REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II

Poslovni broj: 39. P-2406/2018.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari
tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE (Ministarstvo), OIB:..., zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protivtuženika M. d.o.o. u stečaju, S. P. OIB:..., zastupan po punomoćnici Ž. F., odvjetnici u Z., radi utvrđenja osnovanosti tražbine u iznosu od 81.665,68 kn, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 5. studenog                     2021. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužiteljice savjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu M. B. i punomoćnice tuženika, 17. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I/ Utvrđuje se osnovanom tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od

74.743,24 kn u drugom višem isplatnom redu.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem
predlaže utvrditi osnovanom tražbinu prema tuženiku u iznosu od 6.922,44 kn u
drugom višem isplatnom redu.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.600,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1./ Tužiteljica je 3. listopada 2018. podnijela tužbu protiv tuženika radi
utvrđenja osnovanosti u stečajnom postupku joj osporene tražbine u iznosu od

81.665,68 kn u drugom višem isplatnom redu.

2 Poslovni broj: 39. P-2406/2018.

2./ U tužbi i tijekom postupka navodi, u bitnom, da je u stečajnom postupku
koji se pred ovim sudom vodi nad tuženikom pod poslovnim brojem St-1095/17. kao
stečajni vjerovnik prijavila tražbinu u ukupnom iznosu od 1.635.478,31 kn,
evidentiranu prema evidencijama P. u. na dan otvaranja stečajnog
postupka (15. ožujka 2018.), iskazanu u prijavi tražbine od 14. svibnja 2018. Stečajni
upravitelj tuženika da je prijavljenu tražbinu priznao u iznosu od 1.475.092,63 kn, a
osporio u iznosu od 160.385,68 kn kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda.
Rješenjem ovog suda poslovni broj St-1095/17. od 6. srpnja 2018., potvrđenim
rješenjem Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-4579/18. od 6. rujna 2018.,
tužiteljica je upućena pokrenuti parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine
u iznosu od 158.325,68 kn, dok je stečajni upravitelj, kao osporavatelj, upućen na
pokretanje parnice radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine u iznosu od

2.060,00 kn, jer se u ovom dijelu osporena tražbina temelji na ovršnim ispravama.
Tužiteljica smatra da je stečajni upravitelj tražbinu osnovano osporio za iznos od

76.660,00 kn, jer da se u ovom dijelu radi o tražbini nižih isplatnih redova. Smatra da
je osporavanje neosnovano u preostalom dijelu, za iznos od 81.665,68 kn koji
predstavlja razliku (158.325,68 kn - 76.660,00 kn), jer da je ispravama dostavljenim
uz prijavu tražbine tužiteljica u cijelosti dokazala osnovanost i visinu prijavljene
tražbine.

3./ U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi, u bitnome, da je
tužbeni zahtjev nejasan i neodređen jer da tužiteljica nije određeno navela po kojoj
od više u prijavi tražbine u stečajnom postupku navedenih osnova potraživanja,
temeljem koje prijave je tražbina tužiteljice ispitana i (djelomično) osporena u
stečajnom postupku, predlaže utvrditi osnovanom osporenu tražbinu u iznosu
istaknutom u tužbenom zahtjevu. Smatra da predmet ove parnice ne može biti
sravnjivanje međusobnih obveza stranaka, već ispitivanje osnovanosti tražbine
tužiteljice kako je prijavljena i dokumentirana prilikom prijave u stečajnom postupku.

4./ Tuženik ukazuje da je tijekom stečajnog postupka stečajni upravitelj od
tužiteljice tražio pojašnjenja prijave tražbine, jer je utvrdio da je u prvom višem
isplatnom redu tužiteljica prijavila manji iznos tražbine od onog za koji je sam stečajni
upravitelj utvrdio da tužiteljici pripada. Nadalje, da je stečajni upravitelj ukazivao
tužiteljici kako, između ostalog, iz prijave tražbine nije jasno kolike kamate se
potražuju na iznos tražbine prijavljen s osnova sklopljene predstečajne nagodbe jer
da nije dostavljen izračun kamata u vezi prijavljene glavnice po ovoj osnovi. Unatoč
nastojanjima stečajnog upravitelja, da tužiteljica u fazi ispitivanja tražbine u
stečajnom postupku nije dala nikakva pojašnjenja niti dostavila daljnju
dokumentaciju, već je ustrajala s navodima iznijetim u prijavi tražbine. Analizom
prijave tražbine i predmetne tužbe, po shvaćaju tuženika, proizlazi da bi se tužbeni
zahtjev odnosio na utvrđenje osnovanosti tražbine po osnovi zateznih kamata na
glavnicu prijavljenu po osnovi sklopljene predstečajne nagodbe između stranaka, i to
u iznosu od 77.243,84 kn. Tuženik osporava osnovanost tražbine u ovom dijelu
pozivajući se na odredbu čl. 80. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i
predstečajnoj nagodbi sukladno kojoj od dana otvaranja postupka predstečajne
nagodbe pa do dospijeća tražbina utvrđenih nagodbom ne teku kamate. Smatra da bi
naplata kamata na tražbinu utvrđenu predstečajnom nagodbom bila protivna
nagodbi. Osporava i visinu ovog dijela tražbine i tvrdi kako iz dokumentacije koju je
tužiteljica dostavila uz prijavu tražbine i uz tužbu nije jasno za koje su razdoblje
kamate obračunate i na koje iznose, stoga da visinu nije moguće ispitati. S obzirom

3 Poslovni broj: 39. P-2406/2018.

na navedeno, ističe kako je o ovoj okolnosti potrebno voditi računa i prilikom
odlučivanja o naknadi troškova nastalih vođenjem predmetna parnice, jer da je
tužiteljica svojim postupanjem, s obzirom da isprave na kojima tražbinu osniva nije
pravovremeno priložila, onemogućila stečajnog upravitelja tražbinu pravilno ispitati, a
potom priznati ili osporiti. Nadalje, ističe da je u potpunosti nejasno na koju se od više
prijavljenih i osporenih osnova tražbine odnosi tužbeni zahtjev za utvrđenjem
osnovanosti tražbine u preostalom dijelu, dakle za iznos od 4.421,84 kn (81.665,68
kn – 77.243,84 kn = 4.421,84 kn).

5./ Tužiteljica, očitujući se na navode tuženika i dalje tijekom postupka ustraje
s tvrdnjom da se tužbom utvrđenje tražbine traži za iznos od 81.665,68 kn u drugom
višem isplatnom redu, u kojem smatra da je osporavanje neosnovano jer da je
suglasna s osporavanjem tražbine za iznos od 76.660,00 kn (158.325,68 kn –

76.660,00 kn = 81.665,68 kn). Tvrdi da su kamate na iznos tražbine prijavljen
temeljem predstečajne nagodbe obračunate zbog kašnjenja u ispunjenju obveza u
iznosima i rokovima utvrđenima nagodbom i da stoga naplata ovih kamata nije
suprotna niti sklopljenoj predstečajnoj nagodbi niti Zakonu o financijskom poslovanju
i predstečajnoj nagodbi.

6./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: rješenje ovog
suda poslovni broj St-1095/17. od 6. srpnja 2018. o utvrđenim i osporenim
tražbinama (list 6-12 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Pž-4579/18. od 6. rujna 2018. (list 13-16 spisa), isprave priložene uz
prijavu tražbine (list 17-131 spisa), dopis stečajnog upravitelja od 15. svibnja 2018.
(list 145-147 spisa), očitovanje Porezne uprave (list 148 spisa), zamolba stečajnog
upravitelja (list 149-156 spisa), očitovanje stečajnog upravitelja u vezi osporenih
tražbina (list 157-158 spisa), zapisnik s ispitnog i izvještajnog ročišta poslovni broj St-
1095/17. od 14. lipnja 2018. (list 159-164 spisa), obavijest porezne uprave od 1.
listopada 2018. (list 206 spisa), obračun kamata (list 214-223 spisa), izvješća
porezne uprave (list 224-321 spisa). Nadalje, provedeno je financijsko vještačenje po
stalnom sudskom vještaku Ljupku Omaziću iz Omazić d.o.o., koji je svoj nalaz i
mišljenje dao u pisanom obliku (list 181-187 spisa), pisano se očitovao na prigovore
stranaka (list 197-199 spisa), na prigovore se potom očitovao usmeno na ročištu (list
203 spisa) te je nalaz i mišljenje pisano nadopunio (list 322-331 spisa).

7./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99.,
117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje
ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8./ Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem osnovanosti osporene
tražbine prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom u iznosu od

81.665,68 kn, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.

9./ Rješenjem ovog suda poslovni broj St-1095/17. od 6. srpnja 2018.,
potvrđenim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-
4579/18. od 6. rujna 2018., upućena je tužiteljica pokrenuti parnicu radi utvrđenja
osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 158.325,68 kn kao tražbine drugog višeg
isplatnog reda.

4 Poslovni broj: 39. P-2406/2018.

10./ Citirano drugostupanjsko rješenje objavljeno je na mrežnoj stranici e-
Oglasna ploče sudova 24. rujna 2018., te se, sukladno odredbi čl. 12. st. 1.
Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15., 104/1.7, dalje SZ), dostava smatra
obavljenom istekom osmog dana pa je utvrđeno da je predmetna tužba podnesena
unutar prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 267. st. 1. istoga zakona, dakle u
roku od osam dana od primitka drugostupanjske odluke.

11./ Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja jer tuženik
smatra da iz navoda tužiteljice nije jasno na utvrđenje osnovanosti kojih se, od više
prijavljenih i u stečajnom postupku ispitanih i djelomično osporenih tražbina, odnosi
tužbeni zahtjev, zatim da je neosnovano, kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu
na visinu, potraživanje po osnovi zateznih kamata na tražbinu iz predstečajne
nagodbe i to stoga što da tužiteljica nema pravo na naplatu zateznih kamata
sukladno odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i
sklopljenoj nagodbi, a osim toga da prilikom prijave u stečajnom postupku predmetu
tražbinu nije odredila niti priložila isprave iz kojih ova tražbina proizlazi.

12./ Nesporno je da je tužiteljica u stečajnom postupku otvorenom nad
tuženikom 15. ožujka 2018. prijavila tražbinu u iznosu od 1.635.140,22 kn, iskazanu
u stanju računa poreznog obveznika na dan 15. ožujka 2018., priloženom prilikom
prijave tražbine (list 17 spisa). Stečajni upravitelj tuženika, a kako proizlazi iz rješenja
od 6. srpnja 2018. o utvrđenim i osporenim tražbinama, priznao je tužiteljici kao
tražbinu prvog višeg isplatnog reda iznos od 548.285,91 kn, odnosno veći iznos od
prijavljenog po ovoj osnovi (465.346,48 kn), pojašnjavajući kako je prilikom obračuna
tražbina radnika utvrdio iznos doprinosa i davanja koji pripadaju radnicima, kao i
iznos doprinosa i davanja koji pripadaju tužiteljici. No, tražbina preko prijavljenog
iznosa nije raspravljana niti ispitivana (čl. 2. st. 1. ZPP-a). U drugom višem isplatnom
redu stečajni upravitelj tražbinu je priznao u iznosu od 1.009.746,15 kn, a osporio za
iznos od 160.385,68 kn. Pri tome je kao razlog osporavanja naveo da su osporene
tražbine kako slijedi: po poreznom rješenju od 2. srpnja 2013. u iznosu od 360,00 kn,
po presudu Prekršajnog suda u Sesvetama od 23. svibnja 2013. u iznosu od

1.700,00 kn i po presudi Prekršajnog suda u Sesvetama od 15. svibnja 2013. u
nepoznatom iznosu (jer je stečajni upravitelj na ročištu naveo kako ne zna podatak o
iznosu prijavljene tražbine po potonjoj presudi jer ga vjerovnik nije dostavio) i to stoga
što se radi o tražbinama koje su trebale biti prijavljene u predstečajnom postupku.
Nadalje, stečajni upravitelj osporio je tražbinu koja se odnosi na ISPU za račune
4227, 2715, 5262 i 6025 u iznosu od 35.369,89 kn te u preostalom iznosu od

122.955,79 kn jer da uopće nije jasno na što se navedeni iznos odnosi. U odnosu na
priznatu tražbinu drugog višeg isplatnog reda, stečajni upravitelj je naveo da se
odnosi na:

- porezno rješenje od 10. srpnja 2014. (360,00 kn) - porezno rješenje od 17. srpnja 2015. (360,00 kn)

- prijave PDV-a za lipanj, srpanj i rujan 2015. (103.312,11 kn)

- rješenje Trgovačkog suda u Osijeku od 10. studenog 2016. (1.100,00 kn)
- sklopljenu predstečajnu nagodbu pred ovim sudom poslovni broj Stpn-365/14
od 25. veljače 2015. (904.614,04 kn).

U parnicu je radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 158.325,68 kn
upućena tužiteljica, jer je utvrđeno da se radi o tražbini za koju ista ne raspolaže
ovršnim ispravama (tražbina koja se odnosi na ISPU za račune 4227, 2715, 5262 i
6025 u iznosu od 35.369,89 kn te u preostalom iznosu od 122.955,79 kn jer uopće

5 Poslovni broj: 39. P-2406/2018.

nije jasno na što se navedeno odnosi). Za preostali osporeni iznos od 2.060,00 kn na
parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja upućen je stečajni upravitelj jer je
utvrđeno da se osporena tražbina u ovom dijelu (poreznom rješenju od 2. srpnja

2013. u iznosu od 360,00 kn, presudi Prekršajnog suda u Sesvetama od 23. svibnja

2013. u iznosu od 1.700,00 kn i presudi Prekršajnog suda u Sesvetama od 15.
svibnja 2013. u nepoznatom iznosu) temelji na ovršnim ispravama.

13./ Nije sporno da stečajni upravitelj tuženika nije pokrenuo parnicu radi
utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine u iznosu od 2.060,00 kn na koju je
upućen.

14./ Sukladno odredbi čl. 270. SZ-a, u parnici se utvrđenje tražbine može
zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i isplatnom redu kako je naznačeno u
prijavi ili na ispitnom ročištu. Tužiteljica je dužna dokazati osnovanost i visinu
osporene tražbine (čl. 266. st. 1. SZ-a u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP-a).

15./ Dakle, predmet ove parnice koju je tužiteljica pokrenula sukladno uputi
stečajnog suda, može biti tražbina određena po osnovi i visini prilikom prijave u
stečajnom postupku, odnosno prilikom ispitivanja i osporavanja od strane stečajnog
upravitelja na ispitnom ročištu. Imajuću u vidu u obrazloženju rješenja o utvrđenim i
osporenim tražbinama sadržane navode o osnovama i razlozima priznavanja,
odnosno osporavanja tražbine od strane stečajnog upravitelja tuženika, predmet ove
parnice može biti zahtjev za utvrđenje osnovanosti tražbine u osporenom dijelu,
dakle tražbine koja se odnosi na ISPU za račune 4227, 2715, 5262 i 6025 u iznosu
od 35.369,89 kn te tražbine u iznosu od 122.955,79 kn koju je stečajni upravitelj
osporio navodeći da uopće nije jasno, iz prijave tražbine i prijavi priloženih isprava,
na što se navedeni iznos odnosi.

16./ Tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je stečajni upravitelj od ukupno
osporenog iznosa od 158.352,68 kn, radi dokazivanja osnovanosti kojeg je tužiteljica
upućena na parnicu, osnovano osporio iznos od 76.660,00 kn, jer da se odnosi na
tražbine nižih isplatnih redova.

17./ Nadalje, tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je temeljem konta
7560 (prihodi po reprogramiranju) prijavila tražbinu u iznosu od 979.357,28 kn, i to po
osnovi glavnice iznos od 902.113,44 kn, a po osnovi kamata iznos od 77.243,84 kn.
Pravilno ističe tuženik, a na što je stečajni upravitelj ukazivao i tijekom stečajnog
postupka, da je prijavi tražbine priložena predstečajna nagodba iz koje proizlazi
tražbina po osnovi glavnice u iznosu od 904.614,04 kn, ali da nije dostavljen izračun
kamata u vezi te glavnice (dopis stečajnog upravitelja od 23. svibnja 2018.). No, po
shvaćanju ovog suda, nisu osnovani navodi stečajnog upravitelja iz predmetnog
dopisa, kao niti prilikom očitovanja o prijavljenim tražbinama u stečajnom postupku, a
u konačnici niti tijekom ove parnice, da iz prijave tražbine tužiteljice nije bilo jasno
koliki se iznos potražuje po osnovi zateznih kamata temeljem tražbine iz
predstečajne nagodbe.

18./ Naime, iz stanja računa poreznog obveznika na dan 15. ožujka 2018., s
obzirom na činjenicu da se navodi da je po osnovi predstečajne nagodbe (konto
7560 prihodi po reprogramu) prijavljen iznos od 979.357,28 kn, a nije sporno, što je
razvidno iz dopisa stečajnog upravitelja i prijavi priložene predstečajne nagodbe, da

6 Poslovni broj: 39. P-2406/2018.

glavnica po nagodbi iznosi 904.614,04 kn, da je upravo preostali iznos prijavljen po
osnovi zateznih kamata. Nisu stoga osnovani navodi stečajnog upravitelja da za
razliku ovih iznosa (979.357,28 kn koliko je tužiteljica po nagodbi prijavila (konto
7560) i iznosa od 904.614,04 kn koji je stečajni upravitelj priznao po osnovi glavnice
iz nagodbe), a koja razlika iznosi 74.743,24 kn nije, prilikom ispitivanja tražbine, bilo
jasno na što se prijava odnosi.

19./ Dakle, iz prijave tražbine proizlazilo je da uz glavnicu po osnovi
predstečajne nagodbe tužiteljica potražuje i zatezne kamate, a što je zaključio i
stečajni upravitelj tuženika kako je razvidno iz njegovog dopisa od 23. svibnja 2018.,
iako obračun zateznih kamata tužiteljica prijavi nije priložila niti je u prijavi odredila
način na koji su kamate obračunate (iznos tražbine, razdoblje obračuna, stopu
kamate).

20./ Nisu osnovane tvrdnje tužiteljice da su isprave koje je tijekom parnice
dostavila na okolnost obračuna zateznih kamata temeljem tražbine iz predstečajne
nagodbe bile priložene prilikom prijave tražbine. Navedeno je očito već iz vremena
sastavljanja ovih isprava, jer su isprave sastavljene nakon prijave tražbine (14.
svibnja 2018.) i održavanja ispitnog ročišta 14. lipnja 2018. Dopis P. u. je
od 1. listopada 2018. (list 206 spisa), a kamatni listovi od 8. veljače 2021. (list 214-
222 spisa).

21./ Međutim, kako je nedvojbeno, po shvaćanju ovog suda, da je iz prijave
tražbine i prijavi priloženih isprava (stanja računa poreznog obveznika na dan 15.
ožujka 2018. i predstečajne nagodbe) bilo razvidno da je tužiteljica uz glavnicu
prijavila i daljnji iznos po osnovi zateznih kamata, okolnost da tužiteljica već uz
prijavu nije priložila obračun zateznih kamata, dakle ispravu kojom bi potkrijepila
pravilnost izračuna zateznih kamata, nije zapreka raspravljanju osnovanosti i visine
ove tražbine u predmetnoj parnici, sukladno odredbi čl. 270. SZ-a.

22./ Stoga je utvrđeno da je tužiteljica temeljem konta 7560, odnosno
sklopljene predstečajne nagodbe prijavila tražbinu u iznosu od 979.357,28 kn, pri
čemu nije u prijavi i stanju računa poreznog obveznika priloženom uz prijavu navela
iznos koji potražuje po osnovi glavnice, odnosno iznos koji potražuje po osnovi
zateznih kamata, no prijavi je priložila predstečajnu nagodbu iz koje proizlazi
potraživanje po osnovi glavnice u iznosu od 904.614,04 kn, koje je stečajni upravitelj
priznao i koja je tražbina utvrđena već na ispitnom ročištu, slijedom čega se samo
preostali iznos potraživanja mogao odnositi na zatezne kamate temeljem sklopljene
predstečajne nagodbe, dakle iznos od 74.743,24 kn (jer je 979.357,28 kn -

904.614,04 kn), a ne iznos od 77.243,84 kn, za koji tužiteljica u tužbi tvrdi da bi
prijavila po osnovi zateznih kamata.

23./ Sukladno prethodno citiranoj odredbi čl. 270. SZ-a, u predmetnoj parnici
predmet utvrđenja osnovanosti može biti tražbina po osnovi zateznih kamata
obračunatih na glavnicu iz predstečajne nagodbe u visini prijavljenog iznosa, dakle u
iznosu od 74.743,24 kn, no ne i u višem iznosu (77.243,84 kn).

24./ Pogrešno tuženik smatra da je potraživanje tužiteljice u ovom dijelu
neosnovano, pri tome se pozivajući na odredbu čl. 80. st. 3. Zakona o financijskom
poslovanju u predstečajnoj nagodbi.

7 Poslovni broj: 39. P-2406/2018.

25./ Prije svega, s obzirom na sadržaj predmetne zakonske odredbe koji
tuženik tijekom postupka navodi, valja imati u vidu da je postupak predstečajne
nagodbe nad tuženikom otvoren 15. travnja 2014. temeljem prijedloga podnesenog

10. siječnja 2014. pa da su stoga mjerodavne odredbe Zakona o financijskom
poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" br. 108/12., 144/12., 81/13.,
112/13. i 121/13., dalje ZFPPN).

26./ Sukladno odredbi čl. 80. st. 3. mjerodavnog ZFPPN, od dana otvaranja
postupka predstečajne nagodbe pa do sklapanja predstečajne nagodbe kamate ne
teku (izmjena unesena Uredbom Vlade o izmjenama i dopuna Zakona o o
financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi NN 112/13) (ranije je bilo propisano
da zatezne kamate ne teku do dospijeća tražbina utvrđenih predstečajnom
nagodbom, a potom do pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklopljena
predstečajna nagodba)).

27./ Međutim, navedena odredba ne odnosi se na zatezne kamate kao
posljedicu zakašnjenja u ispunjavanju novčanih obveza nakon sklapanja
predstečajne nagodbe, odnosno u rokovima utvrđenim predstečajnom nagodbom, a
koje teku nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

28./ Naime, pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe
nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku nastale do otvaranja postupka
predstečajne nagodbe, osim prioritetnih (čl. 71. st. 1. i st. 3. ZFPPN), pri čemu se
nedospjele tražbine prijavljuju kao da su dospjele s danom otvaranja postupka
predstečajne nagodbe, radi ponovnog ugovaranja rokova i načina njihovog plaćanja
(čl. 72. ZFPPN). Pod utvrđenom tražbinom razumijeva se glavni dug i kamate koje su
dospjele do dana donošenja rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe, a
ako je tražbina sadržana u ovršnoj ispravi pod utvrđenom se razumijeva cjelokupni
sadržaj naveden u ovršnoj ispravi (čl. 80. st. 1. ZFPPN). Ako je nagodbom određeno
da se tražbine isplate u smanjenom iznosu, postotak koji se isplaćuje obračunava se
na cijeli iznos utvrđene tražbine (dakle glavnicu i kamate iz prethodno citiranog
stavka) (čl. 80. st. 2. ZFPPN). Od dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe pa
do sklapanja predstečajne nagodbe kamate ne teku (čl. 80. st. 3. ZFPPN).

29./ Dakle, predmet prijave i ispitivanja, a potom utvrđivanja ili osporavanja u
postupku predstečajne nagodbe su tražbine nastale do otvaranja postupka i kamate
na te tražbine dospjele do dana donošenja rješenja o otvaranju postupka
predstečajne nagodbe. Kako po sadržaju i smislu citirane odredbe, tako i po dijelu
zakona u kojem je sadržana, proizlazi, po shvaćaju ovog suda, da se odredba čl. 80.
st. 3. ZFPPN odnosi na zatezne kamate na tražbine koje su predmet prijave i
ispitivanja u predstečajnom postupku.

30./ Na temelju predstečajne nagodbe dužnik se oslobađa obveze vjerovniku
isplatiti iznos veći od postotka prihvaćenog u nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se
u skladu s predstečajnom nagodbom (čl. 81. st. 1. ZFPPN). Dakle, dužnik je tražbine
obuhvaćene nagodbom dužan ispuniti u rokovima određenim nagodbom, istekom
kojih tražbina utvrđena nagodbom dospijeva. Za slučaj kašnjenja dužnika u
ispunjenju obveza u rokovima određenim nagodbom, posljedice zakašnjenja
propisane su općim propisom (čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne

8 Poslovni broj: 39. P-2406/2018.

novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO), s obzirom da
ZFPPN o navedenom ne sadrži posebnih odredaba, već propisuje, kako je prethodno
izloženo, da kamate na tražbine koje su predmet prijave i ispitivanja u postupku
predstečajne nagodbe ne teku do sklapanja predstečajne nagodbe. Ne proizlazi
stoga iz ZFPPN da vjerovnicima čije su tražbine nagodbom utvrđene i dužnik se
obvezao na njihovo plaćanje u rokovima određenim nagodbom ne bi pripadale
zatezne kamate u razdoblju nakon sklapanja predstečajne nagodbe, odnosno za
slučaj kašnjenja u ispunjenu ovih tražbina u rokovima određenima nagodbom.

31./ Vjerovnici koji ni djelomično nisu namireni u smislu predstečajne nagodbe
prijavljuju u stečajnom postupku tražbine u iznosu iz sklopljene nagodbe (jer je to
jedan od učinaka nagodbe sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZFPPN) (čl. 82. st. 4.
ZFPPN).

32./ Dakle, u stečajnom postupku ovi vjerovnici prijavljuju tražbine u iznosu iz
sklopljene nagodbe, sa zateznim kamatama koje imaju pravo obračunati nakon
sklapanja predstečajne nagodbe, odnosno za slučaj kašnjenja u ispunjenju tražbina u
rokovima predviđenim nagodbom ( čl. 29. st. 1. ZOO), i to kamata dospjelih do
otvaranja stečajnog postupka kao tražbina viših isplatnih redova, a kamata dospjelih
nakon otvaranja stečajnog postupka kao tražbina nižih isplatnih redova (arg. ex čl.

138. i 139. st. 1. SZ).

33./ Rješenjem ovog suda poslovni broj Stpn-369/14. od 25. veljače 2015. (list
78-127 spisa) odobreno je sklapanje predstečajne nagodbe (prednika) tuženika s
njegovim vjerovnicima, između ostalih i tužiteljicom, i to na način da se dužnik
obvezao tužiteljici isplatiti 50% iznosa utvrđene tražbine, u roku od četiri godine, bez
obračuna kamata te uz otplatu prvog mjesečnog anuiteta 31. siječnja 2015. (čl. 2.
Nagodbe). Dužnik se tužiteljici obvezao namiriti 50% ukupno utvrđene tražbine iz
Nagodbe, koja smanjena tražbina iznosi 904.614,04 kn, a tako smanjenu tražbinu će
dužnik beskamatno otplaćivati u 48 mjesečnih obroka, u roku od četiri godine, pri
čemu pojedini obrok iznosi 18.846,13 kn, a vrijeme dospijeća pojedinih obroka je
određeno (čl. 3. alineja 11. Nagodbe).

34./ Imajući u vidu sadržaj predmetne predstečajne nagodbe, navode stranaka
tijekom postupka vezane uz pravo na naplatu zateznih kamata na tražbinu tužiteljice
utvrđenu nagodbom i prethodno citirane odredbe ZFPPN, zaključak je ovog suda da
se tužiteljica sklapanjem nagodbe nije odrekla prava na naplatu zateznih kamata za
slučaj da dužnik pojedine mjesečne obroke ne ispuni u rokovima određenim
nagodbom.

35./ Naime, obzirom drugačije ne proizlazi niti iz same predstečajne nagodbe
niti iz drugih spisu priloženih isprava, zatezne kamate na glavni dug koji je predmet
nagodbe, a koje su dospjele do dana donošenja rješenja o otvaranju postupka
predstečajne nagodbe, tužiteljica je kao vjerovnik bila dužna prijaviti u postupku
predstečajne nagodbe, te ako jest, ove su kamate obuhvaćene unutar iznosa ukupno
utvrđene tražbine tužiteljice iz nagodbe (arg. ex čl. 80. st.1., čl. 71. st. 1. i čl. 72.
ZFPPN). Sukladno zakonu, kamate na utvrđene tražbine ne teku od dana otvaranja
predstečajne nagodbe pa do njezinog sklapanja (čl. 80. st. 3. ZFPPN), a rokovi
plaćanja odgođeni su u skladu s nagodbom (čl. 81. st. 1. ZFPPN). Stoga se, po
shvaćanju ovog suda, predstečajnom nagodbom dogovorena beskamatna otplata u

9 Poslovni broj: 39. P-2406/2018.

48 mjesečnih obroka u roku od četiri godine odnosi na pravo na naplatu zateznih
kamata koje bi na tražbine utvrđene nagodbom tekle od sklapanja predstečajne
nagodbe do njihovog ispunjenja, jer bi vjerovnici imali pravo na naplatu ovih kamata,
obzirom su kamate ne tražbine utvrđene nagodbom nakon njezinog sklapanja
nastavile teći (arg. ex. 81. st. 3. ZFPPN). Međutim, sukladno sklopljenoj
predsetčajnoj nagodbi, tužiteljica nema pravo na naplatu ovih kamata jer je
nagodbom predviđeno da će joj smanjenu tražbinu dužnik isplatiti bez kamata, u 48
mjesečnih obroka. No iz nagodbe ne proizlazi da bi se tužiteljica odrekla prava na
naplatu zateznih kamata na tražbinu utvrđenu nagodbom po proteku roka za
plaćanje sukladno nagodbi, dakle po dospijeću svakog pojedinog od 48 mjesečnih
obroka iz nagodbe. Uglavak o beskamatnoj otplati odnosi se na razdoblje odgode
plaćanja predviđeno nagodbom, 48 obroka koji dospijevaju mjesečno.

36./ Visinu zateznih kamata koje tužiteljici pripadaju zbog tuženikovog
kašnjenja u ispunjenju tražbine utvrđene predstečajnom nagodbom u rokovima
određenim nagodbom sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka (dopuna
nalaza i mišljenja od 26. svibnja 2021.). Nalaz i mišljenje vještaka u ovom je dijelu
sud u cijelosti prihvatio, jer je izrađen sukladno postavljenom zadatku, a niti stranke
nisu prigovarale pravilnosti izračuna zateznih kamata sukladno dopuni nalaza i
mišljenja vještaka.

37./ Zakonske zatezne kamate zbog kašnjenja tuženika u ispunjenu obveze
prema tužiteljici temeljem predstečajne nagodbe u razdoblju od dana nakon
dospijeća potraživanja sukladno nagodbi do otvaranja stečajnog postupka (15.
ožujka 2018.) iznose ukupno 87.792,40 kn.

38./ Pri tome, prilikom izračuna zateznih kamata vještak nije uzeo u obzir
okolnost da prvi od mjesečnih obroka temeljem predstečajne nagodbe dospijeva 31.
siječnja 2015., dakle prije donošenja rješenja suda kojim je odobreno sklapanje
predstečajne nagodbe 25. veljače 2018. Kako je odredbom čl. 80. st. 3. ZFPPN
propisano da kamate na utvrđene tražbine ne teku do sklapanja predstečajne
nagodbe, to tužiteljica nema pravo na naplatu zateznih kamata obračunatih na iznos
od 18.846,13 kn u razdoblju od 1. veljače 2015. do 25. veljače 2015.

39./ Iz dopune nalaza i mišljenja razvidno je da zatezne kamate obračunate na
predmetni prvi mjesečni obrok za razdoblje od 1. veljače 2015. do 15. ožujka 2018.
ukupno iznose 4.958,61 kn.

40./ Obzirom tužiteljica po osnovi zateznih kamata u ovoj parnici ne može
potraživati veći iznos od prijavljenog (i osporenog) joj u stečajnom postupku,
utvrđeno je da opisana okolnost koju vještak nije uzeo u obzir prilikom izračuna nije
od utjecaja na utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj parnici. Naime, sukladno nalazu i
mišljenju vještaka, i kada se od ukupnog iznosa zateznih kamata od 87.792,40 kn
oduzme čitav iznos zateznih kamata obračunatih na prvi mjesečni obrok (od kojeg,
kako je prethodno izloženo, tužiteljici ne bi pripadao samo neznatan dio koji otpada
na razdoblje obračuna od 1. veljače 2015. do 25. veljače 2015.) od 4.958,61 kn, koja
razlika iznosi 82.833,79 kn, ovaj iznos prelazi iznos prijavljen po ovoj osnovi u
stečajnom postupku (74.743,24 kn).

10 Poslovni broj: 39. P-2406/2018.

41./ Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim za iznos od

74.743,24 kn, koji je tužiteljica prijavila po osnovi zateznih kamata zbog kašnjenja u
plaćanju tražbine utvrđene predstečajnom nagodbom. U preostalom dijelu, za iznos
od 6.922,44 kn, zahtjev za utvrđenjem osnovanosti tražbine je utvrđen neosnovanim.
Naime, tužiteljica iznos od 2.500,60 kn (77.243,84 kn - 74.743,24 kn) koji tvrdi da
potražuje po osnovi zateznih kamata temeljem predstečajne nagodbe potražuje
preko iznosa koji je po ovoj osnovi prijavila u stečajnom postupku. U preostalom
dijelu tužbenog zahtjeva, za iznos od 4.421,84 kn, tužiteljica tijekom postupka nije
iznijela činjenice niti predložila dokaze na okolnost osnovanosti ovog dijela tražbine
jer prije svega nije odredila na koju se od više prijavljenih i osporenih osnova tužbeni
zahtjev u ovom dijelu odnosi, već tek paušalno tvrdi da je suglasna s osporavanjem
tražbine u iznosu od 76.660,00 kn, jer da se radi o tražbinama nižih isplatnih redova,
a koji iznos stoga predmetnom parnicom radi utvrđenja tražbine nije obuhvatila, dok u
preostalom dijelu da je prijavljena tražbina osnovana jer proizlazi iz prijavi priloženih
isprava.

42./ Odluka o pravu stranaka na naknadu troškova postupka osniva se na
odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Radi ocjene omjera uspjeha
u konkretnom slučaju sud je, osim uspjeha u pogledu visine istaknutog zahtjeva
(uspjeh tužiteljice iznosi oko 91%), vodio računa i o uspjehu u pogledu osnova
zahtjeva, smatrajući da je, s obzirom na okolnosti slučaja, navedeno od bitnog
utjecaja na pravo stranaka na naknadu troškova postupka. Pri tome je uzeto u obzir
da je na troškove postupka, odnosno poduzimanje procesni radnji, od utjecaja
okolnost da se tužbenim zahtjevom tražilo utvrđenje tražbine koja proizlazi iz različitih
osnova (zatezne kamate na glavnicu iz predstečajne nagodbe i potraživanje u
preostalom dijelu glede kojeg, kako je prethodno izloženo, tužiteljica nije tijekom
parnice odredila na koju se od u prijavi navedenih i na ispitnom ročištu osporenih
tražbina radi dokazivanja osnovanosti kojih je tužiteljica u parnicu upućena zahtjev
odnosi). Raspravljanje ovih različitih osnova podjednako je utjecalo na nastale
troškove postupka, a tužiteljica je u konačnici uspjela u dokazivanju jedne od osnova
i to tražbine zateznih kamata, dok nije uspjela u dokazivanju druge osnove. U odnosu
na osnovu glede koje je uspjeha, tužiteljica nije u cijelosti uspjela glede visine u ovom
dijelu istaknutog tužbenog zahtjeva. Imajući navedeno u vidu, ocjena je ovog suda da
je omjer uspjeha tužiteljice u ovoj parnici 70%, a tuženika 30%.

43./ Stoga, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova potrebnih za
svrhovito vođenje postupka u postotku od 40% (razlika koja preostaje nakon što se
od postotka uspjeha tužiteljice u parnici oduzme postotak uspjeha tuženika u parnici).

44./ S obzirom na vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/2014,
118/2014 i 107/15 dalje Tarifa) (čl. 163. ZP)-a) i ispostavljeni troškovnik, tužiteljici su,
kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi zastupanja po
državnom odvjetništvu i to za:

- sastav odgovora na tužbu (T.br. 8/1 Tarife) u iznosu od 1.000,00 kn,
- sastav obrazloženih podnesaka od 13. veljače 2019. i 3. prosinca 2018. (T.br.
8/1 Tarife) u iznosu od po 1.000,00 kn, dakle ukupno 2.000,00 kn,
- zastupanja na ročištima 24. studenog 2020. i 5. studenog 2021. (omaškom
navedeno 24. studenog 2021. (T.br. 9/1 Tarife) u iznosu od po 1.000,00 kn,
dakle ukupno 2.000,00 kn,

11 Poslovni broj: 39. P-2406/2018.

- zastupanje na ročištu 16. srpnja 2019. (T.br. 9/2 Tarife, jer se radi o ročištu na

kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima) u iznosu od 500,00 kn.

45./ Nadalje, tužiteljici je priznat i trošak plaćenih predujmova za provedeno
vještačenje u ukupnom iznosu od 6.000,00 kn.

46./ Obzirom na ostvareni uspjeh u parnici, tužiteljici je dosuđena naknada
priznatih troškova (11.500,00 kn) u omjeru od 40 %, dakle u ukupnom iznosu od

4.600,00 kn.

47./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. prosinca 2021.

Sutkinja: Tina Šimović, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom
sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da joj je dostava
presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se
presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja
nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se
putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. tužitelju, po ŽDO Zagreb

2. tuženiku, po punomoćniku