Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA P-9439/2015 OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz T., O.:
…, koja je zastupana po punomoćniku Z. D., odvjetniku u
T., protiv tuženika pod 1. N. J., O.: … i pod 2. M.
J., oboje iz T., O.: …, oboje
zastupani po punomoćnici M. M., odvjetnici u T., radi utvrđenja i zabrane
uznemiravanja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti
zamjenika punomoćnika tužitelja I. N., odvjetnice u T. i zamjenika
punomoćnika tuženika M. G., odvjetničkog vježbenika kod M. M.,
odvjetnice u T. te proglašenja presude od 16. prosinca 2021.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženima ad 1) N. J. i 2) M. J. da priznaju
tužiteljici L. Z. njeno predmnijevano pravo služnosti puta, staze i kolnika kao
teret na poslužnoj nekretnini označenoj kao čest zem. 1811/21 k.o. T. zk. ul.
5852, a u korist čest. zgr. 1954 k.o. T. i čest zem. 1811/20 k.o. T. kao
povlasnih nekretnina, te da trpe da se tužiteljica i treće osobe koje ona pušta da tuda
dolaze do nje voze po poslužnoj nekretnini motornim vozilom i biciklom, te da
propuštaju činiti na poslužnoj nekretnini ono što su zbog tužiteljičina ovlaštenja dužni
propuštati, a posebno da na istoj parkiraju motorna vozila ili druge pokretne stvari
koje onemogućavaju nesmetanu vožnju te im se zabranjuje da to čine.
II. Nalaže se tuženima ad 1) N. J. i 2) M. J. da prestanu
parkirati i ostavljati motorna vozila na dijelu čest. zem. 1811/20 k.o. T. koji dio u
skici lica mjesta izrađenoj od vještaka Z. R. dana 21.6.2019. godine
označen slovima C-D-E-M-L-K-C i obojan plavom bojom, te im se zabranjuje svako
takvo ili slično uznemiravanje koje onemogućava ili bitno ograničava tužiteljicu da se
motornim vozilom doveze u garažu izgrađenu na zapadnom dijelu čest. zem.
1811/20 k.o. T. koja je u skici lica mjesta izrađenoj od vještaka Z. R.
dana 21.6.2019. godine označen slovima l-J-K-L-l i obojan žutom bojom.
III. Dužni su tuženici u roku 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu
od 20.050,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 31. srpnja 2015. podnijela tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja
i zabrane uznemiravanja. U tužbi se navodi da tužiteljica zajedno sa svojim pravnim
prednicima od 1995. izvršava sadržaj stvarne služnosti staze i kolnika na poslužnoj
nekretnini čest. zem. 1811/21 u korist povlasne nekretnine čest. zem. 1811/20, sve
k.o. T.. Međutim, tuženici odbijaju trpjeti to njezino pravo zbog čega je tužiteljica
stala s predmetnom tužbom. Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenje prava
stvarne služnosti kolnika u korist povlasnih čest. zem. 1811/20 i čest. zgr. 1594. na
teret poslužne čest. zem. 1811/21, sve k.o. T. te propuštanje parkiranja motornih
vozila i drugih pokretnih stvari na poslužnoj nekretnine, sve na način kako je to
specificirano u izreci presude. U pogledu čest. zem. 1811/20 k.o. T. i to realnog
dijela tužiteljica traži zabranu uznemiravanja parkiranjem na tom dijelu, sve na način
kako je to specificirano u izreci presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev ističući
prigovor presuđene stvari. Tuženici su osporili postojanje služnosti kolnog puta, dok
nisu osporili pravo prolaza pješke.
3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem ZU 3980, 5851, 5852, k.o. T.,
ugovora o darovanju od 4. siječnja 2010., ugovora o prodaji nekretnina od 15.
siječnja 1995., kupoprodajnog ugovora od 12. rujna 1997., očevidom na licu mjesta
uz sudjelovanje vještaka mjernika, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka
Z. R., ing. geod. od 24. lipnja 2019., usmenim vještačenjem po vještaku
mjerniku Z. R., ing. građ., saslušanjem tužiteljice L. Z.,
saslušanjem tužene pod 1. N. J. i tuženika pod 2. M. J., čitanjem
Z. 5851, 5420, 3980, 5852, sve k.o. T., čitanjem povijesnog izvatka iz zemljišne
knjige za čest. zem. 1811/20/21/11 i čest. zgr. 1954, sve k.o. T., saslušanjem
svjedoka D. Ć., D. R., I. K., P. S., M. S., te
čitanjem spisa O. suda u T. P.-719/06.
4. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje ZPP, u svezi s odredbom
čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne Novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom
sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove
spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je
na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja u postupku su izvedeni
predloženi dokazi, te su na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza
zajedno i rezultata cjelokupnog postupka utvrđene slijedeće činjenice.
7. S obzirom na istaknuti prigovor presuđene stvari najprije je potrebno raspraviti osnovanost/neosnovanost tog prigovora.
8. Čitanjem spisa O. suda u T. P.-719/06 sud je utvrdio:
- da su stranke u tom spisu bile D. Z. kći P. (tužiteljica) i N. i
M. J. (tuženici),
- da je u tom spisu tužbeni zahtjev bio zahtjev za zabranom parkiranja na realnom dijelu čest. zem. 1811/20 k.o. T..
9. Čitanjem ovog spisa sud je utvrdio:
- da su stranke u ovom postupku L. Z. (majka D. Z.) – tužiteljica i N. i M. J. – tuženici,
- da je L. Z. singularni pravni sukcesor D. Z. temeljem pravnog posla – darovanje,
- da je tužbeni zahtjev utvrđenje prava služnosti na na teret poslužne čest.
zem. 1811/21, u korist povlasnih čest. zem. 1811/20 i čest. zgr. 1594., sve k.o. T.
te zabrana uznemiravanja parkiranjem na realnom dijelu čest. zem. 1811/20 k.o.
T..
10. Dakle, u konkretnom slučaju ne postoji subjektivni identitet spora. Dakle,
stranke iz predmeta P-719/06 i ovog predmeta nisu iste, jer se razlikuje osoba
tužitelja. Nadalje, tužiteljica L. Z. je singularni pravni sukcesor D. Z.
temeljem pravnog posla – darovanja, a ne nasljednica (univerzalni pravni sukcesor),
kako to pogrešno prikazuju tuženici. Subjektivni identitet spora odnosi se na
univerzalne pravne sukcesore, a ne singularne.
Stoga je dakle prigovor presuđene stvari neosnovan jer je za osnovanost toga
prigovora potreban subjektivni i objektivni identitet spora, čega u konkretnom slučaju
nema.
U pogledu objektivnog identiteta spora za istaknuti je da u spisu P-719/06
predmet spora nije bilo utvrđenje služnosti puta na čest. zem. 1811/21 k.o. T.,
dok je u pogledu čest. zem. 1811/20 k.o. T. činjenična osnova spora različita.
Slijedom svega navedenog istaknuti prigovor presuđene stvari je neosnovan
jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a.
11. Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika sud je utvrdio:
- da je lik-ABCDA- na skici lica mjesta izrađenoj od strane vještaka R.
obojan crvenom bojom u naravi jedini mogući kolni prilaz kao poveznica s javne
gradske ulice D. F. T.” do spornog betoniranog dvorišta C,D,E,M,L,K,C,
obojano plavo i garaže K,L,I,J,K obojano žutom bojom,
- da kolni prilaz A,B,C,D,A obojan crvenom bojom odgovara zemljišnoknjižnoj
čestici čest. zem. 1811/21 k.o. T. koja je evidentirana kao put u Z. 5852 k.o.
T. i odgovara katastarskoj čest zem. 2648 upisanoj u P. 3485 k.o. T.,
- da su garaža (lik J,K,I,L,K. obojan žutom bojom i dvorište (lik
K,C,D,E,M,L,K,C obojan plavom bojom) položeni na čest. zem. 1811/20 k.o. T.,
- da su čest. zem. 1811/21 (lik obojan crvenom bojom) i realni dio dvorišta (dio
lika obojanog plavom bojim omeđen slovima K,C,D,L,K) jedini prilaz od javne
gradske ulice do garaže i kuće (stambene zgrade) na čest. zgr.
1954, sve k.o. T. te da je taj prilaz širok 3 m.
12. Usmeno saslušan vještak je uspješno otklonio prigovore tuženika. Naime,
vještak je objasnio da je žuti lik na skici izmjere nedvojbeno garaža jer taj objekt po
svim osnovnim elementima konstrukcije namijenjen za parkiranje vozila u mirovanju,
dakle garaža. Također je vještak istakao da je zadatak vještaka identifikacija
nekretnina na kojima je položen predmet spora, dok je pitanje vlasništva i posjeda
nekretnina u nadležnosti suda.
Sud nalaz i mišljenje vještaka R. prihvaća kao logičan, uvjerljiv, dovoljno
obrazložen i izrađen sukladno pravilima struke.
13. Nakon izvedenih dokaza sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je kao vlasnica čest. zem. 1811/20 i 1811/21 te čest. zgr. 1954, sve k.o.
T. bila uknjižena I. V. rođ. M., što proizlazi iz priloženih povijesnih
izvadaka iz zemljišne knjige,
- da su ona i njezin suprug M. V. realno podijelili čest. zem. 1811/20 i čest. zgr. 1954, sve k.o. T., što proizlazi iz suglasnog iskaza tužitelja i tuženika,
- da je I. V. 15. siječnja 1995. bivšem suprugu tužiteljice P. Z. prodala:
1. realne dijelove čest. zem. 1811/20, i to garažu i vrt uz garažu
površine 40m2,
2. posebni dio čest. zgr. 1954, i to stan na I. katu i potkrovlju kojem pripadaju vanjske stepenice,
3. pravo služnosti puta od javne gradske ulice P. D. (današnja
ulica dr. F. T.) do stana i garaže,
- da je I. V. navedene realne dijelove čest. zem. 1811/20 i posebni
dio čest. zgr. 1954, sve k.o. T. P. Z. (pravnom predniku tužiteljice) prodala
15. siječnja 1995., te da je kupoprodaja u cijelosti izvršena na način da je kupac
odmah isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti i stupio u posjed kupljenih nekretnina i
stvarne služnosti,
- da su predmetne nekretnine zemljišnoknjižno nesređene tj. nije izvršeno
etažiranje zbog čega se kupac P. Z. uknjižio kao suvlasnik temeljem aneksa
ugovora o prodaji nekretnine od 19. siječnja 1996. (str. 2G spisa P-719/06), dok se
nije uknjižio kao ovlaštenik predmetne služnosti puta je je u kupoprodajni ugovor
unesena katastarska oznaka puta (kat. čest. 2648) bez zemljišnoknjižne oznake
(čest. zem. 1811/21k.o. T.),
- da je I. V. tuženiku M. J. 12. rujna 1997. prodala:
1. posebni dio čest. zgr. 1954, i to stan u prizemlju,
2. realne dijelove čest. zem. 1811/20, i to dvorište sa sjeverne strane
kuće (plavi lik u skici vještaka R.) te vrt s južne strane s ljetnom
kuhinjom,
3. ½ dijela čest. zem. 1811/21 u naravi put.
- da je navedeni kupoprodajni ugovor u cijelosti ispunjen 12. rujna 1997. na
način da je kupac u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu i stupio u posjed kupljene
nekretnine,
- da je potom 31. listopada 1997. kupac M. J. pola kupljene
nekretnine darovao supruzi N. J., što proizlazi iz priloženog povijesnog
izvatka iz zemljišne knjige (str. 117. spisa),
- da su predmetne nekretnine zemljišnoknjižno nesređene tj. nije izvršeno
etažiranje zbog čega su tuženici M. i N. J. uknjiženi kao suvlasnici,
- da su N. i M. J. uknjiženi kao suvlasnici puta čest. zem.
1811/21 k.o. T., svaki za po ½ dijela cijelog, temeljem kupoprodaje od I.
V. i V. Z., što proizlazi iz priloženog povijesnog izvatka iz zemljišne
knjige (str. 122. spisa),
- da je P. Z. tuženoj N. J. pokazao i dao primjerak svog
kupoprodajnog ugovora kako bi ona i suprug znali što je on točno kupio od I.
V. (str. 53. spisa P-719/06),
- da tuženicima N. i M. J. nije moglo biti nepoznato da P.
Z. ima pravo služnosti kolnog pristupa u garažu, jer predmetna garaža nema
drugog pristupa s javne ulice, što je sud utvrdio prilikom očevida (str. 63. ovog
spisa),
- da je P. Z. bio zaposlen u splitskoj tvrtki „K.“ kao terenski
radnik tako da je svoj automobil marke „F. S.“ parkirao u predmetnoj garaži
kad je bio kod kuće tj. nije bio na terenu, što proizlazi iz iskaza samog P. Z.
(str. 53. spisa P-719/06), dok iz iskaza tužene N. J. proizlazi da je P.
Z. imao automobil (str. 46. spisa P-719/06),
- da su odnosi između obitelji Z. i J. dok je P. Z. parkirao svoj
automobil u predmetnoj garaži bili korektni tako da su se supružnici J. sa
svojim automobilima zaustavljenim na predmetnom pristupnom putu ili dvorištu
pomicali kako bi P. Z. mogao sa svojim automobilom ući ili izaći iz garaže, što
proizlazi iz iskaza P. Z. i N. J. (str. 46. i 47. spisa P-719/06),
- da je tužena N. J. dok je P. Z. parkirao svoj automobil u
predmetnoj garaži njemu rekla da će svoj automobil zaustavljen u dvorištu
pomaknuti po potrebi, što proizlazi iz njezinog iskaza (str. 47. spisa P-719/06),
- da problema u pogledu prolaza do garaže i parkiranja u garaži nije bilo dok
je P. Z. jedini iz svoje obitelji parkirao svoj osobni automobil u garaži,
- da je kćerka P. Z. D. Z. svoj motocikl parkirala ispred garaže,
te se tuženici tome nikada nisu protivili dok D. Z. nije ustala s tužbom protiv
njih, što proizlazi iz iskaza same tužene N. J. (str. 46. i 47. spisa P-719/06),
- da je P. Z. kupljenu nekretninu s navedenom služnosti puta 2006.
darovao kćerki D. Z. te da su u to vrijeme njegova djeca imali osobne
automobile „G.“ i „R. twingo“ koje su parkirali u predmetnoj garaži, (str. 54.
spisa P-719/06),
- da su problemi između parničnih stranaka odnosno obitelji Z. i J.
počeli kad je D. Z., nakon što joj je otac P. Z. darovao predmetnu
nekretninu, tuženiku M. J. rekla da tuženici više ne parkiraju svoj
automobil ispred njezine garaže jer ona želi nesmetan prolaz do garaže (str. 45. spisa P-719/06),
- da je D. Z. predmetne nekretnine 2010. darovala majci L. Z., koja se uknjižila kao vlasnica,
- da iz suglasnih iskaza parničnih stranaka, dakle tužiteljice i tuženika, proizlazi:
- da je čest. zem. 1811/20 realno podijeljena na način da je tužiteljica
vlasnica garaže i vrta južno od površine 40 m2 te stana na I. katu i
potkrovlju (čest. zgr. 1954),
- da su tuženici je jednakim dijelovima suvlasnici stana u prizemlju
(čest. zgr. 1954), te dvorišta (plavi lik na skici vještaka R. i vrta s
ljetnom kuhinjom južno od kuće (stambene zgrade parničnih stranaka)
– čest. zem. 1180/20,
- da je čest. zem. 1811/20 k.o. T. zemljišnoknjižno nesređena zbog
čega su parnične stranke uknjižene u zemljišnoj knjizi u idealnim
dijelovima, međutim, usprkos tome među strankama nema spora oko
pitanja prava vlasništva realnih dijelova,
- da su tuženici vlasnici, svaki za po ½ dijela cijele čest. zem. 1811/21
k.o. T. koja je u naravi pristupni put od javne gradske ulice dr. F.
T. do čest. zem. 1811/20, sve k.o. T.,
- da tuženici ne spore tužiteljici, kao svakodobnoj vlasnici navedenih
realnih dijelova čest. zem. 1811/20 i posebnog dijela čest. zgr. 1954,
sve k.o. T., pravo prolaza pješke od javne gradske ulice dr. F.
T. do stan i garaže,
- da tuženici osporavaju da tužiteljica, kao svakodobna vlasnica, navedenih povlasnih nekretnina, ima pravo kolnog pristupa.
14. Iz utvrđenih činjenica proizlazi:
- da se u konkretnom slučaju radi se o zemljišnoknjižno nesređenim
nekretninama, jer nije izvršeno etažirnje, međutim, usprkos tome među strankama
nema spora u pogledu prava vlasništva,
- među strankama nema spora niti u pogledu prava prolaska pješice,
- sporno je među strankama pitanje ima li svakodobni vlasnik realnog dijela
čest. zem. 1811/20 i posebnog dijela čest. zgr. 1954. pravo kolnog prolaza preko
cijele čest. zem. 1811/21 i realnog dijela čest. zem. 1811/20 (dio lika obojanog
plavom bojom omeđen slovima K,C,D,L,K).
15. S tim u vezi za navesti je slijedeće.
P. Z. je 15. siječnja 1995. kupio i stupio u posjed realnog dijela čest.
zem. 1811/20 – garaže i vrta i posebnog dijela čest. zgr. 1954. - stana na I. katu i u
potkrovlju. Po proteku 10 godina (15. siječnja 2005.) aktivnog, samostalnog i
kvalificiranog posjedovanja tih nekretnina P. Z. je postao samovlasnik
navedenih realnih (garaža i vrt) i posebnih dijelova (stan) temeljem redovne
dosjelosti, a sukladno odredbi čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01,
79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), dalje ZV.
Naime, odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu
kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da
bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni
posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u
vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina
neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da
samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je
dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine
protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
Čl. 160. st.1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći
onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se
istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog
članak propisano je da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za
koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni
i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
16. Stoga su se na strani pravnog prednika tužiteljice P. Z. 15. siječnja
2005. (protek roka posjedovanja od 10 godina) ispunile zakonske pretpostavke za
stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. i 160. ZV.
Tako stečeno vlasništvo (stana, garaže i vrta) je darovanjima preneseno na D.
Z., a potom na L. Z. (tužiteljicu) koja je danas uknjižena vlasnica.
17. Na jednak način, dakle dosjelošću, tuženici su stekli pravo vlasništva svog
realnog dijela čest. zem. 1811/20 – dvorišta (plavi lik u skici vještaka R. i vrta s
ljetnom kuhinjom južno od kuće (stambene zgrade) i posebnog dijela čest. zgr. 1954.
- stana u prizemlju.
Tuženici su u aktivni, samostalni i kvalificirani posjed stupili kupoprodajom 17.
rujna 1997. tako da su se pretpostavke za stjecanje dosjelošću navedenih realnih
dijelova i posebnog dijela ispunile 17. rujna 2007. (protek roka od 10 godina).
18. Za istaknuti je da učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure)
u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. Stoga je kod stjecanja
prava vlasništva dosjelošću upis u zemljišnu knjigu deklaratorne, a ne konstitutivne
naravi. Slijedom navedenog, etažiranje i uknjižba etažiranja na čest. zem. 1811/20 i
čest. zgr. 1954 sve k.o. T. imati deklarativni učinak u pogledu već stečenog
prava samovlasništva. Takav deklarativni upis imat će za posljedicu usklađenje
stvarnog stanja sa zemljišnoknjižnim stanjem.
19. Kao što su kupci Z. i J. poštivali izvršenu diobu od strane
prodavateljice I. V. i kupili svoje nekretnine sukladno izvršenoj diobi čest.
zem. 1811/20 i čest. zgr. 1954 sve k.o. T., jednako tako su poštivali i
uspostavljenu služnost puta na teret cijele čest. zem. 1811/21 i realnog dijela čest.
zem. 1811/20 (dio lika obojanog plavom bojom omeđen slovima K,C,D,L,K) u korist
garaže i stana na realnom dijelu čest. zem. 1811/20 (žuti lik u skici vještaka R.) i
stan na katu i potkrovlju čest. zgr. 1954, sve k.o. T..
Naime, tuženici su uredno pomicali svoje automobile kako bi P. Z. sa
svojim automobilom prošao do garaže. Takvo stanje je bilo do 2006. kad je P.
Z. svoje nekretnine darovao kćerki D. Z..
20. Iz utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi da je 15. siječnja
1995. P. Z. osim navedenih nekretnina kupio i pravo služnosti puta od javne
gradske ulice P. D. (današnja ulica dr. F. T.) do stana i garaže.
Nadalje, ta služnost puta obuhvaća kolni pristup širine 3m koliko je potrebno
za prolaz motornog vozila.
21. Da se u konkretnom slučaju radi o kolnom pristupu razvidno je iz
slijedećeg:
- u kupoprodajnom ugovoru od 15. siječnja 1995. navodi se da su predmet
ugovora čest. 1811/20 i čest. 1954 i čest. puta 2648 T.. Nakon što je navedeno
koje realne dijelove čest. 1811/20 i koje posebne dijelove čest. 1954 kupuje P.
Z. navedeno je da ih kupuje s pravom korištenja puta od ulaza s ulice P.
D. (današnja ulica dr. F. T.) do stana i garaže,
- provedenim vještačenjem i očevidom na terenu sud je utvrdio da se ta
služnost proteže preko cijele čest. zem. 1811/21 (crveni lik u skici vještaka R.) i
realnog dijela čest. zem. 1811/20 (dio lika obojanog plavom bojom omeđen slovima
K,C,D,L,K. u skici vještaka R.) u širini od 3 m. Naime, taj pristup je jedini pristup
za garažu i stan na javnu gradsku ulicu dr. F. T.. Drugi pristup ne postoji,
- s obzirom da se radi o pristupu garaži onda se po zdravoj logici radi o
kolnom pristupu.
22. Upravo zato što garaža podrazumijeva kolni pristup tuženici su pokušali
osporiti da se radi o garaži, a koji prigovor je uspješno otklonjen provedenim
vještačenjem. Također je za istaknuti da prigovor da predmetna garaža nije
legalizirana nije odlučan za odluku u ovoj pravnoj stvari.
23. Da se u konkretnom slučaju radi o kolnom pristupu razvidno je i iz
činjenice da se u kupoprodajnom ugovoru od 15. siječnja 1995. i aneksu tog ugovora
od 19. siječnja 1996. navodi pravo stvarne služnosti puta.
Odredbom čl. 190. ZV-a koja nosi naziv „O služnostima puta“ propisano je:
(1) Vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten je time hodati
tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude; ima li pravo progoniti stoku,
ovlašten je time i služiti se kolicima; a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po
poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom.
(2) Pravo hodati stazom ne obuhvaća ovlast jahati niti voziti se biciklom, a ni
gurati bicikl po poslužnoj nekretnini; pravo progoniti stoku ne obuhvaća ovlast vući
teške terete preko poslužnoga zemljišta; pravo voziti se po poslužnoj nekretnini ne
obuhvaća pravo tuda goniti nevezanu stoku.
(3) Prostor za izvršavanje na poslužnoj nekretnini prava ići stazom, progoniti
stoku i prava kolnika treba biti toliki koliko je nužno da bi ih se izvršavalo, s obzirom
na mjesne prilike. Ako bi putovi i staze postali neuporabljivi zbog poplave ili kojega
drugoga slučaja, mora se do uspostave prijašnjega stanja odrediti novi prostor, ako
nadležna vlast odmah ne poduzme potrebne mjere.
24. Iz citirane odredbe razvidno je da se pod zakonskim terminom „služnost
puta“ podrazumijevaju tri vrste služnosti puta pravo staze (servitus itineris), progon
stoke (servitus actus) i pravo kolnika (servitus viae). Upravo zato naziv čl. 190. ZV-a
glasi „O služnostima puta“.
Stoga dakle, termin služnost puta iz predmetnog kupoprodajnog ugovora
obuhvaća sve služnosti puta iz čl. 190. ZV-a.
Kod takvog stanja stvari neosnovan je prigovor tuženika da bi tužiteljica kao
svakodobni vlasnik proglasnih nekretnina imala samo služnost staze. Da su
ugovorne stranke, prodavatelj i kupac, željeli ugovori samo služnost staze onda bi
ugovorili služnost prolaska pješice.
Ovdje je za istaknuti da je na širem splitskom, trogirskom i omiškom području
u govornom jeziku uobičajeno za služnost kolnog pristupa koristi termin „pravo puta“,
dok je za pravo staze uobičajeno koristi termin „pravo prolaska pješice“. Sukladno
tome zemljišne knjige s ovog područja imaju takve upise služnosti – pravo prolaska
pješice i pravo puta u širini 3m.
25. Odredbom čl. 229. st. 1. ZV-a propisano je da se stvarna služnost osniva
se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno
posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne
nekretnine nije se tome protivio.
26. U konkretnom slučaju, kako je naprijed utvrđeno tužiteljica je sa svojim
pravnim prednicima predmetnu služnost staze (prolaska pješice) izvršavala od 15.
siječnja 1995. (trenutak kupoprodaje i stupanja u posjed) do danas (2021.), što
tuženici ne spore, niti su se tome protivili, pa je služnost staze tužiteljica stekla 15.
siječnja 2015. (protek roka dosjedanja od 20 godina), sukladno odredbi čl. 229. st. 1.
ZV-a. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje predmnjevanje služnosti staze.
Tužbenim zahtjevom tužiteljica može tražiti manje od onoga što joj pripada.
27. U pogledu služnosti kolnika, bivši suprug tužiteljice P. Z. je tu
služnost izvršavao tako što je svoj automobil „F. S.“ parkirao u predmetnoj
garaži. On je tu služnost izvršavao u periodu od 15. siječnja 1995. (trenutak
kupoprodaje i stupanja u posjed) do 18. travnja 2006. (trenutak darovanja kćerki
D. Z.). Njegova kćerka D. Z. prije darovanja je tu služnost izvršavala
prolaskom motociklom, kao član obitelji P. Z., svakodobnog vlasnika
povlasnih nekretnina. Nakon darovanja tu služnost je izvršavala kao svakodobni
vlasnik povlasnih nekretnina prvo prolaskom motociklom, a nakon toga i osobnim
automobilom. Njezin brat je služnost izvršavao prolaskom svojim osobnim
automobilom i to kao član obitelji svakodobnog vlasnika povlasnih nekretnine, prvo
sestre D. Z., a potom majke L. Z..
Stoga je prigovor tuženika da tužiteljica L. Z. nema automobil nije
odlučan jer ona služnost izvršava preko svoje djece.
28. Za istaknuti je i to da je za stjecanje služnosti potrebno izvršavati služnost
puta u periodu od 20 godina, a da se vlasnik poslužne nekretnine tome nije protivio.
Stoga je u nastavku potrebno raspraviti je li u konkretnom slučaju bilo
protivljenja tuženika kao vlasnika poslužne nekretnine.
U periodu od 15. siječnja 1995. (trenutak kupoprodaje i stupanja u posjed
predmetne služnosti) pa do 2006. (darovanje kćerki D. Z.) takvog protivljenja
od strane tuženika nije bilo. Naime, dok je P. Z. (pravni prednik) tužiteljice
izvršavao služnost parkiranjem svog automobila u garaži tuženici su to poštivali i
pomicali svoje automobile kako bi on mogao nesmetano ući i izaći iz garaže sa
svojim automobilom. Također se nisu protivili da kćerka P. Z. D. Z. prolazi svojim motociklom i čak parkira motocikl ispred garaže.
Problemi su počeli 2006. (dalje nakon 11 godina vršenja služnosti kolnika) kad
je P. Z. svojoj kćerki D. Z. darovao nekretnine koje je kupio od I.
V.. D. Z. je tada kupila osobni automobil i tražila od tuženika da uopće
ne parkiraju svoje automobile na poslužnim nekretninama kako bi oni stalno imali
nesmetan pristup u garažu, čemu su se tuženici usprotivili i počeli osporavati da bi
tužiteljica odnosno njezina pravna prednica uopće imala predmetnu služnost kolnika.
D. Z. tada je ustala s tužbom kojom je tražila zabranu parkiranja u dvorištu,
a tuženici su osporili postojanje služnosti kolnika, u čemu su ustrajali i u ovom
postupku u kojem se traži zaštita predmetne služnosti.
Stoga je dakle, tužiteljica preko članova svoje obitelji (djece) nakon 2006.
nastavila vršiti predmetnu služnost uz protivljenje tuženika kao vlasnika poslužnih
nekretnina. Kod takvog stanja stvari na strani tužiteljice i njezinih pravnih prednika, u
pogledu služnosti kolnog puta, nije ispunjen zakonski uvjet za stjecanje dosjelošću -
odsutnost protivljenja vlasnika poslužne nekretnine (čl. 229. st. 1. ZV-a) pa nema
stjecanja dosjelošću.
29. Međutim, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica dokazala pravni
temelj (kupoprodajni ugovor od 15. siječnja 1995.) i istinit način stjecanja posjeda
služnosti kolnika (pravnog prednika tužiteljice P. Z. u posjed predmetne
služnosti uvela je prodavateljica V. temeljem kupnje nekretnine sa služnošću).
Darovanjem je ta služnost prenesena na tužiteljicu. Stoga se tužiteljica ukazuje kao
predmnjevani ovlaštenik prava predmetne služnosti kolnika.
30. S obzirom da predmetna služnost nije upisana u zemljišnu knjigu nadalje
je potrebno raspraviti prigovor tuženika da nisu znali za predmetnu služnost puta. S
tim u vezi u nastavku je potrebno pojasniti načelo povjerenja u zemljišne knjige.
31. Odredbom čl. 122. ZV-a, propisano je da se smatra da zemljišna knjiga
istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj
vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih
upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga
stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u
trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s
obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada
otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga
što nije istraživao izvanknjižno stanje
Odredbom čl. 123. st. 1. ZV-a, propisano je da stjecatelj upisom stječe
nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu
knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine
premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.
Prema odredbi čl. 124. st. 1. ZV, stjecatelj koji je postupajući sa povjerenjem u
zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao vlasništvo neke nekretnine, stekao je tu
nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom
trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo daje zatražen njihov
upis.
32. Odredbom čl. 8. st. 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine
60/13), dalje: ZZK propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno
odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Stjecatelj koji je u dobroj vjeri
postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s
obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije
potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može
se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
33. Citirane odredbe reguliraju načelo povjerenja u zemljišne knjige i pravne
učinke načela povjerenja u zemljišne knjige. U svim odredbama jasno je propisano
da načelo povjerenja djeluje samo u korist stjecatelja koji je postupao u dobroj vjeri,
koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da je
zemljišnoknjižno stanje nepotpuno, odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja.
34. U konkretnom slučaju supružnici Jagatić prilikom kupnje svoje nekretnine
nisu mogli ne vidjeti garažu tužiteljice. Također nisu mogli ne zamijetiti da je pristup
preko predmetnih nekretnina (relni dio dvora i cijeli put – plavi i crveni lik u skici
vještaka R.) jedini pristup s javne gradske ulice u tu garažu.
Stoga je logično da se prosječno oprezan kupac raspita kako se ulazi u tu
garažu. S tim u vezi iskaz P. Z. da je N. J. u trenutku kad su ona i
suprug kupovali svoju nekretninu pokazao i dao svoj kupoprodajni ugovor kako bi
ona mogla vidjeli što je on točno kupio od prodavateljice I. V. (str. 53.
spisa P-719/06) ukazuje se kao životan i logičan, posebno što se radi o
zemljišnoknjižno nesređenoj nekretnini. S druge pak strane, iskaz N. J. da joj
je P. Z. primjerak svog kupoprodajnog ugovora dao tek 2003. ukazuje se kao
paušalan i neargumentiran.
35. Stoga su dakle, supružnici J. prilikom kupnje svojih nekretnina znali i
morali znati da ih kupuju opterećene pravom služnosti puta (staze i kolnika).
Sukladno tom svom znanju poštivali su tu služnost dok je vlasnik povlasnih
nekretnina bio P. Z.. Kako je P. Z. bio terenski radnik zaposlen u
splitskoj tvrtki „K.“ tuženicima ta služnost nije teško padala. Naime, tuženici
bi svoje automobile ostavljali u dvorištu, a kad bi P. došao s terena micali
su svoje automobile. Međutim, kad su djeca P. Z. odrasla i kupila svoje
automobile to je podrazumijevalo stalno slobodan prolaz prema garaži. Stoga su
tuženici paušalno i neargumentirano, kako je naprijed objasnjeno počeli osporavati
predmetnu služnost.
36. Slijedom navedenog, prigovor tuženika o povjerenju u zemljišne knjige nije
osnovan, jer iz dokaznog postupka proizlazi da su tuženici znali i morali znati za
predmetnu služnost. Stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu
citiranih odredbi o povjerenju u zemljišne knjige.
37. Odredbom čl. 233. st. 1. ZV-a propisano je da ovlaštenik prava služnosti
ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo
služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na
njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan
propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima
niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u
izvršavanju toga prava.
Odredbom čl. 235. ZV-a propisano je da pravo na zaštitu svojega
predmnjevanoga prava služnosti ima, poput onoga koji je dokazao svoje pravo
služnosti, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže
pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda te služnosti (predmnjevani
ovlaštenik služnosti).
38. Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica
ovlaštenik predmetnog prava stvarne služnosti puta, i to prava staze te da joj tuženici
ne osporavaju to pravo.
U odnosu na služnost puta, i to služnost kolnika, iz provedenog dokaznog
postupka proizlazi da je tužiteljica predmnjevani ovlaštenik prava predmetne
služnosti kolnika.
Stoga tužiteljica ima pravo na zaštitu navedenih služnosti.
39. U odnosu na navod punomoćnika tužiteljice iz podneska od 9. rujna 2021.
da tužiteljica u tužbi nije navela da je predmetno pravo služnosti stekla dosjelosti za
navesti je slijedeće.
Sukladno odredbi čl. 186. st. 1. ZPP, sud je vezan za činjeničnu osnovu
spora, jer obvezatni dio tužbe čine činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev.
Fakultativni sadržaj tužbe čini shvaćanje tužitelja o pravnoj osnovi njegovog tuženog
zahtjeva. Dakle, tužitelj može ako hoće izložiti svoje shvaćanje o pravnoj osnovi
svog zahtjeva, ali ako to učini sud nije vezan za tu pravnu osnovu - jura novit curia
(čl. 186. st. 3. ZPP-a).
Stoga je dakle, sud vezan za činjenične navode tužbe da je pravni prednik
tužiteljice P. Z. 15. siječnja 1995. stupio u posjed predmetnog prava stvarne
služnosti staze i kolnika te da je darovanjem taj posjed prenesen na tužiteljicu, kao i
da se predmetna služnost izvršava od 15. siječnja 1995.
Na temelju tog činjeničnog osnova sud izvodi zaključak o pravnom osnovu
stjecanja tog prava te nije vezan shvaćanjem stranke o pravnoj osnovi tužbenog
zahtjeva (čl. 186. st. 1. ZPP-a).
Nadalje je za istaknuti i to da punomoćnik tužiteljice svoje shvaćanje o
predmetu spora temelji na presudi Županijskog suda u Splitu Gžst-319/09 od 23.
rujna 2010. Međutim, kako je sud već kazao u pogledu tog spora (P-715/06) i ovog
spora (P-9439/15) ne postoji subjektivni i objektivni identitet (ulomak br. 10. ovog
obrazloženja). Nadalje, činjenična osnova jednog i drugog spora je različita. Naime,
presuda Gžst-319/09 od 23. rujna 2010. donesena je u trenutku kad na strani
tužiteljice odnosno njezinih pravnih prednika nisu bile ispunjene zakonske
pretpostavke za stjecanje temeljem pravnog posla, jer nema uknjižbe, a niti temeljem
dosjelosti jer nije prošao potreban broj godina vršenja posjeda tog prava, kako
služnosti staze, tako i služnosti kolnika.
40. U odnosu na navode punomoćnika tužiteljice da dvorište ne može biti
samostalna uporabna cjelina pa time ni objekt prava vlasništva za navesti je
slijedeće. Stambeni objekt u kojem tužiteljica ima stan na I. katu, a tuženici stan u
prizemlju položen je na čestici zgrade 1954 k.o. T.. Radi se o čestici koja je
zemljišnoknjižno nesređena te ju je potrebno etažirati. Ta čestica zgrade je
međašnja čestici zemlje 1811/20 na kojoj se nalaze dva izgrađena objekta garaža i
ljetna kužina (kuhinja). Čestice zemlje se mogu geometrijski dijeliti, što je u
konkretnom slučaju napravljeno pa su parnične stranke ovog postupka kupile realne
dijelove te geometrijski podijeljene čestice zemlje. Tužiteljica odnosno njezin pravni
prednik je kupio garažu i južni vrt, a tuženici su kupili vrt sa ljetnom kužinom i
dvorište. Sve to su realni dijelovi geometrijski podijeljene nekretnine. Iskazi parničnih
stranka u pogledu ove geometrijske podjele i posjedovanja realnih dijelova sukladno
izvršenoj kupoprodaji su u cijelosti u suglasnosti.
Na koji način će se u budućnosti sređivati zemljišnoknjižno stanje ove dvije
parcele (čest. zgr. 1954 i čest. zem. 1811/20) tj. hoće li se u budućnosti poništiti čest.
zgr. 1954 i pripojiti čest. zem. 1811/20, jer se jedino spajanje tih čestica garaža može
biti pripadak stana tužiteljice, a dimna kužina pripadak stana tuženik, nije predmet
ovog postupka. Predmet ovog postupka je utvrditi stvarno stanje predmetne
nekretnine koje se u konkretnom slučaju ne poklapa sa stanjem zemljišne knjige.
Međutim, za odluku u ovoj pravnoj stvari bitno je trenutno stvarno stanje predmetnih
parcela, a to je činjenica da su čest. zgr. 1954 i čest. zem. 1811/20 stvarno
podijeljene na način kako je to naprijed utvrđeno i navedeno.
Sud napominje da učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u
trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. Stoga je kod stjecanja
prava vlasništva i prava stvarne služnosti dosjelošću upis u zemljišnu knjigu
deklaratorne, a ne konstitutivne naravi.
Za istaknuti je i to da u vrijeme donošenja presude Županijskog suda u Splitu
Gžst-319/09 od 23. rujna 2010. sudska praksa još nije bila izgradila stav o stjecanju
realnih dijelova nekretnine dosjelošću.
41. Za istaknuti je i to da su obje parnične stranke u svojim iskazima jasno i
nedvojbeno navele da su kupile određene stanove i točno određene dijelove čestice
zemlje 1811/20 k.o. T. s tim da je P. Z. (pravni prednik tužiteljice) kupio i
predmetnu služnost. Stoga ne stoji navod punomoćnika tužiteljice da je kupljen
suvlasnički dio i da je sa bivšim vlasnicima V. postignut dogovor o načinu
izvršavanja suvlasničkih ovlaštenja.
42. Iz svih izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica ima pravo
stvarne služnosti staze (prolaz pješke), dok je u pogledu služnosti kolnika
predmnjevani ovlaštenik prava te služnosti, i to na teret čest. zem. 1811/21 (lik
obojan crvenom bojom) i na teret realnog dijela čest. zem. 1811/20 - lik
K,C,D,E,M,L,K,C obojan plavom bojom, a u korist čest. zgr. 1954 i realnog dijela
čest. zem. 1811/20 - lik J,K,I,L,K obojan žutom bojom, sve k.o. T..
Međutim, tužbenim zahtjevom tužiteljica je zatražila utvrđenje da ima pravo
predmnijevane služnosti staze i kolnika na teret čest. zem. 1811/21 u korist čest. zgr.
1954 i čest. zem. 1811/20, sve k.o. T.. Tužiteljica tužbenim zahtjevom može
tražiti manje od onog što joj pripada pa je tužbeni zahtjev za utvrđenjem navedene
predmnijevane služnosti osnovan.
Nadalje, tužiteljica kao ovlaštenica predmetne služnosti može traži prestanak
uznemiravanja ponašanja koje je ograničava u vršenju te služnosti pa je osnovan i
dio tužbenog zahtjeva kojim se traži zabrana parkiranja ispred garaže čime se
tužiteljicu uznemirava i ograničava u vršenju predmetne služnosti.
Naime, odredbom čl. 235. ZV-a propisano je da pravo na zaštitu svojega
predmnjevanoga prava služnosti ima, poput onoga koji je dokazao svoje pravo
služnosti, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže
pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda te služnosti (predmnjevani
ovlaštenik služnosti).
S obzirom da je tužiteljica nedvojbeno dokazala pravni temelj i istinit način
svoga stjecanja posjeda služnosti pripada joj tražena zaštita sukladno odredbi čl.
235. ZV-a.
43. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.
44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155.
ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine
142/12, 103/14, 118/14, 107/15).
Tužiteljici je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav tužbe
iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje na 11 ročišta (23.04.18., 06.11.18., 23.01.19.,
23.09.19., 29.10.19., 26.11.19., 05.02.20., 11.03.20., 03.06.20., 21.09.20., 17.11.21.)
na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 1.000,00
kn, što ukupno iznosi 13.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 3.250,00 kn na
ime PDV-a, iznos od 3.000,00 kn na ime troškova očevida i vještačenja, iznos od
400,00 kn na ime pristojbe tužbe i iznos od 400,00 kn na ime pristojbe presude, tako
da sveukupni trošak tuženika iznosi 20.050,00 kn.
Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od
presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa
zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19,
1/20, 1/21).
Zbog svega naprijed navedenog sud je odlučio kao u točki III. izreke presude.
U Splitu 16. prosinca 2021.
SUTKINJA Mr. sc. Zrinka Tironi v. r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi
Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA: pun. tužitelja
pun tuženih
u spis
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.