- 1 -              Poslovni broj: Usž-808/20-2

 

Poslovni broj: Usž-808/20-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća, te sudske savjetnice Maje Domac zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Suvlasnika stambenih zgrada u Z. B. B. 38, B. B. 40., B. B. 42. te B. B. 38-42, zastupanih po punomoćniku J. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., radi naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3774/17 od 30. listopada 2019., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3774/17 od 30. listopada 2019.

II                            Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/17-27/75, urbroj: 531-05-2-2-1-17-2 od 17. listopada 2017., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363-02/14-019/25486, urbroj: 251-13-32-1/003-16-126-ML od 22. prosinca 2016., a kojim je suvlasnicima navedenih stambenih zgrada, te garaža utvrđeno plaćanje naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u ukupnom iznosu od 1.112.079,30 kn s popustom od 25% u iznosu od 834.059,47 kn na način i u rokovima kako je to precizno navedeno tim rješenjem. Također je navedenom presudom odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Tužitelji su protiv pobijane presude prvostupanjskog suda podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom ističu da su vlasnici posebnim dijelova odnosno stanova u navedenoj zgradi pa im je u smislu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama naknadu trebalo obračunati prema obujmu samostalne uporabne cjeline odnosno stana a ne s obzirom na obujam čitave zgrade, zbog čega smatraju presudu i rješenja upravnih tijela nezakonitima. Također potražuju trošak sastava žalbe.

3.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.). Naime, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava te je za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge utemeljene na zakonu.

6.              Osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da su rješenja tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela donesena pravilnom primjenom i tumačenjem odredbe članka 2. stavka 1. i 2. i članka 5. Uredbe o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru (Narodne novine, broj: 98/12. i 139/14.), a u vezi sa člankom 25. stavak 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12. i 143/13.), budući je u postupku neprijeporno utvrđeno da je predmetom ozakonjenja sukladno članku 2. stavak 1. navedenog Zakona stambena zgrada sa diletacijama B. B. 38., 40., 42., sa garažama zbog čega je naknada za zadržavanje predmetne nezakonito izgrađene zgrade u prostoru pravilno obračunata na način da je kao početna vrijednost naknade po obujmu iz članka 5. navedene Uredbe uzeta jedinična vrijednost naknade imajući u vidu obujam zgrade/diletacije te tako dobivena vrijednost podijeljena između suvlasnika srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima sukladno članku 25. navedenog Zakona. 

7.              Dakle, u konkretnom slučaju predmetom ozakonjenja nisu pojedini posebni dijelovi predmetne zgrade, već zgrada u cjelini, pa neosnovano žalitelji smatraju da je naknadu trebalo obračunati primijenivši jediničnu vrijednost propisanu Uredbom za obujam svakog pojedinog suvlasničkog dijela, odnosno stana kojeg su kupili od investitora.

8.               Kako u postupku nije sporno da je predmetom ozakonjenja cijela stambena zgrada a niti su tužitelji osporavali utvrđeni obujam iste, to Sud nalazi da žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, zbog čega nema osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporene presude pobijaju ukazujući na iste činjenice na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

9.              Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to nije u smislu odredbe članka 79. Zakona o upravnim sporovima osnovan niti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava te žalbe.

10.              Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 74. stavak 1. i članka 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 16. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v. r.