REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 18 Gž-650/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Zubčić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića, kao izvjestitelja i člana vijeća, te Ivanke Pilon-Vukelić, kao članice vijeća, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Đurđice Trgovčić, u pravnoj stvari tužitelja L. R. iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćniku F. Š., odvjetniku iz P., protiv I-tužene M. M. G., OIB: … , II-tužene mlt. N. T., OIB: …, zastupanoj po zz M. M. G. i III-tužene mlt. N. T., OIB:…zastupanoj po zz M. M. G., svi iz J.,  i svi zastupani po punomoćniku L. Š., odvjetniku iz P., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 7 P-229/2019 od 28. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba tuženika M. M., mlt. N. T. i mlt. N. T. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 7 P- 229/2019 od 28. veljače 2020., u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I. izreke), kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka III. i dio točke IV. izreke).

II. Tuženici M. M., mlt. N. T. i mlt. N. T. odbijaju se sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 7 P-229/2019 od 28. veljače

2020., suđeno je:

2

Poslovni broj: 18 Gž-650/2020-3

I. Prihvaća se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja L. R., M., OIB:… prema tuženicima M. M. G., OIB:… mlt. N. T., OIB:… zastupanoj po zz M. M. G. i mlt. N. T., OIB:… zastupanoj po zz M. M. G., svi iz J., u dijelu koji glasi:

"1. Darovni ugovor od 21. ožujka 2019. godine ovjeren istog dana od strane javnog bilježnika K. D. pod brojem OV-2884/2019 kojim je 1. tuženik M. M. darovala 2. tuženoj mlt. N. T. i 3. tuženoj mlt. N. T., svakoj u 1/8 dijela svoje pravo suvlasništva od ¼ dijela nekretnine označene kao k.č. br. 2987/4 oranica, zgrada, dvorište, površine 900 m2, upisane u zk. ul. br. 11874 k.o. P., ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tužitelja u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve novčane tražbine prema 1. tuženici M. M. (sada M. M. G.) i to u iznosu od 375.500,00 kuna (slovima: tristo sedamdeset pet tisuća petsto kuna i nula lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. rujna 2017. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. 2. tužena mlt. N. T. i 3. tužena mlt. N. T. dužne su dopustiti odnosno trpjeti da tužitelj svoju dospjelu tražbinu prema 1. tuženoj M. M. (sada M. M. G.) u iznosu od 375.500,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. rujna 2017. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena namiri iz vrijednosti njihovih suvlasničkih udjela od po 1/8 djela nekretnine, oznake k.č. br. 2987/4 oranica, zgrada, dvorište, površine 900 m2, upisne u zk. ul. 11874 k.o. P.."

II. Odbija se tužitelj prema tuženicima u preostalom u dijelu tužbenog zahtjeva u
kojem je tražio da darovni ugovor od 21.3.2019. godine ne proizvodni pravne učinke u odnosu na tužitelja u dijelu potrebnog za namirenje novčane tražbine i u iznosu od 82.000,00 kuna sa kamatom na taj iznos od 1. rujna 2017. pa do isplate, te u dijelu u kojem su drugo i treće tužena dužne dopustiti odnosno trpjeti da tužitelj svoju dospjelu novčanu tražbinu u spomenutom iznosu od 82.000,00 kuna zajedno s kamatom od 1. rujna 2017 pa do isplate namiri i glede tog iznosa iz vrijednosti njihovih suvlasničkih udjela od po 1/8 dijela k.č. 2987/4 zk ul. 11874 k.o. P., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju na ime parničnog troška isplate iznos od 29.850,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28.2.2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj prema tuženicima u dijelu zahtjeva u kojem je tražio od tuženika solidarnu naknadu parničnog troška, te tuženici prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 40.125,00 kn, kao neosnovani.

3

Poslovni broj: 18 Gž-650/2020-3

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te su predložili drugostupanjskom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da naloži tužitelju da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka, kao i troškove sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 9.375,00 kn ili da istu presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U sadržaju žalbe tuženici, osim bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ističu da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da I-tužena nije dokazala svoju solventnost budući je u svom iskazu navela da ima dovoljno novčanih sredstava na računu OPG-a M. M. G., te da ona tužitelju već isplaćuje predmetno dugovanje, zatim da tužitelj nije niti pokušao ovrhu na nekom drugom predmetu ovrhe radi naplate svoje tražbine, niti je dokazao nemogućnost provedbe ovrhe radi tražbine po presudi prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1529/17, a koji iznos potražuje u ovom postupku, i to imajući u vidu da je I-tužena bila zaposlena u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 9. siječnja 2020. pa da je tužitelj svoju tražbinu mogao ostvariti provođenjem ovrhe na novčanim primanjima I-tužene.

3.1. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na sporno pitanje da li je eventualno postojao usmeni dogovor između tužitelja i I-tužene da tužitelj neće potraživati predmetni iznos unatoč donesenoj presudi na temelju priznanja poslovni broj: P- 1529/17 u odnosu na I-tuženu, te da je I-tužena na ove okolnosti već u odgovoru na tužbu predložila provesti dokaz saslušanjem svjedoka, i to na okolnost postojanja dogovora između tužitelja, I-tužene i njezinih roditelja da je I-tužena ovlaštena raspolagati svojim suvlasničkim dijelom na način da ga daruje svojim kćerima, a da tužitelj nije ovlašten pobijati takvo darovanje, kao i da je prvostupanjski sud taj dokazni prijedlog odbio čime je tuženicima povrijedio pravo na pošteno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Neosnovano tuženici u žalbi ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), budući presuda u pobijanom dijelu sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati.

6.1. Prvostupanjski sud je, naime, u obrazloženju naveo koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio, a koje nije izvodio i zbog čega, te je obrazložio na čemu zasniva svoj zaključak da I-tužena nije dokazala svoju solventnost.

7. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari podnio paulijansku tužbu protiv tuženika koju temelji na dospjeloj tražbini utvrđenoj pravomoćnom presudom na temelju odricanja i na temelju priznanja poslovni broj: P-1529/17-18 od 25. svibnja 2018. (list 5), a kojom

4

Poslovni broj: 18 Gž-650/2020-3

presudom je naloženo I-tuženoj da tužitelju isplati iznos od 457.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2017. pa do isplate.

8. Prvostupanjski sud je, prije svega, pravilno ocijenio da okolnosti na koje je predloženo saslušanje brojnih svjedoka nisu relevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, te je pravilno odbio njihovo izvođenje, a da su se bitne činjenice mogle utvrditi iz dostavljenih pisanih dokaza od strane tuženika.

9. Nije sporno da je nakon zaprimanja tužbe I-tužena izvršila djelomičnu isplatu tužitelju na temelju navedene presude, i to 4. lipnja 2019. iznose od 40.000,00 kn i 6.000,00 kn, zatim 27. lipnja 2019. iznos od 27.000,00 kn i 11. srpnja 2019. iznos od 9.000,00 kn, što iznosi ukupno 82.000,00 kn.

9.1. Nadalje, nije sporno da je darovnim ugovorom od 21. ožujka 2019. (list 9), koji je sklopljen između I-tužene, kao darovateljice, te obdarenika II-tužene i III-tužene, kćerki I-tužene, I-tužena darovala ¼ dijela k.č. br. 2987/4 k.o. P., i to tako da svaka kćerka postane suvlasnica u 1/8 dijela, a koji ugovor o darovanju je ovjeren kod javnog bilježnika D. K. pod brojem OV-2884/19 dana 21. ožujka 2019. (list 11).

10. Uvidom u z.k. izvadak utvrđeno je da su kao suvlasnici predmetne k.č. br. 2987/4 upisani mlt. M. R. u ¼ dijela (zajedničko dijete tužitelja i I-tužene), zatim roditelji I tužene M. i M. M. svaki u ¼, te II-tužena mlt. N. T. i III-tužena mlt N. T., svaka u 1/8 dijela (kćerke I-tužene iz ranijeg braka).

10.1. Uvidom u Ugovor o rješavanju međusobnih odnosa od 28. siječnja 2016., koji je zaključen između tužitelja s jedne strane, te I-tužene i njezinih roditelja M. i M. M. s druge strane, utvrđeno je da je u ugovoru navedeno da stranke rješavaju i uređuju svoje imovinsko pravne odnose u pogledu ulaganja tužitelja u nadograđeni 1. kat predmetne kuće., te da roditelji I-tužene daruju svom unuku mlt. M. R. (koji je zajedničko dijete između tužitelja i I-tužene) svaki ½ dijela od svojih suvlasničkih udjela na predmetnoj nekretnini, kao i da roditelji I-tužene suglasno dopuštaju da se kao vlasnik na izvršenu nadogradnju na 1. katu kuće upiše zajedničko dijete tužitelja i I-tužene mlt. M. R. (list 32-33).

10.2. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine (list 34-35) utvrđeno je da roditelji I-tužene daruju svojoj kćerki I-tuženoj i mlt. M. R. isključivo 1. kat k.č. br. 2987/4 uz izdavanje klauzule intabulandi, te da je I-tužena podnijela zahtjev za ozakonjenje predmetne čestice.

10.3. Nadalje je utvrđeno da I-tužena nema u vlasništvu niti jednu nekretninu nego da je vlasnica vozila marke Renault Scenic, te da nema u vlasništvu drugih pokretnina (dionice, plovilo, brodicu i sl.), a da na deviznom računu ima 1,00 euro.

11. Iako je I-tužena tijekom postupka isticala da nije insolventna i da je u mogućnosti riješiti preostali dug tužitelju kroz pozajmicu, kao i da će joj E. G. pomoći jer da OPG E. G. jako dobro posluje i da je on spreman pozajmiti novac za podmirenje duga prema tužitelju, imenovana svoje navode tijekom postupka nije dokazala, nego je prvostupanjski sud naprotiv utvrdio da je I-tužena zajedno sa svojim kćerkama II-tuženom i III-tuženom podnijela zahtjev za

5

Poslovni broj: 18 Gž-650/2020-3

odobrenje besplatne pravne pomoći (list 22-24), te da im je rješenjem od 27. lipnja 2019. odobrena besplatna pravna pomoć (list 46-47) u opsegu od 100%, i to zbog toga što su materijalne prilike tuženika takve da bi plaćanje stručne pravne pomoći moglo ugroziti njihovo uzdržavanje.

12. Člankom 66. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da svaki vjerovnik čije je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, te da se pod pravnom radnjom razumijeva i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obaveza.

12.1. Nadalje je člankom 67. stavkom 1. ZOO-a propisano da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato, stavkom 2. istog članka propisano je da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, stavkom 3. istog članka propisano je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se odricanje od nasljedstva smatra besplatnim raspolaganjem.

13. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje tzv. neoboriva zakonska pretpostavka iz članka 67. stavka 2. i 3. ZOO-a tj. presumpcija da je I-tužena znala i morala znati da se besplatnim raspolaganjem, konkretno darovnim ugovorom od 21. ožujka 2019., nanosi šteta vjerovniku, kao i da je u provedenom dokaznom postupku nedvojbeno utvrđeno da I-tužena nije solventna.

13. 1. Iz iskaza I-tužene je, naime, utvrđeno da ima mnogobrojno domaćinstvo od čak šest osoba, da sada s njom u zajednici živi četvero djece, te da novi suprug E. G. za svoje mlt. dijete plaća alimentaciju od 2.500,00 kn mjesečno, da nema u vlasništvu nikakvih nekretnina, a da od pokretnina ima samo vozilo Renault Megane iz 2006. čiju je vrijednost nadležno tijelo procijenilo u iznosu od oko 30.000,00 kn, zbog čega je tuženicima rješenjem od 27. lipnja 2019. odobrena besplatna pravna pomoć u opsegu od 100%, kao i da I-tužena tijekom postupka nije dokazala da OPG dobro posluje, odnosno koliki su njegovi prihodi.

13.2. Prvostupanjski sud je, nadalje, dao detaljne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, zbog čega nije prihvatio navod I-tužene da je sa tužiteljem postigla usmeni dogovor o oprostu duga iz navedene presude, kao i da mjesečno ostvaruje prihode koji su dovoljni za uzdržavanje njezine obitelji, a zbog čega je prihvatio iskaz tužitelja kao životan i uvjerljiv da takav dogovor nije postojao nego da se on u više navrata obraćao I-tuženoj vezano za namirenje tražbine, ali bez uspjeha.

6

Poslovni broj: 18 Gž-650/2020-3

13.3. Prvostupanjski sud je, također, pravilno zaključio da nije prihvatljiv navod I- tužene da tužbeni zahtjev nije osnovan iz razloga što tužitelj nije pokušao prisilnu naplatu protiv nje, budući iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da I-tužena ne posjeduje predmete na kojima bi se mogla provesti ovrha.

14. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su se ispunili uvjeti iz članka 66. ZOO-a, te je primijenio materijalno pravo kada je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da predmetni darovni ugovor ne proizvodi pravne učinke u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve novčane tražbine u iznosu od 375.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

15. Obzirom da je I-tužena djelomično podmirila potraživanje tužitelja nakon zaprimanja tužbe, i to u iznosu od 82.000,00 kn, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 29.850,00 kn temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

16. Odluka o zatraženim troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

17. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi 20. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća

Jasna Zubčić, v.r.