1                            Poslovni broj: Gž-1370/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1370/2021-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja O. B. d.d. (ranije: S. B. d.d.) sa sjedištem u S., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po generalnim punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društuv H. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., protiv tuženika I. Z. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-176/2019-16 od 1. srpnja 2021., dana 20. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Djelomično se prihvaća, a djelomično odbija žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-176/2019-16 od 1. srpnja 2021.:

-potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 1.128,49 kuna (procesne kamate) ,

- preinačava u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke i sudi:

 

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. Z. u Z., poslovni broj Ovrv–5580/18 od 26. studenog 2018., na način što se pored dosuđenog iznosa od 2.394,22 kuna tuženik obvezuje isplatiti tužitelju daljnji iznos od 3.522,72 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.394,23 od 27. travnja 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana te se tužbeni zahtjev usvaja.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. Z. u Z., poslovni broj Ovrv–5580/18 od 26. studenog 2018 u dijelu troškova ovršnog postupka za iznos od 1.687,50 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.587,50 kuna, dok se za više zatraženo u iznosu od 1.375,00 kuna zahtjev odbija kao neosnovan.

 

IV. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana, naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.031,23 kuna.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. Z. u Z., poslovni broj Ovrv–5580/18 od 26. studenog 2018., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku I. Z. iz Z., OIB: …, da ovrhovoditeljici sada tužiteljici O. B. d.d. (ranije: S. B. d.d.) sa sjedištem u S., OIB: …, isplati iznos od 2.394,22 (dvijetisućetristotinedevedesetčetiri kune i dvadesetdvije lipe) kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 27. travnja 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana (točka I izreke), dok je preostalom dijelu, koji se odnosi na isplatu više zatraženih zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice iz točke I, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (točka II izreke). Pod točkom III odlučeno je kako tužiteljica sama snosi svoje troškove.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom predmetu, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu članka 458. stavka 1. ZPP-a, u vezi članka 460. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda, sukladno odredbi članka 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog bitne povrede iz članka 354. st. 2. toč. 3. ovog Zakona.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu predmetnog iznosa s osnova dugovanja iz Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 146978 prema zakonskim nasljednicima pok. S. Z., kao korisnice kredita. 

 

7. U ovoj fazi postupka je sporno je li tužitelj ovlašten tražiti solidarnu isplatu predmetne tražbine te ima li pravo na isplatu zateznih kamata u apsolutnom iznosu te na tako izražene kamate tražiti daljnje procesne kamate.

 

8. Iz obrazloženja pobijanog rješenja te iz stanja spisa u bitnom proizlazi:

 

-kako je tužiteljica, prije ovrhovoditeljica, podnijela javnom bilježniku A. K. Z. u Z. protiv ranijih ovršenika pod 1. I. Z. i pod 2. M. Z., ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave odnosno izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa glavnice od 5.916,94 kuna s pripadajućim kamatama te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv–5580/18 od 26. studenog 2018.,

-kako je protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik I. Z. podnio prigovor, dok ovršenik M. Z. nije prigovorio rješenju o ovrsi pa je rješenjem od 11. rujna 2019., stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha u odnosu na ovršenika I. Z., te su u odnosu na istog ukinute provedene radnje i određeno je da će se daljnji postupak u odnosu na njega, nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- kako tužiteljica zahtjeva isplatu s osnova Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 146978 od 25. veljače 2012. kojeg je njezina pravna prednica sklopila s prednicom tuženika, a koji je smrću pravne prednice tuženika ostao djelomično nepodmiren,

-kako je tuženik jedan od nasljednika korisnice kredita, pok. S. Z.,

-kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo mr. sc. A. M., dipl. oec. od 11. ožujka 2021. slijedi da potraživanje tužiteljice od tuženika po osnovi neplaćenog kredita iz navedenog ugovora o kreditu od 25. veljače 2012. na dan 11. veljače 2021. iznosi 6.806,73 kune (889,84 eura). Od toga iznos od 4.904,10 kuna otpada na glavnicu duga, a iznos od 1.902,63 kuna na kamate.

 

9. Prvostupanjski sud je prihvatio utvrđenje sudskog vještaka o visini glavnice te je tuženika I. Z., kao jednog od dvoje nasljednika koji su odgovorni za podmirenje predmetnog duga na temelju odredbe članka 139. stavka 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje ZN), obvezao na isplatu samo za jednu polovinu utužene tražbine koja u konkretnom slučaju iznosi 2.394,22 kuna (polovina iznosa od 4.788,45 kuna), s obrazloženjem kako je u pogledu druge polovine već pravomoćno odlučeno jer drugi nasljednik M. Z. nije podnio prigovor protiv predmetnog rješenja o ovrsi pa da nije ni bio stranka predmetnog parničnog postupka.

 

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu nije utvrđeno kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u pogledu dijela potraživanja te uglavničenih zateznih kamata.

 

11. Po ocjeni ovoga suda iz činjenica utvrđenih u postupku ne proizlazi zaključak da tuženik nije u obvezi platiti utuženu tražbinu u cjelokupnom iznosu.

 

12. Naime, odredbom članka 134. stavak 4. ZN propisano je kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

 

13. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je zakonom propisana solidarna odgovornost za dugove ostavitelja u slučaju kada ima više nasljednika, pa je tuženika  kao utvrđenog zakonskog nasljednika pok. dužnice iz predmetnog ugovora o kreditu, valjalo obvezati na solidarnu isplatu duga ostaviteljice uzimajući u obzir utvrđenje prvostupanjskog suda kako ne postoje okolnosti iz odredbe članka 139. stavak 3. ZN koje bi isključivale ili umanjivale njegovu odgovornost.

 

14. Slijedom svega navedenoga, ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo obvezati tuženika da tužitelju podmiri daljnji iznos od 2.394,23 kune.

 

15. Tužitelju je na dosuđeni iznos glavnice valjalo priznati i zatezne kamate, sukladno članku 29. stavku 1. zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO).

 

16. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata obračunatih u apsolutom iznosu te na isplatu kamata na kamatu, tj. procesnih zateznih kamata s obrazloženjem kako tužitelj u ovom predmetu potražuje zatezne kamate na potraživanje koje nije namireno, a koja kamata je nedjeljiva od glavnog potraživanja i zajedno sa glavnim potraživanjem čini cjelinu, pa prema tome sve dok glavno potraživanje ne bude namireno, zatezna kamata se ne može posebno utužiti. Pri tome drugostupanjski sud ističe da tužitelj nije mogao uglavničiti dospjele zatezne kamate i kapitalizirati ih zahtijevajući kamate na te kamate, dok još postoji neplaćena glavnica iz koje su te kamate potekle.

 

17. Prema odredbi članka 31. stavak 1. ZOO na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano kako na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

 

18. Zatezna kamata na iznos neisplaćene dospjele zatezne kamate ne može se tražiti sve dok ne prestane glavno novčano potraživanje iz kojega proizlazi, pa i u slučaju kad je obračunata i utužena u apsolutnom iznosu. Naime, za napomenuti je da je kamata akcesorna tražbina koja je vezana uz glavni dug. Ne može se za pojedina vremenska razdoblja unutar vremenskog razdoblja u kojem teče kamata na glavnicu (od dospijeća glavnice pa do njezine isplate) obračunavati kamata i na tako obračunate kamate zahtijevati zakonska zatezna kamata. Tužitelj ima pravo kamatu obračunati i izraziti u apsolutnom iznosu, što je u konkretnom slučaju učinio, ali na tako obračunatu kamatu nema pravo na kamatu. Takvo pravo bi mu pripadalo samo od dana podnošenja sudu zahtjeva u slučaju da su se one osamostalile, jer je glavnica naplaćena.

 

19. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju valjalo dosuditi uglavničene kamate (1.128,29 kuna) te odbiti dio zahtjeva za isplatu procesnih kamata.

 

20. Slijedom navedenog, valjalo je, sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP te odredbi članka 373. stavak 3. ZPP, odlučiti kao pod točkom I izreke.

 

21. Kako je člankom 166. stavkom 2. ZPP propisano da će sud, kad preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučiti o troškovima cijelog postupka jednom odlukom tada je valjalo temeljem članka 154. stavka 1. i 155. ZPP odlučiti o svim troškovima ovog postupka.

 

22. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

 

23. Valjalo je, stoga, ukinuti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka (točka II izreke), te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (točka III izreke).

 

24. Imajući u vidu navedeno, tužitelju je valjalo priznati trošak sastava tužbe (popisan kao trošak sastava prijedloga za ovrhu) u pravnoj situaciji kada prijedlog za ovrhu u postupku predstavlja tužbu, u iznosu od 50 bodova prema Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 14. veljače 2020. u iznosu od 50 bodova prema Tbr. 8. točki 1. Tarife, trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu od 19. veljače 2020. u iznosu od 25 bodova prema Tbr. 9. točki 2. Tarife, a ne 50 bodova koliko je tužitelj zatražio te na ročištu od 11. lipnja 2021. u iznosu od 50 bodova prema Tbr. 9. točki 1.Tarife, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 160,00 kuna (članak 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, "Narodne novine", broj 8/11 i 114/12) odnosno ukupno 1.910,00 kuna, što uvećano za PDV od 25%, trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 200,00 kuna, ukupno iznosi 4.587,50 kuna.

 

25. Tužitelju ne pripada trošak dostave javnog bilježnika jer taj trošak sukladno članku 6. Pravilnika ulazi u javnobilježničku nagradu, kao ni materijalni trošak i trošak pribave rješenja o nasljeđivanju  jer u spisu nema dokaza da je isti i nastao, odnosno da ju je poduzeo punomoćnik, dok zatraženi trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi drugim sudionicima u provođenju ovrhe (Tbr.11. točka 5. Tarife), pribave klauzule ovršnosti po Tbr. 32. točka 1. Tarife, te javnobilježnički trošak izdavanja potvrde ovršnosti nisu ni bili potrebni za vođenje ovog postupka, dok predvidivi trošak nije ni nastao pa je trebalo u tome dijelu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

26. Valja istaknuti kako je tužitelju dosuđen zatraženi trošak u pripadajućem iznosu kako je zatražio, pa stoga, u formalnom smislu onaj dio odluke o trošku koji je obuhvaćen predmetnim rješenjem o ovrsi formalno-pravno je valjalo ukinuti.

 

27. Tužitelju je trebalo priznati i trošak sastava žalbe u iznosu od 781,25 kuna prema Tbr. 10. točki 1. Tarife, koji uvećan za sudsku pristojbu u iznosu od 250,00 kuna ukupno iznosi 1.031,23 kuna.

 

28. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Split 20. prosinca 2021.