REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Ex. Vojarna Sv. Križ, Dračevac

Poslovni broj: 86 P-1694/2017-71

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja
A. R., OIB:… iz K. K., P. K. 22,
kojeg zastupa opunomoćenik A. U., odvjetnik u S., … 3B, protiv tuženika G. ., O.: ., Z., iz
Z., B. 110, kojeg zastupa opunomoćenik D. P., odvjetnik iz O.
P. i P. d.o.o., odvjetnicima u S., T. ….,
radi isplate, nakon javno održane glavne rasprave, zaključene 11. studenog 2021. u
prisutnosti tužitelja osobno s opunomoćenikom i zamjenika opunomoćenika tuženika,
na ročištu za objavu presude 16. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati
tužitelju s osnova osigurnine iznos od 9.250,00 € plativo u kunama prema prodajnom
tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze na dan isplate sa zakonskom
zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od presuđenja pa sve do isplate, po
stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje
kredita odobrenih za razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu,
za tri postotna poena, dok se za više zatraženu kamatu od 4. ožujka 2015. do
presuđenja tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
trošak parničnog postupka u iznosu od 24.735,50 HRK, sa zakonskim zateznim
kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se
za više zatraženi trošak od 11.164,50 HRK zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom kod ovog suda 29. ožujka 2019. tužitelj je ustao protiv tuženika, a radi isplate štete koja mu je nastala povodom štetnog događaja koji se

2

Poslovni broj: 86 P-1694/2017-71

dogodio kada je tužitelj kao zaposlenik B. d.d. S., bio osiguran kod
tuženika policom osiguranja od posljedica nesretnog slučaja i to policom broj P... Silina udara na dan štetnog događaja da je bila takva da je na vozilu
tužitelja nastala totalna šteta koje je tužitelju i isplaćena i to po procjeni štetnikovog
osiguravatelja. Naime, odmah po nezgodi da je tužitelj odveden u HKP KBC S.
gdje da mu je utvrđeno da je zadobio jak udarac u glavu u predjelu lijevog uha, i jak
udarac u lijevo rame. Radi ozljeda koje je zadobio tužitelj da je provodio fizikalnu
terapiju, te da mu je ograničena pokretljivost, u teškom stupnju, a stanje da je
kronično, a radi udarca u uho da mu je nastala i nagluhost. Kako su tuženici odbili
isplatiti tužitelju naknadu mirnim putem to tužitelj da predlaže da sud nakon
provedenog postupka donese presudu kojom će mu dosuditi pravičnu novčanu
naknadu za ozljede koje je zadobio.

1.1. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo da je 16. lipnja 2014.
doživio nezgodu, radeći u tvrtki B., pa da je utvrđeno da je zadobio jak
udarac u glavu u predjelu lijevog uha, i jak udarac u lijevo rame. Zbog udarca ulijevo
rame kod tužitelja da je došlo do ozljede brahijalnog pleksusa, da mu je ograničena
i to u teškom stupnju pokretljivost lijevog ramena, a stanje kao takovo da je kronično,
a od udarca u predjelu lijevog uha kod tužitelja da je zaostala i nagluhost. Sve
naprijed navedene ozljede da predstavljaju invaliditet u iznosu od 30%, a kako je po
polici tuženika ugovorena svota koja pokriva nezgodu određena u iznosu od 37.000 €
za trajan invaliditet, to tužitelju da od ugovorene svote treba biti isplaćen iznos od

11.000 €.

1.2. Konačni i tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 6. listopada

2021., a nakon izvršenih medicinskih vještačenja po vještacima neurologu i ORL, na
način da je zatražio isplatu iznosa od 9.250,00 € u protuvrijednosti u kunama po
srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno s kamatom.

1.3. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući i
osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao neosnovanima, a protivio se i djelomičnom
povlačenju odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva. Naime, sve navedene činjenice
da nije moguće utvrditi sa sigurnošću na temelju medicinske dokumentacije kako to
tužitelj želi prikazati. Zahtjev tužitelja da je previsoko postavljen, te kako tužitelj nema
pravo na naknadu štete na ime trajnog invaliditeta kao posljedice predmetnoga
štetnog događaja, a niti medicinski nalazi opravdavaju dosudu tolikog iznosa. Stoga,
tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz osudu tužitelja na
snašanje parničnog troška

1.4. Nakon što je tužitelj uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem te
procjenom invaliditeta sudskih vještaka podneskom od 6. veljače 2021. kojim tužitelj
potražuje iznos od 7.400,00 € s kamatom od 4. ožujka 2015. tuženik se usprotivio i
tako postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći kako je tužitelj djelomično povukao
tužbu i zatražio naknadu parničnog troška ovog postupka u odnosu na utvrđeno
povlačenje, a u odnosu na konačni tužbeni zahtjev usprotivio se preinaci tužbenog
zahtjeva.

2. U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja
te je izveo dokaz pregledom Zapisnika o očevidu od 16. lipnja 2014. (list 5-11 spisa),
Police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja broj P…(list
12 spisa), dopisa C. o od 7. kolovoza 2014. (list 13 spisa), Izvida štete
odgovornosti- kasko broj …od 30. lipnja 2014. (list 14/15 spisa), izjave
o namirenju za oznaku štete AO … (list 16 spisa), medicinskih nalaza tužitelja
priloženih uz tužbu (list 17-27, te od 61-65 spisa), zdravstvenog kartona, Općih
uvjeta za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) od

3

Poslovni broj: 86 P-1694/2017-71

6. ožujka 2015. s Tablicama tuženika (list 67-73 spisa), vještačenjem po sudskoj
vještakinji dr. I. P., neurologu, prim. doc. dr. sc. N. K. P., sudskom
vještaku za područje otorinolaringologije, dopunskim vještačenjem po imenovanim
vještacima, te vještačenjem po vještaku otorinolaringologu D. S., te
dopunskim vještačenjem po prigovorima stranaka, po dr. O. D. S.,
pregledom zahtjeva za isplatu osigurnine po polici osiguranja od nezgode broj P.-
… s prilozima (list 142-148 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke
nisu imale.

2.1. N. tako provedenoga dokaznog postupka stranke su predložile sudu
zaključenje raspravljanja u ovoj pravnoj stvari.

2.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), više nije
ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi
osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj
pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi
članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke
dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se
utvrđuju te činjenice.

2.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje
utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a
stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti
dokaze koji te činjenice potvrđuju.

3. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan. 4. Među parničnim strankama nije sporno:

- da su poslodavac tužitelja B. i tuženik sklopili Policu osiguranja od
nesretnog slučaja br. P.. 23. siječnja 2014., pa u tom smislu nije
sporna pasivna legitimacija tuženika

- nastanak osiguranog slučaja, a koji način nastanka nezgode proizlazi iz Zapisnika
o očevidu PU S.- P. P. policije S. od 16. lipnja

2014., a koje navode tuženik ničim nije osporavao.

4.1. Kao sporno u ovom postupku valjalo je utvrditi je li tužitelju s obzirom na
zadobivene ozlijede pripada pravo potraživanja isplate na temelju ugovora o
osiguranju odnosno jesu li se ispunili uvjeti iz osiguranog slučaja.

4.2. Prema odredbi članka 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne
novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) ugovorom o osiguranju
osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku
osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja
obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

4.3. Odredbom članka 925. stavka 1. ZOO-a je propisano da je ugovor o
osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena, a prema stavku 2. tog
članka o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja
ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili
neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.). Osiguratelj je dužan upozoriti
ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora
i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici (članak 926. stavak 3.
ZOO-a).

4

Poslovni broj: 86 P-1694/2017-71

5. Stoga je na utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud po prijedlogu
tužitelja proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima neurologu i
otorinolaringolozima, a s obzirom na zadobivene ozlijede.

5.1. U svom nalazu i mišljenju sudska vještakinja neurolog dr. I. P. je
navela da je pregledala tužiteljevu medicinsku dokumentaciju koji je doživio
prometnu nezgodu 16. lipnja 2014., kao vozač u osobnom automobilu. Isti dan da je
pregledan na HKP KBC S., pri čemu da je dijagnosticirano istegnuće mišića vrata i
udarac u glavu. Navodi da bol u vratu uzrokuje smanjenu pokretljivost, pa da mu je
postavljen Schansov okovratnik uz savjet analgetske terapije i mirovanja. Tjedan
dana kasnije da je pregledan od strane neurokirurga, tužio se na glavobolju, bol u
vratu i lijevom ramenu, oslabljen sluh na lijevom uhu, i trnce u lijevoj ruci. Vrat da je i
dalje imobiliziran, a kretnje u lijevom ramenu da su ograničene. I dalje da se
savjetuje mirovanje i simptomatska terapija. Dana 18. srpnja 2014. neurološki da je
pregledan i da je utvrđena napeta paravertebralna muskulatura uz limitiranu rotaciju
vrata u lijevo. Snaga ruke da je očuvana, lijeva šaka amputirana (posttraumatski) pa
se preporučila fizikalna i analgetska terapija. Četiri mjeseca po ozljeđivanju da je
učinjena EMNG i konstatirana izraženija posttraumatska subakutna lezija gornjeg
trunkusa lijevoga brahijalnog pleksusa- ergolapareza. Potom da su još učinjene dvije
EMNG i to 5. veljače i 30. studenog 2015. te da je utvrđeno kronično stajne u sklopu
Erbove pareze. Prema Tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao
posljedice nezgode Generali osiguranja prema točki 113 da bi se radilo o oštećenju
djelomičnog pleksusa. Za ocjenu invaliditeta ističe da bi morala pristupiti pregledu
tužitelja ali isto tako s obzirom na klauzulu odnosno posebnu odredbu Tablice prema
kojoj je potrebno priložiti EMNG koji nije stariji od 3 mjeseca, zatraženo je da se učini
i ta dijagnostička pretraga. U svom dopunskom nalazu i mišljenju vještakinja je
navela, a referirajući se na Tablicu za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao
posljedice nezgode (G.), na temelju priložene dokumentacije i nalaza kliničkog
pregleda, da je razvidno da je tužitelj zadobio ozljedu gornjeg trunkusa lijevog
brahijalnog pleksusa (Erbova pareza) 16. lipnja 2014., koja je verificirana kliničkim
pregledom neurologa i elektromiografijski, potvrđena kao kronična elektro-
miografijskim nalazom od 8. siječnja 2020. te da je prema točki 113. nastupio trajni
invaliditet od 20%.

5.2. Dopunski saslušana, a nakon dostavljenog EMNG nalaza, sudski vještak
Irena Pintarić je navela, a po prigovoru tuženika, da se radi o oštećenju gornjeg dijela
brahijalnog pleksusa: Anatomski dijeljenjem trugbusa i fasciklusa odnosno snopića
koji nastalu iz brahijalnog pleksusa da nastaju periferni živci. Tu da se ne radi o
oštećenju perifernog živca nego dijela brahijalnog živca. Ta ozljeda da je onda i
određena prema tablici za oštećenja brahijalnog pleksusa.

5.3. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak prim. doc. dr. sc. N. K.
P., specijalist otorinolaringolog, je naveo da je tužitelju nakon ozljeđivanja
zaostala trajna poremetnja ravnoteže koja mu onemogućava rad na poslovima u buci
i tamo gdje je potrebna dobra orijentacija u prostoru. Gubitak sluha uz šum da je po
Fowleru i Sabine 20,18%, što uz oslabljenu kolaričku reakciju organa ravnoteže daje
postotak invaliditeta od 10%.

5.4. U odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 31. siječnja 2020. sudski
vještak ORL dr. N. K. P. je naveo da punomoćnik tuženika usprkos
prethodno izrečenom stavu komentira razliku između oslabljene i ugasle kaloričke
vrijednosti testa, a u prvom dijelu svog podneska, upozoravajući kako nemaju isto
značenje, ističe da se to u njegovom nalazu i mišljenju nigdje i ne tvrdi. Međutim,
između normalnog i ugaslog da postoji i oslabljeno ili umanjeno. A kad uz oslabljeno

5

Poslovni broj: 86 P-1694/2017-71

postoji i nesnosan šum u ušima kao što je slučaj kod tužitelja, onda da je njegova
procjena kao stalnoga sudskog vještaka za ovo medicinsko područje da iznosi u
konkretnom slučaju 10%, uzimajući u obzire kako stupanj nagluhosti, oslabljenu
kaloričku reakciju, tako i nesnosan šum u ušima, koje tužitelj trpi.

5.5. U odnosu na prigovore tuženika saslušani vještak O. N. K. P.
je na ročištu od 13. listopada 2020. naveo da procjene i vještvo temelji na nalazima
ORL koji su dali subspecijalisti audiolozi. Oni da se bave poremećajem sluha
ravnoteže i pojavom šumova u uhu, i na osnovu tih nalaza da su procijenili da je po
točki 30 A došlo do invaliditeta između 20-30%, to je kod pacijenta utvrđena
oslabljena kalorička reakcija vestibularnog organa. Dakle, da možemo govoriti o
oslabljenoj kaloričkoj reakciji, i kad se sve to uzme u obzir on da je to i procijenio,
dakle, ne radi se ni o uredno ni ugasloj reakciji, nego o oslabljenoj i o šumu. U
odnosu na šum da nema objektivnog nalaza, međutim, uvijek da se uzima u obzir
ako audiolozi nakon pregleda to utvrde, onda se uzima u obzir da pacijent ima
zaostali tip šuma, koji ne mora biti trajan ali je zaostao nakon takvih nalaza. Sukladno
Tablicama da bi se radilo o oštećenju od 10%, prema točci 30 A. Također, da je
ozljeda kod tužitelja nastala uslijed udarca u glavu i ne dovodi se u vezu s trzajnom
ozljedom ili pak potresom mozga.

I na tako dani nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. N. K. P.
stranke su prigovarale danom nalazu i mišljenju kao neadekvatnom za ovaj postupak
pa je ovaj sud odredio izvođenje medicinskog vještačenja po dr. D. S. kojeg
je imenovao za vještaka u ovoj pravnoj stvari uz suglasnost stranaka.

5.6. U. svom nalazu i mišljenju vještak specijalist otorinolaringolog dr. D.
S. je naveo kako je pregledao sudski spis i medicinsku dokumentaciju priloženu
u spisu, te pregledao nalaze i mišljenje vještaka koji su vještačili u predmetnom spisu
pa da navodi da je u konkretnom slučaju riječ o obostranom oštećenju sluha od 11%
po sustavu po izračunu Fowlreu i Sabineu. Također, da je pregledao i nalaze
toplinskog opusa gdje je zabilježen odziv na lijevom uhu, tako da nije riječ o
oduzetosti odnosno ugašenoj reakciji na lijevom uhu već da je riječ o slabosti osjetila
na lijevom uhu, pa stoga da opisana oštećenja ne ispunjavaju kriterije iz točke 30
Tablice kao posljedice od nesretnog slučaja. Ta ozljeda da ne odgovara ozljedi iz
točke 29 Tablice.

5.7. U svom dopunskom nalazu i mišljenju sudski vještak ORL D. S.,
a u odnosu na prigovore stranaka, je naveo kako u cijelosti ostaje kod svoga ranijega
danog nalaza i mišljenja te kad je ponovno pogledao nalaz o posljednjem mjerenju
sluha nakon kratkog izračuna da zaključuje da oštećenje sluha kod tužitelja iznosi
23,4%, i to prema tonskom audiogramu od 18. prosinca 2019. Prema Tablicama
tuženika da bi se radilo o točci 29a. do 5%. Naime, da se radi o trajnom oštećenju
koje se s vremenom pogoršava. Zbog oštećenja stanje da se pogoršava protekom
vremena ali iz nalaza da nije vidljivo da je bilo daljnjih oštećenja. Po ranijim nalazima
učinjenim odmah nakon ozljede procijenjeno oštećenje bi iznosilo manje kao što je
naveo u svom prvom nalazu i mišljenju, a svako daljnje kontroliranje sluha da će
pokazat veća oštećenja. Toj ozljedi da se pridodaju daljnja oštećenja degenerativne
prirode i dob tužitelja.

5.8. Nakon tako danog nalaza i mišljenja stranke nisu imale daljnjih primjedbi
a kako ovaj sud prihvaća kao stručne i objektivne na temelju kojih je ovaj sud mogao
s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu štetnog događaja, pa
ovaj sud utvrđuje da je da je tužitelj zadobio ozljedu gornjeg trunkusa lijevog
brahijalnog pleksusa (Erbova pareza) 16. lipnja 2014., koja je verificirana kliničkim
pregledom neurologa i elektromiografijski, potvrđena kao kronična

6

Poslovni broj: 86 P-1694/2017-71

elektromiografijskim nalazom od 8. siječnja 2020. pa prema točki 113. Tablice za
određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nezgode (G.), kod
tužitelja je nastupio trajni invaliditet od 20%, a poradi zadobivenog oštećenja sluha
kod tužitelja da je nastupio tajni invaliditet od 23,4%, i to prema tonskom audiogramu
od 18. prosinca 2019. pa prema navedenim tablicama tuženika da bi se radilo o točci
29a. do 5%.

6. U ovom slučaju se radi o dobrovoljnom ugovornom osiguranju, a sastavni
dio ugovora o osiguranju su, kako to proizlazi iz navedene police osiguranja, Opći
uvjeti za dobrovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), a
sastavni dio tih uvjeta čine Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao
posljedice nesretnog slučaja (nezgode).

6.1. Odredbom članka 5. stavkom 1. Uvjeta propisano je da se nesretnim
slučajem u smislu ovih Općih uvjeta smatra svaki iznenadni i o volji osiguranika
neovisni događaj koji, djelujući uglavnom izvana i naglo na tijelo osiguranika, ima za
posljedicu smrt osiguranika, potpuni ili djelomični invaliditet osiguranika, prolaznu
nesposobnost za rad ili narušenje zdravlja koje zahtjeva liječniku pomoć, a člankom

7. kad nastane nesretni slučaj u smislu uvjeta, osiguratelj da isplaćuje iznose
ugovorene u ugovoru o osiguranju a pod točkom 7.2. da isplaćuje postotak od
osigurane svote za slučaj invaliditeta koji odgovora postotku djelomičnog invaliditeta,
ako je zbog nesretnog slučaja nastupio djelomični invaliditet osiguranika manji od 50
% (….).

6.2. Točkom 29. Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao
posljedice nesretnog slučaja (nezgode) 5. svibnja 2008. propisana je obostrana
nagluhost s ugaslom kaloričkom reakcijom vestibularnog organa, ukupni gubitak
sluha (Fowler-Sabine) 20-30 % do 10% (….), a točkom 113. Tablice za određivanje
postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) propisana je
djelomična paraliza brahijalnog pleksusa (ERB – gornji dio ili KLUMPKE – donji dio)
od 35 %.

6.3. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je u konkretnoj pravnoj stvari riječ o
nesretnom slučaju koji odgovara navedenim Uvjetima i da je po Tablicama police
osiguranja riječ o invaliditetu iz točki 29. i 113. navedenih tablica za koji je ugovorena
svota od 37.000,80 €. Kako je korisniku osiguranja utvrđeno da je vitalni kapacitet
umanjen za ukupno 25% (20% + 5%) to tužitelju treba isplatiti iznos od 25 % od
osiguranog iznosa, dakle, iznos od 9.250,00 €.

7. Kod takvog utvrđenja nesporno je da je tužitelju nastupio osigurani slučaj te
da mu tuženik nije isplatio ugovorenu svotu osiguranja za takav slučaj. Međutim,
tuženik i nadalje osporava osnovanost tužbenog potraživanja navodeći, u svom
podnesku zaprimljenim kod ovog suda 28. listopada 2021., da nisu ispunjeni uvjeti iz
posebnih odredbi Tablica tuženika jer da u odnosu na predmetne promjene u
audiovestibulogramu tužitelja valja primijeniti stavak 3. Posebnih odredbi Tablice (iza
točke 33.) koji glasi: „Invaliditet po točkama 25. – 32. ne određuje se ako se radi o
posljedici potresa mozga ili posljedici ozljede mekih struktura vrata (tzv. trzajna
ozljeda vratne kralješnice). Međutim, ovaj sud je provedenim vještačenjem
nedvojbeno utvrdio da je ozljeda kod tužitelja koja se odnosi na obostranom
oštećenju sluha nastala uslijed udarca u glavu i da se ne dovodi u vezu s trzajnom
ozljedom ili pak potresom mozga, a koja utvrđenja tuženik nije tijekom postupka
osporio valjanim dokazima niti doveo u sumnju utvrđenja koja proizlaze iz
provedenog medicinskog vještačenja, pa se takvi tuženikovi prigovori ukazuju
paušalnima i neosnovanima.

7

Poslovni broj: 86 P-1694/2017-71

7.1. Nadalje, a u odnosu na navode tuženika koji se protivio preinaci tužbe, s
obzirom na to da je tužitelj u podnesku od 5. veljače 2021. djelomično povukao tužbu
u dijelu u kojem je došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva te u odnosu na navode da
je nastupila zastara vezano za dio tužbenog zahtjeva u odnosu na kojeg je povučena
tužba, valja tuženiku odgovoriti da je u postupku ostvarenja svojih prava na temelju
sklopljenoga ugovornog odnosa stranaka tužitelj ustao ovom tužbom s prijedlogom
sudu da provede dokaz medicinskim vještačenje na okolnost ispunjenja uvjeta iz
police osiguranja odnosno utvrđenja nastale invalidnosti tužitelja pri čemu takav
postupak medicinskog vještačenja obuhvaća i postavljanje tužbenog zahtjev prema
rezultatima provedenoga dokaznog postupka. Stoga, pogrešan je stav tuženika da
postavljanjem konačnoga tužbenog zahtjeva radi o situaciji iz odredbe članka 190.
ZPP-a, već je tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom od 6. listopada 2021. uredio
tužbu na temelju rezultata medicinskog vještačenja koji zahtjev bez takvog dokaza
tužitelj i ne može postaviti, pa se u tom smislu se ne radi o preinaci, kako to
pogrešno ističe tuženik, već o uređenju tužbe na temelju rezultata provedenog
postupka.

7.2. Tako u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže
svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljenje konačnog tužbenog zahtjeva,
kao u konkretnom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje
tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja
realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi
pripadala tužitelju, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je
tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete,
nedopuštanje preciziranja tužbenog zahtjeva koje je uslijedio odmah nakon
provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavka

1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj
zabrane preciziranja tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka
onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a
povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete odmah nakon provedenog
vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja
na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preciziranja tužbenog zahtjeve
tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a
u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te se izlaže
riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje
njegova prava na naknadu štete, koju tuženik i ističe, čime se tužitelju nameće
prekomjeran teret. Stoga, po stavu ovog suda u konkretnom slučaju iz navedenoga
preciziranoga tužbenog zahtjeva tužitelja podneskom od 6. listopada 2021. ne bi
proizlazilo da se tužbeni zahtjev osniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju,
drugom povijesnom zbivanju ili drugačijem kompleksu činjenica, od onih koje su prije
predstavljale tužbenu osnovu po svom tekstu (formalnom sadržaju) istog tužbenog
zahtjeva, već bi proizlazilo, da u naravi predmet spora i tužbeni zahtjev, unatoč
promjenama visine iznosa ostaje suštinski identični predmetu spora i tužbenom
zahtjevu iz tužbe, pa u konkretnom slučaju nema mjesta isticanju preinake tužbe.
8. Odredbom članka 943. stavkom 1. ZOO-a propisano je da kad se dogodi
osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u
ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je
osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

8.1. U tom smislu tuženik je za štetni događaj saznao podnošenjem zahtjeva
za isplatu (str. 142. spisa), pa tužitelj potražuje kamatu upravo od 4. ožujka 2015.,
no, kako je opseg štete utvrđen tek u ovom postupku, valjalo je zatraženu kamatu

8

Poslovni broj: 86 P-1694/2017-71

priznati od dana presuđenja, pa je za više zatraženi tijek kamate valjalo odbiti tužbeni
zahtjev i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

9. Kako je ovaj sud utvrdio da je nastao osigurani slučaj te da tuženik nije
ispunio obvezu isplate korisniku osiguranja, to je valjalo tuženika obvezati na
ispunjenje preuzete obveze plaćanjem tužitelju ugovorenog iznosa osiguranja,
slijedom čega je i odlučeno kao pod točkom I. izreke ovo presude.

9.1. Slijedom navedenog valjalo je u tužbeni zahtjev usvojiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

10. Odluka o parničnom trošku u skladu je sa odredbama članka 154. stavak

1. i 2. u vezi sa člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa, Tarifom o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (dalje: OT) i Uredbom o tarifi sudskih pristojbi („Narodne
novine“ 53/19). Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom
tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove
zahtjeva, kako to propisuje odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a. Tužitelju su kao
opravdani troškovi, sukladno Tbr. 48. OT-a priznati troškovi sastava tužbe, sastava
četiriju obrazloženih podneska (29. svibnja 2019., 25. svibnja 2020., 16. listopada

2020. i 6. listopada 2021.) i zastupanja na sedam ročišta (3. listopada 2019., 3.
prosinca 2019., 13. listopada 2020., 12. studenog 2020., 15. lipnja 2021., 5. listopada

2021. i 11. studenog 2021.) u iznosu od po 1.000,00 HRK, sastava jednog podneska
od 6. veljače 2021. te pristupa na četiri ročišta koja su odgođena prije početka
raspravljanja (6. lipnja 2019., 15. srpnja 2020., 18. veljače 2021. i 27. travnja 2021.) u
iznosu od po 250,00 HRK, u ukupnom iznosu od 13.250,00 HRK, uvećano za trošak
PDV-a da je iznos od 16.562,50 HRK. Zatim je tužitelju priznat trošak vještačenja u
iznosu od 5.900,00 HRK, trošak pristojbe za tužbu od 1.220,00 HRK i pristojbe za
presudu u iznosu od 1.053,00 HRK, pa ukupno priznati trošak iznosi 24.735,50 HRK.
Više zatraženi trošak od 11.164,50 HRK tužitelju nije priznat jer nije bio nužan za
vođenje ovog postupka, odnosno jer nije u skladu s OT-om i Uredbom o tarifi sudskih
pristojbi.

11. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci ove presude.

Split, 16. prosinca 2021.

S U T K I N J A Sonja Meštrović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku
od 15 dana od dana zaprimanja pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome
sudu u tri primjerka, a u žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl.

335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a)

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika