REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II

Poslovni broj: P-1450/2020.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja
T. d.o.o. u stečaju, Z., OIB:... kojeg zastupa punomoćnik M. L. i drugi punomoćnici odvjetnici iz O. L. & partneri d.o.o., Z., protiv tuženika H. – O. distribucijskog sustava d.o.o., Z., , OIB:...kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 3. studenog 2021. u prisutnosti punomoćnice tužitelja I. B. i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice T. Č., 20. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I/ Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja Ugovor o
cesiji sklopljen 9. studenog 2012. između tužitelja kao cedenta i tuženika kao
cesionara.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kn, sa zateznim
kamatama obračunatim počevši od 20. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske
narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu
od 5.487,50 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 20. prosinca 2021. do
isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

2

Poslovni broj: P-1450/2020.

IV/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1./ Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 10. srpnja 2015. i tijekom postupka
navodi, u bitnome, da je 5. listopada 2012. sudu podnesen prijedlog za otvaranje
stečajnog postupka nad njime, povodom kojeg prijedloga da je rješenjem ovog suda
poslovni broj St-1066/12. od 23. srpnja 2013. stečajni postupak i otvoren. Nadalje,
navodi da je nakon podnošenja rečenog prijedloga za otvaranje stečajnog postupka,

9. studenog 2012. s tuženikom sklopio Ugovor o cesiji kojim je ustupio tuženiku radi
naplate svoje obveze tražbinu koju je imao prema svom dužniku Draž instalacije u
iznosu od 10.000,00 kn. Tvrdi da navedeni ugovor o cesiji predstavlja pobojnu pravnu
radnju stečajnog dužnika jer da se radi o kongruentnom namirenju tuženikove tražbine
prema tužitelju, u smislu odredbe čl. 128. st. 2. mjerodavnog Stečajnog zakona
("Narodne novine" broj 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 82/06., 116/10., 25/12.,
133/12. i 45/13., dalje SZ) stoga što je tužitelj u vrijeme njezinog poduzimanja bio
nesposoban za plaćanje, za što je tuženik znao te je tim ugovorom jednom vjerovniku,
tuženiku, dano namirenje u skladu sa sadržajem njegova prava, ali nakon podnošenja
prijedloga za otvaranje stečaja, čime je došlo do remećenja uravnoteženog namirenja
ostalih stečajnih vjerovnika. Tvrdi da je tuženik morao znati da je tužitelj u vrijeme
sklapanja pobijanog Ugovora o cesiji bio nesposoban za plaćanje, jer da mu je do tada
račune za pružene usluge isporuke električne energije tužitelj plaćao redovnim putem,
uplatama na račun tuženika, a odjednom je iste prestao plaćati te u konačnici ponudio
plaćanje cesijom. Nadalje, ističe da je od tuženika zatražio povrat sredstava primljenih
po osnovi predmetnog ugovora, no da je tuženik primljena sredstva odbio vratit,
smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje ugovora.

2./ U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost
tužiteljevog zahtjeva. Ističe prigovor prekluzije. Ne osporava da je s tužiteljem sklopio
predmetni ugovor o cesiji, no tvrdi da u vrijeme sklapanja ugovora nije znao za
tužiteljevu navodnu nesposobnost za plaćanje niti da bi bio podnesen prijedlog za
otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem. Nadalje, ističe kako je plaćanje putem
cesija uobičajeni način naplate tuženikovih potraživanja, da propisi tuženiku ne nalažu
vršiti provjere vezane uz okolnosti na koje tužitelj ukazuje kao pretpostavke za
pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika te da takve provjere nisu uobičajene
prilikom sklapanja cesija zbog velikog broja subjekata s kojima tuženik posluje.

3./ Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-
4924/2017. od 9. lipnja 2020. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-1742/2015.
od 28. travnja 2017. u točkama I., II., III. i V. izreke i predmet vraćen na ponovni
postupak. U drugostupanjskoj je odluci navedeno da se u konkretnom slučaju radi o
zakonskom razlogu za pobijanje kongruentnom namirenju, sukladno pravnom
shvaćanju prihvaćenom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske da sklapanje ugovora o cesiji radi ispunjenja ili
umjesto ispunjenja predstavlja radnju kongruentnog namirenja. Zbog pogrešnog
pravnog pristupa da se konkretno radi o inkongruentnom namirenju i da je tuženik

3

Poslovni broj: P-1450/2020.

nužno morao zaključiti o nesposobnosti za plaćanje jer mu je ponuđeno sklapanje
ugovora o cesiji da je u prvostupanjskom postupku sud propustio izvesti dokaze
predložene od strane tužitelja na okolnost znanja tuženika o tužiteljevoj nesposobnosti
za plaćanje saslušanjem potpisnika predmetne cesije, i to ranijeg zastupnika po
zakonu tužitelja Ž. I. i zastupnice po zakonu tuženika u vrijeme sklapanja cesije
L. Č., koje je propuste u ponovljenom postupku dužan otkloniti.

4./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: Ugovor o
cesiji (list 6 spisa), rješenje ovog suda, Stalne službe u Sisku, poslovni broj St-1066/12
od 23. srpnja 2013., o otvaranju stečajnog postupka nad tužiteljem (list 7 – 8 spisa),
zaključak ovog suda, poslovni broj St-1066/12 od 2. srpnja 2015., kojim se stečajnom
upravitelju daje odobrenje za pobijanje Ugovora o cesiji (list 9 – 10 spisa), dopis
tuženika od 30. travnja 2015. (list 12 spisa), opis tužitelja od 19. ožujka 2015 (list 12
spisa), prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem od 5. listopada 2012.
(list 29 spisa), potvrda S. banke d.d. o solventnosti na dan 1. listopada 2012.
(list 30 spisa), izvješće stečajnog upravitelja o gospodarskom položaju stečajnog
dužnika od 8. listopada 2013. (list 44-62 spisa) i rekapitulacija prijavljenih tražbina za
posebno ispitno ročište (list 63 spisa). Nadalje, saslušana je svjedokinja L. Č.
(list 143-144 spisa).

5./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih u skladu s odredbom čl. 8.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99.,
117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje
ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u pogledu glavnog
potraživanja.

6./ Predmet spora jest pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika s posljedicom
utvrđenja da je Ugovor o cesiji od 9. studenog 2012., kojeg je tužitelj kao cedent sklopio
s tuženikom kao cesionarom, bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja i
povrat u stečajnu masu svih imovinskih koristi koje je tuženik ostvario temeljem
predmetnog ugovora, odnosno isplata iznosa od 10.000,00 kn.

7./ Prije svega, uvidom u zaključak ovog suda, poslovni broj St-1066/12 od 2.
srpnja 2015., utvrđeno je da je stečajni sudac dao odobrenje stečajnom upravitelju
tužitelja za podnošenje tužbe radi pobijanja predmetnog Ugovora o cesiji. Nadalje, iz
rješenja o otvaranju stečaja nad tužiteljem utvrđeno je da je stečaj otvoren 23. srpnja

2013., dok je predmetna tužba podnesena 10. srpnja 2015., slijedom čega je utvrđeno
da je predmetna tužba podnesena unutar prekluzivnog roka od dvije godine od
otvaranja stečaja i da su stoga ispunjene procesne pretpostavke za vođenje ovog
postupka u smislu odredbe čl. 141. st.2. i st.4. SZ-a.

8./ Među strankama nije sporno da su 9. studenog 2012. zaključile ugovor o
cesiji kojim je tužitelj kao cedent ustupio radi naplate svoje obveze tuženiku kao
cesionaru tražbinu koju je imao prema svom dužniku Draž instalacije (cesus) u iznosu
od 10.000,00 kn. Nije sporno da je tuženik temeljem sklopljenog ugovora primio isplatu
iznosa od 10.000,00 kn od cesusa.

9./ Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja odnosno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za pobijanje predmetnog ugovora.

4

Poslovni broj: P-1450/2020.

10./ Odredbom čl. 127. st. 1. SZ-a propisane su opće pretpostavke za pobijanje
pravnih radnji stečajnog dužnika te je određeno da pravne radnje stečajnog dužnika
poduzete prije otvaranja stečajnoga postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje
stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni
vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u
ime stečajnoga dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama SZ-
a.

11./ U konkretnom slučaju, pravna radnja koja je predmet pobijanja poduzeta je
prije otvaranja stečajnog postupka jer je Ugovor o cesiji sklopljen 9. studenog 2012., a
stečaj je nad tužiteljem otvoren 23. prosinca 2013. Sukladno odredbi čl. 138. st.1. SZ,
smatra se da je pravna radnja poduzeta kada nastupe njezini pravni učinci. Nije u pravu
tužitelj kada tvrdi da pravni učinci nastupaju na dan isplate cedirane tražbine
cesionaru. Pravni učinci ugovora, pa tako i predmetnog ugovora u cesiji, nastupaju
njegovim sklapanjem, jer u tom trenutku za stranke nastaju prava i obveze, a ne tek
njegovim ispunjenjem.

12./ Daljnja opća pretpostavka za pobijanje je da stečajna masa nije dostatna
za namirenje tražbina svih stečajnih vjerovnika, jer samo u tom slučaju se pobijanom
radnjom može remetiti ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika i/ili se pojedini
stečajni vjerovnici mogu stavljati u povoljniji položaj, a uspješnim pobijanjem pravne
radnje došlo bi do povećanja stečajne mase i stoga povećanja mogućnosti za potpunije
namirenje stečajnih vjerovnika.

13./ Na temelju izvješća stečajnog upravitelja tužitelja od 8. listopada 2013.
utvrđeno je da je u bilanci tužitelja prema stanju na dan 22. srpnja 2013., dakle na dan
prije otvaranja stečaja, procijenjena vrijednost aktive (dugotrajne i kratkotrajne
imovine), u visini od 211.921.959,00 kn. Do sastavljanja navedenog izvješća
prijavljene su tražbine u ukupnom iznosu od 214.434.261,97 kn, od kojih su priznate
tražbine u ukupnom iznosu od 206.192.617,00 kn. Nadalje, iz rekapitulacije stečajnog
upravitelja prijavljenih tražbina za posebno ispitno ročište utvrđeno je da su naknadno
prijavljene tražbine u iznosu od 31.103.995,42 kn, od kojih su priznate tražbine u
ukupnom iznosu od 6.950.430,60 kn. Slijedom navedenog, utvrđeno je da zbroj
priznatih tražbina stečajnih vjerovnika iznosi 213.143.048,00 kn, dok knjigovodstvena
vrijednost aktive iznosi 211.921.959,00 kn, dakle, utvrđeno je da stečajna masa
tužitelja nije dostatna za podmirenje svih priznatih tražbina stečajnih vjerovnika.

14./ Pobijanim Ugovorom o cesiji pogodovalo se jednom vjerovniku, tuženiku,
na teret ostalih vjerovnika tužitelja te je umanjena stečajna masa za vrijednost tražbine
koju je tužitelj imao prema svom dužniku Draž instalacije, a uspješnim pobijanjem tog
ugovora postiglo bi se vraćanje u stečajnu masu vrijednosti te tražbine što bi dovelo
do boljeg namirenja stečajnih vjerovnika, pa su dakle ispunjene sve opće pretpostavke,
iz citirane odredbe čl. 127. st. 1. SZ-a, za pobijanje predmetne pravne radnje.

15./ U konkretnom se slučaju, sukladno pravnom shvaćanju izraženom u
ukidnom rješenju, radi o zakonskom razlogu za pobijanje propisanom odredbom čl.

128. st. 2. SZ-a dakle o kongruentnom namirenju.

16./ Naime, iz odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o cesiji razvidno je da je tužitelj kao cedent ustupio svoju tražbinu tuženiku kao cesionaru radi naplate, dakle

5

Poslovni broj: P-1450/2020.

radi se o cesiji radi ispunjenja iz odredbe čl. 88. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj 35/04., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje ZOO), a sklapanje ugovora
o cesiji radi ispunjenja ili umjesto ispunjenja predstavlja pravnu radnju kongruentnog
namirenja.

17./ Odredbom čl. 128. st. 2. SZ-a propisano je da se pravna radnja poduzeta
nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, kojom se jednom
stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje na način i u vrijeme
u skladu sa sadržajem njegova prava (kongruentno namirenje), može pobijati ako je u
vrijeme njenog poduzimanja vjerovnik znao za nesposobnost za plaćanje ili za
prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka. Smatrat će se da je vjerovnik znao za
nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ako je znao
ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da postoji
nesposobnost za plaćanje ili da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga
postupka (čl. 128. st. 3. SZ-a).

18./ Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem podnesen je ovom
sudu 5. listopada 2012. (prijedloga društva P. d.o.o. podnesen u stečajnom
postupku nad tuženikom koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem St-
1066/12). Kako je prethodno obrazloženo, pobijana pravna radnja poduzeta je 9.
studenog 2012., sklapanjem predmetnog ugovora o cesiji, dakle, nakon podnošenja
prijedloga za otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem.

19./ Na temelju potvrde S. banke d.d. o solventnosti tužitelja utvrđeno je
da je na dan 1. listopada 2012. račun tužitelja bio u neprekidnoj blokadi u trajanju od
126 dana te da njegove ukupne nepodmirene obveze na taj dan iznose 58.916.858,04
kn.

20./ Odredbom čl. 3. SZ-a nesposobnost za plaćanje, kao jedan od stečajnih
razloga, postoji ako dužnik ne može trajnije ispunjavati svoje dospjele novčane
obveze. Okolnost da je dužnik podmirio ili da može podmiriti u cijelosti ili djelomično
tražbine nekih vjerovnika sama po sebi ne znači da je on sposoban za plaćanje (stavak

3.). Smatrat će se da je dužnik nesposoban za plaćanje ako ima evidentirane
nepodmirene obveze kod banke koja za njega obavlja poslove platnog prometa u
razdoblju duljem od 60 dana, a koje je trebalo, na temelju valjanih osnova za naplatu,
bez daljnjeg pristanka dužnika naplatiti s bilo kojeg od njegovih računa, pri čemu
okolnost da je dužnik u tom razdoblju imao sredstava na drugim svojim računima
kojima su se mogle namiriti sve te tražbine ne znači da je on sposoban za plaćanje
(stavak 4.). Predmnijeva iz stavka 4. tog članka neće se primijeniti ako dužnik tijekom
prethodnoga postupka podmiri sve tražbine koje je trebalo na temelju valjanih osnova
za naplatu naplatiti sa svih njegovih računa ili ako dođe do pristupanja dugu, u skladu
s odredbom čl. 50. SZ-a (stavak 5.). Postojanje okolnosti iz stavka 4. i 5. tog članka, o
tome da je dužnik nesposoban za plaćanje, dokazuje se potvrdom pravne osobe koja
za dužnika obavlja poslove platnoga prometa, a ta je pravna osoba dužna bez odgode
vjerovniku, na njegov zahtjev, izdati takvu potvrdu, u suprotnom ona odgovara za štetu
koju bi vjerovnik zbog toga mogao pretrpjeti (stavak 6.).

21./ Na temelju činjenice da je na dan 1. listopada 2012. račun tužitelja bio u
neprekidnoj blokadi u trajanju od 126 dana te iz činjenice da tužitelj nije tijekom
prethodnog stečajnog postupka podmirio sve nepodmirene dospjele tražbine, već je

6

Poslovni broj: P-1450/2020.

nad istim otvoren stečaj, zaključuje se da je tužitelj u trenutku sklapanja predmetnog
ugovora o cesiji bio nesposoban za plaćanje.

22./ Radi utvrđenja istinitosti tužiteljeve tvrdnje o tuženikovom znanju za
tužiteljevu nesposobnost za plaćanje, odnosno o okolnostima iz kojih se nužno moralo
zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje, proveden je, po tužitelju predložen,
dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tuženika u spornom razdoblju L. Č..

23./ Iz iskaza L. Č., kojeg je sud u cijelosti ocijenio istinitim, jer ne
proizlaze razlozi koji bi istinitost navoda iz iskaza dovodili u sumnju, proizlazi da ista
nije za tuženika potpisala niti sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o cesiji.
Naime, iskazala je da kao direktor društva tuženika nije obavljala poslove vezane uz
sklapanje ugovora o cesiji, da su takve poslove obavljali direktori pojedini distribucijskih
područja, kojih da je u spornom razdoblju bilo 21. Potpis na predmetnom ugovoru o
cesiji za distribucijsko područje E. Z. nije prepoznala. Obzirom nije bilo u
domeni poslova koje je kao direktor tuženika obavljala, iskazala je da nema saznanja
o detaljima vezanim uz sklapanje ugovora o cesiji radi naplate tuženikovih tražbina od
pojedinih korisnika, odnosno vezano uz praćenje solventnosti pojedinih korisnika i
stanja njihovog duga prema tuženiku.

24./ Dakle, neosnovano tužitelj tvrdi da bi L. Č. bila potpisnica
predmetnog ugovora o cesiji i da bi imala saznanja o okolnostima sklapanja ovog
ugovora, a s tim u vezi i činjenicama od utjecaja na ispunjenje pretpostavki pobojnosti
u konkretnom slučaju.

25./ Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu
tužitelja u spornom razdoblju Ž. I., a koji je za tužitelja zaključio predmetni
ugovor o cesiji, predloženog također na okolnost tuženikovog znanja za tužiteljevu
nesposobnost za plaćanje odnosno za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da
postoji nesposobnost za plaćanje. Ovo stoga što je dostava poziva Ž. I. za
ročište radi saslušanja pet puta vraćena s napomenama „obaviješten nije podigao
pošiljku“, iako je upućena na adresu navedenu u evidencijama MUP-a kao valjanu
adresu prebivališta, no na ovoj adresi dostavljači nisu, u višestrukim pokušajima svake
pojedine dostave, nikoga zatekli, niti je pismeno naknadno preuzeto. Pri ocjeni da
daljnje poduzimanje radnji radi dostave poziva Ž. I. i čekanje s izvođenjem
dokaza njegovim saslušanjem nije svrhovito sud je imao u vidu i navode tužitelja radi
utvrđenja istinitosti kojih je ovaj dokaz predložen. Iz tužiteljevih navoda proizlazi da je
do sklapanja cesije došlo u trenutku kad tužitelj više nije mogao ispuniti svoje obveze
tuženiku po osovi isporučene električne energije, koju je do tada redovito izvršavao
uplatom novca na tuženikov račun, dakle plaćanjem, zbog čega da je tuženik morao
posumnjati u loše poslovanje tužitelja i izvršiti provjeru njegove likvidnosti. Dakle, niti
sam tužitelj ne iznosi tvrdnje da bi Ž. I. o navedenim razlozima za zaključivanje
cesije obavijestio tuženika, dok je okolnost da je cesija zaključena u vrijeme tužiteljeve
nesposobnosti za plaćanje utvrđenja i bez izvođenja dokaza saslušanjem Ž. I..

26./ Međutim, unatoč činjenici da se o tuženikovom znanju za tužiteljevu
nesposobnost za plaćanje ne može u konkretnom slučaju zaključiti na temelju iskaza
potpisnika cesije, kako to tužitelj tvrdi predlažući saslušanje Ž. I. i L. Č.,
o postojanju ove odlučne činjenice sud je zaključio primjenom predmnijeve iz odredbe
čl. 128. st. 3. SZ-a, sukladno kojoj se smatra da je vjerovnik znao za nesposobnost za

7

Poslovni broj: P-1450/2020.

plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ako je znao ili je morao znati
za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje ili
da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka.

27./ Naime, kako je prethodno izloženo, u vrijeme sklapanja predmetnog
ugovora o cesiji, tužiteljev je račun bio u višemjesečnoj blokadi, a koja okolnost
predstavlja okolnost iz odredbe čl. 128. st. 3. SZ-a, dakle okolnost iz koje se nužno
moralo zaključiti da postoji tužiteljeva nesposobnost za plaćanje.

28./ Po shvaćanju ovog suda radi se o okolnosti za koju je tuženik znao,
odnosno morao znati jer su u spornom razdoblju, sukladno odredbama Zakona o
provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10. i 112/12.),
podaci o blokadi računa poslovnog subjekta bili javni podaci dostupni pravnim
subjektima koji su za njih zainteresirani (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u
rješenju poslovni broj Rev 2586/19. od 1. rujna 2020.), dakle bili su dostupni tuženiku.

29./ Jedinstveni registar računa jest elektronička baza podataka koja sadrži
račune poslovnih subjekata, koji vodi Financijska agencija, a obveznici dostave
podataka u Jedinstveni registar računa jesu Hrvatska narodna banka, banke,
stambene štedionice i kreditne unije. Hrvatska narodna, banke, stambene štedionice i
kreditne unije dužne su dnevno dostavljati u Jedinstveni registar računa podatke o
otvorenim računima i podatke o promjenama po računima. Na obveznike dostave
podataka ne odnosi se obveza čuvanja bankovne tajne sukladno zakonu kojim se
uređuju kreditne institucije, odnosno obveza čuvanja povjerljivih podataka sukladno
zakonu kojim se uređuju kreditne unije. (čl. 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim
sredstvima). Javni podaci u Jedinstvenom registru računa jesu podaci o poslovnom
subjektu, između ostalih i, podaci o oznaci blokade računa. Financijska agencija će
podnositelju na temelju njegova pisanog zahtjeva osigurati uvid u javne podatke u
Jedinstvenom registru računa ili će mu ih dati u pisanom obliku (čl. 23. st. 1. i st. 2.
Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima).

30./ Kako se radi o javnim podacima dostupnima tuženiku, zaključak je ovog
suda da je podatak o blokadi računa tužitelja stoga upravo okolnosti za koju je tuženik
znao odnosno morao znati u smislu odredbe čl. 128. st. 3. SZ-a.

31./ Pri tome tuženika ne ispričava okolnost da posluje s iznimno velikim brojem
subjekata, s obzirom na činjenicu da se bavi pružanjem usluge opskrbe električnom
energijom. Osim toga, tuženik tijekom postupka nije osporio tužiteljevu tvrdnju da je do
spornog razdoblja račune za pružene usluge tužitelj plaćao redovnim putem, uplatama
na račun tuženika, a odjednom je iste prestao plaćati te u konačnici ponudio plaćanje
cesijom.

32./ Po shvaćanju ovog suda, pri ocjeni odlučnih činjenica vezanih uz
postupanje stranaka u konkretnom slučaju valja, prije svega, imati u vidu svrhu instituta
pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, a to je spriječiti oštećenje ili pogodovanje
vjerovnika radi omogućavanja ostvarenja cilja stečajnog postupka kao generalne ovrhe
nad svom imovinom dužnika, koja se provodi radi skupnog i razmjernog namirenja svih
vjerovnika (čl. 2. st. 1. SZ-a).

8

Poslovni broj: P-1450/2020.

33./ Slijedom navedenog, utvrđeno je da su ispunjene pretpostavke za pobijanje
predmetnog ugovora o cesiji u smislu odredbe čl. 128. st. 2. SZ-a pa je, primjenom
odredbe čl. 141. st.5. SZ-a, utvrđeno da je pobijani Ugovor o cesiji bez pravnog učinka
prema stečajnoj masi tužitelja i naloženo je tuženiku vratiti u stečajnu masu tužitelja
iznos od 10.000,00 kn, sa zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude
do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO).

34./ Stopa zateznih kamata određena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose.

35./ Obzirom je tužitelj, u odnosu na glavni tužbeni zahtjev (presuda od 13. lipnja

2017. pravomoćna je u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je tužiteljev zahtjev odbijen
kao neosnovan u dijelu u kojem je zatezne kamate potraživao po višoj stopi, pogrešno
smatrajući da se radi o poslovnoj transakciji između poduzetnika), u cijelosti uspio u
sporu, pripada mu pravo na naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 154. st.

1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP.

36./ U odnosu na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema
ispostavljenom troškovniku (čl. 2. st. 2 ZPP-a), vrijednosti predmeta spora i Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,
103/2014, 118/2014 i 107/15, dalje Tarifa), tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe
(Tbr. 7/1 Tarife), podneska od 27. veljače 2017. (T.br. 8/1 Tarife) i zastupanje na
ročištu 16. ožujka 2017., 23. travnja 2021. i 3. studenog 2021. (T.br. 9/1 Tarife), u
iznosu od po 750,00 kn, što uvećano za PDV u visini od 25% (T.br. 42 Tarife) iznosi

4.687,50 kn.

37./ Nadalje, tužitelju je, primjenom odredaba T.br. 1.1 i T.br. 2.1. Zakona o
sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/1995., 57/1996., 137/2002.,
125/2011., 112/2012., 157/2013., 110/2015.), priznat trošak sudske pristojbe na tužbu
i presudu, u iznosu od po 400,00 kn.

38./ Zatezne kamate na priznate troškove postupka tužitelju pripadaju počevši
od donošenja presude, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne
novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.), po stopi određenoj u
skladu s odredbom čl. 29. st.2. ZOO-a, za ostale odnose.

39./ Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena naknada troškova postupka u
ukupnom iznosu od 5.487,50 kn, s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim
počevši od donošenja presude do isplate.

40./ Tuženiku, budući da je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na
naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

41./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. prosinca 2021.

Sutkinja: Tina Šimović, v.r.

9

Poslovni broj: P-1450/2020.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom
sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da joj je dostava
presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se
presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja
nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se
putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1.tužitelju, po punomoćniku

2.tuženiku, po punomoćniku