- 1 -              Kzz 31/2021-3

Broj: Kzz 31/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. Š., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11, 80/13, 158/13 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14, 64/15 i 108/17 - dalje: ZOSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 4. lipnja 2021. broj KZZ-DO-92/2020, podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Koprivnici od 3. prosinca 2020. broj Pp P-521/2020, u sjednici održanoj 16. prosinca 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 3. prosinca 2020. broj Pp P-521/2020  povrijeđen zakon u odredbi čl. 195. st. 2. u vezi čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17 i 118/18 – dalje: PZ) te se pobijana presuda ukida i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom pravomoćnom presudom proglašen je krivim S. Š. zbog počinjenog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. ZOSPC-a te mu je primijenjena mjera upozorenja – opomena.

2. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) podiže zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona na štetu okrivljenika iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 85. st. 2. PZ-a te zbog povrede zakona u njegovu korist iz čl. 196. toč. 5. u vezi čl. 43. st. 1. PZ-a, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati Općinskom sudu u Koprivnici na ponovni postupak.

3. Sukladno čl. 510. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), o sjednici vijeća uredno je izviješten državni odvjetnik, koji nije pristupio.

4. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

4.1. U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud, odbijanjem dokaznih prijedloga okrivljenika za saslušanje svjedoka D. S. i K. M., u postupku povrijedio pravo obrane iz čl. 85. st. 2. PZ-a, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

4.2. Naime, iako je protiv okrivljenika proveden žurni postupak temeljem obaveznog prekršajnog naloga, u postupku nisu isključena njegova prava obrane propisana u čl. 85. st. 2. PZ-a prema kojima mu se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete te da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

4.3. Okrivljenik je već u prigovoru protiv obaveznog prekršajnog naloga, a tako i na ročištu pred sudom prvog stupnja, tvrdio da je kritične prilike upravljao vozilom hitne pomoći na mjesto intervencije s upaljenim svjetlosnim signalima pa se, sukladno čl. 149. ZOSPC-a, ograničenja brzine iz čl. 53. st. 1. ZOSPC-a, na njega nisu odnosila. S obzirom da uređaj za mjerenje brzine (laserski detektor G. T.s. R.) u većini slučajeva ne može otkriti niti zabilježiti svjetlosnu signalizaciju na vozilu, predložio je na tu okolnost saslušanje svjedoka, liječnika i medicinskog tehničara, koji su s njim te prilike bili u vozilu.

4.4. Prvostupanjski sud odbija navedene dokazne prijedloge "jer je, sukladno čl. 89. PZ-a, dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova".

4.5. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je postupak okončan temeljem svega jednog ročišta, a okrivljenik je već u prigovoru predlagao utvrđivanje činjenica o kojima bi navedeni svjedoci mogli imati relevantnih saznanja. Stoga ne proizlazi zaključak o namjeri odugovlačenja postupka.

4.6. U pravu je državni odvjetnik da su ovakvim, sumarnim, razlozima za odbijanje dokaznih prijedloga povrijeđena okrivljenikova prava obrane da dokazuje činjenice koje mu idu u korist. Neovisno o tome što se ovdje radi o žurnom postupku, prema čl. 222. st. 3 PZ-a, sud je, osim okrivljenika, dužan pozvati svjedoke, vještake i ostale radi ispitivanja te kada na temelju tih dokaza i drugih dokaza u spisu ocijeni da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno, donosi odluku o prekršaju.

4.7. Budući da bi ispitivanjem predloženih svjedoka mogle biti utvrđene činjenice koje obranu dovode u bitno povoljniji položaj, to je povreda odredbe čl. 85. st. 2. PZ-a utjecala ili mogla utjecati na presudu u smislu bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a.

5. Slijedom navedenog, zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut u korist okrivljenika je osnovan pa je pravomoćnu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sud u na ponovno suđenje, sukladno čl. 513. st. 1. ZKP/08.

6. U ostalom dijelu zahtjeva opravdano se ukazuje da je prvostupanjski sud povrijedio zakon u odredbi čl. 196. toč. 5. u vezi čl. 43. st. 1. PZ-a jer je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao opomenu, iako se ta sankcija ne može izreći za prekršaje propisane novčane kazne preko 5.000,00 kn. S obzirom da je u čl. 53. st. 4. ZOSPC-a propisana novčana kazna od 3.000,00 do 7.000,00 kn, to je izricanjem opomene, u korist okrivljenika prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu. Međutim, navedena povreda u izreci nije utvrđena zbog potrebe ukidanja prvostupanjske presude iz drugih, naprijed obrazloženih razloga. U slučaju da prvostupanjski sud ponovno proglasi okrivljenika krivim, voditi će računa o poštivanju zabrane reformatie in peius.

Zagreb, 16. prosinca 2021.