- 1 -              Poslovni broj: Usž-2874/21-3

Poslovni broj: Usž-2874/21-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Domac, u upravnom sporu tužitelja G. P. iz M. L., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Z., u predmetu radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-635/21 od 15. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 16.  prosinca 2021.

                                   p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-635/21 od 15. lipnja 2021.

Obrazloženje

1.               Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-224-02/19-01/4158, urbroj: 511-01-203-20-5 od 11. studenog 2020. i usvajanje njegovog zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem odredbe članka 23. Zakona  o hrvatskom državljanstvu.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Ističe da je presudom prvostupanjskog suda navedeno kako nikad nije imao hrvatsko državljanstvo, zbog čega kao maloljetna osoba državljanstvo nije niti mogao izgubiti. Navedenu tvrdnju smatra pogrešnom, neosnovanom, nelogičnom i čudnovatom iz razloga što je rješenjem MUP-a PU M. L. od 15. studenog 2011. koje je potvrđeno rješenjem tuženika od 12. srpnja 2018., a protiv kojeg je tužba odbijena presudom Upravnog suda u Rijeci broj: UsI-1203/18 od 28. veljače 2019. i postalo pravomoćno donošenjem presude ovog Suda broj: Usž-2491/19 od 19. prosinca 2019. neprijeporno utvrđeno da je tužitelj od rođenja, odnosno 27. siječnja 1959. pa do 22. srpnja 1976. imao se smatrati hrvatskim državljaninom, nakon čega je upisom u knjigu državljana Republike Srbije tužitelju prestalo hrvatsko državljanstvo. Budući da je do upisa u knjigu državljana Republike Srbije odnosno do 22. srpnja 1976. imao hrvatsko državljanstvo tužitelj smatra da mu pripada pravo na ponovno stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem odredbe članka 23. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudi i  usvoji tužbeni zahtjev.

3.              Tuženik je dostavio odgovor na žalbu kojim u cijelosti ostaje kod razloga na kojima je temeljio osporeno rješenje.

4.              Podneskom od 29. srpnja 2021. tužitelj se očitovao na odgovor tuženika na žalbu. Ističe da je imao hrvatsko državljanstvo punih 17 godina svog života, te da je kao maloljetna osoba 22. srpnja 1976. upisan u knjigu državljana Republike Srbije. Smatra da je ovaj upis izvršen nezakonito po tada važećim propisima i dok je bio maloljetna osoba te da se na taj način negira kontinuitet njegovog hrvatskog državljanstva do 8. listopada 1991., ali  ne i njegovo stečeno već utvrđeno hrvatsko državljanstvo koje je uživao punih 17 godina svog života odnosno od rođenja 27. siječnja 1959. do upisa 22. srpnja 1976.

5.              Žalba nije osnovana.

6.               Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani razlozi za stjecanje hrvatskog državljanstva tužitelja sukladno odredbi članka 23. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91., 70/91, 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15. i 102/19.).

7.              Navedenom odredbom propisano je da osoba kojoj je kao maloljetnoj prestalo hrvatsko državljanstvo prema članku 20. ili 22. tog Zakona stječe ponovno hrvatsko državljanstvo ako najmanje jednu godinu neprekidno boravi na teritoriju Republike Hrvatske i ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

8.              Odredbom članka 20. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da djetetu do navršene 18 godine života prestaje otpustom hrvatsko državljanstvo na zahtjev oba roditelja kojima je hrvatsko državljanstvo prestalo otpustom, ako je hrvatsko državljanstvo prestalo otpustom jednom od roditelja, a drugi roditelj je strani državljanin ili ako je hrvatsko državljanstvo prestalo otpustom jednom od roditelja a drugi je hrvatski državljanin koji da pisanu suglasnost za otpust djeteta iz hrvatskog državljanstva. Prema odredbi članka 22. Zakona o hrvatskom državljanstvu maloljetnom djetetu prestaje hrvatsko državljanstvo odricanjem na zahtjev roditelja kojima je hrvatsko državljanstvo prestalo odricanjem ili ako je hrvatsko državljanstvo odricanjem prestalo jednom od roditelja, a drugi je strani državljanin.

9.              Iz podataka spisa predmeta dostavljenih sudu, odnosno iz presude ovog Suda broj: Usž-2491/19 od 19. prosinca 2019. proizlazi da je tužitelj rođen 27. siječnja 1959. u Somboru, te da po rođenju nije upisan u knjigu hrvatskih državljana prema mjestima upisa svojih roditelja u skladu sa Zakonom o hrvatskom državljanstvu NRH ("Narodne novine", broj: 23/50.) kao mjerodavnom propisu u trenutka njegova rođenja. Također je utvrđeno da je tužitelj 22. srpnja 1976. upisan u knjigu državljana Republike Srbije, a prema odredbi članka 5. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske ("Narodne novine", broj: 13/65.) koji je bio na snazi u vrijeme upisa tužitelja, bilo je propisano da državljanstvo SR Hrvatske prestaje gubitkom jugoslavenskog državljanstva ili stjecanjem državljanstva druge socijalističke republike.

10.              Iz navedenog proizlazi da je tužitelj od 22. srpnja 1976. upisan u knjigu državljana Republike Srbije u skladu s tada mjerodavnim propisima.

11.              Neosnovano je pozivanje tužitelja na odredbu članka 23. Zakona o hrvatskom državljanstvu jer tužitelju hrvatsko državljanstvo nije prestalo na način propisan odredbom članka 20. ili članka 22. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Navedeno iz razloga što u vrijeme stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu 1991. godine tužitelj nije bio hrvatski državljanin niti je bio maloljetna osoba. Budući da tužitelju hrvatsko državljanstvo nije prestalo na način kako je to propisano odredbom članka 20. odnosno članka 22. Zakona o hrvatskom državljanstvu već je u vrijeme stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, prema ranije važećim propisima imao državljanstvo druge republike to su prema ocjeni ovog Suda žalbeni navodi neosnovani.

12.              Slijedom navedenog Sud je ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović, v.r.