REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja F. S., OIB: ………., M.
S. 49 b, S., iz zastupanog po punomoćnicima iz ZOU B. i J. u N.
G., protiv tuženika R. H., M. U. P.,
OIB:………….. zastupanog po ODO S., radi isplate, nakon održane glavne i
javne rasprave zaključene 25. ožujka 2021., u nazočnosti zamjenika punomoćnika
tužitelja S. K., odvj. u Splitu i pun. zz tuženika M. P., objavljene dana
16. prosinca 2021. god.
p r e s u d i o j e:
Tužena R. H. za M.U.P. Z., dužna
je tužitelju F. S., OIB: …………., M. S. 49 b, S., isplatiti
uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 57.383,06 kuna, zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne
banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu
za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri
postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza
poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos,
koje teku kako slijedi:
- za mjesec siječanj 2013. godine na iznos od 916,31 kuna, od 15.02.2013.;
- za mjesec veljaču 2013. godine na iznos od 3.120,73 kuna, od 15.03.2013.;
- za mjesec ožujak 2013. godine na iznos od 172,41 kuna, od 15.04.2013.;
- za mjesec travanj 2013. godine na iznos od 8,88 kuna, od 15.05.2013.;
- za mjesec svibanj 2013. godine na iznos od 1.936,31 kuna, od 15.06.2013.;
- za mjesec lipanj 2013. godine na iznos od 1.867,55 kuna, od 15.07.2013.;
- za mjesec srpanj 2013. godine na iznos od 4.043,17 kuna, od 15.08.2013.;
- za mjesec kolovoz 2013. godine na iznos od 3.259,50 kuna, od 15.09.2013.;
- za mjesec rujan 2013. godine na iznos od 2.327,63 kuna, od 15.10.2013.;
- za mjesec listopad 2013. godine na iznos od 1.689,91 kuna, od 15.11.2013.;
- za mjesec studeni 2013. godine na iznos od 1.312,81 kuna, od 15.12.2013.;
- za mjesec prosinac 2013. godine na iznos od 2.061,37 kuna, od 15.01.2014.;
- za mjesec siječanj 2014. godine na iznos od 2.048,51 kuna, od 15.02.2014.;
- za mjesec veljaču 2014. godine na iznos od 543,11 kuna, od 15.03.2014.;
- za mjesec ožujak 2014. godine na iznos od 3.572,18 kuna, od 15.04.2014.;
- za mjesec travanj 2014. godine na iznos od 3.978,17 kuna, od 15.05.2014.;
- za mjesec svibanj 2014. godine na iznos od 4.101,85 kuna, od 15.06.2014.;
- za mjesec lipanj 2014. godine na iznos od 2.308,54 kuna, od 15.07.2014.;
- za mjesec srpanj 2014. godine na iznos od 3.195,63 kuna, od 15.08.2014.;
- za mjesec kolovoz 2014. godine na iznos od 4.055,49 kuna, od 15.09.2014.;
- za mjesec rujan 2014. godine na iznos od 2.169,37 kuna, od 15.10.2014.;
- za mjesec listopad 2014. godine na iznos od 1.408,45 kuna, od 15.11.2014.;
- za mjesec studeni 2014. godine na iznos od 3.427,85 kuna, od 15.12.2014.;
- za mjesec prosinac 2014. godine na iznos od 3.857,31 kuna, od 15.01.2015.;
kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 13.337,50 kn također sa
z.z. kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu, za tri postotna poena; tekućom od dana presuđenja pa do
isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 17.05.2018. tužitelj navodi da je kao
policijski službenik MUP-a, P. U. S.D., P. P.P.
policije Split, tijekom 2013. i 2014.godine ostvarivao kod tuženika plaću. Istaknuto je
da je tužitelj obavljao poslove policijskog službenika te da je priroda posla tužitelja
iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanima. Istaknuto
je da prema odredbama članka 86.Zakona o radu te članka 92. Zakona o policiji (''NN''
129/00, 41/08, 76/09, 34/11,130/12, 89/14, 151/14) te članka 44. KU-a za državne
službenike i namještenike (''NN'' 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12) da je određeno da
se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za
prekovremeni rad 50%, za rad subotom i nedjeljom 35%. Ističe se da tijekom 2013. i
2014.godine tuženik nije pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za
ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i
blagdanima te da to nije uradio premda je navedeni rad evidentiran u radnim nalozima.
Istaknuto je da je tužitelj sukladno odredbi članka 186.ZPP-a podnio zahtjev radi
mirnog rješenja spora dana 13. veljače 2018.godine te da je tuženik zastupan po ODO-
u nije dostavio prijedlog nagodbe niti se očitovao na zahtjev tužitelja u roku od tri
mjeseca od njegova podnošenja. U navedenom smislu tužitelj potražuje 24.000,00
Kuna s osnova razlike neisplaćene plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom,
nedjeljom i blagdanom.
2.Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 05. veljače
2021.godine tako da isti s osnova neisplaćene razlike plaće na ime prekovremenog
rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom potražuje iznos od 57.383,06 kn sa
pripadajućom kamatom.
3.Tužena u odgovoru na tužbu od 17. rujna 2018. god. navodi da je pregledom
evidencija nadležne službe resornog ministarstva utvrđeno da je PU S.D. pravilno obračunala i isplaćivala razliku uvećane plaće tužitelju za
prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom, blagdanima, a što da je razvidno
iz obračunskih lista plaće. Ističe se da je iz navedene dokumentacije vidljivo da je
tužitelju isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo sukladno odredbi čl. 57.
Kolektivnog ugovora koja da propisuje da ukoliko službenik i namještenik u svoje
slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili
se može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten tako da
provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada se smatra pasivnim dežurstvom.
Ističe se da iz radnih naloga je razvidno da je rad organiziran na način da zaposlenici
provode na brodu više dana uzastopce i to na način da 12 sati rade i nakon toga imaju
12 sati odmora. Ističe se da ukoliko bi za vrijeme odmora od 12 sati bilo hitnih
intervencija da bi u izvješću to bilo naznačeno te da se takav rad evidentirao kao
prekovremeni rad koji da je kao takav bio i plaćen. U tom smislu se ističe da se radi o
radu na drugačiji način sukladno odredbi članka 44.stavka 11. KU-a (''NN'' 93/08) i to
prema potrebama službe. Ističe se da u odnosu na pitanje prekovremenog rada je u
presudi Vrhovnog suda RH Revr-466/07-2 od 05.rujna 2007.godine izraženo pravno
shvaćanje vezano za prekovremeni rad koje glasi da je za postojanje prekovremenog
rada bitno postojanje više sile izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe
odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije pa da je
citiranom presudom jasno protumačeno koji kriteriji moraju biti ispunjeni da bi se u
pojedinom konkretnom slučaju vrijeme provedeno na radu duže od predviđenog
smatralo prekovremenim radom, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.
4.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje
spora od 13. veljače 2018. god.; nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za
knjigovodstveno-financijske poslove D. C.; Tumačenja odredbi KU-a za
državne službenike i namještenike; pregledom zapisnika u postupku br. Pr-95/18 i
47/19, te danih iskaza svjedoka u istom predmetu i to: G. V., A.
P., D. D. i D. I.; izveden je dokaz saslušanjem
tužitelja kao parnične stranke.
5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6.Pun. stranaka popisali su parnični trošak.
7.Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršeni
prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od siječnja
2013. god. do prosinca 2014. god.
8.Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radio
na radnom mjestu policijskog službenika u M.U.P. RH, PU
S.D., P.P.P. Split.
9.Također među strankama nije sporno ni da se tužitelj prije pokretanja
predmetnog postupka obratio nadležnom ODO-u Split sukladno odredbi članka 186. a
ZPP-a za mirno rješenje spora, a što je i razvidno iz pregledanog zahtjeva za mirno
rješenje spora od 13. veljače 2018. god., a na koji zahtjev se isti nije očitovao.
10.Prema odredbi članka 42.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 149/09-dalje ZR-a),
a koji je u primjeni u predmetnom utuženom razdoblju radno vrijeme je vremensko
razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove odnosno u kojem je raspoloživ
obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi
obavljaju ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac.
11.Temeljem odredbe članka 53. stavka 1. ZR-a tijekom svakog vremenskog
razdoblja od 24 sata radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati
neprekidno.
12.Temeljem odredbe članka 33. stavka 2. Zakona o policiji (''NN'' 34/11) koji je u predmetnom slučaju u primjeni obzirom na utuženo razdoblje je propisano da je
policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže
od punog radnog vremena, a sukladno stavku 3. istog članka je propisano da u slučaju
iz stavka 1. i 2. tog članka policijskog službenika pripada pravo na novčanu naknadu
ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.
13.Temeljem odredbe članka 41.stavka 1. KU-a za državne službenike i
namještenike (''89/12) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na
plaću, a sukladno odredbi članka 44. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN''
89/12), a koja odredba je u predmetnom slučaju u primjeni je između ostalog propisano
da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za prekovremeni rad 50%,
za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, a za rad blagdanom,
neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150%, te se navedeni dodaci iz članka
44. stavka 1. KU-a međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u
drugoj smjeni.
14.Zbog ekonomičnosti postupka, za potrebe ovog dokaznog postupka korišteni
su iskazi svjedoka G. V., A. P., D. D. i D.
Ivanićeviša saslušanih u postupcima br. Pr-95/18 i Pr-47/19. Saslušani svjedoci u
bitnome su suglasno iskazali da je u utuženom razdoblju tužitelj bio mornar na
ophodnom brodu tipa B, na kojem su bila 3 člana posade. Iskazali su da brod nisu
napuštali zbog stalnih poziva za intervencije i to prijevoz bolesnika, spašavanje na
moru, kao i nadzora državne granice. Plovidbe da su trajale 4-5 dana, te da su tijekom
cijelog dana svi članovi posade, pa i tužitelj uz redovne poslove obavljali sve što je bilo
potrebno na održavanju interijera i eksterijera broda. Na koncu, glede odmora, iskazali
su da se na toj vrsti broda nisu mogli odmoriti ni danju ni noću zbog zvukova veza, te
da su im neprekidno bili upaljeni mobiteli, kao i zbog sustava navigacije. U utuženom
razdoblju da im nije bio isplaćivan pomorski dodatak.
15.Tužitelj je u bitnome potvrdio suglasne navode saslušanih svjedoka, a
vezano za način i organizaciju rada na ophodnom brodu, osobito vezano za
mogućnost odmora u konkretnim uvjetima.
16.U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz iskaza saslušanih svjedoka
u ovom postupku i tužitelja te dokumentacije koju je vezano za rad tužitelja dostavio
tuženik proizlazi da je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima, a dok je
brod bio nekoliko dana u plovidbi bio na višednevnom dežurstvu, te u predmetnom
slučaju da nije od značaja da li se radi o efektivnom radu ili ne jer da je tužitelj bio na
radnom mjestu i radio izvan redovitog radnog vremena te je cijelo vrijeme bio na
raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se treba smatrati radnim vremenom koje
mu je odredio poslodavac radnim nalozima, te za koje je tužena obvezna tužitelju
isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po
višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga
prema tumačenju Komisije za tumačenje KU-a pripada naknada za prekovremeni rad.
Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po
nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje
isti provede i na raspolaganju je poslodavcu bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili
neaktivnom, tj. pasivnom dežurstvu. Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih
dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu
za rad za vrijeme dežurstva na radnom mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a
u visini osnovne plaće uključujući i pravo uvećanja iste na temelju odredbe članka 44.
stavka 1. KU-a. Također tužitelj ima pravo i na isplatu naknade za rad i u vrijeme kad
se odmarao i to samo ako je utvrđeno da je i to vrijeme proveo na stvarno odrađenim
satima rada na poslovima radnog mjesta.
17.Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku
nedvojbeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme dežurstva
na radnom mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne plaće
uključujući i pravo uvećanja iste na temelju odredbe članka 44. stavka 1. KU-a.
18.Visina predmetnog tužbenog zahtjeva je utvrđena na temelju provedenog
financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku dipl. oec. D. C. od 01.
listopada 2020. god., a osobito prema dopuni vještva od 29. prosinca 2020. god.
19.Angažirana vještakinja je iskazala da je vještvo sačinila prema podacima
dostavljenim od strane nadležne službe tuženika, a prema prigovorima tuženika koji
su se odnosili na primjenu KU za državne službenike i namještenike, tj. čl. 44.s t. 2.
KU. Izračun da je sačinila i tabelarno prikazala, izračunavši potraživanje tužitelja,
uzimajući u obzir organizaciju rada prema obračunu od 8 sati (redovnog rada), 8 sati
(prekovremenog rada) i 8 sati (odmora), bez obzira je li se radilo o radnim danima,
nedjeljama ili blagdanima. Dnevni odmor je računala isključivo noću, kada je tužitelj
proveo više uzastopnih dana na terenu. Dakle, vještakinja je navela da je tablicom br.
2 iskazala razliku za prekovremeni rad i dodatak za rad noću, subotom, nedjeljom i
blagdanom, po mjesecima utuženog razdoblja, te da je iznos ukupne razlike iskazala
u tablici br. 10, što da za razdoblje od 01. siječnja 2013. god. do 31. prosinca 2014.
god. iznosi 57.383,06 kn.
20.Navedeni nalaz i mišljenje vještaka D. C. ovaj sud smatra u cijelosti
vjerodostojnim i logičnim, budući se isti zasniva na relevantnoj dokumentaciji u spisu,
stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinju C..
21.Imajući u vidu sve provedene dokaze u ovom postupku, a posebice nalaz i
mišljenje vještakinje D. C., ovaj sud je mišljenja da je u predmetnoj pravnoj
stvari, a obzirom da je ovaj sud iz izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da premda je
tužitelj za vrijeme višednevne plovidbe mogao biti pozivan na razne intervencije od
strane nadređenih, a koja činjenica je razvidna i iz radnih naloga sa izvješćima koje je
tužena dostavila u predmetni spis te se isti morao odazvati intervencijama, a budući iz
iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka proizlazi da se tužitelj unatoč obvezi da se
odaziva na intervencije na poziv poslodavca mogao odmarati nekoliko sati premda isti
nikad nije imao u komadu 12 sati neprekidnog odmora na brodu iz razloga što da se
na brodu uvijek ima nešto raditi, te se nije radilo o čistom odmoru zbog specifičnosti
tužiteljeve službe na brodu budući je tužitelj bio mornar na brodu, navedeno vrijeme
odmora tužitelja na brodu ne može se smatrati stvarno odrađenim satima rada niti u
tom smislu prekovremenim radom pa ovaj sud smatra da je potrebno prihvatiti nalaz i
mišljenje vještakinje D. C. prema kojoj se u situaciji kad je tužitelj boravio više
dana na brodu, prilikom obračuna naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom,
nedjeljom i blagdanom u spornom razdoblju njegov rad obračuna na način da se kod
izračuna uzme u obzir 8 sati dnevnog odmora, a prema kojoj varijanti bi prema izračunu
vještakinje D. C. tužitelja u razdoblju od siječnja 2013. god. do 31. prosinca
2014. godine po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i
blagdanom tužitelj ostvario naknadu u iznosu od 57.383,06 kn. Ovaj izračun je u skladu
s praksom Vrhovnog suda RH koji je u svojim odlukama u istovrsnim pravnim stvarima
o ovom pitanju zauzeo jedinstveni pravni stav, a vezano za način utvrđivanja stvarnih
sati rada i vremena dnevnog odmora u predmetnom slučaju budući je isticao da nije
životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više
dana uzastopno , te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije
ili ne može napustiti radno mjesto ima i slobodno vrijeme, a slijedom čega je trebalo
prihvatiti onaj dio izračuna vještakinje C. koji je prilikom izračuna uzeo u obzir 8 sati
dnevnog odmora, a što bi u konkretnoj situaciji prema relevantnoj sudskoj praksi
predstavljao minimalan broj sati dnevnog odmora na brodu na kojem je radio tužitelj,
baš kako je naveo tuženik.
22.U navedenom smislu, trebalo je u cijelosti prihvatiti tužiteljev zahtjev za
isplatu s osnova neisplaćenih dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada u
ukupnom iznosu od 57.383,06 kn bruto, kako je to tužitelj podneskom od 05. veljače
2021. god. i zatražio. Na navedeni dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna
kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15-og dana u mjesecu za
prethodni mjesec pa do isplate sukladno odredbi članka 83. stavka 3. ZR-a, odnosno
92. stavku 3. ZR/14. te se ista obračunava sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2.
ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove
presude. 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen
tužbeni zahtjev tužitelja odlučeno u izreci presude.
23.Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužitelj uspio u
cijelosti, to mu se obistinjuje parnični trošak u smislu odredbe čl. 154.stavka 1., a u
svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19),u
navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama
i naknadi troškova za rad pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u
iznosu od 1.000,00 kn; trošak sastava tužbe 1.000,00 kn; zastupanja na 3 ročišta po
1.000,00 kn, za zastupanja na 3 ročišta po 250,00 kn, te za sastav 3 obrazložena
podneska po 1.000,00 kn, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 2.187,50 na,
te što uz dodatak troškova vještačenja u iznosu od 2.300,00 kn, ukupno iznosi
13.337,50 kn, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom
zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te
koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2.
ZOO-a (''NN'' 78/15) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a kako je i odlučeno u izreci
presude.
U Splitu, 16. prosinca 2021. god.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana
primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za županijski sud u
dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
DNA: -pun. tužitelja
-pun. tuženika
-u spis
