Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužiteljice D.D. iz OIB: …., zastupana po pun.
Davoru Radiću, odvj. u Splitu, protiv tuženika O.B. d.d. OIB: ….., zastupano po pun Borisu Aniću, odvj. u OD Anić i Anić
Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. studenog
2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tomislava Vujčića, odvjetničkog
vježbenika kod Ante Kukoča, odvj. u Splitu, i punomoćnika tuženika Ante Balića,
odvjetnika u Splitu, objavljene 17. prosinca 2021.,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se ništetnom odredba članka 11., točka 1. Ugovora o kreditu sa
sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: ….., potvrđen kod
JB Ž.M., u Z… dana 10. ožujka 2008.g. pod br. OV-…., u
dijelu u kojem je određeno da se kamatna stopa utvrđuje odlukom kreditora.
II.Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5., točka 2. Ugovora o kreditu sa
sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: …., potvrđen kod
JB Ž.M., u Z…., dana 10. ožujka 2008.g. pod br. OV….
III.Utvrđuje se ništetnom odredba članka 12., točka 1. Ugovora o kreditu sa
sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: …., potvrđen kod
JB Ž.M., u Z…. dana 10. ožujka 2008.g. pod br. OV-…
IV.Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici
iznos od 32.192,24 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do
31.07.2015.g. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj
za petpostotnih poena, a od 1.08.2015.g. pa nadalje po stopi određenoj prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja kamate teče:
- na iznos od 98,58 kn od 10.6.2008.g. - na iznos od 99,51 kn od 11.8.2008.g.
- na iznos od 97,12 kn od 10.9.2008.g
- na iznos od 98,09 kn od 10.11.2008.g.
- na iznos od 100,14 kn od 12.1.2009.g.
- na iznos od 99,79 kn od 10.2.2009.g.
- na iznos od 101,10 kn od 10.4.2009.g.
- na iznos od 108,78 kn od 10.6.2009.g.
- na iznos od 324,53 kn od 10.7.2009.g.
- na iznos od 433,53 kn od 10.8.2009.g.
- na iznos od 433,07 kn od 10.9.2009.g.
- na iznos od 322,49 kn od 12.10.2009.g.
- na iznos od 426,48 kn od 10.11.2009.g.
- na iznos od 318,83 kn od 10.12.2009.g.
- na iznos od 427,97 kn od 11.1.2010.g.
- na iznos od 427,94 kn od 10.2.2010.g.
- na iznos od 101,60 kn od 10.3.2010.g.
- na iznos od 424,58 kn od 12.4.2010.g.
- na iznos od 314,02 kn od 10.5.2010.g.
- na iznos od 421,45 kn od 10.6.2010.g.
- na iznos od 312,59 kn od 12.7.2010.g.
- na iznos od 417,49 kn od 10.8.2010.g.
- na iznos od 422,35 kn od 10.9.2010.g.
- na iznos od 315,85 kn od 11.10.2010.g.
- na iznos od 427,32 kn od 10.11.2010.g.
- na iznos od 317,92 kn od 10.12.2010.g.
- na iznos od 111,04 kn od 10.1.2011.g.
- na iznos od 315,32 kn od 4.2.2011.g.
- na iznos od 425,51 kn od 4.3.2011.g.
- na iznos od 101,02 kn od 5.4.2011.g.
- na iznos od 422,33 kn od 5.5.2011.g.
- na iznos od 319,83 kn od 6.6.2011.g.
- na iznos od 421,87 kn od 5.7.2011.g.
- na iznos od 316,37 kn od 4.8.2011.g.
- na iznos od 426,22 kn od 10.8.2011.g.
- na iznos od 425.02 kn od 12.09.2011.g.
- na iznos od 316,79 kn od 10.10.2011.g.
- na iznos od 423,47 kn od 10.11.2011.g.
- na iznos od 315,90 kn od 12.12.2011.g.
- na iznos od 424,07 kn od 10.1.2012.g.
- na iznos od 427,72 kn od 10.2.2012.g.
- na iznos od 210,11 kn od 12.3.2012.g.
- na iznos od 418,85 kn od 10.4.2012.g.
- na iznos od 313,13 kn od 10.5.2012.g.
- na iznos od 421,71 kn od 11.6.2012.g.
- na iznos od 311,23 kn od 10.7.2012.g.
- na iznos od 416,72 kn od 10.8.2012.g.
- na iznos od 412,39 kn od 10.9.2012.g.
- na iznos od 309,34 kn od 10.10.2012.g.
- na iznos od 416,49 kn od 12.11.2012.g.
- na iznos od 309,80 kn od 10.12.2012.g.
- na iznos od 192,49 kn od 10.1.2013.g.
- na iznos od 224,45 kn od 6.2.2013.g.
- na iznos od 416,12 kn od 11.2.2013.g.
- na iznos od 99,39 kn od 11.3.2013.g.
- na iznos od 415,81 kn od 10.4.2013.g.
- na iznos od 98,96 kn od 10.5.2013.g.
- na iznos od 207,93 kn od 5.6.2013.g.
- na iznos od 407,64 kn od 5.7.2013.g.
- na iznos od 304,74 kn od 10.7.2013.g.
- na iznos od 409,65 kn od 12.8.2013.g.
- na iznos od 418,66 kn od 10.9.2013.g.
- na iznos od 314,54 kn od 10.10.2013.g.
- na iznos od 418,01 kn od 11.11.2013.g.
- na iznos od 314,38 kn od 10.12.2013.g.
- na iznos od 417,09 kn od 10.1.2014.g.
- na iznos od 423,27 kn od 10.2.2014.g.
- na iznos od 124,78 kn od 12.3.2014.g.
- na iznos od 435,05 kn od 10.4.2014.g.
- na iznos od 328,43 kn od 12.5.2014.g.
- na iznos od 136,36 kn od 10.6.2014.g.
- na iznos od 294,06 kn od 7.7.2014.g.
- na iznos od 328,30 kn od 18.7.2014.g.
- na iznos od 421,01 kn od 11.8.2014.g.
- na iznos od 391,80 kn od 10.9.2014.g.
- na iznos od 291,16 kn od 10.10.2014.g.
- na iznos od 392,52 kn od 11.11.2014.g.
- na iznos od 290,49 kn od 10.12.2014.g.
- na iznos od 391,18 kn od 12.1.2015.g.
- na iznos od 60,58 kn od 10.2.2015.g.
- na iznos od 316,07 kn od 16.2.2015.g.
- na iznos od 39,30 kn od 10.3.2015.g.
- na iznos od 331,35 kn od 10.4.2015.g.
- na iznos od 233,05 kn od 11.5.2015.g.
- na iznos od 329,63 kn od 10.6.2015.g.
- na iznos od 231,12 kn od 10.7.2015.g.
- na iznos od 312,17 kn od 10.8.2015.g.
- na iznos od 277,63 kn od 10.9.2015.g.
- na iznos od 185,01 kn od 12.10.2015.g.
- na iznos od 276,82 kn od 10.11.2015.g.
- na iznos od 184,03 kn od 10.12.2015.g.
- na iznos od 277,91 kn od 11.1.2016.g.
- na iznos od 266,84 kn od 10.2.2016.g.
- na iznos od 55,42 kn od 10.3.2016.g.
- na iznos od 235,68 kn od 11.4.2016.g.
- na iznos od 144,40 kn od 10.5.2016.g.
- na iznos od 236,45 kn od 10.6.2016.g.
- na iznos od 144,02 kn od 11.7.2016.g.
- na iznos od 217,15 kn od 10.8.2016.g.
- na iznos od 179,15 kn od 12.9.2016.g.
- na iznos od 91,69 kn od 10.10.2016.g.
- na iznos od 178,45 kn od 10.11.2016.g.
- na iznos od 92,16 kn od 12.12.2016.g.
- na iznos od 178,40 kn od 10.1.2017.g.
- na iznos od 171,19 kn od 10.2.2017.g.
- na iznos od 159,10 kn od 10.4.2017.g.
- na iznos od 74,16 kn od 10.5.2017.g.
- na iznos od 157,20 kn od 12.6.2017.g.
- na iznos od 73,57 kn od 10.7.2017.g.
- na iznos od 150,61 kn od 10.8.2017.g.
- na iznos od 137,90 kn od 11.9.2017.g.
- na iznos od 56,17 kn od 10.10.2017.g.
- na iznos od 138,80 kn od 10.11.2017.g.
- na iznos od 56,06 kn od 11.12.2017.g.
- na iznos od 136,19 kn od 10.1.2018.g.
- na iznos od 135,58 kn od 12.2.2018.g.
- na iznos od 134,29 kn od 10.4.2018.g.
- na iznos od 53,82 kn od 10.5.2018.g.
- na iznos od 132,39 kn od 10.6.2018.g.
- na iznos od 53,54 kn od 10.7.2018.g.
- na iznos od 132,27 kn od 10.8.2018.g.
- na iznos od 131,56 kn od 12.9.2018.g., pa sve do konačne isplate.
V.Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatit tužitelju iznos
od 5.256,00 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do
31.07.2015.g. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj
za petpostotnih poena, a od 1.08.2015.g. pa nadalje po stopi određenoj prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja kamate na
navedeni iznos teče od 20. ožujka 2008.g. pa do konačne isplate.
VI.Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatit tužitelju
iznos od 3.868,48 kn zajedno zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi
određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja
kamate na navedeni iznos teče od 12. travnja 2019.g. pa do konačne isplate.
VII.Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici
troškove ovoga postupka u iznosu od 13.526,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom koja na taj iznos po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za tri postotna poena teče od 17. prosinca 2021. pa do konačne isplate.
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi kako je pravni prednik tuženika s tužiteljicom 6. 3. 2008.
zaključio ugovor o kreditu s sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva
potvrđen kod JB Ž.M. u Z.. 10. 3. 2008. broj OV-…., kojim
ugovorom je tužiteljici isplaćen kredit u iznosu od 72.000,00 EUR po kamatnoj stopi
od 6,90% godišnje, a vraćanje kredita ugovoreno je u 276 mjesečnih anuiteta, u
protuvrijednosti od 524,63 eura, a 1 u protuvrijednosti 520,95 eura. Ugovorena da je
promjenjiva kamatna stopa koja će se mijenjati jednostranom odlukom tuženika, o
čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te takva odredba nije razumljiva jer ne postoje
objektivni kriteriji temeljem kojeg bi se kamatna stopa mogla odrediti, niti je tužiteljica
bila upoznata s kriterijima o kojima bi ovisila tako ugovorena kamatna stopa.
Tužiteljica smatra da se radi o nepoštenim i ništetnim odredbama, suprotnima načelu
savjesnosti i poštenja, o čemu se izjasnio i Trgovački sud u Z P-1401/12 od 4.
7. 2013. Tuženik da je tijekom trajanja kredita jednostrano dizao kamatnu stopu,
zbog čega je tužitelj plaćao veće anuitete. Tužitelj ističe da ne raspolaže
dokumentacijom vezano za predmetni kredit, te da predmetnu tužbu podnosi
pozivom na odredbu čl. 186.B st. 3. ZPP-a, odnosno da će tužbeni zahtjev urediti
nakon dostave potrebnih podataka od strane tuženika (početnog otplatnog plana,
izmjene kamatne stope, pregled izvršenih plaćanja i dr.).
2.Podneskom od 11. 2. 2021. po zaprimanju potrebne dokumentacije od
strane tuženika, tužiteljica je proširila tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje
ništetnom odredbu čl. 5. st. 2. ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje
naknade za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom u iznosu od 1% od
iznosa odobrenog kredita, ističući da se radi o odredbi koja proizvodi znatniju
neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, a ugovoreni plaćeni iznos naknade da
ne odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, s obzirom da je sve
troškove solemnizacije i procjene nekretnine platio tužitelj, a pritom se o toj odredbi
uopće nije pregovaralo. Po ovom osnovu traži se povrat iznosa od 5.256,00 kn.
Tužiteljica traži utvrđenje ništetnom i odredbe čl. 12. st. 1. ugovora koja se odnosi na
naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini od 4% neotplaćenog iznosa kredita.
Ova odredba da je protivna čl. 1024. st. 2. ZOO-a, po kojoj je dužnik ovlašten uvijek
prijevremeno vratiti, a pritom nije dužan plaćati nikakvu naknadu. Prijevremenom
otplatom tuženik da nije trpio štetu, a ona nije mogla biti određena unaprijed u iznosu
od 4% neotplaćenog kredita. I za ovu odredbi se navodi kako nije razumljiva, o njoj
se nije pregovaralo, te ne postoji objektivni kriteriji temeljem kojih je određena.
Tužitelj uređuje i tužbeni zahtjev koji se odnosi na preplatu s osnova ugovorene
promjenjive kamatne stope od 2.433,14 eura s kamatama za svaki pojedinačni
mjesečni iznos za razdoblje od srpnja 2009. do siječnja 2014.
3.Podneskom od 20. 4. 2021. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev kako isti
glasi u izreci ove presude, sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke
A. B. dipl oec.
4.U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu
tužitelja u cijelosti. Smatra kako je tužba s procesnog aspekta neuredna, jer da nije
postavljena sukladno odredbi čl. 186. ZPP-a. Ugovorena promjenjiva kamatna stopa
da je pravno valjanja i nije protivna kongentnim odredbama ZOO-a. Stranke da su
ugovorile odredivu činidbu pa se ne radi o ništetnosti u smislu odredbe čl. 270. i 272.
ZOO-a, niti je riječ o ugovaranju suprotno načelima obveznog prava. Ugovor o
kreditu da sadrži više kreditnih klauzula glede ugovorene kamate pa tako i klauzuli o
visini početne kamatne stope, promjenjivost kamate i ugovornu odredbu o promjeni
kamatne stope odlukom tuženika, s time da je o svakoj izmjeni kamate tuženik dužan
pravodobno i pouzdano obavijestiti korisnika kredita što je i činio. Iz dikcije odredbe
čl. 272. st. 1. ZOO-a proizlazi da je jedna ugovorna strana imala slobodu ugovoriti
visinu kamatne stope, te se tuženik poziva i na odluku VSRH Rev-360/14, gdje se
navodi da su ugovaranjem izmjene odluke o kamatama, odnosno vezujući je za
odluke banke, stranke ugovorile odredivu činidbu. Tuženik tvrdi da se na razrješenje
odnosa među strankama ne mogu primijeniti odredbe zakona o potrošačkom
kreditiranju jer je taj zakon stupio na snagu 1. 1. 2010. dok je ugovor o kreditu
sklopljen 2006. Ističe se kako je tuženik obavještavao tužitelja o promjenama
kamatnih stopa. Tuženiku je pravno neprihvatljivo i neodrživo pozivanje tužitelja na
odluku VTSRH Pž-7129/13 o kojoj bi ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne
stope bila ništetna. Ističe kako je tom odlukom potrošačima pružena apstraktna
zaštita te da nije ostvarivo subjektivno pravo koje bi ga oslobađalo obveze
dokazivanja postojanja osnova i visine tužbenog zahtjeva, što se mora dokazivati u
svakom pojedinom postupku. Činjenična utvrđenja iz postupka vođenim pred VTSRH
broj P-5104/12 da nisu relevantna za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku,
pri čemu se tuženik poziva na odredbu čl. 220. i 221. ZPP-a. U suprotnom da bi na
štetu tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja. Odlukom VTSRH broj Pž-
7129/13 da nije uopće dovedena u pitanje valjanost ugovornih odredbi iz ugovora o
kreditu kojima su stranke ugovorile da je kamatna stopa promjenjiva jednostranom
odlukom banke, niti su takve ugovorne odredbe utvrđene ništetnima što je potvrđeno
donošenjem presude VSRH. Eventualna ništetnost ugovorne odredbe o načinu
promjene kamatne stope da ne povlači ništetnost ugovorne odredbe da je kamatna
stopa promjenjiva. Tuženik ističe kako ugovor o kreditu kojega su stranke sklopile
nije tipski ugovor jer se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo, da je tužitelj
uredno obavještavan o promjeni kamatne stope te da je uredno otplaćivao kredit po
novim otplatnim planovima, ne ističući nikakve prigovore i ne tražući bilo kakva
obrazloženja, pa se može zaključiti kako je bio makar prešutno suglasan s
promjenama kamatnih stopa. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer da nije
jasno kojom metodologijom je izvršen izračun, posebno spori izračun napravljen po
privatnom zahtjevu tužitelja. Na koncu ističe prigovor zastare pozivom na odredbu čl.
226. ZOO-a, da bi se radilo o povremenim davanjima koja zastarijevaju za 3 godine
od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
5.Tuženik se usprotivio i preinaci tužbenog zahtjeva tužiteljice iz podneska od
11. 2. 2021. iz svih razloga navedenih u odgovoru na tužbu. Ne spori da su tužiteljici
naplaćeni navedeni iznosi s osnova troškova obrade kredita i naknade za
prijevremenu otplatu, no tvrdi kako je to učinjeno temeljem zakona.
6.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu sa sporazumom
o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 6. 3. 2008. zaključenog između tužitelja i
prednika tuženika, potvrđenog kod JB Ž.M. iz Z..a broj OV-
. od 10. 3. 2008., izvatka iz knjige položenih ugovora za čest. 1314/2
poduložak 12066 KO Z otok, ZK odjela OS u Z od 1. 2. 2008.,
punomoći Ž.Č.G. od 10. 3. 2008., preslike osobnih iskaznica tužiteljice,
B.G.Č. i D.D., kupoprodajnog ugovora između N.P. i
Ž.G.Č. 23. 11. 2007., ovjeren kod JB M.M. iz Zagreba OV-
36488/07 od 28. 11. 2007., početnog otplatnog plana, podataka o otplati kredita s
pregledom promjena kamatnih stopa, konto kartica od 10. 4. 2008. i 11. 10. 2020.,
prometa po računu od 18. 3. 2008., te vještačenjem po vještaku financijske struke
A.B. , dipl. oec.
7.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
8.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi jesu li u konkretnom
slučaju ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 6. 3. 2008. kojega su zaključile
parnične stranke u dijelu koji se odnosi na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi,
odredbe koje se odnose na naknadu za prijevremeno zaključenje ugovora, te
odredbe koje se odnose na naknadu s osnova troškova obrade kredita.
9.Među strankama nije sporno sljedeće:
-kako je 6. 3. 2008. između tužiteljice i prednika tuženika zaključen ugovor o
kreditu s sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva potvrđen kod
JB Ž.M. u Z 10. 3. 2008. broj OV-…..,
- kako je navedenim ugovorom tužiteljici kao korisnici kredita odobren kredit u
kunskoj protuvrijednosti od 70.00000 eura po deviznom tečaju kreditora na
dan korištenja kredita,
- kako je riječ o namjenskom kreditu za kupnju nekretnine,
- kako je ugovoren rok otplate od 276 mjeseci uz kamatnu stopu od 6,90% kao
promjenjivu,
- kako je tužiteljica trebala isplatiti 275 mjesečnih anuiteta u iznosu od po
524,63 eura i jednog od 520,95 eura, a prvi dospijeva na naplatu 10. 4. 2008.,
te zadnji 10. 3. 2031.
- kako je ugovorena naknada za obradu kredita i upravljanje kreditom u iznosu
od 1% od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, a u konkretnom
slučaju riječ je o iznosu od 5.256,00 HRK, koji je plaćen tuženiku kod isplate
kredita,
- kako je odredbom čl. 12. ugovora ugovoreno da korisnik kredita može
jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita prije ugovorenog roka dospijeća,
pri čemu je dužan platiti naknadu od 4% od ukupnog iznosa nedospjelog
glavnog duga, te kako je u konkretnom slučaju prilikom zatvaranja kredita
tužiteljica platila tuženiku naknadu po ovom osnovu u iznosu od 3.868,48 kn,
- kako je tužiteljica prijevremeno zatvorila kredit 12. 4. 2019.
10.Tužiteljica se poziva na presudu T.S. u Z. pod brojem P
1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik pod 7) S.B. d.d. -u ovoj parnici tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31.
prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita,
tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu
odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja
ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda
je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-… od 13. lipnja
2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.
11.Postupak pred T s u Z.., koji je pokrenut po tužbi
Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a
među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi
čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i
89/14, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom
postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude
povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u
kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača
(Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme
zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj
stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz
čl. 106. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.
106. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene
radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12.Odlukom T.s. u Z.broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g.,
u odnosu na tuženika pod 7)-ovdje tuženika utvrđeno je, između ostalog, da je u
razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. tuženik pod 7) povrijedio
kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o
kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna
kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima
banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici
kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili
egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika
o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju
kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno
odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u
ovoj parnici temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.
13.Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014.
14.Nadalje, odlukom VTSRH Pž-6632/17 od 14. 6. 2018. potvrđena je presuda
TS u Zagrebu P-1401/12 kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1. 10. 2004.
do 31. 12. 2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući
ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na
način da je ugovorna valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije
zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u
cijelosti informirao svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih stranaka, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg
Zakona o obvezi potrošača (NN 96/03) i to čl. 81. , 82., i 90. , a od 7. 8. 2007. do 31.
12. 2008. , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. , te suprotno odredbama ZOO- a.
15.U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g.
između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu
koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika
kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu
kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija
ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o
kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje
potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o
kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom
budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa
ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
16.Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci T s u Z, a
koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom
Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između
ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama
ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije
pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna
tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana.
17.Naime, tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz
postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim
sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili
valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku
radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih
banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak
formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim
parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da
ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time
niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku
solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i
sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti
se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni
bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu,
korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i
značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali
razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine
broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).
18.Sud nije saslušavao tužiteljicu u ovom postupku smatrajući taj dokaz
suvišnim, s obzirom da niti u jednom postupku koji se o istom pravnom osnovu vodi
pred ovim i drugim sudovima u RH nije utvrđeno da bi se prilikom sklapanja ugovora
posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode
formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove
činjenice, koje bi dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi
ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.
19.To, nadalje, znači da je dio odredbi sadržan u čl. 11., 5., 12., spornog
Ugovora o kreditu prema kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se
utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženika, te odredbe koje
se odnose na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva i prijevremenog
raskida ugovora trebalo utvrditi ništetnim, jer su utvrđene nepoštenima, s obzirom da
odredbe o ugovorenoj kamatnoj stopi nisu odredive u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i
čl. 272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a, te ugovorne odredbe ništetne te
je odlučeno kao u t. I. II. i III. izreke ove presude. Razlozi za utvrđenje ništetnim
odredbi koje se odnose na ugovorenu naknadu obrade kredita i naknadu za
prijevremeni raskid ugovora, ništetne su iz istih razloga kao i odredbe koje se odnose
na kamatnu stopu.
20.Temeljem čl. 324. ZOO-a, nadalje, ništetnost neke odredbe ugovora ili
nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez
te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje
je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća
pobuda Ugovora bio dio odredbe iz čl. 10. kojim je određeno da se korisnik obvezuje
platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Pravilniku o
kreditiranju građana ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu.
21.S obzirom da je dio odredbi Ugovora o kreditu, sadržan u čl. 11., 5., i 12.,
koje se tiču dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, utvrđen ništetnim
to tužitelj ima pravo potraživati štetu koja mu je nastala primjenom ništetni odredbi
koja se može izraziti u razlici radi povećanja kamate iznad 6,90%, i razlici valutne
klauzule, a temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na
temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom. Prema izričitoj
odredbi čl. 118. ZZP-a tužitelj ima pravo nakon donošenja odluke u parnici radi
zaštite kolektivnih interesa kao potrošač ustati tužbom radi naknade štete.
22.Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku za knjigovodstvo i financije A.B., dipl. oec.
23.U svom nalazu i mišljenju, vještak, polazeći od dokumentacije dostavljene
od strane tuženika, nalazi da se u razdoblju od 6. 3. 2008. do 12. 4. 2019. mijenjala
kamatna stopa u više navrata, kao i mjesečni anuitet. Tako da je od 10. 6. 2009.
kamatna stopa iznosila 7.65% a mjesečni anuitet 557,91 eur; od 12. 8. 2013.
kamatna stopa iznosila je 7,67% a mjesečni anuitet 558,68 eura; od 10. 2. 2014.
kamatna stopa iznosila je 7,72% a mjesečni anuitet 560,59 eura; od 11. 8. 2014.
kamatna stopa iznosila je 7,63% a mjesečni anuitet 557,26 eura, od 10. 2. 2015.
kamatna stopa iznosila je 7,50% a mjesečni anuitet 552,58 eura; od 10. 8. 2015.
kamatna stopa iznosila je 7,38% a mjesečni anuitet 548,37 eura; od 10. 2. 2016.
kamatna stopa iznosila je 7,29% a mjesečni anuitet 542,31 eur; od 10. 8. 2016.
kamatna stopa iznosila je 7,15%a mjesečni anuitet 540,69 eura; od 10. 2. 2017.
kamatna stopa iznosila je 7,11% a mjesečni anuitet 539,41 eur; od 10. 8. 2017.
kamatna stopa iznosila je 7,06% a mjesečni anuitet 537,85 eur; od 10. 9. 2018.
kamatna stopa bila je niža 5,84 % i mjesečni anuitet 502,65 eur, te od 10. 12. 2018.
kamatna stopa 5,84% a mjesečni anuitet 500,66 eura. Vještak je u tablicama
prikazao otplatni plan po stopama koje je primjenjivala banka, otplatni plan po
početnoj stopi iz ugovora o kreditu, te u stupcima od 13-16 više plaćeno zbog
promjene kamatne stope u eur, datum plaćanja svakog iznosa razlike kamate te
prodajni devizni tečaj kreditora na dan plaćanja. U stupcu 16 prikazao je više plaćeno
zbog promjene kamatne stope u HRK po mjesecima i ukupnom zbroju. Vještak nalazi
da je tužiteljica kao korisnica kredita u utuženom razdoblju platila više kamata u
iznosu od 32.192,24 HRK nego da se mijenjala kamatna stopa. Naknada za obradu
kredita iznosila je 5.256,00 HRK, a tužiteljica je uplatila 20. 3. 2008. Naknada za
prijevremeni raskid iznosila je 3.868,48 HRK i tužiteljica ju je uplatila 12. 4. 2019.
24.S obzirom da je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka ističući da je
vještačenjem obuhvatio i razdoblje nakon utuženog razdoblja do 12. 4. 2019.
Također, da je prikazao i kamatu koja je bila niža od ugovorene za razdoblje od 10.
10. 2018. do 12. 4. 2019. , ali zbog toga u tablici nije prikazao manje plaćeno u otplati
kredita. Po računu tuženika radilo bi se o iznosu od 2.297,81 HRK koji je potrebno
oduzeti od iznosa od 32.192,24 HRK.
25.Vještak se očitovao na prigovore tuženika pismeno i usmeno na ročištu.
Ističe da je izračun sačinio za razdoblje zaključno do 12. 4. 2019. sukladno nalogu
suda i tužbenim navodima koje se odnose na cjelokupno razdoblje trajanja kredita.
Niža kamatna stopa od 5,84% da je prikazan u tablici broj 3, a razlike nastale zbog
smanjenja kamatne stope da nisu prikazane jer je predmet tužbe preplata kamata,
odnosno neosnovano stečeno, a tužena nije stekla ništa neosnovano. Vještak navodi
da je njegov zahtjev bio izračunati neosnovano stečeno temeljem promjene kamatne
stope, što je prikazao u stupcima 10 tablice 3, a u stupcu 9 da je prikazan izračuna
kamata temeljem početnih parametara i razduženje glavnice za utuženo razdoblje
kako je to provedeno od strane tuženika u konačnom otplatnom planu. Anuiteti u
stupcu 9 i 4 da se razliku od 15. anuiteta iako nije bilo promjena kamatnih stopa iz
razloga što je tuženik koristio francusku metodu obračun kamata a vještak njemačku.
Francuska metoda da nije uobičajena i da ju je koristio samo tuženik, a u
gospodarstvu RH za otplatu kredita u jednakim mjesečnima anuitetima da se koristila
njemačka metoda, koju je u kasnijim razdobljima koristio i sam tuženik. Dakle da je
primijenio onu metodu koja je uobičajena za ovu vrstu kredita u gospodarstvu RH.
26.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka A.B., dipl. oec. kao
stručan, temeljit i objektivan te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na
isplatu razlike kamata u iznosu od 32.192,24 kn kao i tužbeni zahtjev koji s odnosi na
naknadu za obradu kredita i upravljanje kredita od 5.256,00 HRK koji iznos koji je
tužiteljica uplatila tuženiku 20. 3. 2008. Također, prihvaćen je tužbeni zahtjev koji se
odnosi na isplatu iznosa od 3.868,48 kn s osnova naknade za prijevremenu otplatu,
koji iznos je tužiteljica uplatila tuženiku 12. 4. 2019.
27.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju
radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za
isplatom stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata, koje su
preplaćene po osnovi ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se
postaviti u svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenog po osnovi
tečajnih razlika koja je izvršena po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom
stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371.
ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).
28.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana
kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine
slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara
prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom
protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.
29.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje
teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao
podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili
okončan na neki drugi način.
30.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem
parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida
zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva
počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u
povodu tužbe.
31.Međutim, imajući u vidu činjenicu da je zahtjev za utvrđenje ništetnosti
zahtjev koji nikada ne zastarijeva i takav se tužbeni zahtjev uvijek može postaviti
VSRH je na sjednici od 30., 1. 2020. zauzeo pravno shvaćanje broj Su IV-47/2020-2
po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva prema kojem su ugovorne
strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, u
slučaju čl. 323. st. 1. ZOO/05 , počinjen teći od dana pravomoćnosti sudske odluke
kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnosti ugovora. Slijedom takvog
mišljenja, rok iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a za zastaru restitucijskog zahtjeva u
ovom predmetu može početi teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke u ovom
predmetu, a kojoj se utvrđuju nepoštene i ništetne pojedine odredbe predmetnog
ugovora o kreditu.
32.U pogledu nepoštenosti odredbe o naplati naknade za prijevremenu otplatu
kredita iz čl. 12. predmetnog ugovora i odredbe o naknadi za obradu kreditnog
zahtjeva i upravljanje kreditom u iznosu od 1% od iznosa odobrenog kredita, za
navesti je da se naprijed navedeno obrazloženje u pogledu ništetnosti pojedinih
ugovornih odredbi odnosi i na ove ugovornu odredbu. Osim što se radi o
iskorištavanju podređenog i slabijeg položaja potrošača, tuženik na dan sklapanja
ugovora nije imao zakonsku podlogu na naplatu naknade za prijevremeno zatvaranje
kredita, niti po odredbama ZZP/03, niti ZOO/06. Tužitelj je kao potrošač prema
odredbi čl. 64. ZZP/03 imao pravo na razmjerno sniženje ukupnog troška zajma u
slučaju prijevremenog vraćanja, koji se sastoji u razlici iznosa kamata od trenutka
plaćanja do trenutka u kojem je trebao izvršiti plaćanje.
33.Prema odredbi čl. 1024. ZOO-a, korisnik kredita je u slučaju prijevremenog
vraćanja dužan naknaditi štetu kreditoru ako ju je doista pretrpio. Međutim, prema
odredbi čl. 350. ZOO-a ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze,
dok prema odredbi čl. 270. ZOO-a nedopušteni predmet obveze povlači ništetnost te
ugovorne odredbe. Ugovorena odredba o naplati naknade za prijevremenu otplatu
kredita protivna je i temeljnim načelima obveznog prava (čl. 3.-10. ZOO-a), kao i
odredbama čl. 81. st. 1. i 87. ZZP-a iz svih razloga koji se odnose i na ostale utvrđene ništetne odredbe.
34.Dakle, imajući u vidu naprijed navedeno, da stranke nisu posebno pojedino
pregovarale o ugovornoj odredbi koja se odnosi na naknadu štete zbog
prijevremenog raskida, te da je riječ o jednostranoj odluci tuženika koja je protivna
naprijed citiranim zakonskim propisima, proizlazi da je tuženik naplatom naknade za
prijevremenu otplatu kredita povrijedio zakon na štetu tužitelja, što za sobom povlači
za posljedicu ništetnost dijela ugovornih odredbi koje se odnose na naplatu naknade
za prijevremeni raskid i pravo tužitelja da traži povrat iznosa od 3.868,48 kn koliko je
po tom osnovu platila tuženiku 12. 4. 2019., od kada joj pripada i tražena kamata.
35.Jednako se odnosi i na odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva u
iznosu od 1% od iznosa odobrenog kredita, jer se radi o odredbi koja proizvodi
znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, a ugovoreni i plaćeni iznos
naknade od 5.256,00 kn, ne odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim
troškovima, budući je tužiteljica snosila troškove javnobilježničke solemnizacije i
procjenu nekretnina. U ovom dijelu tužiteljica se poziva na presude suda EU u
predmetima C-224/19 i C-259/19 od 16. 7. 2020., pa se na te odluke može pozvati i
ovaj sud.
36.Glede protivljenja tuženika preinaci tužbenog zahtjeva, za navesti je kako
se u konkretnom slučaju radi o preinaci izvršenoj prije zaključenja prethodnog
postupka (čl. 190. st. 1. ZPP-a) odnosno uređenju tužbenog zahtjeva sukladno
nalazu i mišljenju vještaka financijske struke. Naime, tužitelj je proširio tužbeni
zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu
naknadu za prijevremenu otplatu kredita i naknadu za obradu kredita, te isplatu po
oba osnova, dok je tužbeni zahtjev koji se odnosi na razliku kamata preciziran po
okončanom vještačenju. Sud smatra kako su ova disponiranja tužitelja svrsishodna
za konačno rješenje odnosa među strankama u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a.
37.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
38.Slijedom naprijed izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci.
39.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a
tužiteljici je obistinjen trošak, za sastav tužbe, pristup na ročišta od 31. 1. 2020., 1. 3.
2021., 17. 5. 2021., 13. 9. 2021., 5. 11. 2021., te sastav podnesaka od 15. 2. 2021.,
22. 4. 2021., po 1.000,00 kn odnosno ukupno 8.000,00 kn, uvećano za PDV u
iznosu od 2.000,00 kn tako da troškovi zastupanja iznose 10.000,00 kn. Tužiteljici
pripada i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, te trošak sudskih pristojbi tužbe
i presude u iznosu od po 763,00 kn, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 13.526,00
kn.
U Splitu, 17. prosinca 2021.
S U D A C
Vica Roščić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.