1                            Broj: Jž-2682/2018

Broj: Jž-2682/2018

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I 

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog N. J. i okrivljene J. J., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljene J. J., podnijete protiv presude Prekršajnog suda u Osijeku, poslovni broj: Pp 13. J-1521/18-9 od 19. listopada 2018., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

              U povodu žalbe okrivljene, a po službenoj dužnosti obustavlja se prekršajni postupak protiv okrivljenog N. J. zbog smrti okrivljenika.     

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene J. J. te prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žaliteljicu.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljene J. J. dužna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

1. Pobijanom presudom okrivljeni N. J. i okrivljena J. J. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te su im na temelju citiranog propisa izrečene novčane kazne u iznosu od 1.200,00 kuna, svakome, kojima su na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečene novčane kazne uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 2 dana zatvora odnosno 600,00 kuna i koji su upozoreni da u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćene. Istom presudom okrivljeni N. J. i okrivljena J. J. dužni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna, svaki, dok je okrivljeni N. J. dužan naknaditi trošak uporabe alkotesta u iznosu od 80,00 kuna.

2. Okrivljena J. J. pravodobno je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe navodeći u bitnome da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđene zbog čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da je obrazloženje presude proturječno odluci koju je donio sud, niti da je prvostupanjski sud dovoljno razmotrio obranu žaliteljice koja je iznijela da se radilo o dugotrajnom nasilju jer je posljednjih 20 godina suprug bio nasilan prema žaliteljici na razne načine, da ranije nije tražila pomoć institucija i da su navedene okolnosti dobro poznate sinonima kao i užoj i široj obitelji, a koje se manifestiralo u fizičkim napadima na žaliteljicu i koja je završila na operaciji u veljači 1998. godine, te da sud nije prepoznao samoobranu žaliteljice koji je istovjetno kao nasilni čin ravnopravne partnerice, s obrazloženjem da povod ponašanja okrivljenika nalazi u činjenici nerazriješenih međusobnih odnosa i složene obiteljske situacije, a što je u suprotnosti sa pozitivnim propisima Konvencije VE o sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koja je od 1. listopada 2018. godine na snazi koja takvo ponašanje prema ženama osuđuje u preambuli, a što je posljedica povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca koji su doveli do diskriminacija žena i što predstavlja jedan od ključnih socijalnih mehanizama kojim se žene prisilno stavlja u podređen položaj u odnosu na muškarce i što predstavlja tešku povredu ljudskih prava i glavnu zapreku postizanju ravnopravnosti žena i muškaraca. Žaliteljica nastavno ističe da je UN Odbor za ukidanje diskriminacije žena u svom Zaključnom razmatranju objedinjeno 4. i 5. izvješće o provedbi CEDAW konvencije u Republici Hrvatskoj istaknuo ključna područja zabrinutosti dao preporuke Republici Hrvatskoj u kojima se istaknulo da postoji praksa privođenja žena žrtava nasilja u obitelji (i povremenog sankcioniranja) zajedno sa navodnim počiniteljem u slučajevima verbalnog vrijeđanja ili samoobrane, a o čemu je Odbor pozvao RH na unapređenje stanja na ovim razinama (Zaključne primjedbe UN Odbora za ukidanje diskriminacije žena o Četvrtom i Petom periodičkom izvještaju za Hrvatsku, 24.07.2015.), kao ni da nisu utvrđene određene okolnosti važne za odlučivanje pri izlasku policije, budući je je tada suprug premlatio, a nakon toga otišao za istom u sobu i bacio u pravcu nje tepsiju u kojoj je bila pica i nož, te da o nožu i tepsiji koji su se nalazili na podu može posvjedočiti policajka koja je bila na intervenciji, niti je navedeno konstatirano u zapisniku, a navedenog se nije sjetila budući je bila u traumi i pod lijekovima (injekcija protiv bolova, za smirenje i sprej pod jezik) kao i da se u policiji onesvijestila, da ju je probadalo u prsima nakon čega je došla hitna pomoć i dobila je terapiju. Žaliteljica navodi da je umjesto zaštite neosnovano proglašena krivom i izjednačena sa zlostavljačem koji ju dugi niz godina zlostavlja, muči, ponižava i u više navrata prijeti ubojstvom.

3. Žalba okrivljene J. J. nije osnovana.

4. U odnosu na rješenje o obustavi prekršajnog postupka.

4.1. Naime, ovaj je sud iz stanja spisa po službenoj dužnosti utvrdio da je okrivljeni N. J. umro dana 6. svibnja 2021. godine, a što je utvrđeno na temelju e-ispisa Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Stoga je na temelju članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona obustavljen prekršajni postupak protiv navedenog okrivljenog N. J.

5. U odnosu na presudu kojom je odbijena žalba okrivljene J. J.

5.1. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi žaliteljice neosnovani.

5.2. Naime, razmatrajući žalbene navode, ovaj sud iz stanja spisa zaključuje kako nije počinjena bitna povreda koju žaliteljica ističe u žalbi, budući je u konkretnom slučaju izreka prvostupanjske presude unutar granica objektivnog identiteta optužne koju je prvostupanjski sud suzio razumljiva i koja nije protivna iznesenim razlozima u obrazloženju, a o čemu je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio razloge koje se odnose na konkretni inkriminirani događaj i koji su na zakonu osnovani. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaze utvrdio sve odlučne činjenice koje tvore obilježja navedenog prekršaja te iznio razloge zbog kojih je okrivljenike proglasio krivima za počinjeni prekršaj kao i razloge koje se odnose na pravilan i osnovan izbor prekršajnopravne sankcije u konkretnom slučaju, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, slijedom čega je žalbene navode žaliteljice da je počinjena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti kao neosnovane.

5.3. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud unutar granica objektivnog identiteta optužbe pravilno izveo potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te je na ročištu dana 19. listopada 2018. godine, na temelju obrana okrivljenika, nedvojbeno utvrdio da su okrivljenici svojim radnjama ostvarili sva obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Prvostupanjski sud je na temelju obrana okrivljenika koje je je dokaze ispitivanja okrivljenika izveo sukladno konfrontacijskoj klauzuli propisanoj odredbom članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona utvrdio protupravnost radnji okrivljenika kao supružnika budući da isti u iznesenim obranama ne osporavaju da je došlo do međusobnog verbalnog i psihičkog sukoba. Naime, iz sadržaja obrana okrivljenika proizlazi da se okrivljenici međusobno terete, a koje je prethodno ponašanje supružnika oko nesuglasica sa novcem rezultiralo nasiljem u obitelji koje je društveno neprihvatljivo.

5.4. Žaliteljica u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da ponašanje okrivljenika nalazi u činjenici nerazriješenih međusobnih odnosa i složene obiteljske situacije, a što je u suprotnosti sa pozitivnim propisima Konvencije VE o sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koja je od 1. listopada 2018. godine na snazi koja takvo ponašanje prema ženama osuđuje u preambuli, te je u vezi sa navedenim žalbenim navodima potrebno navesti kako je u Republici Hrvatskoj doista na snazi od dana od 1. listopada 2018. godine, Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, "Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 3-27/18, poznatija kao Istambulska konvencija, koju je Republika Hrvatska potpisala dana 22. siječnja 2013. godine, a čija je temeljna svrha prevencija od nasilja u obitelji i prema ženama, prevencija i zaštita kao i progon počinitelja nasilja u obitelji. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je cijeneći provedene dokaze unutar granica subjektivnog i objektivnog identiteta optužbe utvrdio kako se utvrđeno ponašanje oboje supružnika manifestiralo kao nasilje u obitelj, te je u konkretnom slučaju ocijenio da je bacanje tanjura žaliteljice prema suprugu oblik nasilja u obitelji, te da se u konkretnom slučaju nije radilo o nužnoj obrani koja je regulirana člankom 18. Prekršajnog zakona, budući je napad okrivljenog Ninoslava Jovanovića prestao nakon što je istu odgurnuo na krevet, a zbog čega je žaliteljica zajedno sa svojim suprugom proglašena krivom iz čega proizlazi kako nije bilo diskriminatornog postupanja u odnosu na počinitelje koji su različitog spola i koji su oboje kaznjeni zbog počinjenog prekršaja.

5.5. U odnosu na žalbene navode žaliteljice da je UN Odbor za ukidanje diskriminacije žena u svom Zaključnom razmatranju objedinjeno 4. i 5. izvješće o provedbi CEDAW konvencije u Republici Hrvatskoj istaknuo ključna područja zabrinutosti dao preporuke Republici Hrvatskoj u kojima se istaknulo da postoji praksa privođenja žena žrtava nasilja u obitelji (i povremenog sankcioniranja) zajedno sa navodnim počiniteljem u slučajevima verbalnog vrijeđanja ili samoobrane, a o čemu je Odbor pozvao RH na unapređenje stanja na ovim razinama (Zaključne primjedbe UN Odbora za ukidanje diskriminacije žena o Četvrtom i Petom periodičkom izvještaju za Hrvatsku, 24.07.2015.), potrebno je navesti da su u konkretnom slučaju u prethodnom postupku okrivljenici uhićeni od strane policijskih službenika, a o čemu u spisu prileže izvješća o uhićenju, a u skladu sa odredbom članak 134, stavka 1., u svezi sa člankom 135. stavkom 1. točkama 1.2. i 3. Prekršajnog zakona, koje je postupanje u nadležnosti policije i koji su u zakonskom roku od 24 sata dovedeni pred nadležni Općinski sud u Osijeku. Slijedom navedenog ne proizlazi kako bi postojalo diskriminatorno postupanje policijskih službenika budući su isti uhitili okrivljenike zbog postojanje osnove sumnje zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, neovisno što su isti različitog spola, a zbog bojazni da ne bi nastavili činiti istovrsne prekršaje što predstavlja njihovu diskrecijsku ovlast sukladno citiranim zakonskim odredbama i zbog čega je podnesen optužni prijedlog protiv oba supružnika, a kojim je prvostupanjski sud vezan u subjektivnim i objektivnim granicama optužbe. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju utvrđeno ponašanje supružnika društveno neprihvatljivo koje sadržava elemente nasilja, a od kojeg su se ponašanja okrivljenici bili dužni u svakom slučaju suzdržati i koje se u konačnici reflektiralo kao tjelesno nasilje i koje stoga razloge o krivnji okrivljenika ovaj sud u cijelosti prihvaća kao osnovane, dok žalbeni navodi žaliteljice ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

5.6. Prvostupanjski sud je povodom žalbe okrivljene J. J. ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je utvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počiniteljice, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Prvostupanjski sud je žaliteljici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj i to u nižem iznosu od 1.200,00 kuna te je pri tome pravilno cijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike žaliteljice kao i težinu počinjenog prekršaja, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena kazna primjerena krivnji okrivljenice, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja, a kojom će se ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, a u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 2 dana zatvora odnosno 600,00 kuna i koji se upozorava da u roku od 90 dana po primitku ove presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćenom.

5.7. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenu J. J. na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. prosinca 2021.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenoj J. J. i ovlaštenom tužitelju.