- 1 -              III Kr 139/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 139/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12 i 56/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Splitu od 23. prosinca 2019. broj K-389/2013 i Županijskog suda u Sisku od 20. svibnja 2021. broj Kž-82/2020, u sjednici održanoj 16. prosinca 2021..,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog M. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan te se ukida presuda Županijskog suda u Sisku od 20. svibnja 2021. broj Kž-82/2020 i predmet upućuje sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presude Općinskog suda u Splitu broj K-389/2013 od 23. prosinca 2019. i presuda Županijskog suda u Sisku broj Kž-82/2020 od 20. svibnja 2021., osuđen je M. G., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 2. KZ/11 za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te primijenjena djelomična uvjetna osuda tako da se kazna zatvora od devet mjeseci ima izvršiti, a kazna zatvora od devet mjeseci neće izvršiti ako on u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Istom presudom osuđena je i A. G. zbog kaznenog djela iz čl. 244. st. 1. KZ/11 za koje joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca i primijenjena uvjetna osuda tako da se ta kazna neće izvršiti ako ona za vrijeme od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Osuđeni M. G. je, po svojoj braniteljici D. K., odvjetnici iz S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog toga "što je sud povrijedio kazneni zakon i prekoračio optužbu, iz razloga u čl. 515. ZKP/08 te zbog povrede prava obrane u žalbenom postupku", s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a izvršenje pravomoćne presude odgodi do okončanja postupka po ovom izvanrednom pravnom lijeku u smislu čl. 518. st. 5. ZKP/08.

 

3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dostavilo je odgovor na zahtjev osuđenika s prijedlogom da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovoj braniteljici.

 

4. Zahtjev je osnovan.

 

5. Premda dio zahtjeva koji se odnosi na povredu kaznenog zakona nije osnovan, u pravu je podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je sud drugog stupnja povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku koje su od utjecaja na presudu.

 

5.1. Naime, zahtjevom se obrazlaže povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 jer je drugostupanjski sud u žalbenom postupku propustio obavijestiti branitelja o sjednici vijeća, iako je on to u žalbi izričito tražio.

 

5.2. Temeljem izvršenog uvida u spis Županijskog suda u Sisku broj Kž-82/2020 utvrđeno je da je osuđenik po svom, tadašnjem, branitelju J. F. podnio žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj je zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća. Usprkos tome, sjednica žalbenog vijeća održana je 20. svibnja 2021. bez pozivanja stranaka, što je vidljivo ne samo iz sadržaja spisa predmeta, već i iz sadržaja odluke drugostupanjskog suda.

 

5.3. S obzirom da sud drugog stupnja nije postupio sukladno čl. 475. st. 2. ZKP/08 jer osuđenik i njegov branitelj nisu uredno izviješteni o sjednici vijeća premda su to tražili u pravodobno podnesenoj žalbi, to nije bilo zakonskih uvjeta za održavanje sjednice bez njihove nazočnosti, u smislu čl. 475. st. 4. ZKP/08.

 

5.4. Navedenim propustom obrani je onemogućeno da, u vremenu koje za to odredi predsjednik vijeća, izloži navode svoje žalbe i, po potrebi, dade objašnjenja u vezi svojih žalbenih navoda. S obzirom da je drugostupanjski sud odbio žalbu osuđenika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, to je povreda iz čl. 475. st. 2. ZKP/08 mogla utjecati na presudu.

 

6. U ostalom dijelu navodi zahtjeva nisu osnovani.

 

6.1. Pogrešna je teza zahtjeva da je osuđenik pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela krađe stvari male vrijednosti za koje je u zakonu propisana kazna zatvora do jedne godine. S obzirom da je osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, to je "prekoračena optužba". Ovim navodima zahtjeva se, vjerojatno, smjera na povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 5. ZKP/08, jer bi sud, izricanjem teže kazne od one zapriječene u zakonu, prekoračio svoju ovlast.

 

6.2. Nasuprot tome, prema činjeničnom i pravnom opisu kaznenog djela iz pravomoćne presude nedvojbeno slijedi da je os. M. G. osuđen zbog kaznenog djela krađe stvari velike vrijednosti iz čl. 228. st. 2. KZ/11.

 

6.3. Podnositelj zahtjeva ispušta iz vida da je Kazneni zakon, objavljen u NN broj 125/11, izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenom u NN 56/15 na način da se u čl. 228. KZ/11 iza st. 1., dodaje novi st. 2. koji glasi "Ako je vrijednosti ukradene stvari velika, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina". Ujedno je dotadašnji st. 2. tog članka, postao st. 3.

 

6.4. Kazneno djelo za koje osuđenik odgovara počinjeno je 30. siječnja 2013. te se, prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme događaja, pravno označava kao kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 3. tog Zakona sa zapriječenom kaznom zatvora od jedne do osam godina. Stoga je, poštujući obvezu primjene blažeg zakona iz čl. 3. st. 2. KZ/11, prvostupanjski sud kazneno djelo pravilno pravno kvalificirao po kasnijoj izmjeni objavljenoj u NN broj  56/15 tj. po čl. 228. st. 2. KZ/11 jer je taj zakon za osuđenika najblaži. Primjena tog Zakona izrijekom je navedena kako u prvostupanjskoj, tako i u drugostupanjskoj presudi, pa nikakve dvojbe nema da je zahtjev osuđenika u tom dijelu neosnovan.

 

6.5. S obzirom da se, dakle, radi o kaznenom djelu zapriječene kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina, promašeni su i prigovori o nastupu zastare kaznenog progona, kao i prigovori o propustu suda drugog stupnja da po službenoj dužnosti odbije optužbu protiv osuđenika zbog nastupa zastare.

 

7. Međutim, s obzirom na naprijed obrazloženu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, presudu suda drugog stupnja trebalo je u cijelosti ukinuti i temeljem čl. 519. u vezi čl. 513. st. 1. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

 

7.1. Razmatrajući primjenu načela benefitium cohaesionis iz čl. 519. u vezi čl. 511. st. 2. ZKP/08, ovaj sud ocjenjuje da su, u konkretnom slučaju, razlozi zbog kojih je donesena odluka u odnosu na os. M. G., od koristi i za os. A. G.. Imajući u vidu potrebu istovremenog odlučivanja o žalbama propisanu u čl. 480. st. 2. ZKP/08, eventualni uspjeh žalbe osuđenika koji se tereti za kazneno djelo teške krađe, može imati odraza na činjenično povezano kazneno djelo prikrivanja, za koje odgovara os. A. G.. Zbog toga je, u odnosu na  tu osuđenicu, postupljeno po službenoj dužnosti, neovisno što ona, zbog vrste izrečene sankcije – uvjetne osude, ne bi imala pravo na podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka (presuda VSRH III-Kr-10/2016 od 1. lipnja 2017.

 

 

8. Što se tiče prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude, treba reći da je ukidanjem drugostupanjske presude prestala egzistirati njezina pravomoćnost i izvršnost, a prema podacima u spisu osuđenik nije stupio na izdržavanje izrečene kazne.

 

 

Zagreb, 16. prosinca 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.