- 1 -              Kzz 3/2021-3

Broj: Kzz 3/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. H., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14, 64/15 i 108/17 - dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 22. siječnja 2021. broj KZZ-DO-70/2020 podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku od 24. kolovoza 2020. broj Pp P-157/2020, u sjednici održanoj 16. prosinca 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 24. kolovoza 2020. broj Pp P-157/2020 počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 108/18 – dalje: PZ) u korist okrivljenog D. H..

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom pravomoćnom presudom okrivljeni D. H. oslobođen je od optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 229. st. 7. ZOSPC-a.

2. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) podiže zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a i povrede materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. st. 2. PZ-a, s prijedlogom da se zahtjev utvrdi osnovanim zbog navedenih povreda.

3. Sukladno čl. 510. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), o sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske uredno je izviješten državni odvjetnik, koji nije pristupio.

4. Zahtjev je osnovan.

4.1. U pravu je državni odvjetnik da je obrazloženje pravomoćne presude nerazumljivo, proturječno samo sebi i sadržaju isprava u spisu, zbog čega je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a  posljedicom koje se pobijana presuda ne može s uspjehom ispitati.

4.2. Točno je da su razlozi temeljem kojih prvostupanjski sud oslobađa okrivljenika od optužbe sami sebi proturječni i nerazumljivi. Naime, u obrazloženju pobijane presude se tvrdi da je ovlašteni tužitelj u obaveznom prekršajnom nalogu propustio naznačiti "u kojem ostavljenom roku je bila obveza okrivljenika za dostavu podataka zbog čega je isti nepotpun, budući je vrijeme počinjenja prekršaja konstitutivni element koji mora sadržavati svaki optužni prijedlog". Nastavno se citira tekst zakonskog članka 229. st. 7. ZOSPC-a koji predviđa obvezu vlasnika vozila ili odgovorne osobe u pravnoj osobi da u roku od 15 dana dade vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja. Zaključno, okrivljenik se oslobađa od optužbe "temeljem čl. 182. st. 1. toč. 2. PZ-a".

4.3. S obzirom na naznačeni zakonski osnov za oslobođenje okrivljenika od optužbe, tj. po čl. 182. toč. 2. PZ-a, proizlazilo bi da sud smatra utvrđenim okolnosti koje isključuju okrivljenikovu krivnju, međutim, za to se u obrazloženju rješenja ne navode nikakvi razlozi. Nasuprot tome, obrazlaže se da optužni prijedlog (obavezni prekršajni nalog) ne sadrži naznaku vremena učina prekršaja što bi ukazivalo na zaključak da djelo, onako kako se okrivljenik optužuje, po propisu nije prekršaj, kada je osnov za donošenje oslobađajuće presude sadržan u čl. 182. toč. 1. PZ-a.

4.4. Stoga se u zahtjevu osnovano tvrdi da temelj oslobađajuće presude uopće nije jasan niti se u obrazloženju dani razumljivi razlozi.

4.5. Osim navedenog proturječja, državni odvjetnik s pravom ističe i da je zaključak prvostupanjskog suda o izostanku naznake vremena učina prekršaja u suprotnosti sa sadržajem obaveznog prekršajnog naloga. Doista, u tom nalogu se jasno navodi da je prekršaj počinjen dana 2. prosinca 2019., kada odgovorna osoba u pravnoj osobi, usprkos zahtjeva – obavijesti o prometnom prekršaju PP Dubrovnik, nije dala vjerodostojne podatke o identitetu osobe kojoj je bilo povjereno na upravljanje vozilo u vrijeme počinjenja prekršaja dana 6. studenog 2019.  Stoga, dakle, proizlazi da je u činjeničnom opisu prekršaja naznačeno vrijeme njegovog počinjenja (2. prosinca 2019.), a drugo je pitanje u kojem je zakonskom roku (15 dana) taj vjerodostojni podatak trebalo dostaviti što je, međutim, sadržano u zakonskom opisu terećenog prekršaja iz čl. 229. st. 4. i 7. ZOSPC-a.

4.6. U svakom slučaju, ako je sud bio stava da optužni prijedlog (obavezni prekršajni nalog) ne sadrži sastojke propisane u čl. 160. st. 2. PZ-a, trebalo je ovlaštenog tužitelja pozvati da ga u roku od 8 dana ispravi, kako nalaže odredba čl. 161. st. 4. PZ-a, što je, opet, propušteno učiniti.

5. Zbog navedenog, u pobijanoj presudi ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a, međutim, kako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen na okrivljenikovu štetu, trebalo je utvrditi postojeću povredu zakona, ne dirajući u pravomoćnu presudu, sukladno čl. 513. st. 2. ZKP/08.

6. U zahtjevu istaknuta bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 196. toč. 2. nije utvrđena jer se razlozi za istu iscrpljuju u naprijed obrazloženoj povredi.

Zagreb, 16. prosinca 2021.