Poslovni broj: 57 Pž-528/2019-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-528/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ružice Omazić, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G. d.o.o., Z., S. 7, OIB … (pravni slijednik U. E. d.o.o., R., P. 16, OIB …) kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u Z. protiv tuženika Z. B. d.d. Z., P. 2, OIB …, radi izdavanja brisovnog očitovanja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1207/15-21 od 4. ožujka 2016., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1207/15-21 od 4. ožujka 2016.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, Trgovački sud u Pazinu je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev radi izdavanja brisovnog očitovanje kojim tuženik izričito i bezuvjetno dozvoljava brisanje prava zaloga uknjiženog kod zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Pazinu pod poslovnim brojem Z-871/11 u korist tuženika na temelju Ugovora o založnim pravima od 19. travnja 2011. na nekretninama pojedinačno označenim u izreci presude (točka I. izreke) i naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn (točka II. izreke).

2. U obrazloženju presude sud, u bitnome navodi da je založno pravo nad predmetnim nekretninama ugovoreno uknjiženo radi osiguranja tražbine tuženika na temelju dvije mjenica po viđenju izdanih u Zagrebu 18. travnja 2011. od T. projekt d.o.o. i D. d.o.o., u iznosu od 5.000.000,00 kn, koje sukladno sporazumu stranaka iz Ugovora o založnim pravima od 19. travnja 2011. dospijevaju najkasnije 30. lipnja 2014. Iz Ugovora o založnim pravima. na temelju kojeg je predmetna hipoteka upisana, jasno proizlazi da su mjenice izdane u „svrhu naplate tražbina po osnovi kredita, garancija, akreditiva, naknada te svih drugih pravnih poslova koji se zaključuju između tuženika te društava T. projekt d.o.o. i D. d.o.o.“, što jasno upućuje na to da se to razdoblje odnosi na sva, kako buduća, tako i ranija    potraživanja tužitelja, dakle, s osnove već zaključenih pravnih poslova i onih koje će tek zaključiti. Stoga je po zaključku suda, u smislu odredbi čl. 249. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) prava volja stranaka kod zaključenja predmetnog ugovora o založnim pravima i izdavanja mjenica po viđenju od 18. travnja 2011., osim osiguranja naplate tražbine tuženika prema Ugovoru o izdavanju garancije br. 1104004148 od 24. svibnja 2011. za iznos garancije u iznosu od 1.262.972,29 kn, sklopljen između tuženika i T. projekt d.o.o. i D. d.o.o., i osiguranje naplate tražbine po Ugovoru o kratkoročnom kreditu, broj 3208791054 od 5. ožujka 2008. Zato tuženik, mjenice opisane u čl. 1. Ugovora o založnim pravima s pravom koristi kao instrument naplate tražbina koje tuženik ima prema D. d.o.o. kao glavnom dužniku na temelju Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 3208791054. Okolnost da mjenice nisu bile poslane na naplatu, ne utječe na obvezu D. d.o.o. kao akceptanta da predmetnu mjeničnu tražbinu svejedno namiri sukladno čl. 52. st. 1. alineja 1. Zakona o mjenici („Narodne novine“ broj 74/94 i 72/10). niti na upisano založno pravo poslovni broj Z-871/11 na imovini tužitelja. Slijedom svega navedenog, budući da mjenična tražbina tuženika osigurana hipotekom Z-871/11 nije podmirena u cijelosti, nije osnovan zahtjev tužitelja za izdavanje brisovnog očitovanja za tu hipoteku Z-871/11. Zbog svega navedenog, sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i odbio kao neosnovan. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, navodeći, u bitnome, da je sud pogrešno zaključio da su mjenice po viđenju od 18. travnja 2011. izdane u svrhu naplate ne samo potraživanja nastalih nakon izdavanja već i onih ranijih pa ih tuženik s pravom koristi kao instrument naplate tražbina koje ima prema D. d.o.o. s osnove Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 3208791054. S obzirom na to da mjenice nisu podnesen na naplatu, tražbina nije dospjela posljedično čemu ne postoji tražbina koja se osigurava upisanim založnim pravom slijedom čega je tuženik dužan izdati brisovno očitovanje kojim izričito i bezuvjetno dozvoljava brisanje prava zaloga uknjiženog kod zemljišno¬knjižnog odjela Općinskog suda u Pazinu pod poslovnim brojem Z- 871/11.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ona pravilna i zakonita.

U provedenom postupku, a ni donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pobijana presuda    je jasna i razumljiva i sadrži dostatne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi izdavanja brisovnog očitovanja kojim se dozvoljava brisanje prava zaloga uknjiženog kod zemljišno¬knjižnog odjela Općinskog suda u Pazinu poslovni pod poslovnim brojem Z-871/11 u korist tuženika na temelju Ugovora o založnim pravima od 19. travnja 2011. na nekretninama pojedinačno označenim u izreci presude koje je tužitelj kao založni dužnik, sklopio s tuženikom, kao vjerovnikom.

Iz utvrđenog činjeničnog stana proizlazi da je:

- tužitelj, kao založni dužnik, sklopio s tuženikom, kao vjerovnikom, Ugovor o založnim pravima i sukladno odredbama čl. 2. i 3. Ugovora uknjiženo je u korist tuženika založno pravo na nekretninama,

- Ugovora o založnim pravima su pored tužitelja i tuženika sklopila i društva T. projekt d.o.o. kao 1. dužnik i 1. sudužnik te D. d.o.o. kao 2. dužnik i 2. sudužnik,

- založno pravo je ugovoreno i uknjiženo radi osiguranja tražbine tuženika na temelju dviju mjenica po viđenju izdanih u Zagrebu 18. travnja 2011. od T. projekt d.o.o. i D. d.o.o., u iznosu od 5.000.000,00 kn, s pripadajućim kamatama,

- mjenice sukladno sporazumu stranaka iz predmetnog Ugovora o založnim pravima dospijevaju najkasnije 30. lipnja 2014.

Prvostupanjski sud je u odnosu na odlučne činjenice na okolnost; jesu li mjenice po viđenju od 18. travnja 2011. izdane samo radi naplate eventualne tražbine tuženika s osnove Ugovora o izdavanju garancije br. 1104004148, sklopljen između tuženika i T. projekt d.o.o. i D. d.o.o. te je li tražbina tuženika mogla nastati samo uslijed eventualnog aktiviranja Garancije broj 1104005146 od 6. lipnja 2011. pravilno utvrdio da su stranke su u članku 1. a) suglasno utvrdile da tuženik već ima tražbinu prema tužitelju kao založnom dužniku te društvu T. projekt d.o.o. iz Z., kao 1. dužniku i 1. sudužniku te društvu D. d.o.o. kao 2. dužniku i 2. sudužniku u iznosu od 5.000.000,00 kn. Imajući u vidu da je Ugovor o izdavanju garancije broj 1104004148, sklopljen za iznos garancije od 1.262.972,29 kn, jasno proizlazi da su stranke pri zaključenju predmetnog Ugovora o založnim pravima od 19. travnja 2011. godine imale namjeru osigurati i druge do tada dospjele tražbine tužitelja te društava T. projekt d.o.o. i D. d.o.o.

Pogrešno je žaliteljevo pravno shvaćanje prema kojem zbog činjenice što „mjenice nisu podnesen na naplatu, tražbina nije dospjela posljedično čemu ne postoji tražbina koja se osigurava upisanim založnim pravom“ jer tražbina tuženika koja da je osigurana predmetnom hipotekom poslovni broj Z-871/11 nesporno nije podmirena pored činjenice da tuženik i nadalje ima potraživanje prema društvu D. d.o.o. kao glavnom dužniku temeljem Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 3208791054. Naime, stranke su u članku 1. a) suglasno utvrdile da tuženik već ima    tražbinu prema tužitelju kao založnom dužniku te društvu T. projekt d.o.o. iz Z., kao 1. dužniku i 1. sudužniku te društvu D. d.o.o. kao 2. dužniku i 2. sudužniku u iznosu od 5.000.00,00 kn. Ako se ima u vidu da je Ugovor o izdavanju garancije br. 1104004148, sklopljen za iznos garancije od 1.262.972,29 kn, jasno proizlazi da su stranke pri zaključenju predmetnog Ugovora o založnim pravima od 19. travnja 2011. imale namjeru osigurati i druge do tada dospjele tražbine tužitelja te društava T. projekt d.o.o. i D. d.o.o.

Žalbeni razlozi koje žalitelj ističe nisu odlučni za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva radi brisanje prava zaloga uknjiženog kod zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Pazinu pod poslovnim brojem Z-871/11 pored činjenice da tražbina koja je osigurana založnim pravom nije namirena, već su oni usmjereni na eventualne razloge za ukidanje potvrde ovršnosti Ugovora o založnim pravima, koji postupak je tužitelj, nakon donošenja prvostupanjske presude pokrenuo pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj R1- 690/2018.

13. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita donesena pravilnom
primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

11. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno izreci ove presude.

Zagreb, 17. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća
Ružica Omazić