Poslovni broj: Gž-1356/2021-2             

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članica vijeća i izvjestiteljice te Lucije Lasić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B.-R., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćniku I. A., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima Odvjetničkog društva K. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2128/2020-13 od 16. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2128/20-13 od 16. lipnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom utvrđena ništetnom odredba članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 016-1474/2006 od 23. lipnja 2006., ovjerenog 26. lipnja 2006. od javnog bilježnika O. R. iz Z. pod brojem OV-9136/2006, sklopljenog između prednika tuženika H. A.-A.-B. d.d. i tužiteljice A. B.-R., kojom je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge H. A.-A. B. d.d. (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku A. B. d.d. isplatiti tužiteljici A. B.-R. iznos od od 21.416,13 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je specificirano u točki II. izreke (točka II. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.501,00 kuna sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2021. (presuđenja) do isplate.

2. Protiv ove presude žalbu podnosi tuženik pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika. Štoviše, podneskom se od 10. kolovoza 2021. odrekla prava na davanje odgovora.

4. Žalba je neosnovana.

5. Bez osnove tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.2. Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 016-1474/2006 od 23. lipnja 2006. kojeg su tužiteljica i prednik tuženika H.-A.-A.-B. d.d. zaključili 23. lipnja 2006., kao i zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 21.416,13 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica kao korisnica kredita sklopila s prednikom tuženika kao kreditorom navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio tužiteljici stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 184.400,00 CHF uz kamatnu stopu od 3,88% godišnje i uz rok otplate od 13 godina. Također nije sporno da je u članku 8. stavku 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da je banka u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge H. A.-A.-B. d.d. Osim ovih nespornih činjenica, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica kao korisnica kredita potpisom toga Ugovora u cijelosti prihvatila odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge H. A.-A.-B. d.d. sa svim izmjenama i dopunama koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine banke iz tog ugovora (članak 18. Ugovora). Među strankama također nije sporno da je tužiteljica isplatila tuženiku utužene iznose naknade za prijevremenu otplatu kredita, dakle, nije sporno da mu je po toj osnovi isplatila iznos od ukupno 21.416,13 kuna.

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prihvatio tužbeni zahtjev ocjenjujući da je navedena odredba članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu ništetna u smislu odredbe članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP) važećeg u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora jer predstavlja nepoštenu odredbu. To stoga što je taj Ugovor o kreditu sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvoj ugovornoj odredbi, pa je na taj način tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na banku. U takvim okolnostima, prema ocjeni suda prvog stupnja, odredba članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu, koja visinu naknade čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez istovremeno preciznog označavanja na što se ista naknada odnosi, odnosno bez informacija o načinu određivanja te naknade, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti. Osim toga, sud ocjenjuje da je tuženik tužiteljici prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge ugovaranja naknade i objasniti joj na što se ta naknada točno odnosi, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj kao potrošaču omogućiti da pristane na takvu odredbu koja jasno definira uvjete i razloge naplaćivanja naknade. U okolnostima ugovaranja ovakve odredbe tuženik je, prema ocjeni suda prvog stupnja, izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na istu pa je takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

9. Kako nije bilo sporno da je tužiteljica po osnovi naknade za prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita isplatila tuženiku iznos od ukupno 21.416,13 kuna, sud je prihvatio tužbeni zahtjev temeljem odredbi članka 323. stava 1. i članka 1111. stavka 1. ZOO.

10. Neutemeljeno tuženik prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

11. Odredbom je članka 81. stavka 1. ZZP važećeg u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Odredbom je članka 81. stavka 2. ZZP propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. Odredbom je članka 81. stavka 4. ZZP propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Konačno, člankom 87. stavkom 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. U okolnostima konkretnog slučaja, tuženik ne osporava da se u ovom slučaju radi o standardnom ugovoru o kreditu (koji je formuliran od strane tuženika kao trgovca). S obzirom na to, tuženik je, sukladno odredbi članka 81. stavka 4. ZZP, bio dužan dokazati da se u konkretnom slučaju pregovaralo o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i o njezinoj visini. On to tijekom parničnog postupka nije dokazao, niti je u tom smislu ponudio dokaze. Osim toga, iz predloženih i izvedenih dokaza u postupku nije utvrđeno da su stranke pregovarale o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i o njezinoj visini.

15. Naime, tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja zahtjeva tužiteljice za prijevremenu otplatu kredita, pa u tom smislu tuženik nije dokazao ni visinu troškova koju je eventualno imao. Obzirom da iz sporne odredbe ugovora o kreditu proizlazi da će tuženik naplatiti naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke, a kako Ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati Odluka koja je važila u vrijeme nastanka ugovornog odnosa ili Odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita, pravilno je sud zaključio da bi takvom ugovornom odredbom tuženik proizvoljno odredio visinu same naknade, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.

16. Pritom valja naglasiti da gornji zaključak ne znači ograničavanje slobode ugovaranja tuženika kao trgovca u kojem smislu zaključak o nepoštenosti predmetne ugovorne odredbe ne znači da banke ne bi smjele ugovarati naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Međutim, kada je ugovaraju, tada o toj odredbi moraju posebno pregovarati s potrošačem kakao bi se izbjegla neravnoteža između prava potrošača na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba koje nameće trgovac kao jača ugovorna strana, s jedne strane, i prava trgovaca kao druge, jače, ugovorne strane na slobodu ugovaranja.

17. U takvim okolnostima, neovisno o tome je li davatelju kredita nastala šteta zbog prijevremenog vraćanja kredita prema odredbi članka 1024. ZOO, odnosno je li tuženik imao troškove zbog prijevremenog zatvaranja kredita, pravilno je sud ocijenio da je predmetna ugovorna odredba ništetna jer je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članka 87. stavka 1. ZZP/03) te je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je zakonito utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i jer je parnični trošak pravilno obračunat što tuženik u žalbi i ne osporava.

19. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tuženika valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP.

 

Split, 16. prosinca 2021.