1              Poslovni broj: Gž-1281/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1281/2021-2

 

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i dr. sc. Lidije Vojković,  kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. A. iz Republike Slovenije, P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku u K., protiv tuženika: 1. M. A. iz K., OIB: … i 2. M. C. iz K., OIB: …, koje oboje tuženih zastupaju punomoćnici M. M. i I. F., odvjetnici u Z., radi predaje u posjed nekretnina i po protutužbi tužene ad 2. radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, odlučujući o žalbi tuženih M. A. i M. C. protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku od 31. svibnja 2021., pod poslovnim brojem P-333/20, u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženih kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku od 31. svibnja 2021., pod poslovnim brojem P-333/20 u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari , te prihvaćen tužbeni zahtjev i odbijen protutužbeni zahtjev (točka I. i II. izreke).

 

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženih preinačuje se odluka o troškovima postupka (točka III. Izreke prvostupanjske presude) tako da se sudi: Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, nadoknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 26.470,00 kuna, dok se za više zatraženi iznos od 5.000,00 kuna (do iznosa od 31.470,00 kuna) zahtjev za nadoknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudi koja u izreci glasi:

"I.) Nalaže se, tuženima M. A. i M. C., tužitelju J. A., predati u posjed z.č.1342/1 z.k.ul. 2495 poduložak 3 k.o. K., u naravi stan, suvlasnički dio 1750/10000 etažno vlasništvo (E-3), stan III, u visokom potkrovlju, koji se sastoji od hodnika sa 4,16 m2, sobe sa 10,53 m2, kuhinje/blagovaone/ dnevnog boravka sa 34,55 m2, terase 7,39X0,25=1,85 m2, kupaone sa 4,05 m2, ostave sa 1,53 m2, ukupne površine od 56,76 m2, zatim z.č.1342/2, poduložak 6, suvlasnički dio 469/10000 ( E-6), posebni dio z.č.1342/2 u k.o. K., koji je neodvojivo povezan sa 469/10000 upis u listu B, redni broj 6, z.k.ul.2501 k.o. K., a koji u naravi predstavlja: garaža II-G2, u prizemlju objekta, u nacrtu označena roza bojom, ukupne površine od 13,10 m2, zatim poduložak 8, suvlasnički dio 470/10000 etažno vlasništvo ( E-8), posebni dio z.č.1342/2 u k.o. K. koji je neodvojivo povezan sa 470/10000, upisanom u listu B, redni broj 8, z.k.ul.2501 k.o. K., a koji u naravi predstavlja : garaža II-G4, u prizemlju objekta, u nacrtu označena svijetlo zelenom bojom, ukupne površine od 13,12 m2, sve upisano k.o. z. k. odjela Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, sve to u K. i to slobodne od sebe i svih osoba koje se tamo zateknu kao i od svojih stvari, sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

 

II.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

“Utvrđuje se da su tužitelj i drugotužena, suvlasnici, svaki u 1/2 dijela idealnog suvlasničkog dijela, slijedećih nekretnina:

- 1750/10000 idealnog suvlasničkog dijela k.č.1342/1 k.o. K., kuća i dvorište 643 m2, koja je upisana u zemljišnu knjigu kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela u Krku u zk.ul. 2495, a s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo sljedećeg posebnog dijela nekretnine (3. etaža): Stan III u visokom potkrovlju, koji se sastoji od hodnika sa 4,16 m2, sobe sa 10,53 m2, kuhinje/blagovaone/dnevnog boravka sa 34,55 m2, terase 7,39X0,25=1,85 m2, kupaone sa 4,05 m2, ostave sa 1,53 m2, ukupne površine od 56,67 m2,

- 469/10000 idealnog suvlasničkog dijela k.č.1342/2 k.o. K., kuća i dvorište površine 584 m2, koja je upisana u zemljišnu knjigu kao Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela na Krku u z.k.ul. 2501, a s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo sljedećeg posebnog dijela nekretnine (6. etaža): garaža II – G2, u prizemlju objekta, u nacrtu označena rozom bojom, ukupne korisne površine od 13,10 m2,

- 470/10000 idealnog suvlasničkog dijela k.č.1342/2 k.o. K., kuća i dvorište površine 584 m2, koja je upisana u zemljišnu knjigu kao Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela na Krku u z.k.ul. 2501, a s kojom je neodvojivo povezano vlasništvo sljedećeg posebnog dijela nekretnine (8. etaža): garaža II – G4, u prizemlju objekta, u nacrtu označena zelenom bojom, ukupne korisne površine od 13,12 m2.

Nalaže se tužitelju da drugotuženici izda ispravu podobnu za upis njenog vlasničkog prava na navedenim nekretninama, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.”

 

III.) N a l a ž e s e, tuženicima, nadoknaditi parnični trošak tužitelju, u iznosu od 31.470,00 kuna, u roku od 15 dana."

2.              Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žale tuženici osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19), s prijedlogom da se presuda preinači te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i prihvati protutužbeni zahtjev tužene pod 2.

3.              Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim je osporio žalbene navode, predložio potvrditi prvostupanjsku presudu i obvezati tuženike na nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Predmet postupka između stranaka jest tužiteljev zahtjev za predaju u posjed nekretnina pobliže označenih u točci I. izreke prvostupanjske presude (dalje predmetne nekretnine).

6.              Ujedno je predmet postupka i protutužbeni zahtjev tužene pod 2. radi utvrđenja da bi tužitelj i tužena pod 2. bili suvlasnici svaki za ½ idealnog dijela predmetnih nekretnina kao i da se obveže tužitelja izdati tuženoj pod 2. tabularnu ispravu za upis prava vlasništva predmetnih nekretnina.

7.              U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako su tužitelji J. A. i tužena pod 2. M. C. bivši bračni drugovi,

- kako su isti uredili svoje imovinsko pravne odnose na način da su 20. siječnja 2016. postignuli sporazum o podjeli zajedničke imovine i uređenju međusobnih prava i obveza, a koji sporazum je donesen u obliku javnobilježničkog akta, te se u navedenom aktu utvrđuje kako bivši bračni drugovi nisu stekli za vrijeme trajanja braka zajedničku nepokretnu imovinu,

- kako u vrijeme zaključenja sporazuma su već međusobni odnosi stranaka bili poremećeni, a tuženik pod 1. nije bio na temelju pravomoćnog rješenja o uknjižbi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine,

- kako je 2012. zaključen ugovor o darovanju između tužitelja kao darovatelja i tuženika pod 1. kao daroprimca, s tim da se radi o odnosu oca i sina,

- kako je ugovor o darovanju bio po rješenju ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta proveden u zemljišnim knjigama, ali je povodom tužiteljevog prigovora to rješenje preinačeno rješenjem suca Općinskog suda u Rijeci od 3. ožujka 2017., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem drugostupanjskog suda od 27. studenog 2017.,

- kako se tuženik stoga ne može pozivati na učinjeno darovanje kao osnovu stjecanja njegova prava vlasništva, jer se na temelju pravnog posla ne stječe pravo vlasništva sukladno odredbama članaka 114. i 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14),

- kako ne postoji niti neka druga pravna osnova za stjecanje prava vlasništva u smislu odredbe članka 114. ZV-a na strani tuženika pod 1.,

- kako nisu ostvarene pretpostavke zaštite prava na dom u smislu odredbe članka 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

 

8.              Stoga je prvostupanjski sud odbio protutužbeni zahtjev, a prihvatio tužbeni zahtjev.

9.              Zaista je prvostupanjski sud, s obzirom na šturost svog obrazloženja, i propuštanjem navođenja određenih odlučnih činjenica, a o čemu sve postoje isprave, te iskazi u ovom postupku, počinio povredu postupka propisanu odredbu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu u žalbi i ukazuju tuženici.

10.              Međutim, s obzirom na sadržaj spisa, sukladno odredbi članka 373.a ZPP-a moguće je donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari.

11.              Naime, ovdje je dakle kao prvo bilo sporno jesu li predmetne nekretnine bračna stečevina, s obzirom da su predmetne nekretnine kupljene za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice između tužitelja i tužene pod 2. M. C.

12.              Kao što je to već ovaj sud ukazao svojom ranijom odlukom pod poslovnim brojem Gž-2058/19 od 27. veljače 2020., kako sporazum između tužitelja i tužene pod 2. od 20. siječnja 2016. obvezuje stranke, ali da tužena pod 2. može dokazivati u tijeku postupka da predmetne nekretnine nisu bile obuhvaćene sporazumom.

13.              Stoga, činjenica da je prvostupanjski sud ponovno odredio pripremno ročište ne uvažavajući kako je odredbom članka 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. (dalje: ZID ZPP/19 - "Narodne novine", broj 70/19) propisana primjena odredaba članka 66. ZID ZPP na sve postupke u tijeku, a citiranom odredbom članka 66. ZID ZPP/19 izmijenjena je odredba članka 377. stavka 1. ZPP-a tako da je prvostupanjski sud dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka, bi moglo predstavljati relativno bitnu povredu postupka, ali samo i isključivo na štetu tužitelja, jer je dakle u ovom konkretnom slučaju teret dokaza bio na tuženoj pod 2., s obzirom na zaključeni sporazum od 20. siječnja 2016.

13.1.              Prvostupanjski sud nije posebno ni cijenio isprave koje su stranke prilagale po novom prethodnom postupku, iako se iz tih isprava nikakav zaključak sa sigurnošću nije niti mogao izvesti.

14.              S obzirom na žalbene navode tužene pod 2. istoj valja ukazati kako i tužena pod 2., a posebno tuženik pod 1. M. A. ističu kako su odnosi između stranaka bili krajnje poremećeni u vrijeme zaključenja sporazuma 20. siječnja 2016., pa stoga cijeneći sve okolnosti u ovom spisu, dakle, činjenicu krajnje teških i poremećenih odnosa između stranaka, zaključak prvostupanjskog suda, a glede utvrđenja da predmetne nekretnine ne predstavljaju bračnu stečevinu, ovaj sud smatra ispravnim.

15.              Stoga je pravilno prvostupanjski sud donio presudu kojom odbija protutužbeni zahtjev.

16.              Glede prihvaćanja tužbenog zahtjeva, odnosno prava tuženih na posjed, prvostupanjski sud je potpuno pogrešno krenuo u smjeru, po kojem dovoljno da je određena osoba zemljišnoknjižni vlasnik, a da druga osoba nema vlasnička prava, te da u takvoj situaciji posjednik stvari mora predati stvar, konkretno predmetne nekretnine.

17.              Međutim, odredbom članka 163. stavak 1. ZV-a propisano je kako posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

18.              Stoga, zaista kako to u žalbi i ukazuju tuženici u odlukama Vrhovnog suda RH Revt-56/07 i Rev-1060/91, zauzeto je pravno shvaćanje po kojem kupac koji je na temelju valjanog pravnog posla nekretnina predana, iako nije stekao pravo vlasništva, jer nije izvršen zemljišnoknjižni upis može se s uspjehom protiviti zahtjevu vlasnika za povrat prodane stvari, no valjanost tih pravnih poslova je bila odlučujući čimbenik.

19.              Međutim, kako je to i ranijom odlukom ovog suda pod poslovnim brojem Gž-2058/19 od 27. veljače 2020. istaknuto bitno je je li ugovor o darovanju valjan pravni posao, neovisno o upisu prava vlasništva, o čemu se prvostupanjski sud praktično osim u točci 8. točka 2. prvostupanjske presude nije ni očitovao.

20.              Iz stanja spisa nedvojbenim proizlazi kako je:

- ugovor o darovanju nekretnina uz pridržaj prava doživotnog plodouživanja te ograničenje prava na otuđenje nekretnina zaključen 20. kolovoza 2012.,

- kako je u vrijeme zaključenja ugovora tuženik pod 1. M. A. kao daroprimac bio maloljetan, a darovatelj je tužitelj,

- kako su predmetne nekretnine bile predmetom citiranog ugovora od 20. kolovoza 2012.,

- kako je ugovor potpisan isključivo od tužitelja i na strani darovatelja, a i na strani daroprimca,

- kako bi prema citiranom ugovoru pridržano pravo doživotnog plodouživanja u korist darovatelja, te je ugovoreno i ograničenje prava na otuđenje nekretnine do smrti darovatelja,

- kako ugovor o darovanju nije sastavljen u formi javnobilježničkog akta niti je solemniziran.

 

21.              Odredbom članka 53. stavak 1. točka 1. Zakona o javnom bilježništvu (dalje: ZJB – "Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16) propisano je kako je javnobilježnički akt potreban osobito za pravu valjanost ugovora o raspolaganju imovinom maloljetnih osoba i osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost.

22.              Odredbom članka 18. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), propisano je kako poslovnu sposobnost fizička osoba stječe punoljetnošću, a pravna danom nastanka, ako zakonom nije drukčije određeno.

23.              Odredbom članka 322. ZOO-a propisano je kako je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

24.              U vrijeme zaključenja ugovora na snazi je bio Obiteljski zakon (ObZ/03 – "Narodne novine" broj 116/03, 17/04 i 136/04), koji je u odredbi članka 98. stavak 1. propisivao kako roditelji imaju dužnost i pravo zastupati svoje dijete i za njega sklapati pravne poslove osim ako je ObZ-om drukčije određeno, a ObZ/03 je u odredbi članka 261. stavak 1. propisao kako roditelji mogu s odobrenjem nadležnog centra za socijalnu skrb otuđiti ili opteretiti imovinu mlt. djeteta, radi njegovog uzdržavanja, liječenja, odgoja, školovanja, obrazovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta, dok je stavkom 2. citirane odredbe članka 261. ObZ/03 propisano kako je odobrenje centra za socijalnu skrb potrebno i za poduzimanje odgovarajućih postupovnih radnji pred sudom ili državnim tijelima koji se odnose na djetetovu imovinu.

25.              Stoga, ovaj sud neovisno o tome što se prvostupanjski sud nije izjasnio o valjanosti ugovora o darovanju, već samo o činjenici da je na temelju ugovora o darovanju nije izvršena uknjižba, zauzima pravno shvaćanje kako je zaista ugovor o darovanju ništetan pravni posao, te neovisno o činjenici da je tuženik pod 1. ušao u posjed predmetne nekretnine, te sada i postao punoljetan, s obzirom na odredbu članka 326. stavak 1. ZOO-a zaključuje kako je ugovor o darovanju, u kojem su u biti bitne stavke pravo plodouživanja i zabrana otuđenja, ništetan pravni posao.

25.1 Naime, iako je tužitelj tijekom postupka u svojom očitovanjima pojednostavnjivao pravni odnos stranaka inače je moguće da određeni pravni posao bude valjan, a samo neke njegove odredbe budu utvrđene ništetnim.

25.2 Tako je odredbom članka 234 ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

25.3 Slijedom navedenog u konkretnom slučaju nije moguće smatrati ugovor o darovanju valjanim, a njegove odredbe o pravu plodouživanja i zabrani otuđenja ništetnim, s obzirom na pravnu prirodu konkretnog pravnog posla, a ovo sve odgovarajući na žalbene navode tuženih.

26.              Stoga, tuženici nemaju zaista pravnu osnovu, te se ne mogu s uspjehom usprotiviti tuženom zahtjevu u smislu odredbe članka 163. ZV-a.

27.              Sudska praksa koju citiraju tuženici u svojoj žalbi, i to presude Vrhovnog suda RH broj Rev-995/04, 2593/00, 955/09 i Rev-722/12 nije pravno relevantna u ovom sporu, jer se radi o činjeničnom stanju u kojem je ugovor o darovanju proglašen ništetnim zato što nije bilo prave predaje u posjed.

28.              Po pravnom shvaćanju ovog suda ispravno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ostvarene pretpostavke za pružanjem zaštite prava na dom, jer po testu razmjernosti tužitelj kao vlasnik ima pravo na predaju u posjed predmetne nekretnine, dok tuženi nisu takvog imovnog stanja, da nemaju gdje stanovati, ovo s obzirom i na raniju prijavu prebivališta u S., činjenicu da tužena ad 2. ostvaruje pravo na mirovinu, te činjenicu da tuženik pod 1. kao visoko kvalificirana osoba radi u SR Njemačkoj.

29.              Stoga, jer prvostupanjski sud nije počinio ni povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a (osim iz odredbe članka 354.sta 2 točke 11. valjalo je na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a odbiti žalbu tuženih kao neosnovanu, i potvrditi prvostupanjsku presudu.

30.              Suprotno od žalbenih navoda tuženih odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a u svezi Tarifnog broja 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 148/14 i 107/15) jer se ne radi o predmetu iz stambenog odnosa i primjeni Tarifnog broja 7. točka 2. Tarife, već o klasičnom vlasničko pravnom zahtjevu za predaju u posjed predmetnih nekretnina.

31.              Pri tome je, ispravno prvostupanjski sud prihvatio određenu vrijednost predmeta spora od 101.000,00 kuna, s obzirom da sigurno predmetne nekretnine vrijede toliko ili više.

32.              Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud cijenio Tarifni broj 8. Tarife, a ovo s obzirom da sukladno odredbi članka 117. stavak 1. ZID ZPP/19 nema retroaktivne primjene odredbe članka 61. ZID ZPP/19, te ovaj sud stoga sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi na primjenu materijalnog prava i u odluci o troškovima postupka, jer je postupak započet prije stupanja na snagu ZID ZPP/19.

33.              Naime, ispravno je prvostupanjski sud priznao tužitelju pravo na trošak pristupa na pet ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, trošak sastava tužbe i trošak sastava podneska kojim se odgovora na odgovor na tužbu, od 2.500,00 kuna po radnji što čini ukupno svotu od 17.500,00 kuna. Ujedno je prvostupanjski sud ispravno i priznato tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude od 500,00 kuna.

34.              Međutim, podnesci koje je tužitelj predao 7. travnja 2020. i 18. rujna 2020. nisu podnesci koje propisuje Tarifni broj 8. točka 1. Tarife, pa stoga isti predstavljaju podneske predviđene Tarifnim brojem 8. točka 3. Tarife, te za ova dva podneska valjalo tužitelju priznati trošak sastava od po 500,00 kuna po podnesku.

35.              Tako zbrojeni trošak predstavlja iznos od 19.000,00 kuna, a koji iznos je valjalo uvećati za PDV u iznosu od 4.750,00 kuna, te trošak pristojbe tužbe od 1.360,00 kuna i pristojbe presude od 1.360,00 kuna što ukupno čini i svotu od 26.470,00 kuna.

36.              S obzirom da tuženici nisu uspjeli u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a glede odluke o troškovima postupka su uspjeli neznatno, to tuženicima nije priznat trošak sastava žalbe.

37.              Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer se radilo o potpuno nepotrebnom trošku za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

38.              Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 16. prosinca 2021.