- 1 -              Poslovni broj: Usž-2422/20-2

Poslovni broj: Usž-2422/20-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te sudske savjetnice Maje Domac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. M. iz B. L., Š., Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Z., radi stambenog zbrinjavanja izvan područja posebne državne skrbi, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2877/19 od 14. travnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2021.

p r e s u d i o   j e

I              Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2877/19 od 14. travnja 2020.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-371-01/19-01/34, urbroj: 510-05-01/02-19-02 od 25. srpnja 2019., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv zaključka Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za stambene poslove i status prognanika, izbjeglica i povratnika, klasa: UP/I-371-03/18-006/5, urbroj: 251-14-12/001-19-10 od 8. travnja 2019. Navedenim zaključkom je prekinut postupak po zahtjevu tužitelja za stambeno zbrinjavanje izvan područja posebne državne skrbi te tužitelj upućen da zatraži pokretanje postupka kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu radi utvrđivanja statusa bivšeg nositelja stanarskog prava na stanu u Z., Š. 21.

2.              Protiv presude prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je zaključak donesen nakon 16 godina trajanja upravnog postupka i višestruko ukidanih odluka te da nije ocijenjena dokumentacija koju je priložio, navodi da mu nije dostavljena odluka o stavljanju van snage prethodne odluke kojom mu je bio dodijeljen stan na korištenje, pa nije nikad ni postala pravomoćna i izvršna, odnosno odluka kojom je stekao stanarsko pravo nikada nije pravomoćno ukinuta ili poništena. Kako je u postupku dokazao da je stanarsko pravo na spornom stanu ostvario na legitiman način, predlaže da Sud uvaži žalbu uz naknadu troškova sastava žalbe.

3.              U odgovoru na tužbu tuženik navodi da dokazi u spisu ne daju osnove za zaključak da je tužitelj bio u statusu nositelja stanarskog prava, međutim tvrdnje tužitelja o tome ne mogu se niti isključiti, slijedom čega je tuženik ocijenio da je status tužitelja na stanu prethodno pitanje u postupku po zahtjevu za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje. Nisu osnovani navodi tužitelja da je dokazao da je na predmetnom stanu bio u statusu nositelja stanarskog prava jer isto ne proizlazi iz dokaza u spisu. Predlaže da Sud žalbu odbije kao neosnovanu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene mjerodavnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.

6.              Prvostupanjski sud je potvrdio pravilnost rješenja upravnih tijela donesenih primjenom odredbe članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96.) budući se u postupku po zahtjevu tužitelja za stambeno zbrinjavanje izvan područja posebne državne skrbi nije mogla na temelju utvrđenih činjenica iz dokaza u spisu predmeta nedvojbeno utvrditi odlučna činjenica propisana člankom 9. stavkom 1. točke 7. Uredbe o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te uvjetima u postupku njihovog stambenog zbrinjavanja (Narodne novine, broj 133/13.), a u vezi s odredbom članka 59. i 64. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine, broj 51/85.) slijedom čega je upravno tijelo u ponovljenom postupku sukladno uputi tuženika a primjenom naprijed navedenih odredaba Zakona o općem upravnom postupku prekinuo postupak zaključkom od 8. travnja 2019., budući pitanje da li je tužitelj bivši nositelj stanarskog prava na stanu u Z., Š. 21., predstavlja prethodno pitanje bez čijeg se rješenja ne može riješiti predmetna upravna stvar. 

7.              Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, pa Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da je odredbom članka 12. stavak 2. Zakona o područjima posebne državne skrbi i članka 9. stavak 1. navedene Uredbe propisana dokumentacija koju je podnositelj zahtjeva za stambeno zbrinjavanje kao bivši nositelj stanarskog prava obvezan priložiti za sebe i članove obitelji za koje podnosi zahtjev pa tako sukladno stavku 2. navedenog članka Uredbe i dokaz o statusu nositelja stanarskog prava kao dokumentaciju iz stavka 1. točka 7. Uredbe dostavlja podnositelj zahtjeva. Kako u postupku nedvojbeno nije bilo moguće na temelju dokaza koje prvostupanjski sud i tuženik detaljno obrazlažu, a što prihvaća i ovaj Sud, nedvojbeno utvrditi da li je tužitelj bivši nositelj stanarskog prava na navedenom stanu, to prema mišljenju i ovoga Suda nije bilo zakonske zapreke ovu odlučnu činjenicu za predmetnu stvar smatrati prethodnim pitanjem u smislu naprijed navedenih odredaba Zakona o općem upravnom postupku koje će se riješiti pred nadležnim sudom. Stoga takva odluka prema mišljenju ovoga Suda nije na štetu tužitelja, a kao što to ističe i prvostupanjski sud u svojoj presudi tužitelj će sve prigovore vezane za ovo pitanje moći isticati u tom postupku.

8.              Kako tužitelj nije uspio sa  žalbom, to u smislu odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava te žalbe.

9.              Imajući u vidu sve navedeno, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija zbog čega je temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.