 157/2013., 110/2015.), priznat trošak sudske pristojbe na
tužbu i presudu, u iznosu od po 400,00 kn.

38./ Zatezne kamate na priznate troškove postupka tužitelju pripadaju počevši
od donošenja presude, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne
novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.), po stopi određenoj u
skladu s odredbom čl. 29. st.2. ZOO-a, za ostale odnose.

39./ Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena naknada troškova postupka u
ukupnom iznosu od 5.487,50 kn, s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim
počevši od donošenja presude do isplate.

40./ Tuženiku, budući da je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na
naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

41./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. prosinca 2021.

Sutkinja: Tina Šimović, v.r.

9

Poslovni broj: P-1474/2020.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom
sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da joj je dostava
presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se
presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja
nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se
putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku