Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 P-93/2021-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari
tužitelja H. d.o.o., V., OIB:…, kojeg zastupaju D. G. i J. P., odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. G. i J. P., V. protiv tuženika Z. d.o.o. u stečaju, V., OIB:…, kojeg zastupa G. V., odvjetnik iz V., utvrđenja prava i upisa vlasništva, 16. prosinca 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja ovoga suda poslovni broj P-
93/2021-5 od 14. prosinca 2021. kao neosnovan i potvrđuje se pobijano rješenje.

Obrazloženje

Protiv rješenja broj P-93/2021-5 od 14. prosinca 2021. kojim je pozvan na
plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, tužitelj je
podnio pravodoban prigovor na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama
(Narodne novine, broj 118/18 dalje: ZSP). Sud ističe da je tužitelj svoje pismeno
nazvao žalbom protiv rješenja, no, međutim, pismeno tužitelja treba smatrati
prigovorom budući da se protiv napadanog rješenje u smislu spomenutog čl. 29. st. 1.
ZSP-a izjavljuje prigovor.

U prigovoru tužitelj ističe da rješenje pobija zbog pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog
pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj pojašnjava da je predmetni spor
okončan sklapanjem sudske nagodbe te pritom citira čl. 150. st. 1. i čl. 151. st. 1.
Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je iz sklopljene nagodbe razvidno da je svaka
strana popustila u svojem zahtjevu i to tužitelj na način da je priznao pravo vlasništva
tuženika nad nekretninom, a tuženik je pristao prodati nekretnine tužitelju koje su u
posjedu tužitelja i to po cijeni od 300.000,00 kn te da je tuženik takvim postupanjem

Poslovni broj: 10 P-93/2021-7 2

priznao odlučne činjenice koje je tužitelj iznio u tužbi i to da je za predmetne nekretnine
tužitelj već platio iznos od 1.691.250,00 kn. Stoga prigovaratelj smatra da je sud
pogrešno tužitelja obvezao na plaćanje pristojbe u cjelokupnom iznosu, a ne razmjerno
prema uspjehu u sporu. Tužitelj predlaže da sud ukine pobijano rješenje te da predmet
vrati na ponovni postupak.

Prigovor nije osnovan.

Pobijanim rješenjem sud je naložio tužitelju da u roku od 8 dana po primitku
rješenja plati sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn. Napadana
odluka donesena je u smislu čl. 28. st. 4. ZSP-a u kojoj odredbi je propisano da ako
stranka nije bila nazočna sudskoj radnji za koju mora platiti pristojbu, sud će donijeti
rješenje o pristojbi kojim će pozvati stranku da u roku od 8 dana od dana dostave
rješenja plati pristojbu te će je upozoriti na posljedice iz čl. 30. ZSP-a. Ističe se da u
skladu sa čl. 4. t. 2. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po
pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Imajući u vidu citirani čl. 4. t. 2. ZSP-a sud ističe da je obveznik plaćanja
odgovora na tužbu stranka koja nije uspjela u parnici s time da obveza plaćanja nastaje
po pravomoćnom završetku postupka. U ovom konkretnom predmetu parnica je
okončana na način da su parnične stranke sklopile sudsku nagodbu i to na ročištu koje
je održano 12. listopada 2021. Za odluku o tome koja stranka je dužna platiti pristojbu
na odgovor na tužbu potrebno je prethodno odlučiti o tome koja stranka je i u kojem
omjer uspjela u parnici. Predmet tužbenog zahtjeva bio je utvrđenje da je tužitelj vlasnik
nekretnina upisanih u z.k. uložak 3164, k.o. T. M. (čest.br. 91/1 i
908/11) te i da je tuženik dužan trpjeti da tužitelj na temelju presude ishodi uknjižbu
prava vlasništva u svoju korist. Iz teksta sudske nagodbe vidljivo je da su stranke u čl.

2. se usuglasile da je nesporni vlasnik predmetnih nekretnina tuženik. Imajući u vidu,
dakle, postavljeni tužbeni zahtjev te i sadržaja sudske nagodbe, ovaj sud zaključuje da
je tuženik u cijelosti uspio u parnici. Činjenica da je tuženik koji je u stečaju te
posljedično zastupan po stečajnom upravitelju prodao predmetnu nekretninu tužitelju
kao kupcu ne utječe na odluku o tome tko je uspio u parnici budući da je predmet
tužbenog zahtjeva bilo utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom. Drugim riječima to
što su parnične stranke sudskom nagodbom, uz što su riješile međusobni spor iz
tužbenog zahtjeva (spor oko prava vlasništva), regulirale i neki daljnji svoj međusobni
odnos (kupoprodaja nekretnine), ne može biti od utjecaja u smislu procjene koja
parnična stranka je uspjela u sporu te i posljedično koja parnična stranka je dužna u
smislu čl. 4. t. 2. ZSP-a platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu.

Vezano za visinu pristojbe ističe se da je ista određena u skladu sa čl. 14. ZSP-
a i tarifnom broju 1. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Vlade Republike Hrvatske
(Narodne novine, broj 53/19 i 92/21, dalje u tekstu Tarifa) te ista iznosi u konkretnom
slučaju 2.500,00 kn.

Poslovni broj: 10 P-93/2021-7 3

Posljedično svemu sud je u skladu sa čl. 29. st. 2. ZSP-a izrekom rješenja odbio prigovor kao neosnovan i potvrdio pobijano rješenje.

U Varaždinu 16. prosinca 2021.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovoga rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od tri dana od dana primitka
rješenja. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u tri primjerka (e-Komunikacijom
za osobe koje su obvezne komunicirati putem e-Komunikacije), a o žalbi odlučuje
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

- pun. tužitelja: ZOU D. G. i J. P., V.