1              Poslovni broj: Gž-971/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-971/2020-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marije Šimičić, članice vijeća u pravnoj tužiteljice B. J. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćnici B. P.-T., odvjetnici u R., protiv tuženika 1. M. Š. iz O., OIB: ... i 2. D. Š. iz O., OIB: ..., kao nasljednika iza pok. N. M. iz O., OIB: ..., i oba zastupana po punomoćnici I. P., odvjetnici u V., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-3965/19-5 od 28. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: P-3965/19-5 od 28. veljače 2020., te se predmet vraća
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

„1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Darovni ugovor zaključen dana 20. svibnja 1994. između L. T. O.: ... iz R., kao darodavca i N. M. O.: ... iz O., kao daroprimca, kojim darodavac L. T. daruje N. M. stan u zgradi u R. u ulici ..., kao posebnog dijela zgrade sagrađenoj na k.č.br. 463/1, dvosoban stan broj 13, na trećem katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, izbe i balkona ukupne površine 48,88 m2, upisan kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka u knjizi položenih ugovora: P., broj poduloška 865/zk. ul. 279 (u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. S. koji je u tijeku kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela upisan u novom zk. ul. 3290 k.o. S. na novoformiranoj k.č.br. 3653 kao 13. etaža).

II. Utvrđuje se da B. J., kao zakonskoj nasljednici iza pok. L. T. iz R., a koja je utvrđena nasljednikom temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci po javnom bilježniku V. Š. iz R. poslovni broj O-3705/2017 UPP/OS-115/17 od 6. prosinca 2017., pripada pravo vlasništva u cijelosti na nekretnini i upis prava vlasništva na njeno ime i u vlasništvo, stana u zgradi u R. u ulici ..., kao posebnog dijela zgrade sagrađenoj na k.č.br. 463/1, dvosoban stan broj 13, na trećem katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, izbe i balkona ukupne površine 48,88 m2, upisan kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka u knjizi položenih ugovora: P., broj poduloška 865/zk. ul. 279 (u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. S. koji je u tijeku kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela upisan u novom zk. ul. 3290 k.o. S. na novoformiranoj k.č.br. 3653 kao 13. etaža), što su 1. tuženi M. Š. i 2. tuženik D. Š., kao zakonski nasljednici N. M., dužni priznati i izdati joj valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva nekretnine sa njihovih imena i vlasništva na ime i vlasništvo tužiteljice u cijelosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se tužiteljici, da solidarno tuženima naknadi parnični trošak u iznosu od 40.625,00 kn, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

2. Nadalje, prvostupanjski je sud donio i rješenje slijedećeg sadržaja:

"Odbija se tužiteljica sa prijedlogom za izdavanje privremene mjere koja glasi:

"I. Zabranjuje se 1. tuženom M. Š., OIB: ..., O. i 2. tuženom D. Š. OIB: ..., O., da otuđe i opterete nekretninu, stan koji se nalazi u zgradi u R., ..., sagrađena na k.č.br. 463/1, dvosoban stan broj 13, na trećem katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, izbe i balkona ukupne površine 48,88 m2, upisan kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka u knjizi položenih ugovora: P., broj poduloška 865/zk. ul. 279 (u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. S. koji je u tijeku kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela upisan u novom zk. ul. 3290 k.o. S. na novoformiranoj k.č.br. 3653 kao 13. etaža 440/1000).

II. Određuje se upis ove privremene mjere u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, koji će upis provesti
odmah.

III. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka poslovni broj P-3965/19, odnosno do upisa prava vlasništva na ime B. J., OIB: ..., R."

3. Protiv navedene prvostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke: 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. odluka USRH i 70/19., dalje ZPP). Tužiteljica u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu u kojem u bitnome navode kako je žalba tužiteljice neosnovana pa predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim ugovor o darovanju zaključen 20. svibnja 1994. između darovatelja L. T. i daroprimateljice N. M. (sestre darovatelja), u kojem je predmet ugovora stan u R. točno označen u članku I. navedenog ugovora (str. 9. i 10. spisa). Za napomenuti je kako je tužiteljica kći i zakonska nasljednica sada pok. darovatelja L. T., a tuženici sinovi i zakonski nasljednici sada pok. daroprimateljice N. M.

U svezi sa tužbenim zahtjevom za utvrđenjem ugovora o darovanju ništetnim jest i zahtjev tužiteljice da se nakon utvrđenja ugovora ništetnim utvrdi vlasnicom predmetnog stana te ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na ovoj nekretnini. Ovdje je za istaknuti kako je na temelju spornog ugovora o darovanju daroprimateljica N. M. ishodila uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana.

7. Za napomenuti je kako je tek Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 26/21., dalje ZOO/05), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. ugovor o darovanju reguliran propisom koji je donijela Republika Hrvatska. Tako se valjanost ugovora o darovanju sklopljenih do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuje na temelju odredaba paragrafa 938. do 956. Općeg građanskog zakonika, dalje OGZ, koji su se primjenjivali kao pravna pravila. Pravni propisi pa tako i OGZ, doneseni prije 6. travnja 1941. primjenjuju se u Republici Hrvatskoj na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91.).

8. Nakon razmatranja žalbe tužiteljice, odgovora na žalbu tuženika, pobijane presude i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

9. Jedno od glavnih pitanje u ovom sporu jest, je li u predmetnom slučaju darovanja izvršena prava predaja u posjed darovane nekretnine daropromateljici, pravnoj prednici tuženika pod 1) M. Š. i pod 2) D. Š. Naime ukoliko nije izvršena prava predaja predmetne nekretnine u posjed daroprimateljici tada bi predmetni ugovor bio ništav (sada ništetan) bez obzira što je na temelju istog izvršena uknjižba prava vlasništva na ime daroprimateljice N. M. Nakon njezine smrti 1. siječnja 2019., Općinski je sud u Rijeci u ostavinskom predmetu O-86/19 donio rješenje o nasljeđivanju, na temelju kojeg je potom Općinski sud u Rijeci pod poslovnim brojem: Z-9823/2019 dana 11. travnja 2019. donio rješenje kojim je na predmetnom stanu dopustio uknjižbu prava vlasništva u korist M. Š. i D. Š. (sada tuženika u ovom postupku) i to za po 1/2 dijela (str. 139 spisa).

10. Paragrafom 943. OGZ-a je propisano slijedeće: „Iz darovne pogodbe, koja je učinjena samo usmeno bez prave predaje darovane stvari, daroprimac ne zadobiva nikakva tužbenog prava. Ovo pravo treba da je na pismenoj ispravi osnovano.“

11. U vrijeme zaključenja spornog ugovora o darovanju nekretnine u svibnju 1993. prema ustaljenoj sudskoj praksi bilo je potrebno da je takav ugovor sklopljen u formi sudskog zapisnika. Ugovor o darovanju nekretnine koji ne bi bio zaključen u formi sudskog zapisnika imao bi pravni učinak ako je nekretnina predana u posjed daroprimca, tj. ako je izvršena prava predaja. U protivnom on bio zbog nedostatka ogovarajućeg oblika - forme, bio ništav (sada ništetan), u smislu odredbe članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), koji se zakon primjenjuje u smislu odredbe članka 1163. stavak 1. ZOO-a/05.

12. Iz spornog ugovora o darovanju razvidno je kako je on sklopljen u pisanom obliku ali ne i u potrebnoj formi sudskog zapisnika. Stoga je, a kao što je već navedeno, trebalo utvrditi je li u konkretnom slučaju bila izvršena prava predaja stana daroprimateljici, sada pok. N. M.

13. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud zaključio kako je u predmetnom slučaju izvršena prava predaja u posjed predmetnog stana daroprimateljici N. M., ovo bez obzira što je u predmetnom stanu, nakon sklopljenog ugovora, nastavio živjeti darovatelj L. T. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako do ovog zaključka (o pravoj predaji u posjed stana daroprimateljici) prvostupanjski sud prvenstveno dolazi na temelju iskaza samih tuženika pod 1) M. Š. i pod 2) D. Š., koji su u vrijeme izvođenja dokaza njihovim saslušanjem, saslušani u svojstvu svjedoka, budući je u to vrijeme njihova majka, daroprimateljica N. M. bila živa i tuženica u ovom parničnom postupku.

14. Kako su tuženici pod 1) M. Š. i pod 2) D. Š. nedvojbeno zainteresirani za ishod spora, a što su svakako bili i dok je njihova majka-daroprimateljica bila živa, to načelno govoreći nisu najpouzdaniji izvor saznanja odlučnih činjenica, pa tako ni o tome je li u predmetnom slučaju izvršena prava predaja stana u posjed daroprimateljice. Ovo dakako ne znači da oni ne mogu govoriti istinu niti da sud na njihovim iskazima ne smije temeljiti svoju odluku. Međutim kako je prvostupanjski sud propustio detaljno analizirati druge izvedene dokaze, posebno iskaze svjedoka, i dovesti ih u vezu sa kazivanjem tuženika pod 1) M. Š. i pod 2) D. Š. u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, to se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako je daroprimateljici N. M. izvršena prava predaja predmetnog stana u posjed.

15. Nadalje, pod pretpostavkom da je daroprimateljici N. M. zaista izvršena prava predaja predmetnog stana u posjed to još ne znači da bi predmetni tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan. Naime, tužiteljica u žalbi ponavlja kako je predmetni stan bio bračna stečevina i zajedničko vlasništvo sada pok. L. T. i njegove supruge H. T., te da sukladno tome darovatelj L. T. nije smio raspolagati sa zajedničkom imovinom bez suglasnosti drugog bračnog druga na način da je sklopio predmetni ugovor o darovanju. Prvostupanjski sud ove sporne okolnosti nije dostatno raspravio.

16. S tim u svezi je za napomenuti kako otuđenje ili opterećenje zajedničke imovine spada u posao koji prelazi granice redovitog upravljanja, pa je i pravni posao koji bi sklopio samo jedan bračni drug, a kojim bi otuđio ili opteretio zajedničku nekretninu nevaljan. Raspolaganje zajedničkom imovinom pojedinog bračnog druga bez suglasnosti drugog bračnog druga nije dopušteno. Takvo raspolaganje je nedopustivo jer dok postoji zajednička imovina, odvojeni samostalni dio zajedničke imovine pojedinog bračnog druga ne postoji, pa stoga niti jedan bračni drug nije smio otuđiti zajedničku imovinu pravnim poslom.

Ukoliko je predmetni stan zaista bio bračna stečevina sada pok. darovatelja i njegove supruge H. T. i njihova zajednička imovina (na temelju propisa koji su bili na snazi u vrijeme eventualnog stjecanja), tada bi u svezi sa sklapanjem predmetnog ugovora o darovanju i njegove valjanosti trebalo ocijeniti i postupanje odnosno savjesnost daroprimateljice N. M., ali i same supruge darovatelja u svezi sa pitanjem je li poduzela razumne mjere da zaštiti svoja eventualna vlasnička prava na predmetnoj nekretnini, odnosno da spriječi stjecanje prava vlasništva trećih, savjesnih stjecatelja.

17. Međutim prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje kako u pogledu pitanja prave predaje u posjed predmetnog stana daroprimateljici, tako i u pogledu pitanja je li predmetni stan predstavljao zajedničko vlasništvo daroprimatelja i njegove supruge te s tim u svezi posljedica koje bi takva činjenica mogla imati na valjanost predmetnog ugovora o darovanju. Na ovaj je način ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Slijedom navedenog trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo u suglasju sa odredbom članka 370. ZPP-a.

18. Također za reći je i slijedeće. Već je navedeno kako je predmet spora utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju koji su sklopili darovatelj L. T. i daroprimateljica N. M. Predmetnu tužbu je nakon smrti L. T. podnijela njegova kći i zakonska nasljednica B. J., dok su nakon smrti tuženice N. M. (daroprimateljice) postupak preuzeli njezini sinovi i zakonski nasljednici M. Š. (sada tuženik pod 1) i D. Š. (sada tuženik pod 2).

19. Međutim, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako pok. darovatelj L. T. pored kćeri i zakonske nasljednice B. J. (tužiteljice u ovom postupku) ima i kći te zakonsku nasljednicu D. T., koja nije parnična stranka.

20. S tim u svezi za reći je kako u hrvatskom građanskom procesnom pravu postoji jedan poseban vid suparničarstva tzv. nužno, kod kojeg tužitelj mora tužbom obuhvatiti sve subjekte koji su sudionici određenog materijalno pravnog odnosa. Glavna razlika između nužnog i jedinstvenog suparničarstva (koje je regulirano člankom 201. ZPP-a) jest ta što kod nužnog suparničarstva svi sudionici određenog materijalno pravnog odnosa moraju biti obuhvaćeni tužbom. S druge pak strane, jedinstveni suparničari ne moraju zajedno tužiti ili biti tuženi , ali ako jesu, spor se može riješiti samo na jednak način prema svima. Svi nužni suparničari ujedno su i jedinstveni, ali obrnuto nije slučaj.

21. U slučaju tužbe kojom se zahtijeva utvrđenje u cijelosti nekog ugovora ništetnim, kao u predmetnom slučaju, parnične stranke moraju biti sve ugovorne stranke, a ako njih nema onda njihovi nasljednici. Ako tužitelj tužbom ne bi obuhvatio sve nužne suparničare tada bi sud tužitelju trebao vratiti tužbu te ga pozvati u smislu odredbe članka 109. ZPP-a da je dopuni i to tako da kao tuženike označi sve nužne suparničare, a sve pod prijetnjom zakonskih posljedica predviđenih navedenim člankom. Naime ako svi nužni suparničari nisu obuhvaćeni tužbom postoji procesnopravna smetnja za postupanje po tužbi i vođenje parnice. O navedenim okolnostima prvostupanjski sud nije vodio računa pa će u ponovljenom postupku razmotriti jesu li svi nužni suparničari obuhvaćeni tužbom, te ako nisu vratiti će tužiteljici tužbu radi dopune.

22. Kako se radi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može ispitati jesu li u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.), za donošenje predložene privremene mjere to je žalbu tužiteljice trebalo uvažiti te i pobijano prvostupanjsko rješenje ukinuti i vratiti predmet u ovom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

23. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega razmotriti iskazana pravna shvaćanja drugostupanjskog suda i u tom smislu iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje je ukazano, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, parničnom trošku i prijedlogu za određivanje privremene mjere.

 

U Splitu 17. studenog 2021.