Poslovni broj: I Kž-368/2021-5

Poslovni broj: I Kž-368/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te Sanje Katušić Jergović i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. K., zbog kaznenih djela iz članka 188. stavak 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12., dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-4/2021-18 (K-25/2008.) od 3. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Odbija se žalba osuđenog M. K. protiv prvostupanjske presude (točka I izreke) kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

i   r i j e š i o  j e

 

 

II U povodu žalbe osuđenog M. K. protiv prvostupanjskog rješenja (točka II izreke), a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Uslijed ove odluke žalba optuženog M. K. u odnosu na točku II izreke pobijane odluke je bespredmetna.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu, u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka, pod točkom I izreke, na temelju članka 498. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni slijedeće presude:

 

- presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-60/2020-8 (K-25/08.) od 22. listopada 2020., pravomoćna 30. studenog 2020. (kojom su obuhvaćene presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-30/2017-2 (K-25/08.) od 20. ožujka 2017., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 236/2017-4 od 31. svibnja 2017. zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 188. stavak 4. KZ/97. i drugih; presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K-243/2019-14 od 11. prosinca 2019., preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-269/2020-3 od 16. lipnja 2020., kojom je osuđeni M. K.ić osuđen zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. 61/15., 70/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) i presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K-137/17-68 od 19. lipnja 2020., pravomoćna 6. kolovoza 2020., kojom je osuđeni M. K.ić osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11.), kojom je osuđeni M. K.ić zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 188. stavak 4. KZ/97. i drugih osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina i 8 (osam) mjeseci te

- presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3842/07 od 15. veljače 2010. preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-227/10-6 od 14. listopada 2010. kojom je osuđeni M. K. osuđen zbog kaznenog djela iz članka 311. stavka 2. KZ/97. u produljenom trajanju te kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. u vezi članka 37. KZ/97. u produljenom trajanju na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.

1.1. Ove dvije presude preinačene su na način da su kazne iz tih presuda uzete kao utvrđene, te je primjenom članka 53. stavka 1. u vezi članka 51. stavka 2. KZ/11. M. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju petnaest godina. Osuđeniku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u pritvoru u predmetu Županijskog suda u Koprivnici K-25/08 od 17. srpnja do 1. kolovoza 2008. te od 12. studenoga do 16. prosinca 2010., vrijeme provedeno u pritvoru u predmetu Županijskog suda u Koprivnici K-7/06 od 5. lipnja do 25. rujna 2006., kao i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne po presudi tog suda K-7/06., vrijeme provedeno na izdržavanju kazne po presudi Županijskog suda u Zagrebu K-272/06. od 7. svibnja do 11. lipnja 2010. i od 17. prosinca 2010. nadalje, vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora po presudama ovog suda broj Kv I-40/13 od 18. veljače 2013., Kv I- 80/16-2 od 19. kolovoza 2016.

1.2. Pod točkom II izreke na temelju članka 506. stavak 1. ZKP/08. rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je zahtjev osuđenog M. K. za obnovu kaznenog postupka – objedinjavanje kazne zatvora od 35 dana izrečene rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu broj Kv-40/11-4 od 16. ožujka 2011., kojom mu je zamijenjena novčana kazna na koju je osuđen presudom istog suda, broj K-154/09-19 od 30. rujna 2008., s kaznom po presudi Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-60/2020-8 (K-25/08.) od 22. listopada 2020., pravomoćna 30. studenog 2020.

2. Protiv te presude i rješenja žalbe je podnio osuđeni M. K. osobno i po braniteljici odvjetnici S. G. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona te "povrede prava na pravično suđenje i zbog odluke o izricanju jedinstvene kazne", odnosno zbog odluke o visini kazne. Predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijanu presudu i rješenje te da se "donese rješenje o obustavi postupka za izvršenje kazni". Podredno predlaže da se predmet vrati na ponovo rješavanje Županijskom sudu u Varaždinu, odnosno predlaže da se "revidira oduka o visini drakonske kazne". S obzirom da se ove dvije žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrati će se kao jedinstvena žalba osuđenog M. K.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba u odnosu na pobijanu presudu (točka I izreke pobijane odluke) nije osnovana, dok je žalba podnesena protiv pobijanog rješenja (točka II izreke pobijane odluke) postala bespredmetna jer je ovaj sud utvrdio u tom dijelu prvostupanjske odluke bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

 

U odnosu na presudu (točka I izreke pobijane odluke)

 

6. Osuđeni M. K. tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da je pobijana presuda nerazumljiva, "proturječna sama sebi ili danim razlozima" jer je prvostupanjski sud naveo da "osuđenik neosnovano traži primjenu odredbe članka 83. stavak 1. alineje 6. KZ/11." premda je primjenu te odredbu "tražio utemeljeno na sudskoj praksi" iz čega tumači da je nastupila zastara izvršenja. Daljnju proturječnost i nerazumljivost osuđenik vidi u činjenici da je u zahtjevu za obnovu postupka naveo presudu Županijskog suda u Koprivnici od 14. listopada 2010. pod brojem Kž-227/2010., a u pobijanoj presudi se navodi presuda Županijskog suda u Varaždinu od 14. listopada 2010. pod brojem Kž-227/2010.

 

7. Međutim, sam osuđenik u svom "novom" zahtjevu za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka od 18. ožujka 2021., koji se temelji na članku 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08., je naveo (među ostalim) i presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3842/07 od 15. veljače 2010. za koju je (pogrešno) označio da je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-227/10-6 od 14. listopada 2010. Točno je da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na isti način kao osuđenik u svom zahtjevu označava kojom drugostupanjskom odlukom je preinačena citirana presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. Međutim, nije u pravu žalitelj da je sud prvog stupnja time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. pogrešno navodeći u pobijanoj odluci (u izreci i obrazloženju) da se jedna od presuda koje se preinačavaju odnosi na presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3842/07. od 15. veljače 2010. preinačenu u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-227/10-6 od 14. listopada 2010. Naime, iz podataka u spisu je razvidno da citirana prvostupanjska presuda nije preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-227/10-6 od 14. listopada 2010. nego presudom Županijskog suda u Koprivnici broj Kž-227/10-6 od 14. listopada 2010. (koja je i pribavljena u spis, list 41-44,). S obzirom da su pobijanom presudom preinačene u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-60/2020-8 (K-25/08.) od 22. listopada 2020. te presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3842/07. od 15. veljače 2010. (što je jasno i navedeno kako u izreci tako i u obrazloženju pobijane odluke) očigledno je riječ o pogrešci u pisanju oznake drugostupanjskog suda koji je odlučivao u povodu žalbe protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3842/07 od 15. veljače 2010., pa nema govora o tome da se zbog navedene pogreške prvostupanjskog suda ne bi mogla ispitati pobijana presuda, odnosno da bi time bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. niti da je pobijana presuda donesena na osnovu "presude koja ne egzistira".

 

7.1. Suprotno žalbenim navodima osuđenika, u pobijanoj presudi nije ostvaren niti neki drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju osuđenik upućuje jer je pobijana presuda u svojoj cjelini, dakle, njena izreka i obrazloženje, potpuno jasna i obrazloženje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.

 

8. Osuđenik se nadalje žali zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08. ističući kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbe o zastari izvršenja kazne zatvora iz "članka 83. stavak 1. alineja 6. KZ/11." smatrajući da je nastupila zastara izvršenja kazne iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3842/07 od 15. veljače 2010. pa da treba obustaviti postupak izvršenja te da se nije moglo pobijanom odlukom izreći jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju petnaest godina.

 

9. Potrebno je istaknuti da zastara izvršenja kazne ne teče za vrijeme izdržavanja kazne, pri čemu miruju zastarni rokovi kako u odnosu na kaznu koja se aktualno izdržava, tako i u odnosu na druge kazne na čije izdržavanje je osuđenik upućen. Naime, suprotno navodima žalbe, odredbu članka 84. stavak 3. KZ/11. treba tumačiti u skladu s osnovnim pravilom o mirovanju zastare iz članka 83. stavak 2. KZ/11. prema kojem zastara ne teče za vrijeme za koje prema zakonu izvršenje kazne ne može započeti niti se nastaviti.

 

10. S tim u vezi točno prvostupanjski sud u točki 7. pobijane odluke citira sadržaj potvrde Kaznionice iz koje proizlazi da osuđenik već izdržava kaznu zatvora iz presude Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-60/2020-8 (K-25/08.) od 22. listopada 2020., (i to počev od 17. prosinca 2010.), a da će na izdržavanje kazne zatvora po presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3842/07. od 15. veljače 2010. stupiti po isteku navedene kazne koju sada izdržava.

 

10.1. Dakle, budući da činjenica što osuđenik već izdržava kaznu zatvora po jednoj sudskoj odluci (presudi Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-60/2020-8 (K-25/08.) od 22. listopada 2020.), predstavlja pravni razlog zbog kojeg izdržavanje kazne zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci ne može započeti, to zastara izvršenja te kazne (iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3842/07. od 15. veljače 2010.) ne teče dok osuđenik raniju kaznu ne izdrži.

 

10.2. Slijedom navedenog, s obzirom da se osuđeni M. K. u vrijeme kad je presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-3842/07. od 15. veljače 2010. postala pravomoćna i izvršna već nalazio na kontinuiranom izdržavanju kazne zatvora iz druge pravomoćne presude, to zastara izvršenja kazne zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci čitavo vrijeme miruje tj. nije niti započela teći pa nije u pravu žalitelj da treba primijeniti odredbu članka 84. stavak 3. KZ/11. o zastari izvršenja. O tome je već Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište u svojim odlukama u povodu zahtjeva za zaštitu zakonitosti (Kzz 23/2013. od 15. siječnja 2015.) Stoga, bez značaja je pozivanje žalitelj na suprotne odluke županijskih sudova iz Varaždina, Vukovara i Zagreba.

 

10.3. Vezano za tvrdnje žalitelja da je prvostupanjski sud zanemario "načelo de similibus idem iudicium", a s obzirom na dostavljenu sudsku praksu županijskih sudova, čime bi osuđeniku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno čime bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., treba reći kako je u ovom postupku riječ o zahtjevu "osuđene" osobe, a ne o zahtjevu osobe protiv koje postoji "optužba za kazneno djelo". Prvostupanjski sud je pravilno tumačio da zastara ne teče za vrijeme za koje prema zakonu izvršenje kazne ne može započeti niti se nastaviti te potom pravilno utvrdio da su se ispunili uvjeti iz članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. zbog čega je i izrekao osuđeniku jedinstvenu kaznu zatvora uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11.

 

11. Nadalje, žalitelj tvrdi da je izrečena jedinstvena kazna zatvora "drakonska kazna", prestroga i da je "već odavno postignuta svrha njegova kažnjavanja". Međutim, pri odmjeravanju jedinstvene kazne, u postupku tzv. neprave obnove, prvostupanjski sud je dužan voditi se olakotnim i otegotnim okolnostima kako su one utvrđene pravomoćnim presudama koje su predmet objedinjenja, a odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela.

 

11.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud, pri donošenju nove odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, imao na umu ranije izrečene kazne i sve relevantne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u ranijem procesu individualizacije kazne kako se to pravilno i dostatno navodi pod točkama 8-8.3. pobijane odluke. Potom je, pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. stavka 2. KZ/11. osuđenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina, koja se, suprotno navodima žalitelja, sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, a ne doseže njihov zbir.

 

11.2. Protivno navodima žalbe, a s obzirom na utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos i brojnost počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, o svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, jedinstvena kazna zatvora u trajanju petnaest godina je, i po ocjeni suda drugog stupnja, a s obzirom na sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, primjerena težini, vrsti i pogibeljnosti konkretnih kaznenih djela, stupnju osuđenikove krivnje i njegovoj ličnosti, te je, kao takva, prikladna u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

11.3. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti zbog povrede kaznenog zakona budući je na utvrđeno činjenično stanje kazneni zakon pravilno primijenjen.

 

12. Ni navodi žalitelja da su "drugi zatvorenici za daleko teža kaznena djela suđeni na bitno manje kazne unatoč recidivizmu" ne utječu na pravilnost pobijane presude jer se postojanje zakonskih uvjeta iz članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te izricanje jedinstvene kazne zatvora uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. utvrđuje in concreto, dakle, u odnosu na pojedinog osuđenika i pojedina kaznena djela.

 

13. Slijedom izloženog, s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci pod točkom I.

 

U odnosu na rješenje (točka II izreke pobijane odluke)

 

14. Osuđenik u svome zahtjevu predlaže da mu se, na temelju članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08., preinači i pravomoćno rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu broj Kv-40/11-4 od 16. ožujka 2011., kojim mu je zamijenjena novčana kazna na koju je osuđen presudom istog suda, broj K-154/09-19 od 30. rujna 2008., bez obnove jer mu je dvjema presudama izrečeno više kazni, uključujući i ovo rješenje, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju.

 

15. Iz pobijanog rješenja (točka II. izreke) proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju članka 506. stavak 1. ZKP/08. odbacio osuđenikov zahtjev za preinačavanje pravomoćnog rješenja bez obnove kaznenog postupka obrazlažući da nisu ispunjeni zakonski uvjeti.

 

16. Osuđenik ističe u svojoj žalbi da sud nije mogao odbaciti njegov zahtjev, ali se pri tome poziva na primjenu članka 83. stavak 1. alineja 6. KZ/11. odnosno da je nastupila zastara izvršenja.

 

17. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja je na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08., u povodu podnesene žalbe osuđenika protiv prvostupanjskog rješenja (točka II izreke), pobijano rješenje (točka II izreke) ispitao po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. zbog čega je prvostupanjsko rješenje koje se nalazi pod točkom II izreke pobijane odluke ukinuto.

 

18. Naime, člankom 506. stavkom 1. ZKP/08. propisani su razlozi zbog kojih sud može odbaciti zahtjev za obnovu kaznenog postupka, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će sud, ako zahtjev ne odbaci, prijepis zahtjeva dostaviti protivnoj stranci, koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev, a kad sudu stigne odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća će sam ili preko suca istrage izvidjeti činjenice i pribaviti dokaze na koje se poziva u zahtjevu i u odgovoru na zahtjev. Stavkom 3. istog članka propisano je da će sud, nakon provedenih izvida, odmah odlučiti o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka sukladno članku 500. tog Zakona, a kad su u pitanju kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, spis će se poslati državnom odvjetniku, koji će bez odgode vratiti spis sa svojim mišljenjem.

 

18.1. Nadalje, člankom 507. stavkom 1. ZKP/08. propisano je da će sud, kad državni odvjetnik vrati spise, ako ne odredi da se izvidi dopune, na temelju rezultata izvida, zahtjev prihvatiti i dopustiti obnovu kaznenog postupka ili zahtjev odbiti ako novi dokazi nisu prikladni da dovedu do obnove kaznenog postupka.

 

18.2. Iz spisa predmeta vidljivo je da je, sukladno članku 506. stavku 2. ZKP/08., zahtjev osuđenika zajedno sa spisima dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, koje je u dopisima od 19. veljače 2021., 10. kolovoza 2021. te 2. rujna 2021., u smislu članka 506. stavka 3. ZKP/08., a u odnosu na rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu broj Kv-40/11-4 od 16. ožujka 2011. izrazilo mišljenje da nisu ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti za obnovu kaznenog postupka u korist osuđenika, zbog čega se u tom dijelu predlaže zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan (listovi 10., 48. i 51. spisa).

 

19. Prema tome, budući da je prvostupanjski sud osuđenikov zahtjev za obnovu zajedno sa spisom predmeta dostavio državnom odvjetniku i od istog dobio odgovor, to nakon toga više nije bio ovlašten odbaciti zahtjev, već je trebao postupiti u skladu s odredbom članka 507. stavka 1. ZKP/08. te, ovisno o rezultatima izvida, odlučiti o tome treba li zahtjev prihvatiti i dopustiti obnovu ili zahtjev odbiti.

 

20. Slijedom navedenoga, budući da je zahtjev za obnovu odbačen dok je iz stanja spisa vidljivo da je taj zahtjev dostavljen protivnoj stranci koja se je očitovala na zahtjev, nakon čega sud više zahtjev za obnovu nije u mogućnosti odbaciti, u potpunosti je nejasno zbog čega ga sud ipak odbacuje, čime je u pobijanom rješenju počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju drugostupanjski sud na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je pobijano rješenje koje se nalazi pod točkom II. izreke pobijane odluke ukinuto te je u tom dijelu predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, dok je time žalba osuđenika u tom dijelu postala bespredmetnom.

 

21. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku postupiti u skladu sa članka 506. stavak 2. i 3. ZKP/08., te ocijeniti je li zahtjev za obnovu kaznenog postupka u odnosu na rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu broj Kv-40/11-4 od 16. ožujka 2011. osnovan ili nije, te potom donijeti na zakonu utemeljenu odluku. Pri tome je potrebno cijeniti da pravila o odmjeravanju jedinstvene kazne u postupku neprave obnove postupka podrazumijevaju da je riječ o kaznama iste vrste.

22. Slijedom navedenog, trebalo je po članku 494. stavak 3. točka 3. ZKP/08. riješiti kao pod točkom II izreke.

 

U Zagrebu 16. prosinca 2021.